Ljudi,zaista svima hvala sto ste odgovorili na moje pitanje i sto me pre svega razumete,a to mi je u ovom trenutku potrebno vise od bilo cega na svetu.Mozda postoje jos neke cinjenice koje su vazne,a koje ja nisam istakla,uzgred korisne za razmatranje mog problema.
Zabavljali smo se 3 meseca.Pored studiranja (u pitanju je ekonomski fakultet) on i radi.Njegovi su vlasnici prodavnice sportske opreme u trznom centru,ali nisu preterano zainteresovani,tako da on obavlja najveci deo posla.Vikendom,a i tokom nedelje ide za Beograd i nabavlja robu,pored radnice i on radi pre ili popodne u zavisnosti od toga kakav mu je raspored obaveza za taj dan.Nasa veza je mozda u neku ruku bila cudna.Vidjali smo se ponekad vrlo retko (recimo jednom ili dva puta u toku nedelje),ali bitna stvar je da se ja nikada,ama bas nikada nisam ljutila zbog toga,nikada se nisam posvadjala sa njim,nikada mu nisam prekorila.Bila sam u potpunosti maksimalno tolerantna i puna razumevanja.Posto i ja studiram ekonomiju,u tom periodu sam spremala ispite i na kraj pameti mi nije bilo da mu oduzimam vreme,jer znam kako je kada meni neko smeta i "krade" mi dragoceno vreme.Recimo da je on odredjivao nase vidjanje,izlaske sto je meni u neku ruku i odgovaralo,premda sam ucila.Fora je u tome da on,dok smo bili u vezi,nista od ispita nije ni spremao,a znao je da ce kad-tad morati da prione na ucenje jer mu taj poslednji ispit treba za upis III godine.Po pravilu,trebao bi da bude student IV godine studija,ali posto je obnavljao godine,tek je sada upisao III.Tokom leta je 2 puta isao na more (jednom sa roditeljima,drugi put sa drustvom),sa drugovima igrao tenis vise puta nedeljno,isao na rodjendane,svadbe....(ne zelim da me pogresno shvatite-meni to uopste nije smetalo,momak se mora baviti i svojim zivotom kada je u vezi, da nastavi da se vidja sa svojim drugovima,da ima i ostale vidove rekreacije, a ne da sa devojkom bude non-stop).Kad je dosao mesec septembar i ispitni rokovi,seo je da uci i mene kasirao.Medjutim,nisam ja bila jedina koja je "ispastala".Bila sam svedok kad ga je drustvo zvalo da idu na fudbal,a on im rekao da ne moze jer "za sat vremena ide na cas i mora da uci".Tako da su i ostali bili zanemareni.Saznala sam da dok nije polozio uslovni ispit,nigde nije ni izlazio.Prosto receno,vodio je kaludjerski zivot.
Ja se u potpunosti slazem sa forumasima koji su napisali da mu je izgovor za raskid neosnovan,jadan,ali taj zadnji put njegova prica isla je u sledecem pravcu: on zna vrlo dobro sta gubi,zna da mu nikad nisam pravila probleme zbog njegove zauzetosti (kao neke bivse devojke),on je emotivac koji kada je sa devojkom zeli da joj se posveti 100%,da za njega ja nisam obaveza koja u toku dana mora da se ispuni i stiklira kad se obavi,vec da pored mene hoce da bude i psihicki,a ne samo fizicki,da je pristalica principa da u zivotu treba imati voljenu osobu pored sebe i naci nekog za ceo zivot,da nije nista strasno da se posle svega ode na pice,poprica,da upitamo jedno drugo jesmo li bili sa nekim u medjuvremenu,da je on nakon raskida "trcao" za bivsim devojkama i hteo da bude sa njima.Neke su pristajale,dok su druge bile u fazonu :"E,sad kad ti hoces ja necu!".......
Hvala onima koji su mu dali savet da idem dalje.Verujte mi pokusala sam,ali ne ide.Znam da on nije jedini muskarac,da sigurno postoje i bolji i lepsi,oni koji zasluzuju moje vreme....ali...."ljubav je slepa".U poslednja 4 meseca moje emotivno raspolozenje varira.Nekada u potpunosti zaboravim na njega i nije mi u mislima,a ponekad....ponekad ne mogu da ga izbacim iz glave,vise puta na dan razmisljam o njemu i pitam se da li je sve tako moralo da bude i ono cuveno:"Zasto bas ja?" Kao idiot s` vremena na vreme premotavam film,secam se sta mi je rekao taj zadnji put kad smo se videli.Da sam takav tretman sa njegove strane zasluzila,pa onda ok-da sam ga prevarila,da sam zavolela drugog,da mi je dosadio...ali nista od toga nije bilo.Znate kako je kad nadjete osobu koja vam u potpunosti odgovara,sa kojom se slazete,koja zadovoljava vase kriterijume,sa kojom ste na istim talasnim duzinama,a pritom i ludo zaljubljeni u nju.Cini mi se da bi mi bilo lakse da istrpim svaki drugi bol i tugu,samo ne ovaj ljubavni koji je mene zadesio,a znam da nisam ni prva ni poslednja.
Zaboravila sam reci da je jednom prilikom na fakultetu pruzio ruku u prolazu i pitao:"Kako si, sta radis?" na sta sam ja odgovorila "Dobro, eto nista".
Ne znam vise u kom pravcu da razmisljam.Ima li sanse za nas?Kazu da upornost na kraju pobedjuje.Da li da ja opet nacinim prvi korak? Moram napomenuti da sam ga ja prva startovala i prakticno nekoliko meseci "trcala" za njim,dok je on potom odradio glavnu stvar

ozvao me na pice,inicirao prvi izlazak,zvao me vise puta telefonom (ciji i nije bas ljubitelj)....
Izvinjavam se sto sam ovog puta bila preopsirna, ali osetila sam potrebu da upotpunim moju pricu kako bih dobila sto korisniji i efikasniji savet.
Zelela bih da se svim forumasima koji su odgovorili na moj problem (kao i onima koji ce tek odgovoriti) puno zahvalim i srdacan pozdrav!