WW, naravno da jesam, i sve mislim da dalje (posle proshlogodishnjeg strashnog ukochenja) sam puno vishe pazila kako se ponasham prema svom zdravlju (kichmi), s tim shto sam produzhila da vezhbam yogu (pravila sam pauzu bash zbog te upale koja mi se ponovila dva puta u godinu dana) i da plivam dosta. Lek nisam popila iskreno od tada...
Shto se tiche akupunkture i kiroterapije, odluchila sam se na te vrste lechenja kao "zadnju shansu". Mozhda nekome zvuchi bezveze, ali ne dao Bog nikome ono shto sam dozhivela sa nepunih 30 godina.
Kad sam se doselila u Srbiju, prijateljica mi je rekla o nekoj zheni koja radi sa bioenergijom. E, rekla sam, sve sam probala, pa i to cu...i shta bude neka bude.
Kod te zhene idem josh uvek, od kad idem kod nje nisam (kuc-kuc) nijednom dobila pa makar i malu bol u kichmi, shta ona radi, ne znam, ali znam (dok nisam zatrudnela) da me je savijala bez dodira (bukvalno savijanje za koje bi trebalo da me neko drzhi...). Od kad sam trudna, drugachije to radi, ne znam kako, iskreno, ne pitam, ali dobro se osecam, bar shto se tiche kichme.
Hocu reci, ja sam to olako prihvatila kao "ajde, sve sam probala, pa i to cu"...i za sada meni izgleda kao najbolje reshenje.