Ako prodje Srebrenica ajde da Srbija podnese za Indijance, za Jasenovac, za Gazu....

I ne znam što se uzbuđujete obeležiće ove sotoniste što su mučili i pobili silne ljude.

Za mene to nisu ljudi.

Ovde perfidno nacisti i fašisti čitaj sns desničari predstavljaju to kao osudi celog naroda što nije tačno.

Radikali i naprednjaci treba u celom svetu da budu obeleženi kao genocidni sotonisti.
 
Ajde, pa da opet plata bude 5 maraka i da se sipa benzin u flase.
Msti,oni što Srbima rade o glavi donošenjem rezolucije o nečemu što se nije dogodilo,nisu snabdevači našeg tržišta naftnim derivatima.Te njihove firme neće otići jer im je dobro ovde,one nemaju gde da odu,a i da odu,dolaze druge na njihovo mesto,tako funkcioniše svet.Vreme je da se govori istina.
 
Ja sam ubedjen da su Oricevi ubili vise zena, dece, starih i nemocnih u selima oko Srebrenice od 92 do 95 vec sto se to desilo kada je krenula vojna operacija na Srebrenicu. U Srebrenici je bilo vise zrtava ali vecinom vojno sposobni, Oricevi su upadali tri godine po Srpskim selima i to mnogo puta na velike praznike: klali, mucili, palili i ubijali. Medjutim Naser Oric je oslobodjen u Hagu i ispalo je da su sve te Srpske zrtve oko Srebrenice same sebe mucile i poubijale. Na primeru Srpskih i Muslimanskih zrtava na podrucju Srebrenice moze se videti sva dvolicnost zapada.

Zapad je te iste Muslimane izdao tog nesretnog jula 1995-te godine, i evo vec punih 30 godina manipulise i njima i njihovim zrtvama kako bi u Bosni i regionu zla krv i tenzija bila ista kao i tih nesretnih ratnih godina. Muslimani iz Bosne cak ni na primeru Gaze ne mogu da vide koliko je zapad dvolican i da su oni samo marionete u njihovoj igri sa velikim silama. Dodvoravanjem Americi i zapadu pa cak i kada je ova rezolucija u pitanju Muslimani iz Bosne gaze sami po sebi i svojim zrtvama, a kada dodje vreme Amerika ce im opet okrenuti ledja i zazmuriti kao sto to rade danas u Gazi.

I Srbi i Muslimani na ovim prostorima moraju ostaviti i zaboraviti Srebrenicu ne u smislu zrtava to uvek mora da se pamti i da se ne zaboravi, ali u politickom ili bilo kom drugom kontekstu to moraju uraditi inace ce tapkati u mestu jos ko zna koliko godina do nekog novog rata, a to zapadu i Americi savrseno odgovara.

Sto se tice teme, Srbija bi svakako trebala pokrenuti pitanje oko Jasenovca, oko silnog egzodusa Srba iz krajine 90-ih. Ima tu elemenata i za pravne oblike genocida, etnickog ciscenja a samim tim i za velike odstete.
 
Poslednja izmena:

https://www.politika.rs/sr/clanak/6...-oca-Sulju-naknadno-proglasio-zrtvom-genocida

Kako je Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Potočari, svog oca Sulju naknadno proglasio „žrtvom genocida”​


677z381_fgf.jpg

(Принтскрин)
Suljo Suljagić, otac direktora Memorijalnog centra Potočari Emira Suljagića, prema izvodu iz Matične knjige umrlih stradao je 24.12.1992. u Voljevici kod Bratunca, a u julu 2005. sahranjen u Potočarima kao žrtva, kako navode genocida.
Time je direktor Memorijalnog centra svesno izmanipulisao međunarodnu javnost uvećavajući broj ukopanih u ovom kompleksu. A slučaj Suljagić, kaže više izvora, nije jedini.
Iako sahranjen u Memorijalnom centru u Potočarima, Suljagićev otac Suljo poginuo je kao pripadnik tzv. Armije BiH na teritoriji bratunačke opštine.
Emir Suljagić se i na društvenim mrežamo oglašavao da će Muzeju sjećanja u Potočarima priložiti očevu ličnu kartu.
Potočare je tadašnji visoki predstavnik Volfgang Petrič osnovao isključivo za žrtve tragedije iz 1995. godine.
Suljagić demantuje da se njegov otac nalazi na listi žrtava iz 95. ali ne poriče da je posmrtne ostatke oca ukopao u Memorijalnom centru Potočari. 2005. godine.
Suljo je bio pripadnik jedinice Nasera Orića i prema umrlici preminuo je 24. decembra 1992. godine. Ovim se još jednom otvara pitanje manipulacije brojem žrtava srebreničke tragedije.
182784.jpg

Faksimil umrlice Sulje Suljagića
Mnogi pripadnici tzv. Armije Bih bošnjačke nacionalnosti koji su napadali na srpske položaje, Kravicu, Bjelovac, Zagone, i izginuli u napadu, sahranjeni su u Potočarima, tvrde članovi Boračke organizacije Bratunac.
Porodice srpskih žrtava uzalud očekuju od međunarodne komisije, koja je formirana da istraži okolnosti u vezi sa stradanjem u Srebrenici, da iznese sve pojedinosti i predoči javnosti istinu.
Emir Suljagić rođen je u Ljuboviji 1975. godine, dakle po rođenju građanin Srbije a obavlja dužnost direktora Memorijalnog centra Srebrenica — Potočari, a imenovan je u septembru 2019. godine.
Bio je ministar obrazovanja Kantona Sarajevo od 13. januara 2011. do 29. februara 2012. godine, kao i zamenik ministra odbrane Bosne i Hercegovine od 31. marta do 10. decembra 2015. godine. Nekadašnji je dekan Fakulteta menadžmenta i javne uprave Internacionalnog univerziteta u Sarajevu.
Završio je studije politikologije na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu 2000. godine. Od 2016. godine je član i funkcioner Građanskog saveza Bosne i Hercegovine. Na izborima 2018. godine je bio nosilac liste Građanskog saveza u Kantonu Sarajevo.
Emir Suljagić je 2005. godine, posmrtne ostatke svog oca Sulja Suljagića preneo i sahranio u okviru Memorijalnog centra Srebrenica — Potočari. Nakon što je na svom tviter nalogu Suljagić objavio kako je Memorijalnom centru Srebrenica — Potočari poklonio očevu ličnu kartu, da bi tamo bila čuvana kao lični predmet čoveka koji je nastradao kao žrtva genocida u Srebrenici, došlo je do ozbiljnih polemika.
Ubrzo se pojavio izvod iz matične knjige umrlih, koji potvrđuje da je Suljo Suljagić poginuo 24. decembra 1992. godine u selu Voljavica (oko 20 kilometara od Srebrenice), odnosno više od dve i po godine pre srebreničkog masakra. Budući da se ime Sulja Suljagića nalazi i u knjizi Nasera Orića, tvrdi se da je on bio pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine, odnosno da se nalazio pod Orićevom komandom, jer je on bio komandant snaga ARBiH na području opština Srebrenica, Bratunac, Vlasenica i Zvornik, te da je i poginuo kao pripadnik ARBiH. Suljo je stradao u napadu na selo Voljevica.
Po objavljivanju izvoda iz matične knjige umrlih, Suljagić je počeo da preti onima za koje smatra da su objavili isti, tvrdeći da na to nisu imali pravo.
Krajem oktobra 2019. godine, mediji su preneli Suljagićev tvit u kojem kaže: „Jasenovac je četnička izmišljotina. Časni bošnjaci iz Handžar divizije su propustili šansu da reše četnike, zato nam je to ostavljeno u amanet. Suljagić je demantovao ove natpise i izjavio da je reč o falsifikatu.
Govoreći o filmu Dara iz Jasenovca, Suljagić je izjavio da je namera reditelja bila da „genocid iz devedesetih opravda genocidom iz četrdesetih”, dodajući da je pozicija identiteta srpske elite zasnovana na Homogenoj Srbiji Stevana Moljevića.
U intervjuu za tursku agenciju Anadolija 2013. godine, kao lider bošnjačke koalicije "Prvi mart", Suljagić je Republiku Srpsku uporedio sa nacističkim Vermahtom i izjavio da je ona "okupirani" deo teritorije koji treba "osloboditi".
Kao zamenik ministra odbrane Bosne i Hercegovine, Suljagić je 2015. godine izjavio da eventualni referendum o nezavisnosti Republike Srpske vodi u rat.
 

https://www.politika.rs/sr/clanak/6...-oca-Sulju-naknadno-proglasio-zrtvom-genocida

Kako je Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Potočari, svog oca Sulju naknadno proglasio „žrtvom genocida”​


677z381_fgf.jpg

(Принтскрин)
Suljo Suljagić, otac direktora Memorijalnog centra Potočari Emira Suljagića, prema izvodu iz Matične knjige umrlih stradao je 24.12.1992. u Voljevici kod Bratunca, a u julu 2005. sahranjen u Potočarima kao žrtva, kako navode genocida.
Time je direktor Memorijalnog centra svesno izmanipulisao međunarodnu javnost uvećavajući broj ukopanih u ovom kompleksu. A slučaj Suljagić, kaže više izvora, nije jedini.
Iako sahranjen u Memorijalnom centru u Potočarima, Suljagićev otac Suljo poginuo je kao pripadnik tzv. Armije BiH na teritoriji bratunačke opštine.
Emir Suljagić se i na društvenim mrežamo oglašavao da će Muzeju sjećanja u Potočarima priložiti očevu ličnu kartu.
Potočare je tadašnji visoki predstavnik Volfgang Petrič osnovao isključivo za žrtve tragedije iz 1995. godine.
Suljagić demantuje da se njegov otac nalazi na listi žrtava iz 95. ali ne poriče da je posmrtne ostatke oca ukopao u Memorijalnom centru Potočari. 2005. godine.
Suljo je bio pripadnik jedinice Nasera Orića i prema umrlici preminuo je 24. decembra 1992. godine. Ovim se još jednom otvara pitanje manipulacije brojem žrtava srebreničke tragedije.
182784.jpg

Faksimil umrlice Sulje Suljagića
Mnogi pripadnici tzv. Armije Bih bošnjačke nacionalnosti koji su napadali na srpske položaje, Kravicu, Bjelovac, Zagone, i izginuli u napadu, sahranjeni su u Potočarima, tvrde članovi Boračke organizacije Bratunac.
Porodice srpskih žrtava uzalud očekuju od međunarodne komisije, koja je formirana da istraži okolnosti u vezi sa stradanjem u Srebrenici, da iznese sve pojedinosti i predoči javnosti istinu.
Emir Suljagić rođen je u Ljuboviji 1975. godine, dakle po rođenju građanin Srbije a obavlja dužnost direktora Memorijalnog centra Srebrenica — Potočari, a imenovan je u septembru 2019. godine.
Bio je ministar obrazovanja Kantona Sarajevo od 13. januara 2011. do 29. februara 2012. godine, kao i zamenik ministra odbrane Bosne i Hercegovine od 31. marta do 10. decembra 2015. godine. Nekadašnji je dekan Fakulteta menadžmenta i javne uprave Internacionalnog univerziteta u Sarajevu.
Završio je studije politikologije na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu 2000. godine. Od 2016. godine je član i funkcioner Građanskog saveza Bosne i Hercegovine. Na izborima 2018. godine je bio nosilac liste Građanskog saveza u Kantonu Sarajevo.
Emir Suljagić je 2005. godine, posmrtne ostatke svog oca Sulja Suljagića preneo i sahranio u okviru Memorijalnog centra Srebrenica — Potočari. Nakon što je na svom tviter nalogu Suljagić objavio kako je Memorijalnom centru Srebrenica — Potočari poklonio očevu ličnu kartu, da bi tamo bila čuvana kao lični predmet čoveka koji je nastradao kao žrtva genocida u Srebrenici, došlo je do ozbiljnih polemika.
Ubrzo se pojavio izvod iz matične knjige umrlih, koji potvrđuje da je Suljo Suljagić poginuo 24. decembra 1992. godine u selu Voljavica (oko 20 kilometara od Srebrenice), odnosno više od dve i po godine pre srebreničkog masakra. Budući da se ime Sulja Suljagića nalazi i u knjizi Nasera Orića, tvrdi se da je on bio pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine, odnosno da se nalazio pod Orićevom komandom, jer je on bio komandant snaga ARBiH na području opština Srebrenica, Bratunac, Vlasenica i Zvornik, te da je i poginuo kao pripadnik ARBiH. Suljo je stradao u napadu na selo Voljevica.
Po objavljivanju izvoda iz matične knjige umrlih, Suljagić je počeo da preti onima za koje smatra da su objavili isti, tvrdeći da na to nisu imali pravo.
Krajem oktobra 2019. godine, mediji su preneli Suljagićev tvit u kojem kaže: „Jasenovac je četnička izmišljotina. Časni bošnjaci iz Handžar divizije su propustili šansu da reše četnike, zato nam je to ostavljeno u amanet. Suljagić je demantovao ove natpise i izjavio da je reč o falsifikatu.
Govoreći o filmu Dara iz Jasenovca, Suljagić je izjavio da je namera reditelja bila da „genocid iz devedesetih opravda genocidom iz četrdesetih”, dodajući da je pozicija identiteta srpske elite zasnovana na Homogenoj Srbiji Stevana Moljevića.
U intervjuu za tursku agenciju Anadolija 2013. godine, kao lider bošnjačke koalicije "Prvi mart", Suljagić je Republiku Srpsku uporedio sa nacističkim Vermahtom i izjavio da je ona "okupirani" deo teritorije koji treba "osloboditi".
Kao zamenik ministra odbrane Bosne i Hercegovine, Suljagić je 2015. godine izjavio da eventualni referendum o nezavisnosti Republike Srpske vodi u rat.
ово је став базнијаша турских од првог дана дејтона.

да буде унитарна бих под њиховом манипулаицјом, рецимо као што хрватима бирају представника - комшића...
 
Ponavljam, nacistima se nije sudilo za genocid, već za zločin protiv čovječnosti, jer tada nije postojao pojam genocida u pravnom zakonodavstvu.

Možeš ti ponavljati do prekosutra, to što je kasnije uveden pojam genocida ne menja apsolutno ništa kad je u pitanju kvalifikovanje onoga što se dogodilo u Jasenovcu. U prilog tome jasno govori i usvojena rezolucija o GENOCIDU nad Jermenima 1915. godine.
 
Presude po kojima je ono što se desilo u Srebrenici genocid donio je sud koje su osnovale UN svojom rezolucijom, otud su u UN i krenuli da donose ovu rezoluciju kojom se praktično poziva da se te presude ne zaborave. I ništa više od toga.
Naravno, ove koji guraju tu rezoluciju ne interesuje mnogo ni Srebrenica, ni Srbi, ni Balkan. Žele Ameri i Britanci malo da se dodvore islamskom svijetu poslije silne svoje podrške Izraelu.
A još bolje ako usput ošinu Srbe koji su se nerazumnom podrškom Putinu potpuno otuđili od Zapada. Mislite da bi se ovo desilo da smo uveli sankcije Rusiji i da likovi kao Vulin ne vršljaju po državi?
Ne lupetaj.
 
Presude po kojima je ono što se desilo u Srebrenici genocid donio je sud koje su osnovale UN svojom rezolucijom, otud su u UN i krenuli da donose ovu rezoluciju kojom se praktično poziva da se te presude ne zaborave. I ništa više od toga.
Naravno, ove koji guraju tu rezoluciju ne interesuje mnogo ni Srebrenica, ni Srbi, ni Balkan. Žele Ameri i Britanci malo da se dodvore islamskom svijetu poslije silne svoje podrške Izraelu.
A još bolje ako usput ošinu Srbe koji su se nerazumnom podrškom Putinu potpuno otuđili od Zapada. Mislite da bi se ovo desilo da smo uveli sankcije Rusiji i da likovi kao Vulin ne vršljaju po državi?
“Otuđili” se od Zapada na kome je Četvrti Rajh samog sebe zadužio za Srbe. Kako je lepo biti glup. 🎵🎵

P.S. It takes two to tango, a od potpuno nepismenog čovek sam povodom isto takvih ideja u privatnom životu čuo besmrtnu konstataciju “poznaješ ti njega, al da li on poznaje tebe?”
 
Ako prodje srebrenica ajde da srbija podnese za indijance za aboridzine, jasenovac, za gazu, za asteke, za maje, za inke, za genocide sirom afrike, sirom indije , sirom kine dok su bili engleska, i ostalih kolonije..... Pa tu je onda turska koja je vrsila genocid nad mnogim narodima itd itd. Sto smo pa mi najgori

Pa valjda se rezolucije podnose samo kad imaš šanse da ih usvojiš
 

Back
Top