Albatros - Šarl Bodler

A zašto neke ljude sav svijet nerazumije? Jesu li oni nešto mnogo pametniji od svih ostalih pa niko nemože da prati njihov tok misli i dijela ili su to ljudi zbog nečeg nesposobni da se uklope u okolinu zbog čega svaki njihov pokušaj uklapanja nailazi samo na nerazumijevanje i podsmijeh jer oni to pokušavaju nespretno i na čudan način?
 
A zašto neke ljude sav svijet nerazumije? Jesu li oni nešto mnogo pametniji od svih ostalih pa niko nemože da prati njihov tok misli i dijela ili su to ljudi zbog nečeg nesposobni da se uklope u okolinu zbog čega svaki njihov pokušaj uklapanja nailazi samo na nerazumijevanje i podsmijeh jer oni to pokušavaju nespretno i na čudan način?

Genijalni umetnici jesu mnogo pametniji od prosecnih ljudi.
Za stvaranje je ipak potrebna samoca, prosecni ljudi su ti koji pokusavaju da se uklope u okolinu a okolina tj, vecina su obicni ljudi koji prihvataju samo sebi slicne, tesko bolje od sebe cak ce i cesto biti protiv njih. Pesnik se nikad ne moze ukolopiti u obican svet i ne moze se nikako reći da pesnici pate zato sto to nespretno pokusavaju i neuspevaju i da je genijima uopste cilj da se uklapaju sa nizima od sebe.To bi bila samo zelja za popularnoscu, sto je egoisticno
Ako si čitao Idiota od Dostojevskog znaces da natprosecni jesu često smešni jer kad se spuste sa visina na kojima su, oni se ne ulapaju u prizemne norme koji su izmislili i utvrdili upravo obicni i to može da proizvede efekat nespretnosti i smeha
 
Poslednja izmena:
Ipak mislim da natprosječno inteligentni ljudi nastoje da se koliko-toliko uklope u okolinu, osim ako nisu baš totalno skrenuli u osobenjaštvo (kao Tesla naprimjer), jer nikome nije lako nositi teret posebnosti. Možda je najbolje primjer za to moj omiljeni američki pisac Vilijam Fokner čije bezbrojne romane sam uvijek volio čitati. Živio je sa suprugom na malom ranču negdje na jugu, radio farmerske poslove, pio pivo sa seljacima iz komšiluka ispred lokalne prodavnice, vozio krntiju od auta a bio je genije, nobelovac, pun love i nije živio takvim načinom života da bi zadobio nekakve simpatije u narodu, radi neke popularnosti, lažne skromnosti ili iz nekog perverznog fazona. Čovjek je jednostavno bio svjestan da je jako različit od ostalih i tu različitost je osjećao kao težek teret koji je nastojao olakšati time što će se "spustiti" među običan narod i živjeti njihovim načinom života.
 
Pa ako je pebegao negde u seosku sredinu da zivi jednostavnijim nacinom zivota znaci da je zeleo da se osami. Seljaci, farmeri,ili kako god se nazivali su koliko-toliko blizi prirodi, uskladjeniji s njom za razliku od gradskog coveka. To je verovatno bio nacin da pronadje mir. Kada sam rekla nije im cilj da se uklope u drustvo, nisam naravno mislila da zive potpuno izolovano bez ikakvog kontakta sa ljudima. U svojoj poznatoj pesmi Kipling kaze : Ako svaki covek za tebe nesto znači ali nijedan suviše...Blazen je onaj ko moze ljude oko sebe, posmatra ne sa simpatijom ili antipatijom, sa odobravanjem ili osudom kao strance vec da trazi u njima ono opste ljudsko. To ne moze svako, to zaista mogu samo izabrani, natprosecni
 

Back
Top