Pozdrav svima na forumu.
Pratim ovu stranu od svog poslednjeg odbijanja za B vizu (a bilo ih je...), i sada sam konacno prosao kroz svih 90 strana, a u planu mi je i da uskoro apliciram ponovo, pa mislim da je vreme da izlozim svoju
visegodisnju zalosnu sagu o mnogo odbijenica, i pitam za neki savet, ako iko veruje da postoji bilo kakav.
Nisam siguran da li je najbolji nacin, ali pokusacu hronoloski da opisem situaciju, jer zaista ne znam kako drugacije da pruzim sto vise informacija za analizu silnih odbijanja.
Otac mi je u periodu cca 2004-2008 boravio u Klivlendu, OH
Tamo je bio ozenjen drzavljankom, ali nije ostao dovoljno dugo da bi stekao papire.
Ja sam pokusao da odem kod njega preko leta 2007. dok sam jos studirao, ali sam odbijen za B vizu onog trenitka kada sam rekao da mi je otac tamo.
Zelim da verujem da ta situacija nema vise uticaja na moje naredne pokusaje dobijanja vize, jer ni otac vise nije ziv, a i sama prica se nastavlja dosta godina kasnije.
Fast forward na
2014. -Sestra radi na brodu (poseduje C1D) i posle dva ugovora i nekoliko meseci trazenja nacina da ode i ostane, upisuje skolu/kurs u NY, u trajanju od 3 nedelje, i ostaje nelegalno nakon toga.
Ne secam se da li je bila u pitanju F ili M visa, osim sto znam da nije mogla da dobije SSN, jer je svakako jako kratak kurs u pitanju, ali svakako nije ni bitno za dalju pricu.
U medjuvremenu se ispostavlja da se tamo sastala sa US drzavljaninom sa kojim je bila jos na brodu, tako da tamo zajedno zive sve do 2020. kada se i vencavaju, nakon cega ubrzo dobija prebivaliste.
2016. ja odlazim na brod, gde provodim 4 ugovora (cca2.5god)
2017. na mom trecem ugovoru mi se na brodu pridruzuje i dugogodisnja devojka, i tu smo zajedno taj jedan ugovor. Kasnije po povratku kuci, ona nastalja online posao, a ja ostajem jos jedan, cetvrti ugovor, koji je ovog puta na US teritoriji, te dobijam C1D (2018.god).
Na tom poslednjem ugovoru u US sam imao i priliku da se vidim sa sestrom posto ona zivi u Orlandu, a meni je brod dokiran u Miami-ju, pa je dolazila u posetu.
Nabrajam ove ugovore na brodu iz dva razloga:
Pokusavali smo da analiziramo na koji nacin konzuli tumace rad na brodu.
Sa jedne strane, trebalo bi da bude plus to sto sam bio na US teritoriji i vratio se, bez da ostanem,
dok sa druge strane, postoji sansa da oni na rad na brodu gledaju negativno, kao na nesto sto je nestalno, i kao da ne mozemo da nadjemo posao kod kuce.
2018. se vracam "na kopno" i zapocinjem novu karijeru kao freelance video editor (online), dok devojka radi kao online ucitelj engleskog.
Situacija sa online poslovima lagano napreduje, devojka se krajem 2020. zaposljava i jednoj stranoj (svajcarskoj) firmi, a u januaru 2021. u istoj firmi i ja, i tada se oboje registrujemo kao pausalni preduzetnici, kako bi regulisali i situaciju sa porezom.
Kako pocinjemo da budemo u situaciji da sve vise putujemo dok istovremeno radimo online, u avgustu 2021 zajedno apliciramo za turisticke vize, sa namerom da provedemo 2-3 meseca (od kojih mesec-dva kod sestre u Orlandu, FL) u USA.
Naravno da sada vidim koliko je naivno bilo ocekivati odobrenje te vize, i u pogledu toga koliko su nam su nam dugo registrovane firme, kao i namere da ta tamo provedemo toliko vremena, ali nam nikada nije palo na pamet koliko mi je sestra (iako tada vec resident) otezavajuca okolnost. Istog trenutka kada sam rekao da mi je tamo sestra, konzul koji je do tada govorio na eng, je pitao na srpskom, "rodjena sestra"?, i nakon moga "da, rodjena", tu je otprilike bio kraj intervjua.
Pomalo smo imali (ili sam bar ja imao) neku sliku da je devojka pokvarila sanse na intervjuu, jer se malo spetljala na nekom pitanju, gde je svoju firmu predstavila kao da je vise nego sto jeste, te kad je konzul pitao koliko ima zaposlenih, nije najlepse zvucalo sto je zapravo samo ona.
Naime, u opisu posla joj je bilo i da je HR,i da zaposaljva ljude, ali ne za sebe, vec za firmu u kojoj i sama radi, a kako je zaposlena kao pausalac u svojoj firmi, gde radi za drugu firmu, odatle i zabuna.
Devojka nije bas imala ni neke posebne zelje da poseti USA, a odbijanje ju je jako demoralisalo, tako da sam sledeci put sam aplicirao, i to samo nekoliko meseci kasnije (ne znam sta sam mislio),
Novembar 2021. na intervjuu, svrha putovanja, family visit za novogodisnje praznike, i kada me konzul pitao sta se posebno promenilo u odnosu na prethodni put kada sam aplicirao, i kako zapravo nije nista, naravno da me je opet odbio.
Nakon intervjua sam pitao sta bi zapravo trebalo da se promeni, jer ne vidim sta bi moglo, rekao je da probam da provedem malo vise vremena na svom poslu.
U februaru 2022. odlazimo na tromesecno putovanje po Juznoj Americi i Meksiku, i po povratku krecemo u renoviranje restorana koji je u vlasnistvu mojih roditelja (majke zapravo) preko 25god.
Posto se majka nedavno penzionisala, stekli su se uslovi da se krene u realizaciju plana da konacno mi preuzmemo lokal "na upravljanje".
Dakle, osim provoda, ovo putovanje je usko povezano sa restoranom, jer je vec neko vreme plan da se restoran i kuhinja prilagode latinoamerickom stilu, tako da je ceo put izmedju ostalog bio i u neke istirazivacke svrhe.
Devojka je neku godinu ranije bila duzi period u Meksiku, a i ja sam obilazio te krajeve dok sam radio na brodu, tako da nam je ta kultura jako zanimljiva.
Inace je i onaj plan od ranije kada smo hteli da provedemo par meseci kod sestre na Floridi imao delimicno i tu svrhu, ali kako smo tu odbijeni, okrenuli smo se Juznoj Americi kao alternativi, iako ce nas taj put kostati mnogo vise, jer nemamo besplatan smestaj kao kod sestre.
Zahvaljujuci cinjenici da smo oboje zaposleni, i mozemo da izdvojimo samo ograniceno vreme za radove na lokalu, uz sve angazovane majstore, licni rad, utrosene desetine hiljada evra (dve bukvalno), krvi, suza i znoja (takodje bukvalno), renoviranje traje punih deset meseci. Jun2022-Mart2023
U Avgustu 2022. na svom poslu dobijam priliku da odem u NY na neku konferenciju u vezi sa audio/video tehnologijama, koja je jako usko vezana za posao kojim se bavim, gde sam dobio slobodno od firme, kao i pozivno pismo sa same konferencije, medjutim, na intervjuu za vizu, pre bilo kog pitanja o tome gde cu i sta cu, bilo je pitanje "Da li planirate da svoju posetite sestru".
Kako je konferencija u NY a ona na FL, a ja sam ovoga puta stvarno imao ograniceno vreme, i uz sve radove na lokalu, nije mi palo na pamet da odsustvujem duze nego sto moram, lepo sam odgovorio, ne ovog puta. "Ovog puta" se odnosilo na, za razliku od prethodnih apliciranja kada mi je ta poseta bila primarna.
Na pitanje ko mi placa put, rekao sam da ce mi firma refundirati troskove, iako je to bilo samo donekle bila istina.Postojao je interni dogovor da ce mi refundirati smestaj i par kurseva u okviru konferencije, koji su u okviru interesovanja firme.
Istina je da je ova poseta sa moje strane bila motivisana odlaskom na konferenciju, ali da se ne lazemo, i poseti NY, kao i sticanju te vize, i nekoj vrsti slobode da mogu da planiram podencijalne posete u buducnosti.
Dacu samo jedan primer koliko bi nam znacilo da smo tokom putovanja po J. Americi i Mex. imali mogucnost da udjemo u US.
Na kraju putovanja, kada smo trazili karte za povratak iz Mex u Evropu, NEUPOREDIVO su bile jeftinije karte iz US ka EU (San Diego u ovom slucaju), u odnosu na MEX ka EU, a nama je San Diego bio na dohvat ruke..
Elem, jos jedno odbijanje.
U februaru 2023. devojka prelazi na drugi posao (US firma).
U oktobru 2023. firma je poziva na konferenciju koju organizuje u Austin, TX kao deo organizaionog tima.
Na intervjuu za vizu je pitaju da li planira da poseti setru, gde ona odgovara da nema sestru tamo, a onda konzul, nakon gledanja u ekran, ispravlja sebe i zakljucuje da je u pitanju moja sestra, ali ipak, odbija je i ovog puta.
Inace smo se u septembru vencali, i ona je dodala moje prezime na svoje, ali ne znam da li to na bilo koji nacin menja sto je sestra moja a ne njena.
Takodnje, istog meseca pre njenog apliciranja, u oktobru 2023 sestra je dobila i drzavljanstvo US.
To bi otprilike bila nasa saga sa apliciranjima, gde sam ja odbijen ukupno cetiri, a supruga dva puta, i iskreno ne vidimo kraj.
Sto se restorana tice, otvoren je marta 2023. ali kako je pravilo da se ugostiteljski radnici na leto razbeze po bolje placenim poslovima na primorju, mi smo sa cetiri zaposlena spali na dva, te smo se prebacili na rad u samo jednoj (drugoj) smeni, ali smo vremenom zakljucili i da nam takav model rada najvise i odgovara, te ne bismo ni menjali.
Ja gajim nade da drzanje privatnog biznisa sa zaposlenim radnicima moze da bude samo plus u narednom apliciranju, ali i dalje imam nekoliko nedoumica po tom pitanju.
-Da li su "samo" dva zaposlena premalo da bi se uzelo u obzir?
-Da li cinjenica da i supruga i ja imamo druge, odnosno "prve" poslove, a restoran nam je "passion project" umanjuje restoran kao nesto cemu bismo se vratili?
-Buduci da je onaj kretenski DS160 tako rigidno napravljen, i nema nikakvog nacina da se prikaze vise od jednog posla istovremeno, a konzuli kao da su dresirani da na sve gledaju jako usko, i crno-belo, kako na intervjuu prikazati dva istovremena zaposlenja?
Na kraju krajeva, imam 42 god, a vreme kada su ljudi provodili citave zivote na jednom poslu verujem da je daleko iza nas, i ne vidim zasto se posao kod njih mora prikazivati iskljucivo na taj nacin.
Pored ova dva posla bavim se jos i drugim stvarima koje mi donose novac.
Izmedju ostalog, sve vreme radim i video montazu kojom sam poceo da se bavim pre 5god.
Povremeno snimam video reklame, spotove, vencanja, kratke filmove.
Istina je da sam nekada potpuno rastrzan izmedju poslova, ali mi to i omogucava da zaradim dovoljno da mogu povremeno da otputujem na duzi odmor.
Bar je tako bilo do posla sa restoranom. Sada sam srecan ako ugrabim vikend
Ja sam po otvaranju restorana svoje zaposlenje prebacio u njega (tako da u firmi zapravo postoje tri zaposlena radnika), a platu na starom poslu primam preko racuna supruge.
Jos da dodam, supruga kada je aplicirala poslednjiu put, nije pominjala drzanje restorana (iako ona zapravo vodi restoran, i u mnoge dnevne poslove je ukljucena vise od mene), jer prosto, na papiru nije zaposlena, a sa druge strane, odgovarala je samo na pitanja u vezi sa svrhom putovanja, odnosno - poslovnim putovanjem u firmi gde radi, i nije bas imalo mesta na intervjuu da kazed, ali znate, ja imam i restoran, to je moja veza sa Srbijom.
U mom slucaju, na intervjuu od prosle godine, restoran se jos uvek renovirao, i opet, ni ja nisam bio u prilici da to pominjem kao nesto opipljivo zbog cega bih se vratio.
Bilo kako bilo, svestan sam koliko nepovoljno (najblaze receno) utice cinjenica da tamo imam sestru koja je ostala ilegalno, bez obzira sto je sada drzavljanin.
I dodatno, svako novo apliciranje uvecava onaj
TRYING TOO HARD problem.
Takodje, iako u nekom skorijem periodu nemam nameru da posecujem sestru, vec bismo supruga i ja isli na medeni mesec u NY, logicno je da ako bismo ikada dobili vize, koje sada daju na 10god, u nekom trenutku sigurno i kod sestre otisli. tako da to pitanje da li cu posetiti sestru, realno ne vidim da postoji pravi odgovor (ako kazem da, odbice me, ako kazem ne, nece mi verovati i odbice me).