Decka ne spominji.
Dokaze o povratku istakni.
Na pitanja odgovaraj jasno i precizno, ubedljivo. Jako bitna stvar.
U samom cinu razgovora sa konzulom, bitno je ljudi i vas celokupni dojam i stav tokom intervjua. Kao kada idete na intervju za posao. Dakle, prvo i osnovno, pred konzulom se pojavljujete u veoma pristojnoj odeci. Blagi, ljubazni osmeh. Pozdravljanje. Nema kikotanja i bespotrebnog smejanja! Ozbiljno uz dozu ljubaznosti i pristojnosti odgovarate na pitanja. Nemojte se vrpoljiti, lomiti prste, mahati rukama, ceskati, okretati, ispoljavati nervozu. Stabilno i stalozeno, mirno i opusteno stojite i tecno odgovarate na svako pitanje. Tacno ono sto vas pita sa ubedljivim argumentima. Od momenta kada pocnete mucati, okolisati, odgovarati nesto trece - tu vec gubite i interesovanje konzula opada.
Njegovo je da se ponasa ravnopravno za svakoga, kao sto je kolega iznad opisao, tako da mu necete videti na licu da li mu se dopao vas odgovor ili nije. On tipka na racunaru dok vas ispituje i deluje ne bas zainteresovano, ali zapravo on prati svaku vasu rec sto ste mu odgovorili, zna vec sve podatke o vama i prati vasu pricu i gestikulacije iako se nama cini da nas prakticno i ne gleda dok nas ispituje.
Sada idem u detalje, ali doslovno primecuju imate li prsten na ruci pa do neke pogresne sitnice/reci u razgovoru koju ste mu rekli i za koju ce se on zakaciti i nastaviti vas ispitivati u tom smeru zbunjivanja.
Dakle, odmereno i jasno, bez preterivanja u bilo cemu. Ljubaznost i blagi osmeh obavezan, takvi su Ameri
U tih 10tak minuta razgovora ili koliko vec traje kako za koga, bitno je da mu se ''dopadnete'' i ubedite u verodostojnost onoga za sta ste dosli.
Ovo pisem zbog osoba koje idu prvi put i imaju strah ili nesigurnost od odbijenice i nadam se da ce ovi saveti nekome pomoci jer je i to bitno pored papirologije. Zaista dok se ceka u onoj cekaonici sa ostalim narodom, lepo vidis sa kakvim su sve ljudi stajlingom dosli i kako nonsalantno razgovaraju sa sluzbenikom.
Puno srece
