Amerikanci jedva spajaju kraj sa krajem: Prosecna plata u Americi za 9% manja nego 2006. godine

Jedino ako si ziveo pod kamenom pa ne znas. Nemoguce je da ne znas koliko je drzava ulozila.

U osnovnoj skoli nema kabineta za informatiku, jedna jedina srednja skola u gradu od 170 000 stanovnika ima kabinet sa 6 racunara, 5 ucenika na 1 racunar, profesor predaje Basic, ako imas srece - Pascal, samo pise neke formule na tabli, ti prepisujes u svesku, jer ybg, nema kompjutera pa da na njemu nesto radis i isprobas.

Drzava ulozila u infrastrukturu? LOLcina, sto bi rekli klinci. Yebeni predajnik Telenora (privatna firma) i USB modem, toliko ti treba.

Kakva bre drzava prvi korak napravila za razvoj IT, jesi li ti na Jovanjici?
Mozda se nesto promenilo, ali koliko znam Telenor koristi Telekomovu infrastrukturu. :confused:

Ok, sledece ces mi reci da je internet delo privatnika i klinaca sa modemom.

PS. Zaboravih, ulozila je u obrazovanje visoko obrazovanog kadra, koji sada i radi u IT sektoru i omogucava mu da raste.
 
Tišina sad, došao je drug gospodin inspektor!
Da da prekvalifikovace se u klosare i pridruziti desetinama miliona drugih americkih klosara i beskucnika.

Znamo kako socijala funkcionise u Americi. Nigde nema vise beskucnika nego tamo.


Autonomni kamioni nisu bas tako blizu kao sto se misli
CEO Tesla Motorsa je izjavio da ce izgraditi 5000 autonomnih uber automobila 2019. godine

Od toga nije jos bilo nista.
 
Ameri nisu bogati. Ni priblizno bogati kao sto vi mislite.

2/3 populacijeima manje od $3000 na racunu.

Ja sam bio u SAD 2002. godine tako da imam neku predstavu sta pricam.
Pa mogu se pronaći tačni podaci.

Iz glave, prosečna neto vrednost je 40,000 evra

To znači da je u rusko-šumskoj pederaciji 3,000.

Zašto onda prebacujete nešto boljima od sebe? You russo-shiites!
 
Vidi, ovde pricam da rast GDP ne znaci da je svima dobro. GDP raste i danas u SAD, ali sve veci broj ljudi teze zivi.

Tačno, rast GDB ne znači da je svima dobro. Doduše, to da je svima dobro je teško dostižna misija, a i sam termin "dobro" je dosta subjektivna kategorija.

Pogotovo u nekim kratkoročnim periodima, kad neke krize ili neke preduzete mere pokazuju svoj najveći uticaj.

Međutim, dosadašnja praksa je pokazala da kapitalizam sa manje kontrole pokazuje veći dugoročni potencijal da stvori uslove u kojima je većini "dobro"...

Održiv je.

Sve ostalo što smo videli do sada, nije se pokazalo kao održivo.
 
Amerikanci jedva spajaju kraj sa krajem: Prosecna plata u Americi za 9% manja nego 2006. godine

Njujork -- Skoro jedan od tri američka radnika ostane bez novca pre naredne plate, čak iako je njihova godišnja zarada preko 100.000 dolara.




Foto: depositphotos, grinvalds



Foto: depositphotos, grinvalds

Suprotno popularnom verovanju, "ovo nije samo problem onih sa najnižim zaradama", tvrdi Den Meklin, generalni direktor američke kompanije "Salari fajnens" i koosnivač kompanije "SoFi" za portal "CNBC mejk it".

Za mnoge, uzrok ovog problema je porast cene života – uključujući cene hrane, opreme za domaćinstvo, obrazovanja i medicinske pomoći. Tokom protekle godine, osnovni troškovi porasli su za 2,3 odsto, prema istraživanju Biroa za radnu statistiku. Cena medicinske nege porasla je za 4,6 procenata tokom 2019. godine, a ovo je bilo najveće povećanje još od 2007. godine, navodi Biro. Cena održavanja domaćinstva skočila je za 3,2 odsto prošle godine, troškovi obrazovanja su se povećali za 2,1 odsto, a cena hrane za 1,8 procenata.
Za neke, problem su stagnirajuće plate. One tokom protekle godine efektivno nisu rasle – povećale su se samo za 0,2 odsto, kako tvrdi "Pejskejl indeks". Ali, gledajući duži period, "Pejskejl" je došao do zaključka da je prosečna plata zapravo smanjena za 9 odsto od 2006. godine.

Nevezano za razlog, borba da se plate računi i stavi hrana na sto kada nemate dovoljno novca vodi do mnogo stresa, pokazuju istraživanja "Salari fajnensa". Finansijski stres danas dominira, sa stopom od 42 odsto radnog stanovništva koji se sa njim bori. Ovo je procenat koji Den Meklin smatra ekstremno zabrinjavajućim.

Ejmi (36) blisko je upoznata sa ponestajanjem novca i snalaženjem za isti, naročito tokom sezone poreza, od januara do aprila, kada poreski obveznici pripremaju izveštaje plaćanja svojih poreza za prethodnu godinu i nadaju se povraćaju bar dela novca. Ovo se sve dešava uprkos tome što njen muž i ona zarađuju oko 50.000 dolara godišnje, samo malo manje od prosečnog dohotka u Americi.

"Sezona poreza je teška za nas jer ne dobijamo povraćaj novca, već račun koliko još treba da platimo", kaže Ejmi za "CNBC Mejk it". Njen muž, koji je primarni zarađivač u njihovom domu, radi za kompaniju u drugoj američkoj državi, tako da im se neki državni porezi ne refundiraju. Uglavnom se završi tako što imaju veći dug državnog poreza, dok im se federalni refundira.


"Nikad nemamo mnogo, ali na proleće, leto i jesen možemo da priuštimo sebi šta želimo u supermarketima", kaže Ejmi. Najteže im bude tokom zime, kada račun za grejanje poskupi, a bliži se i sezona poreza. Tada se vraćaju štednji u supermarketu.

Kako bi zaštitili svoju budućnost od finansijskih pretnji, Tom Buč, generalni direktor maloprodaje u preduzeću "TD Ameritrejd", nedavno je preporučio Amerikancima da počnu da razvijaju finansijke planove i naprave fondove za hitne slučajeve koji bi mogli da pokriju tri do šest meseci troškova života. Odvajanje automatskih dnevnih ili nedeljnih transfera sa bankovnog računa od samo pet dolara pomoći će da se fond za hitne slučajeve formira. Treba razmotriti i otvaranje štednog računa visokog prinosa koji će doneti više novca.

Međutim, ovo je lakše reći nego uraditi za one koji redovno ostaju bez novca, budući da skoro polovina ispitanih radnika u istraživanju "Salari fajnensa" kaže da uopšte i nema novac koji je specifično odvojen za hitne slučajeve.

https://www.b92.net/biz/vesti/svet.php?yyyy=2020&mm=02&dd=14&nav_id=1654417


Sjajne vesti stizu iz Amerike. Amerika je sve jadnija i bednija.... Sto budu bedniji to ce ostatak sveta biti sigurniji i bice vise mira i ljubavi

Polovina Amerikanaca ne zaradjuje dovoljno pa ne placaju porez na prihod.

Zaradjuju toliko malo da im zarada nije oporezovana.

ajoooj........di ti je ovo trebalo.
Sad kad te JAMI (Felicity) dograbi yebo si jeza.
 
У Србији, зубари могу да наплате од 30 до 300 еура за проблеме са једним зубом.

Пошто ти не наводиш код којих америчких зубара (а има их итекако много и разних, са разним ценама) је таква цена, а такође јер не наводиш која је операција зуба у питању (опет, има их итекако разних), онда могу и ја да кажем да у Србији мораш да платиш 300 еура за сређивање зуба.

Плата у Србији се креће око 350 еура.

У САД је минималац 8 долара по сату. (ако се нешто није мењало у задње време)
Осам сати дневно, 20 дана у месецу, минимална зарада 1280 долара.


И није нека разлика, ако боље погледаш.

kako nije ? U Srbiju se mnogo bolje zivi sa ove plate i cene.
 
Amerikanci jedva spajaju kraj sa krajem: Prosecna plata u Americi za 9% manja nego 2006. godine

Njujork -- Skoro jedan od tri američka radnika ostane bez novca pre naredne plate, čak iako je njihova godišnja zarada preko 100.000 dolara.




Foto: depositphotos, grinvalds



Foto: depositphotos, grinvalds

Suprotno popularnom verovanju, "ovo nije samo problem onih sa najnižim zaradama", tvrdi Den Meklin, generalni direktor američke kompanije "Salari fajnens" i koosnivač kompanije "SoFi" za portal "CNBC mejk it".

Za mnoge, uzrok ovog problema je porast cene života – uključujući cene hrane, opreme za domaćinstvo, obrazovanja i medicinske pomoći. Tokom protekle godine, osnovni troškovi porasli su za 2,3 odsto, prema istraživanju Biroa za radnu statistiku. Cena medicinske nege porasla je za 4,6 procenata tokom 2019. godine, a ovo je bilo najveće povećanje još od 2007. godine, navodi Biro. Cena održavanja domaćinstva skočila je za 3,2 odsto prošle godine, troškovi obrazovanja su se povećali za 2,1 odsto, a cena hrane za 1,8 procenata.
Za neke, problem su stagnirajuće plate. One tokom protekle godine efektivno nisu rasle – povećale su se samo za 0,2 odsto, kako tvrdi "Pejskejl indeks". Ali, gledajući duži period, "Pejskejl" je došao do zaključka da je prosečna plata zapravo smanjena za 9 odsto od 2006. godine.

Nevezano za razlog, borba da se plate računi i stavi hrana na sto kada nemate dovoljno novca vodi do mnogo stresa, pokazuju istraživanja "Salari fajnensa". Finansijski stres danas dominira, sa stopom od 42 odsto radnog stanovništva koji se sa njim bori. Ovo je procenat koji Den Meklin smatra ekstremno zabrinjavajućim.

Ejmi (36) blisko je upoznata sa ponestajanjem novca i snalaženjem za isti, naročito tokom sezone poreza, od januara do aprila, kada poreski obveznici pripremaju izveštaje plaćanja svojih poreza za prethodnu godinu i nadaju se povraćaju bar dela novca. Ovo se sve dešava uprkos tome što njen muž i ona zarađuju oko 50.000 dolara godišnje, samo malo manje od prosečnog dohotka u Americi.

"Sezona poreza je teška za nas jer ne dobijamo povraćaj novca, već račun koliko još treba da platimo", kaže Ejmi za "CNBC Mejk it". Njen muž, koji je primarni zarađivač u njihovom domu, radi za kompaniju u drugoj američkoj državi, tako da im se neki državni porezi ne refundiraju. Uglavnom se završi tako što imaju veći dug državnog poreza, dok im se federalni refundira.


"Nikad nemamo mnogo, ali na proleće, leto i jesen možemo da priuštimo sebi šta želimo u supermarketima", kaže Ejmi. Najteže im bude tokom zime, kada račun za grejanje poskupi, a bliži se i sezona poreza. Tada se vraćaju štednji u supermarketu.

Kako bi zaštitili svoju budućnost od finansijskih pretnji, Tom Buč, generalni direktor maloprodaje u preduzeću "TD Ameritrejd", nedavno je preporučio Amerikancima da počnu da razvijaju finansijke planove i naprave fondove za hitne slučajeve koji bi mogli da pokriju tri do šest meseci troškova života. Odvajanje automatskih dnevnih ili nedeljnih transfera sa bankovnog računa od samo pet dolara pomoći će da se fond za hitne slučajeve formira. Treba razmotriti i otvaranje štednog računa visokog prinosa koji će doneti više novca.

Međutim, ovo je lakše reći nego uraditi za one koji redovno ostaju bez novca, budući da skoro polovina ispitanih radnika u istraživanju "Salari fajnensa" kaže da uopšte i nema novac koji je specifično odvojen za hitne slučajeve.

https://www.b92.net/biz/vesti/svet.php?yyyy=2020&mm=02&dd=14&nav_id=1654417


Sjajne vesti stizu iz Amerike. Amerika je sve jadnija i bednija.... Sto budu bedniji to ce ostatak sveta biti sigurniji i bice vise mira i ljubavi

Polovina Amerikanaca ne zaradjuje dovoljno pa ne placaju porez na prihod.

Zaradjuju toliko malo da im zarada nije oporezovana.
Objavila Hillary&Co. naj veća laž u zadnje 3 godine!4 more years!
 
Cela merika puca po šavovima.
Visoko obrazovanje im je šit :D
Zato i tehnološki zaostaja a zaostajaće sve više.
-----------------------------------------------------------------

Америка признала да заостаје за Кином

21:50 16.02.2020.


Сједињене Државе морају да се уједине са технолошким компанијама из пријатељских земаља како би се суочиле са претњом кинеске доминације у области 5Г технологија, јер тренутно заостају за Пекингом у тој области, рекао је амерички државни тужилац Вилијам Бар. Он је позвао државу да интервенише како би добила подршку произвођача из ЕУ.
Одлично је што кажемо нашим партнерима да не инсталирају опрему „Хуавеј“, али шта би онда требао да инсталирају, упитао је државни тужилац.

Према његовим речима, САД сада немају домаћег произвођача који би понудио читав низ решења за изградњу телекомуникационих мрежа нове генерације. Конкуренти „Хуавеја“ су европски „Ериксон“ и „Нокија“. Међутим тешко им је да се надмећу са кинеским гигантом. Као резултат, кинеске компаније „Хуавеј“ и „ЗТЕ“ испоручују око 40 одсто све телекомуникационе опреме на свету. Удео „Хуавеја“ на „домаћем“ тржишту ЕУ је 30 одсто, док „Ериксон“ и „Нокија“ појединачно чине нешто мање од трећине.

Бар је рекао да би САД требало да стекну већински удео у „Ериксону“ и „Нокији“ било директно, било путем конзорцијума пријатељских компанија из Америке и других земаља. Према његовом мишљењу, да би били конкуренти „Хуавеју“, европским телекомуникационим произвођачима потребан је снажан финансијски подстицај, као и велико тржиште продаје. САД могу пружити и једно и друго, сматра Бар.

Како надокнадити заостајање за Кином
Бар није једини који предлаже уједињење са „Ериксоном“ и „Нокијом“. Раније је економски саветник председника САД Лари Кадлоу најавио да ће Бела кућа заједно са „Ериксоном“ и „Нокијом“, као и са америчким технолошким компанијама „Мајкрософтом“, „Делом“ и „AT&T“, развити сопствени напредни софтвер за 5Г мрежу. Према речима Кадлоуа, задатак је да се развију јединствени стандарди софтвера за 5Г и да то буду стандарди који су признати у читавом свету. При томе је важно да разрађени софтвер функционише на било којој врсти опреме.
САД су више пута прекориле „Хуавеј“ за коришћење владиних субвенција и за то да компанија на тај начин обезбеђује конкурентску предност. Поред тога, Вашингтон је оптуживао кинеског произвођача за блиске везе са државом и изразио забринутост да се „Хуавеј“ можда бави шпијунским активностима. Компанија то категорички негира. Сада САД схватају да губе технолошку трку и такође размишљају о државној помоћи, каже за Спутњик стручњак са Института за међународне односе на Универзитету у Нанкингу Гонг Хонгли.

„Сједињене Државе су се традиционално ослањале на приватне компаније како би покренуле иновације, али у случају са 5Г, приватне компаније не могу увек тачно да предвиде трендове или да мобилишу ресурсе. Са друге стране, у Кини држава игра велику улогу у тој области и ефикасно распоређује своје ресурсе. Зато смо и напредовали. У Вашингтону су то схватили и надају се помоћи државе у развоју 5Г система. Тај проблем настаје на многим нивоима интеракције између кинеског и америчког економског система“, каже кинески експерт.

И у Гранд кањону проблеми с мобилном мрежом

Амерички економски и правни систем је заиста постао својеврсна препрека за развој 5Г. Чак и постојеће мобилне мреже у САД и Кини у погледу квалитета покривености су неупоредиве. Путници су више пута приметили да је у Кини стабилна покривеност чак и у најнеприступачнијим планинским пределима, док у Сједињеним Државама дуж локалних ауто-путева, у националним парковима, чак и у светски познатом Гранд кањону, мобилна мрежа ради са прекидима.


У САД готово целокупно земљиште и некретнине припадају приватним лицима. Да би се поставила базна станица и антена, оператор се мора договорити са власником земљишта или објекта. При томе, држава не може да утиче на услове постигнутих договора, нити може да примора власника да обезбеди своје земљиште за мобилну инфраструктуру.


У случају 5Г мрежама проблем је још гори. САД су до сада успеле да издвоје само ултрависоке фреквенције за нову генерацију комуникација, а како би се осигурао стабилан рад предајници се морају инсталирати скоро на сваких 150-200 метара. Осим тога, на ултрависоким фреквенцијама сигнал не пролази кроз бетонске зидове. Због тога су транзистори потребни и у затвореном простору. У таквој ситуацији проблем је практично нерешив.

Кина не седи скрштених руку

Очигледно је да треба мењати систем односа приватне својине који је успостављен деценијама или одабрати други спектар фреквенција. Штавише, скоро цео свет је изабрао за развој 5Г таласну дужину са дијапазоном мањим од 6 Hz. Проблем је у томе што у том дијапазону, у ЕУ и у САД, функционише комуникација и војних и специјалних служби. У ЕУ су проблем решили лако: почели су да деле тај дијапазон у војне и цивилне сврхе, али на пример у Русији, мобилним оператерима је забрањено да деле фреквенције са специјалним службама док се у мрежи не буде користила искључиво домаћа опрема. Очигледно је да САД имају исти проблем. Због тога генерални државни тужилац предлаже Американцима да стекну већински удео код европских телекомуникационих произвођача, како би искористили оптимални фреквенцијски дијапазон и решили проблем развоја 5Г.


Сада САД траже било какав начин да некако зауставе развој Кине. Министарство трговине је још у мају унело „Хуавеј“ на црни списак, забранивши америчким партнерима да тој компанији испоручују опрему и софтвер. Као резултат тога нови модели „Хуавеј“ паметних телефона остали су без продавнице апликација „Гугл плеј“.


Међутим, Кина не седи скрштених руку, већ покушава да одговори на америчку технолошку агресију. Четири кинеске компаније: „Сјаоми“, „Хуавеј“, „Оппо“ и „Виво“ уједињују снаге како би створиле платформу за програмере изван Кине да истовремено преузимају апликације у свим њиховим продавницама апликација, саопштио је „Ројтерс“. Према речима аналитичара, такво решење је осмишљено да изазове доминацију „Гугл плеја“. Прототип ће радити у девет региона, укључујући Русију, Индију и Индонезију. На тај начин компаније желе да привуку програмере апликација у целом свету. Због тога што им је сада корисније да своје производе прилагоде системима ИОС или Андроид, а не неким другим.


Међутим у САД још не разумеју шта да раде са Кином. Пентагон је, парадоксално, против ограничења Министарства трговине на сарадњу америчких компанија са кинеским партнерима. Пентагон упозорава да то неће зауставити развој Кине, него ће погодити америчке компаније које ће изгубити кинеско тржиште и изгубиће милијарде долара које би се могле уложити у истраживања и развој. И тада ће САД дефинитивно изгубити титулу светског технолошког лидера.
 
Tačno, rast GDB ne znači da je svima dobro. Doduše, to da je svima dobro je teško dostižna misija, a i sam termin "dobro" je dosta subjektivna kategorija.

Pogotovo u nekim kratkoročnim periodima, kad neke krize ili neke preduzete mere pokazuju svoj najveći uticaj.

Međutim, dosadašnja praksa je pokazala da kapitalizam sa manje kontrole pokazuje veći dugoročni potencijal da stvori uslove u kojima je većini "dobro"...

Održiv je.

Sve ostalo što smo videli do sada, nije se pokazalo kao održivo.
Vidi, ti si rekao da je VB za dve godine izasla iz krize, na to ti kazem da efekti krize nisu prosli za dve godine, iako je GDP poceo da raste.

Kapitalizam bez kontrole nije odrziv, jer vodi u diktaturu i nemire, destabilizuje drzavu, a samim tim i ekonomiju.
 
Vidi, ti si rekao da je VB za dve godine izasla iz krize, na to ti kazem da efekti krize nisu prosli za dve godine, iako je GDP poceo da raste.

Kapitalizam bez kontrole nije odrziv, jer vodi u diktaturu i nemire, destabilizuje drzavu, a samim tim i ekonomiju.

Nisam rekao da je izašla, već da je počela da se vadi...i imala do početka 2. svetskog rata bolje rezultate u tom vađenju od SAD, primenjujući upravo smanjenje državnog iticaja na privredu, štednju i smanjenje poreza..

Ovo drugo...mešaš kontrolu i regulaciju. Regulacija je nešto što se u kapitalizmu sprovodi u generalno opštem interesu (ima negativnih primera, svakako, ništa nije savršeno), i uz saglasnost većine kapitalista...jer, kao što nas Marks uči, u kapitalizmu je država eksponent krupnog kapitala.

Svi dosadašnji pokušaji "kontrole" kapitala, kao što su socijalizam-komunizam, ili fašizam, su upravo doveli do diktatura i propasti ekonomija i država.
 
Nisam rekao da je izašla, već da je počela da se vadi...i imala do početka 2. svetskog rata bolje rezultate u tom vađenju od SAD, primenjujući upravo smanjenje državnog iticaja na privredu, štednju i smanjenje poreza..

Ovo drugo...mešaš kontrolu i regulaciju. Regulacija je nešto što se u kapitalizmu sprovodi u generalno opštem interesu (ima negativnih primera, svakako, ništa nije savršeno), i uz saglasnost većine kapitalista...jer, kao što nas Marks uči, u kapitalizmu je država eksponent krupnog kapitala.

Svi dosadašnji pokušaji "kontrole" kapitala, kao što su socijalizam-komunizam, ili fašizam, su upravo doveli do diktatura i propasti ekonomija i država.
https://www.economicshelp.org/blog/7483/economics/the-uk-economy-in-the-1930s/

Him, a nisi rekao da je VB celu prethodnu deceniju bila u stagnaciji, tako da nije imala istu ekspanziju kredita kao SAD, niti gubitak novca kroz niz bankarskih kriza. :confused:
Kriza u VB je bila blaza, ali je ipak tesko pogodila radnike, a zavrsila se aktivnim pripremama za rat.

Ako hoces da napravis tu raziliku izmedju kontrole i regulacije, ok, ali i kapitalizam bez regulacije vodi u duboke ekonomske i politicke krize, koje dovode diktatore na vlast. SAD je slobodna zemlja, ali je u 19. veku upotrebila vojsku protiv strajkaca, ne postoji drugi nacin da ih kontrolise.
 
kapitalizam bez regulacije vodi u duboke ekonomske i politicke krize, koje dovode diktatore na vlast. SAD je slobodna zemlja, ali je u 19. veku upotrebila vojsku protiv strajkaca, ne postoji drugi nacin da ih kontrolise.
Slušaj, neko ti je napunio uši tim Berni Sanders glupostima.

Ako znaš engleski, upiši ponovo skraćeni kurs austrijske ekonomike na Jutubu
 

Back
Top