BLAJBI
Zaslužan član
- Poruka
- 103.720
Ja sam kao i Santic, bio dugo zaljubljen u jednu Eminu iz Srbobrana....I sada mi srce brze zakuca kada je se setim, a proslo je vec pola veka od tada...
Aleksa Šantić
- Začetnik teme diretore
- Datum pokretanja
- stanje
Van razuma
Iskusan
- Poruka
- 6.278
Moj sin je voleo, i jos uvek voli jednu Eminu, vec dugi niz godina, pa ga ja ponekad iz sale zezkim Santicuuuu... 
Ja kao nesudjena svekrva jednoj Emini, ne mogu da je mrzim.
Divna je to devojka.
Prosto njima nije bilo sudjeno.
Ja kao nesudjena svekrva jednoj Emini, ne mogu da je mrzim.
Divna je to devojka.
Prosto njima nije bilo sudjeno.
- Poruka
- 158
Postoji neka verzija sevdaha, koju je otpevao Himzo Polovina:
Mstislav
Legenda
- Poruka
- 61.254
Prelepa pesma velikog Santica i prelepo ime.
- Poruka
- 158
Salvatore__
Primećen član
- Poruka
- 615
Još uvek je znam napamet
Ovaj deo
"Umro stari pjesnik, umrla Emina
Ostala je pusta, bašča od jasmina.
Salomljen je ibrik, uvelo je cvijeće
Pjesma o Emini, nikad umrijet neće."
nije napisao Šantić, to je naknadno ubačeno nakon, očigledno, njegove smrti. Ne mogu da se setim ko je autor nastavka
Ovaj deo
"Umro stari pjesnik, umrla Emina
Ostala je pusta, bašča od jasmina.
Salomljen je ibrik, uvelo je cvijeće
Pjesma o Emini, nikad umrijet neće."
nije napisao Šantić, to je naknadno ubačeno nakon, očigledno, njegove smrti. Ne mogu da se setim ko je autor nastavka
- Poruka
- 158
''Pjesma o Emini, nikad umrijet neće"
- Poruka
- 158
Još uvek je znam napamet
Ovaj deo
"Umro stari pjesnik, umrla Emina
Ostala je pusta, bašča od jasmina.
Salomljen je ibrik, uvelo je cvijeće
Pjesma o Emini, nikad umrijet neće."
nije napisao Šantić, to je naknadno ubačeno nakon, očigledno, njegove smrti. Ne mogu da se setim ko je autor nastavka
Kada je Emina Sefić umrla Himzo je o njezinoj smrti obavestio usmenu narodnu kazivačicu Sevdu Katicu koja je tada pesmi dodala stihove koje će naknadno Polovina pevati u svojoj interpretaciji pesme.
"Umro stari pjesnik, umrla Emina
Ostala je pusta, bašča od jasmina.
Salomljen je ibrik, uvelo je cvijeće
Pjesma o Emini, nikad umrijet neće."
- Poruka
- 158
Kod Lučkog mosta u Mostaru stoji spomenik Emine Sefić-Koluder, devojke za koju se tvrdi da je bila stvarna inspiracija pesnika pri pisanju pesme.
Rayela
Legenda
- Poruka
- 71.814
Još uvek je znam napamet
Ovaj deo
"Umro stari pjesnik, umrla Emina
Ostala je pusta, bašča od jasmina.
Salomljen je ibrik, uvelo je cvijeće
Pjesma o Emini, nikad umrijet neće."
nije napisao Šantić, to je naknadno ubačeno nakon, očigledno, njegove smrti. Ne mogu da se setim ko je autor nastavka
Ja naravno znam tu pesmu, ali sam je sad citala ponovo i bili su mi cudni ovi
zadnji stihovi, a i ne lice na Santica.
Ljubavna poezija mostarskog pjesnika razvila se pod jakim uticajem muslimanske ljubavne pjesme, sevdalinke. Ambijent njegovih ljubavnih pjesama je ambijent bašta, behara, hamama, šedrvana,... Djevojke koje su u njima pojavljuju se okićene đerdanima, bajne su i izazovne ali ipak skrivene ljepote. Takva je pjesma Emina, a duh te pjesme je toliko pogođen da [/font]je pjesma ušla u narod i pjeva se kao sevdalinka a samo rijetki znaju da ju je Šantić napisao. U ljubavnim pjesmama najčešći motiv je čežnja. Pjesnik sve svoje drage posmatra iz prikrajka pa čežnja najčešće prerasta u tugu zbog neostvarene ljubavi i promašenosti muškog života.
Šantić je bio je jedan od osnivača kulturnog lista "Zora" kao i predsjednik Srpskog Pjevačkog Društva "Gusle". Tu je upoznao i družio se sa poznatim pjesnicima tog doba: Svetozarom Ćorovićem, Jovanom Dučićem, Osmanom Đikićem,...
Stvarao je na razmeđu dva vijeka i više nego drugi pjesnici svog naraštaja povezivao je idejne i pjesničke patnje XIX i XX vijeka. U njegovom pjesničkom stasavanju najviše udjela su imali srpski pjesnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović-Zmaj a od stranih najvažniji uticaj je imao Hajnrih Hajne koga je i prevodio. Svoju najveću pjesničku zrelost Šantić dostiže između 1905. i 1910. godine kada su i nastale njegove najljepše pjesme. Šantićeva poezija je puna snažnih emocija , ljubavne tuge a i bola i prkosa za socijalno i nacionalno obespravljen narod kome je i sam pripadao. Njegova muza je na razmeđu ljubavi i rodoljublja, idealne drage i napaćenog naroda
Šantić je bio je jedan od osnivača kulturnog lista "Zora" kao i predsjednik Srpskog Pjevačkog Društva "Gusle". Tu je upoznao i družio se sa poznatim pjesnicima tog doba: Svetozarom Ćorovićem, Jovanom Dučićem, Osmanom Đikićem,...
Stvarao je na razmeđu dva vijeka i više nego drugi pjesnici svog naraštaja povezivao je idejne i pjesničke patnje XIX i XX vijeka. U njegovom pjesničkom stasavanju najviše udjela su imali srpski pjesnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović-Zmaj a od stranih najvažniji uticaj je imao Hajnrih Hajne koga je i prevodio. Svoju najveću pjesničku zrelost Šantić dostiže između 1905. i 1910. godine kada su i nastale njegove najljepše pjesme. Šantićeva poezija je puna snažnih emocija , ljubavne tuge a i bola i prkosa za socijalno i nacionalno obespravljen narod kome je i sam pripadao. Njegova muza je na razmeđu ljubavi i rodoljublja, idealne drage i napaćenog naroda
Emina
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće…
– Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!…
Ja joj nazvah selam. Al’ moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko’!…
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće…
– Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!…
Ja joj nazvah selam. Al’ moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko’!…
Ako hoćeš…
Ako hoćeš da o zori
Pjevam tebi pjesme moje,
Oj, ne bježi sa prozora,
Da ja gledam lice tvoje!
Ako hoćeš da ti pjevam
O sunčanom toplom sjaju,
Oj, pogledni okom na me,
Divotanče, mili raju!
Ako hoćeš da ti pjevam
Onu tihu nojcu milu,
Razvij tvoju gustu kosu –
Mirisavu meku svilu!
Ako hoćeš da ti pjevam
Miris divnog pramaljeća,
Oj, razgrni njedra bijela –
Da udišem miris cvijeća!
Il’ ako ćeš pjesmu moju
O izvoru slasti bujne,
Hodi, hodi na grudi mi,
Da ti ljubim usne rujne!
Ako hoćeš da o zori
Pjevam tebi pjesme moje,
Oj, ne bježi sa prozora,
Da ja gledam lice tvoje!
Ako hoćeš da ti pjevam
O sunčanom toplom sjaju,
Oj, pogledni okom na me,
Divotanče, mili raju!
Ako hoćeš da ti pjevam
Onu tihu nojcu milu,
Razvij tvoju gustu kosu –
Mirisavu meku svilu!
Ako hoćeš da ti pjevam
Miris divnog pramaljeća,
Oj, razgrni njedra bijela –
Da udišem miris cvijeća!
Il’ ako ćeš pjesmu moju
O izvoru slasti bujne,
Hodi, hodi na grudi mi,
Da ti ljubim usne rujne!
Не вјеруј
Не вјеруј у моје стихове и риме
Кад ти кажу, драга, да те силно волим
У тренутку сваком да се за те молим
И да ти у стабла урезујем име
Не вјеруј Но касно, кад се мјесец јави
И прелије срмом врх модријех крша
Тамо где у грму спава јорван наш плави
Дођи, чакаћу те! У часима тијем
Кад на груди моје приљубиш се чвршће
Осјетиш ли драга да ми тјело дршће
И да силно горим огњевима свијем
Тада вјеруј мени, и не питај више
Јер истинска љубав за рјечи не зна.
Она само пламти, силна, неопрезна,
Нити мари, драга, да стихове пише!
Не вјеруј у моје стихове и риме
Кад ти кажу, драга, да те силно волим
У тренутку сваком да се за те молим
И да ти у стабла урезујем име
Не вјеруј Но касно, кад се мјесец јави
И прелије срмом врх модријех крша
Тамо где у грму спава јорван наш плави
Дођи, чакаћу те! У часима тијем
Кад на груди моје приљубиш се чвршће
Осјетиш ли драга да ми тјело дршће
И да силно горим огњевима свијем
Тада вјеруј мени, и не питај више
Јер истинска љубав за рјечи не зна.
Она само пламти, силна, неопрезна,
Нити мари, драга, да стихове пише!
Prolaze dani
Prolaze dani... Ko selice neke
Gube se oni u dugome nizu.
I jednom i ja pocivacu blizu
Povijenih vrba, cempresa i smreka...
No moja dusa naselju zvijezda
Prhnuti nece da odmara krila:
Ostace ovdje gdje je sa mnom bila.
Tu, iznad grana i toplih gnijezda,
Rodne rijeke, dubrava i vrela,
Krseva, polja i ubogih sela,
Gdje rastrkane kolibe stoje -
S ticama one leprsace lako,
I moliti se, i cekati tako
Na zlatno jutro otadzbine moje
Prolaze dani... Ko selice neke
Gube se oni u dugome nizu.
I jednom i ja pocivacu blizu
Povijenih vrba, cempresa i smreka...
No moja dusa naselju zvijezda
Prhnuti nece da odmara krila:
Ostace ovdje gdje je sa mnom bila.
Tu, iznad grana i toplih gnijezda,
Rodne rijeke, dubrava i vrela,
Krseva, polja i ubogih sela,
Gdje rastrkane kolibe stoje -
S ticama one leprsace lako,
I moliti se, i cekati tako
Na zlatno jutro otadzbine moje
Umro stari pjesnik, Umrla Emina Ostala je pusta Bašta od jasmina Razbio se ibrik Uvenulo cvijeće Pjesma o Emini NIKAD umrijet' neće
Elegija
Zašto se meni javljaš tajno
Kada mi duša tiho sniva?
I zašto tvoje oko sjajno
Golemu tugu i jad skriva?
Zašto me kroz noć staneš zvati,
I šta ti jadno srce ište?
Ta ja ti nemam ništa dati,
O, ja sam pusto pepelište.
Sve što sam imo ja sam dao,
Nevjerno hladna ljubavi moje, -
Sve što sam svojim blagom zvao:
Mladost i oganj duše svoje.
Pa zašto meni stupaš snova,
Šta tražiš ovdje u mrtvaca?
Hladna je, hladna ruka ova
Što nekad na te ruže baca.
Pusti me! Pusti i ne mori!
Nek sam ovako trajem dane,
Sve dok mi srce ne izgori,
Sve dok mi duša ne izda'ne.
Zašto se meni javljaš tajno
Kada mi duša tiho sniva?
I zašto tvoje oko sjajno
Golemu tugu i jad skriva?
Zašto me kroz noć staneš zvati,
I šta ti jadno srce ište?
Ta ja ti nemam ništa dati,
O, ja sam pusto pepelište.
Sve što sam imo ja sam dao,
Nevjerno hladna ljubavi moje, -
Sve što sam svojim blagom zvao:
Mladost i oganj duše svoje.
Pa zašto meni stupaš snova,
Šta tražiš ovdje u mrtvaca?
Hladna je, hladna ruka ova
Što nekad na te ruže baca.
Pusti me! Pusti i ne mori!
Nek sam ovako trajem dane,
Sve dok mi srce ne izgori,
Sve dok mi duša ne izda'ne.
OTVORILA SI DVERI
Otvorila si dveri srca i duše sjajne
I primila me u raj čiste ljubavi tvoje,
Sa mrtvih pustolina bola i tuge tajne
Povratila me k nebu, gdje rajska milja stoje.
Ne lijem suze više, niti me misô bludi
Po nebu prošlosti davne, gdje pale nade stoje.
Snova se život rađa, snova mi nebo rudi
I blista svetim žarom čarobne slike tvoje.
Kô svježi poljski vjetrić, kô bujna gorska vrela,
Sad mi se život kreće kroz bokor mirisnih ruža;
Sve što sam željno čekô, sve što mi duša htjela -
U tebi, lijepi cvijete, blaga mi sudba pruža.
Pa neka letne pjesma krilu vječnosti tajne,
U slavu onog žara u kom nam srca stoje,
Nek čuje sreću moju nebo i zvijezde sjajne,
Sreću što sad me zgrijeva vjerom ljubavi tvoje.
Otvorila si dveri srca i duše sjajne
I primila me u raj čiste ljubavi tvoje,
Sa mrtvih pustolina bola i tuge tajne
Povratila me k nebu, gdje rajska milja stoje.
Ne lijem suze više, niti me misô bludi
Po nebu prošlosti davne, gdje pale nade stoje.
Snova se život rađa, snova mi nebo rudi
I blista svetim žarom čarobne slike tvoje.
Kô svježi poljski vjetrić, kô bujna gorska vrela,
Sad mi se život kreće kroz bokor mirisnih ruža;
Sve što sam željno čekô, sve što mi duša htjela -
U tebi, lijepi cvijete, blaga mi sudba pruža.
Pa neka letne pjesma krilu vječnosti tajne,
U slavu onog žara u kom nam srca stoje,
Nek čuje sreću moju nebo i zvijezde sjajne,
Sreću što sad me zgrijeva vjerom ljubavi tvoje.
JA TE LJUBIM...
Ja te ljubim, sunce sveto!
Kruno neba vječne moći, -
Ti nam zrakom goniš tamu
I mrkle nam gluhe noći.
Ja te ljubim, zoro bajna,
Navjesnice b'jelog danka!
Ti me uv'jek tvojim čarom
Sred slađanog bacaš sanka.
Ja te ljubim, orle suri,
Ti se viješ u visini!
Prezirući slabe crve,
Što gamižu u pračini.
Ja te ljubim, čarna goro, -
Željo moja prevelika,
Ti si uv'jek zaštitnica
Bila srpskih mučenika.
Ja te ljubim, milo slavlje,
U mirisnom tvome lugu,
Ti sa slatkom pjesmom tvojom
Blažiš mnogom srca tugu.
Ja te ljubim, šarno cv'jeće,
Prepuno si milja, baja,
Ja te ljubim! Ko t' ne ljubi,
Nema srca, osjećaja.
Ja te ljubim, oštra sabljo,
Tebe moja pjesma hvali,
S tobom su nam pradjedovi
Sveto ime održali.
Al' od svega ponajviše
Tebe ljubim, rode mili!
Za te živim! Tebi dajem
Pjesme mojih nada čili'.
Ja te ljubim, sunce sveto!
Kruno neba vječne moći, -
Ti nam zrakom goniš tamu
I mrkle nam gluhe noći.
Ja te ljubim, zoro bajna,
Navjesnice b'jelog danka!
Ti me uv'jek tvojim čarom
Sred slađanog bacaš sanka.
Ja te ljubim, orle suri,
Ti se viješ u visini!
Prezirući slabe crve,
Što gamižu u pračini.
Ja te ljubim, čarna goro, -
Željo moja prevelika,
Ti si uv'jek zaštitnica
Bila srpskih mučenika.
Ja te ljubim, milo slavlje,
U mirisnom tvome lugu,
Ti sa slatkom pjesmom tvojom
Blažiš mnogom srca tugu.
Ja te ljubim, šarno cv'jeće,
Prepuno si milja, baja,
Ja te ljubim! Ko t' ne ljubi,
Nema srca, osjećaja.
Ja te ljubim, oštra sabljo,
Tebe moja pjesma hvali,
S tobom su nam pradjedovi
Sveto ime održali.
Al' od svega ponajviše
Tebe ljubim, rode mili!
Za te živim! Tebi dajem
Pjesme mojih nada čili'.
*pustinjakinja
Buduća legenda
- Poruka
- 35.645
NOĆ
Ne trepti list na grani,
Niti se lahor kreće,
Džbuni su uspavani:
Trava i rosno cvijeće
Po tihom zraku siplju mirise daha svog.
Sa jatom snova tajni’
Anđeo mira bludi,
U visu zvijezda sjajni’
Rajska se pjesma budi
I po svjetovi zračni s njome se javlja bog.
Podigni oči bajne
Hramu nebesa tije’,
Nek vide zvijezde sjajne
Najljepše zvijezde dvije
U kojima se rađa svjetlost života mog.
Ne trepti list na grani,
Niti se lahor kreće,
Džbuni su uspavani:
Trava i rosno cvijeće
Po tihom zraku siplju mirise daha svog.
Sa jatom snova tajni’
Anđeo mira bludi,
U visu zvijezda sjajni’
Rajska se pjesma budi
I po svjetovi zračni s njome se javlja bog.
Podigni oči bajne
Hramu nebesa tije’,
Nek vide zvijezde sjajne
Najljepše zvijezde dvije
U kojima se rađa svjetlost života mog.
Pod jorgovanom
Aleksa Šantić
"Ko ti, šćeri, pokida đerdane?
Ko ti prosu biser i merdžane?"
"Jutros rano ja u baštu, mati,
Odoh prve jorgovane brati,
Za đerdan mi zape rosna grana,
Pa se prosu ispod jorgovana..."
"A što su ti mutne oči tako?
Kô da nisi spavala nikako?"
"Negdje slavuj pjevaše sa grane,
Pa ga slušah sve do zore rane."
"Moja šćeri, moja tugo, jao,
A ko Ti je njedra raskopčao?"
"Ne karaj me, ne ljuti se na me,
Puce, majko, popucale same..."
Aleksa Šantić
"Ko ti, šćeri, pokida đerdane?
Ko ti prosu biser i merdžane?"
"Jutros rano ja u baštu, mati,
Odoh prve jorgovane brati,
Za đerdan mi zape rosna grana,
Pa se prosu ispod jorgovana..."
"A što su ti mutne oči tako?
Kô da nisi spavala nikako?"
"Negdje slavuj pjevaše sa grane,
Pa ga slušah sve do zore rane."
"Moja šćeri, moja tugo, jao,
A ko Ti je njedra raskopčao?"
"Ne karaj me, ne ljuti se na me,
Puce, majko, popucale same..."
Pahulje
Aleksa Šantić
Pjevala je zima svoju pjesmu staru;
Praminjô je snijeg i veselo pleo
Od srebrnih niti svoj široki veo,
I rasprostirô ga svuda po Mostaru.
U zasjedi cure čekale su momke:
Nanula se klepet čuo po sokaku,
Padale su grude po svakom junaku,
Uz drhtavi smijeh i radosti gromke.
I ti nekud prođe, u mahalu, sama;
Pokrila te zima čistim pahuljama,
Pa po tebi trepte kô sjajni leptiri...
Samo tvoje lice skriti nije htjela,
I ja vidjeh kako, ispod snježnog vela,
Radosno i zlatno proljeće me viri...
Aleksa Šantić
Pjevala je zima svoju pjesmu staru;
Praminjô je snijeg i veselo pleo
Od srebrnih niti svoj široki veo,
I rasprostirô ga svuda po Mostaru.
U zasjedi cure čekale su momke:
Nanula se klepet čuo po sokaku,
Padale su grude po svakom junaku,
Uz drhtavi smijeh i radosti gromke.
I ti nekud prođe, u mahalu, sama;
Pokrila te zima čistim pahuljama,
Pa po tebi trepte kô sjajni leptiri...
Samo tvoje lice skriti nije htjela,
I ja vidjeh kako, ispod snježnog vela,
Radosno i zlatno proljeće me viri...
- stanje
