OliVera70
Zainteresovan član
- Poruka
- 327
Internat
Ovo je priča o životu u Brazilu pre mnogo godina, daleko od grada, gde je još preovladavala tradicija strogog katoličanstva. Dečake iz dobrih porodica slali su u jezuitske internate u kojima je vladao strog srednjovekovni red. Dečaci su spavali na drvenim krevetima, ustajali u zoru, odlazili na misu bez doručka, ispovedali se svakog dana i bili pod neprestanom prismotrom. Atmosfera je bila ozbiljna i sputavajuća. Sveštenici su obedovali odvojeno od dečaka i negovali duh svetosti. Njihovi pokreti i govor bili su stilizovani.
Među njima je bio jedan izrazito tamnoputi jezuita indijanske krvi s licem satira, velikim ušima koje su izgledale kao da su zalepljene za glavu, prodornim očima, opuštenim usnama, još uvek balavima, gustom kosom i životinjskim vonjem. Dečaci su često primećivali izbočinu ispod njegove duge smeđe mantije. Mladi dečaci nisu znali šta je posredi, dok su se stariji smejali iza njegovih leđa. Ta izbočina bi se neočekivano pojavila u bilo koje doba dana - dok je razred čitao Don Kihota ili Rablea a ponekad dok je samo posmatrao dečake, a naročito jednog, jedinog plavokosog dečaka u internatu i s očima i kožom devojčice.
Voleo je da izdvaja tog dečaka i da mu pokazuje knjige iz svoje lične zbirke. U njima su bile reprodukcije grnčarije Inka na kojima su često bili prikazani muškarci kako stoje jedan uz drugog. Dečak je postavljao pitanja na koja je sveštenik nerazumljivo odgovarao. Ponekad su otisci bili potpuno jasni: iz središta jednog muškarca virio je ud i otpozadi ulazio u telo drugog.
Na ispovesti je obasipao dečake pitanjima. Što su oni nevinije delovali, to ih je više ispitivao u mraku male ispovedaonice. Dečak koji kleči nije mogao da vidi sveštenika čiji se tihi glas čuo kroz mali prozor s rešetkama. Pitao je: Da li si ikada imao seksualne fantazije? Razmišljaš li o ženama? Da li si pokušao da zamisliš golu ženu? Kako se ponašaš noću dok ležiš u krevetu? Da li si se ikada dodirivao? Miluješ li se? Šta radiš ujutru kada se probudiš? Da li imaš erekciju? Da li si ikada kradom gledao druge dečake dok se oblače? Ili dok se kupaju?
Oni dečaci koji nisu ništa znali brzo bi naučili šta se očekuje od njih i kako da odgovaraju na ta pitanja. A dečaci koji su znali s uživanjem su ispovedali sve pojedinosti svojih osećanja i snova. Jedan dečak je sanjao svake noći. Nije znao kako izgleda žena, ni od čega je napravljena. Ali je video kako Indijanci imaju snošaje s vikunama, vrstom nežnih srna. I on je sanjao kako ima odnos s vikunom i svakog jutra se budio mokar. Stari sveštenik je podsticao takve ispovesti. Slušao je s beskrajnim strpljenjem. Određivao im je čudne kazne. Jednom dečaku koji je redovno masturbirao naredio je da pođe s njim u kapelu kada je prazna i da umoči penis u svetu vodicu kako bi se pročistio. Taj ritual se obavljao noću u velikoj tajnosti.
Bio je jedan izuzetno neukrotiv dečak koji je izgledao kao mali mavarski princ, crnog tena, plemenitih crta lica, kraljevskog držanja i divnog tela toliko glatkog da se nijedna kost nije videla, poput kipa. Taj dečko se bunio protiv običaja da se nose noćne košulje. Navikao je da spava nag i noćna košulja ga je stezala. Stoga ju je svake večeri oblačio kao i ostali dečaci, a zatim bi je krišom svukao ispod pokrivača i konačno zaspao.
Stari jezuita je išao u obilazak svake noći kako bi proverio da dečaci ne posećuju jedan drugog u krevetu, ne masturbiraju ili pričaju u mraku sa susedima. Kada bi stigao do kreveta neukrotivog dečaka, polako i oprezno bi podigao pokrivač i pogledao njegovo nago telo. Ako bi se dečak probudio, on bi ga grdio: „Došao sam da vidim da li opet spavaš bez noćne košulje!“ Ali ako se ne bi probudio, zadovoljio bi se dugim i čežnjivim posmatranjem usnulog mladog tela.
Jednom je na času anatomije stajao na učiteljskoj platformi, a ispred njega je sedeo plavokosi dečak koji je ličio na devojčicu. Svi su videli izbočinu ispod sveštenikove mantije.
„Koliko kostiju ima ljudsko telo?“, pitao je plavušana.
Dečko je krotko odgovorio: „Dvesta osam.“
S kraja učionice se čuo glas drugog dečaka: „Ali otac Dobo ima dvesta devet!“
Ubrzo posle tog slučaja dečaci su odvedeni na prirodnjački izlet. Deset dečaka je zalutalo. Među njima je bio i osetljivi plavi dečak. Obreli su se u šumi, daleko od učitelja i ostalih đaka. Seli su da se odmore i dogovore šta da rade. Počeli su da jedu bobice. Niko ne zna kako je počelo, ali ubrzo su bacili plavog dečaka na travu, svukli mu odeću i okrenuli ga na stomak. Devet dečaka ga je brutalno uzelo kao što bi uzeli prostitutku. Iskusniji dečaci su mu prodrli u anus da zadovolje želju, dok su oni s manje iskustva gurali ud između njegovih nogu nežnih poput ženskih. Pljuvali su na dlanove i razmazivali pljuvačku po udovima. Plavi dečak je vrištao, ni imao se i plakao, ali svi su ga držali i ređali se na njemu dok nisu bili zadovoljeni.
Ovo je priča o životu u Brazilu pre mnogo godina, daleko od grada, gde je još preovladavala tradicija strogog katoličanstva. Dečake iz dobrih porodica slali su u jezuitske internate u kojima je vladao strog srednjovekovni red. Dečaci su spavali na drvenim krevetima, ustajali u zoru, odlazili na misu bez doručka, ispovedali se svakog dana i bili pod neprestanom prismotrom. Atmosfera je bila ozbiljna i sputavajuća. Sveštenici su obedovali odvojeno od dečaka i negovali duh svetosti. Njihovi pokreti i govor bili su stilizovani.
Među njima je bio jedan izrazito tamnoputi jezuita indijanske krvi s licem satira, velikim ušima koje su izgledale kao da su zalepljene za glavu, prodornim očima, opuštenim usnama, još uvek balavima, gustom kosom i životinjskim vonjem. Dečaci su često primećivali izbočinu ispod njegove duge smeđe mantije. Mladi dečaci nisu znali šta je posredi, dok su se stariji smejali iza njegovih leđa. Ta izbočina bi se neočekivano pojavila u bilo koje doba dana - dok je razred čitao Don Kihota ili Rablea a ponekad dok je samo posmatrao dečake, a naročito jednog, jedinog plavokosog dečaka u internatu i s očima i kožom devojčice.
Voleo je da izdvaja tog dečaka i da mu pokazuje knjige iz svoje lične zbirke. U njima su bile reprodukcije grnčarije Inka na kojima su često bili prikazani muškarci kako stoje jedan uz drugog. Dečak je postavljao pitanja na koja je sveštenik nerazumljivo odgovarao. Ponekad su otisci bili potpuno jasni: iz središta jednog muškarca virio je ud i otpozadi ulazio u telo drugog.
Na ispovesti je obasipao dečake pitanjima. Što su oni nevinije delovali, to ih je više ispitivao u mraku male ispovedaonice. Dečak koji kleči nije mogao da vidi sveštenika čiji se tihi glas čuo kroz mali prozor s rešetkama. Pitao je: Da li si ikada imao seksualne fantazije? Razmišljaš li o ženama? Da li si pokušao da zamisliš golu ženu? Kako se ponašaš noću dok ležiš u krevetu? Da li si se ikada dodirivao? Miluješ li se? Šta radiš ujutru kada se probudiš? Da li imaš erekciju? Da li si ikada kradom gledao druge dečake dok se oblače? Ili dok se kupaju?
Oni dečaci koji nisu ništa znali brzo bi naučili šta se očekuje od njih i kako da odgovaraju na ta pitanja. A dečaci koji su znali s uživanjem su ispovedali sve pojedinosti svojih osećanja i snova. Jedan dečak je sanjao svake noći. Nije znao kako izgleda žena, ni od čega je napravljena. Ali je video kako Indijanci imaju snošaje s vikunama, vrstom nežnih srna. I on je sanjao kako ima odnos s vikunom i svakog jutra se budio mokar. Stari sveštenik je podsticao takve ispovesti. Slušao je s beskrajnim strpljenjem. Određivao im je čudne kazne. Jednom dečaku koji je redovno masturbirao naredio je da pođe s njim u kapelu kada je prazna i da umoči penis u svetu vodicu kako bi se pročistio. Taj ritual se obavljao noću u velikoj tajnosti.
Bio je jedan izuzetno neukrotiv dečak koji je izgledao kao mali mavarski princ, crnog tena, plemenitih crta lica, kraljevskog držanja i divnog tela toliko glatkog da se nijedna kost nije videla, poput kipa. Taj dečko se bunio protiv običaja da se nose noćne košulje. Navikao je da spava nag i noćna košulja ga je stezala. Stoga ju je svake večeri oblačio kao i ostali dečaci, a zatim bi je krišom svukao ispod pokrivača i konačno zaspao.
Stari jezuita je išao u obilazak svake noći kako bi proverio da dečaci ne posećuju jedan drugog u krevetu, ne masturbiraju ili pričaju u mraku sa susedima. Kada bi stigao do kreveta neukrotivog dečaka, polako i oprezno bi podigao pokrivač i pogledao njegovo nago telo. Ako bi se dečak probudio, on bi ga grdio: „Došao sam da vidim da li opet spavaš bez noćne košulje!“ Ali ako se ne bi probudio, zadovoljio bi se dugim i čežnjivim posmatranjem usnulog mladog tela.
Jednom je na času anatomije stajao na učiteljskoj platformi, a ispred njega je sedeo plavokosi dečak koji je ličio na devojčicu. Svi su videli izbočinu ispod sveštenikove mantije.
„Koliko kostiju ima ljudsko telo?“, pitao je plavušana.
Dečko je krotko odgovorio: „Dvesta osam.“
S kraja učionice se čuo glas drugog dečaka: „Ali otac Dobo ima dvesta devet!“
Ubrzo posle tog slučaja dečaci su odvedeni na prirodnjački izlet. Deset dečaka je zalutalo. Među njima je bio i osetljivi plavi dečak. Obreli su se u šumi, daleko od učitelja i ostalih đaka. Seli su da se odmore i dogovore šta da rade. Počeli su da jedu bobice. Niko ne zna kako je počelo, ali ubrzo su bacili plavog dečaka na travu, svukli mu odeću i okrenuli ga na stomak. Devet dečaka ga je brutalno uzelo kao što bi uzeli prostitutku. Iskusniji dečaci su mu prodrli u anus da zadovolje želju, dok su oni s manje iskustva gurali ud između njegovih nogu nežnih poput ženskih. Pljuvali su na dlanove i razmazivali pljuvačku po udovima. Plavi dečak je vrištao, ni imao se i plakao, ali svi su ga držali i ređali se na njemu dok nisu bili zadovoljeni.