cicijašiti (tur.) biti cicija, tvrdičiti, škrtariti.
Čivutin <Čifut, Čifutin> (hebr., tur. Cifit, Cifut) ime kojim su Turci prezrivo nazivali Jevreje; tvrdica.
čador (tur. cadir) v. šator.
čair (tur. čajyr) livada, poljana, travnjak, pašnjak, dolina
čakija (tur. čaki) džepni nožić, perorez
čakmak (tur. cakmak) kresivo, ognjilo.
čakšire (tur. pakjir) hlače, pantalone.
čalgija (tur. calgi) muz. svirka, sviranje; muzički instrument.
čalma (tur. calma) bela marama koju Turci i drugi muslimani nose oko fesa; zaviti čalmu fig. poturčiti se, preći u islam.
čamac (tur. satas) v. čam 2.
čamovina (tur. sat bor) jelove drvo, jelovi-na, drvo četinara.
čanak (tur. sanak) drvena zdela.
čanak (tur.) drvena zdjela
čardak (pere. bag četiri, taq svod, tur. cardak) 1. velika prostorija na spratu istočnjačke kuće sa izbočenim delom prema ulici; 2. lepa, obično dvospratna kuća, okružena baštama, dvorac, letnjikovac; 3. koš na stubovima za sušenje kukuruza u klipovima; 4. stražarnica na državnoj granici.
čardaklija (pere.-tur. cardakli) 1. velika soba na spratu sa dobrim vidikom; 2 vinova loza koja se penje uz stubove i oko kuće.
čarka (pere. 6'agpa, tur. parka) 2. puškaranje između prednjih, netaknutih delova, radi izazivanja i uznemirivanja neprijatelja, ili kao počinjanje ozbiljnije borbe.
čarkadžija (pers.-tur.) v. čarkaš.
čarkaš (pers-tur. carh i§i) vojnik na prednjem položaju, zametač čarke.
čarug (tur. čaryk) opanak
čaršav (pere. 6ader pokrivač, seb noć, tur. farjaf) stolnjak, trpežnjak; plahta (jorganska, dušečna).
čaršija (pere. cfir četiri, su strana, tur. par$i) 1 tržište, pijaca; 2. poslovni, trgovački deo grada; 3. trgovački stalež; fig. javno mnenje svet, neobavešteni, ne-stručnjaci, npr „čaršija priča".
čatma (tur. catma) pleter, naboj; kuća od dasaka i brvana.
čatmara (tur. catma) kuća od čatme.
čatrlja (tur. cati) mala sirotinjska kuća, udžerica.
čekić (tur.) kladivac, kladivo, bat; jedna od triju slušnih koščica u srednjem uhu
čekrk (tur. ciknk) točak, kolo, vitlo (za dizanje uvis izvlačenjem).
čelebija (tur. celebi) gospodin čovek, lepo vaspitan čovek; naročito: hrišćanin gospodskog reda; takođe: mladi gospodin, gospodičić.
čelenka (tur. čelenk) nakit u obliku perjanice, srebrne, rjeđe zlatne, pričvršćen na kalpaku ili čalmi (odlikovanje za posječenu neprijateljsku glavu); nakit na kapi; glava (šatr.)
čelik (tur. celik) vrsta tehničkog gvožđa, nado, ocal.
čember (tur. čember) veo muslimanskih žena; veliki rubac koji pokriva glavu i čelo do očiju (nosi se uz feredžu); platno, sifon; obruč, šuplje kolo
čengel (pere. cengal, tur. cengel) gvozdena kuka; kazna čengela kazna na koju su Turci osuđivali teške krivce (sastojala se u tome što je osuđeni visio zakačen o gvozdenu kuku dok ne umre).
čerga (tur. cerge) 1. ciganski šator; 2. krupno tkana ponjava.
čergar (tur. perge) onaj koji živi pod čergom.
česma (pere., tur. se§te) 1. izvor, kladenac; 2. cev kroz koju ističe voda iz vodovoda.
češagija (tur. kašagy, s našim česati) česalo; limena četka za timarenje konja i krava
čibuk (tur. pubuk) šupalj prutić (cev) za lulu.
čifčija (pers.-tur. ciftci) zemljoradnik, težak.
činija (pere. Cin Kina", §ini kineski, kineske izrade, tur. cini) zdela, naročito por-culanska.
činija (tur. fivi) klin, naročito drveni klin; udariti kome čiviju nasamariti, prevariti koga, podvaliti kome.
čitluk (pers.-tur. ciflik, ciftlUk) poljsko imanje, vrsta feudalnog poseda koji obrađuje gospodar sam ili preko čifčije; čiftlik.
čiviluk (tur. pivilik) vešalica za haljine.
čivit (tur. čivit) isto što i indigo, modrilo; plavi pigment biljnog podrijetla; pren. zelenaš, lihvar
čizma (tur. fizme, mađ. csizma) kožna cipela sa visokom sarom.
čizma (tur., mad. csizma) kožna cipela s visokom sarom
čoban (pere. Sdban, tur. coban) pastir.
čoha (pere. bića, tur. cuha, cuka) sukno meko i lepo, bolje vrste, za izradu odeće.
čoja (pere. 6Qha) v. čoha.
čokanj (tur. čokal) staklenka za rakiju od 1/ 8 litre, 1 dl i 1/2 dl; stabljika kupusa; okomak od kukuruza, klip bez zrna
čorba (pere. fSurba, surbag, tur. curba, §orba) supa, juha, sa mesom, pirinčem i dr.
čorbadžija (pers.-tur. corbaci) onaj koji deli
čukur (tur.) rupa, jama, jarak, dolina.
čuruk (tur. čuruk) nedostatak, mana
čutura (tur. corta mađ. csutora) pljosnata boca, pljoska, obično drvena, sa dubore-zom; vojnička čutura je od metala.
ćage (pere. kagag tur. kagit) hartija; pismo.
ćar (pere. kar, tur. kar) dobit, zarada, korist.
ćasa (pere. kase, tur. kase) zdela, činija, posuda.
ćatib (arap. katib, tur. katib, katip) pisar; pisac, mudrac, učenjak.
ćef (arap. kayf, tur. keyif) dobro raspoloženje, dobra volja, radost, veselje, uživanje; prohtev.
ćelav (pere. kel, tur. kel) bez kose, sa malo kose na glavi.
ćemer (pers.-tur. kemer, grč. kamara, ngrč. kemeri) 1. muški kožni pojas sa pregradama za novac, potpaša; 2. bogato ukrašen ženski pojas.
ćeramida (gr . cheramis, cheramisidos, tur. keremid) vrsta krovnog crepa.
ćerana (pere., tur. kerhane) zanatlijska radionica, naročito: radionica sapuna i užarska radionica.
ćeresta (tur. kereste) materijal, građa; pribor uopće (za pravljenje nečega)
ćerpič (tur. kerpic) nepečena cigla.
ćevap (arap. kabab, tur. kebap) komadi raznog mesa pečeni na ražnju.
ćeča (tur. keča) bijela (albanska) kapa od uvaljane vune
ćifta (hebr., tur. cifit, cifut) Jevrejin; kod nas samo u značenju: tvrdica, filistar.
ćilibar (tur. kehruba, kehlibar, pere. kahruba ono što privlači slamu) fosilna smola koja potiče od četinare, jantar.
ćilim (pere. kilim, tur. kilim) zastirač, šarenica, za podove i zidove, sag, tepih; vrsta kecelje.
ćitab (arap. kitab, tur. kitab, kitap) pismo, knjiga; zakon, naredba; verska knjiga; ćitap.
ćorav (pere. kur, tur. kor) slep na jedno oko.
ćorda (pere. kard nož, tur. gorda, mađ. kard) sablja.
ćoriti (tur. ćor) šatr. spavati
ćorka (tur. ćor slijep, kome je tamno) šatr. tamnica, zatvor
ćorsokak (pere.-arap., tur. kor sokak) slepa ulica; fig. bezizlazno stanje, kritično stanje.
ćufte (pere. kufte od kuften istući, smrviti, tur. kofte) loptica od iseckanog mesa sa biberom i lukom; pl. ćufteta.
ćulav (pere. kulah, tur. kulah) polukružna kapa od uvaljane vune, koja se nosi ispod fesa.
ćulbastija (tur. kulbasti) meso pečeno na žaru; đulbastija.
ćumez (tur. kiimes) kokošinjak; mala kućica, uperila.
ćumur (tur. kumur) drveni ugalj.
ćup (arap. kiib, tur- kup) velik zemljani sud (za pekmez, kajmak, turšiju i dr.).
ćuprija (grč. gephyra, tur. koprii) most.
ćurak (tur. kiirk) gornji zimski kaput postavljen i opšiven krznom, bunda, kožuh.
ćurčija (tur. kurkcu) krznar, kožuhar, zanatlija koji pravi predmete od krzna.
ćusegija (tur. kusegi) lopatica za ugljen, za žeravicu
ćuskija (tur. kiiskii) gvozdena poluga; pijan kao ćuskija trešten pijan.
ćustek (tur. kostek) sveza, spona kojom se sapinju noge konju, bukagije, negve.
ćutek (tur. kotek) batina, šiba, štap; udarac.
ćutuk (tur. ktituk) panj, klada; po Vuku: gomila, buljuk, četa.
dada (tur.) majka, sestra, ili uopće starija žena; naziv odmila za dadilju
dadilja (tur. dada, dady) dojilja; žena koja čuva djecu; guvernanta
daidža (tur. dajy) ujak
damar (tur. damar) krvna žila.
dara (tur. dara) težina materijala za pakovanje koja se odbija od celokupne (bruto) težine neke robe.
darmar (pere. tarmar, tur. tarumar) zbrka, nered, metež.
degenek (tur. degnek) batina, udarac batinom po tabanima.
deli (tur. deli) lud, mahnit; hrabar, smeo, sr an; im. delija.
delibaša (tur. delibasi) starešina delija.
delija (tur. deli, junak) 1. turski konjanik; 2. junak.
dembel (pere. tenbel, tur. tembel) lenština, neradnik.
dembelija (pere., tur. tembelhane) zemlja dembela.
dernek (tur. dernek, dirnek) sabor, vašar; veselje, svadba.
dever (tur. devir krug, obrat; vrijeme) 1. muka, tegoban život, teškoće, patnja, nevolja, jad; 2. doba, vrijeme, okolnosti; 3. događaji puni nevolje
dilber (tur. dilber, pere. dil srce, ber od burden nositi) dragan, lepotan, miljenik, onaj koji privlači i osvaja srca.
dimije (tur. dimie, grč. dimitos) ženske široke čakšire koje se nose umesto suknje; up. šalvare.
din (pere., tur. din) 3. vera (obično muslimanska), islam.
din-dušman (pere., tur. dindusman) verski neprijatelj, zakleti neprijatelj, zakleti protivnik.
direk (tur. direk) greda; drveni stub.
div (pere. diw, zao duh, đavo, tur. dei) mitološko biće: gorostas, gigant, oličenje jakosti i snage.
divan (pere. diwan, tur. divan) turski državni savet; tajni savet bivših sultana; carinarnica; popis poreskih obvezni-ka; istočnjačke sofa s jastucima (za sedenje i spavanje); lit. zbirka spisa ili članaka, naročito pesama (npr. Geteov: „Zapadno-istočnjački divan").
divit (arap. dawat, tur. divit) pernica sa mastionicom zajedno.
dizgin (tur. dizgin) jedan od dva kaiša na uzdi kojim kočijaš ili jahač upravlja konjem odnosno konjima; kajao.
dolama (tur. dolama) vrsta starinske muške i ženske nošnje od čohe sa dugim rukavima koji su zatvoreni ili razrezani.
dorat (tur. doru at) konj mrke boje, mrkov.