BOKYSTAMY
Veoma poznat
- Poruka
- 10.976
Teologija nije nauka, kontas?
Jeste nauka ,zasto ne bi bila?
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Teologija nije nauka, kontas?
Jeste nauka ,zasto ne bi bila?
Jeste nauka ,zasto ne bi bila?
Мислим и психологија се бави душом , а никад је видела није.
Зато што се не бави опипљивим стварима, већ маштом, конташ? Мислим и психологија се бави душом , а никад је видела није. Исто и социологија друштвом, а ни оно опипљиво није. Ал опет су науке иако се баве неопипљивим.
Zato sto nema ono sto je potrebno da bude svrstana u nauku. Rec nauka nije za frljanje, da smestis u taj okvir sta tebi padne na pamet.
Mnoge nauke su se bavile mastom , odnosno mnogi su mislili da je masta, ali masta moze svasta, sadasnjost demantuje sve one skeptike u bilo cemu.
Tako ce jednoga dana i teologija demantovati sve one koji su je kao nauku demantovali,
Ali ima tu i vise svi oni skeptici i nevernici ce se preneraziti u jedan dan.
Ne naravno, danas postoje ljudi koji svojim kriterijumima biraju sta je nauka
Otom potom, ja pricam o sadasnjosti a ne o tvojim zeljama sta bi ti voleo da bude u buducnosti...
Naravno, zamisli sad kad bi poceli da svrstavamo u nauku izucavanje nevidljivih ruzicastih jednoroga, ..koja je poenta imati nauku onda? To je jasno definisana grana ljudske delatnosti, gde se covek bavi stvarnoscu, a ne babarogama iz maste.
Zato sto nema ono sto je potrebno da bude svrstana u nauku. Rec nauka nije za frljanje, da smestis u taj okvir sta tebi padne na pamet.
Psihologija se ne bavi 'dusom'...bavi se ponasanjem i psihom ljudi. Psiha, nacin razmisljanja. Mozda bilo nekada davno da se bavila 'dusom' kada je pocinjala svoje postojanje, kao i hemija i alhemija...Sada se bavi...ma sta ti pricam, obrazuj se sam, procitaj...jbg kad bas SVAKU tvoju recenicu moram da korigujem i ispravljam, zato sto na sve gledas extremno subjektivno, vise mi se ne pise, keve mi...
Ali ovde nije rec o jednorogu, i koja je razlika izmedju jednoroga i Boga?
Ovde je rec o nauci koja izucava prvog pokretaca , ureditelja ,stvoritelja.
Bez koga se nista ne moze objasniti trenutno.
Bez koga se nista ne moze objasniti trenutno.
Но, шта год проучава, у свом називу носи назив psyha што значи душа.
Углавном поента је да то што психологија проучава није опипљиво
Зашто за демократију као људску творевину постоји наука, а за Бога као људску творевину (ако замислимо по теби да је тако, а није, али ајд рецимо да сам атеиста сад) не може да постоји науке јер је Он измишљотина?
Kada ces mali veseljace nauciti da logika prvog pokretaca zavrsava sa recenicom, 'ko je stvorio prvog pokretaca', a ti kazes 'niko, on jeste'.
E ne moze ******, ako svemir mora imati pokretaca, ili i tvoj pokretac mora imati pokretaca, ili je svemir stvorio sam sebe. Bog je suvisan u bilo kom pravcu da okrenes tvoju logiku.
Vec je objasnjeno...
Zapravo psiha znaci i zivot, a ne samo dusu...a takodje i um...a sve su to razliciti pojmovi...
I da znaci ekskluzivno dusa, sta s tim? U vreme nastajanja grcki i bogovi su bili in...
Pa sta kad nije opipljivo? Deo je stvarnog sveta...ni foton nije opipljiv...ni gravitacija...stvarno bre, sta lupas sada? sad ides u krajnost i koristis neke ne bas mnogo smislene argumente...
Zato sto ne doprinosi nicemu, tvrdnja nije utemeljena na dokazu, niti logickom, niti materijalnom, ne ispituje nista, vec pravi laznu tvrdnju pretvarajuci se da zna nesto, ne predstavlja nista osim tvoje zelje i nade u njegovo postojanje... Demokratija i te kako, kao i religija kao drustvena POJAVA su predmet izucavanja naucnih grana, ali ne u smislu u kom bi ti hteo.
Odgovor je niko, jer da ga je neko stvorio ne bio bio Bog ili prvi pokretac, zato je kontra pitanje apsurdno..
Ja sam onaj koji jeste =koji postoji.
Postoji od vecnosti od uvek,nema pocetak ni kraj.
A svemir po logici ima starost, dakle ima i pocetak, odnosno rodjendan, a posto je rodjen onda nije od vecnosti.
Prvo, tvoje pitanje 'KO' je pogresno, posto insistira na NEKOME. Pitanje je KAKO, a ne KO.
Zato dolazis do takvih subjektivnih zakljucaka, zato sto ni pitanje ne umes da postavis.
Znaci, ne mogu vise, niste normalni...toliko suketanja i lupetanja i neobrazovanja ne cuh za ovako kratko vreme. Kao da vas pop 'obrazovao'.
Odoostajem...
Prvo, tvoje pitanje 'KO' je pogresno, posto insistira na NEKOME. Pitanje je KAKO, a ne KO.
Zato dolazis do takvih subjektivnih zakljucaka, zato sto ni pitanje ne umes da postavis.
Znaci, ne mogu vise, niste normalni...toliko suketanja i lupetanja i neobrazovanja ne cuh za ovako kratko vreme. Kao da vas pop 'obrazovao'.
Odoostajem...
Pa naravno da odustajes, jer ovde nije bilo pitanja
Немој ти да се сикираш, и само опуштено. Ионако је 6% образованих у Сербији, пих, јака ствар уосталом, ајд ти на једно пиво или ракију, јест мало касно сад, ал' ћеш да спаваш ко беба и све ће да заборавиш
Pa sta boki, kad ima pocetak? Reci mi gde je bio foton, pre nego sto si upalio sijalicu, i kolika je njegova starost pre nego sto je postojao?
Ne pijem alkohol, nije hriscanski, vec sam ti rekao da sam veci hriscanin od bilo kod hriscanina... Sem sto ne prifatam tvorca iz mastu. A spavam ko pogodjen ciglom u glavu, na granu da me metes, cu da zaspim.
Pa i u snu to vidiš. I u snu imaš receptore, a svet koji vidiš nalazi se izvan tebe???Nalazi se izvan mene, i refleksijom svetla, tj fotona, pogadja receptore u mom oku, koji dalje interpretiraju signal i salju ga mozgu, od kojeg ja vidim sliku, sto?
I u snu imaš i telo i mozak i vidiš dan i ako spavaš u mraku.Ja imam mozak, kao mehanizam i aparat koji je u potpunosti determinisan, i materijalan, a ti um kao fantaziju zatvorenih misli koje pokusavaju da spoznaju same sebe. Kao kad bi bicikl probao sam sebe da zajase i da se otkotrlja, ili da sam sebe odvojis od zemlje i dignes u vazduh.
To sto si ti ubedjen u istinu idealizma, i interpretiras na sebi svojstven nacin, nije moj problem.
Koja predstavlja šta?JA je rec.
Može bit i programski kod. I to tvoje ja zamišlja da ima mozak, gleda svetlo, doživljava prostor, a sve se odvija u nekom procesoru u kome se odvijaju procisi koje ne možeš ni da zamisliš, totalno različiti od onoga što doživljavaš.Rec. Ono sto nazivamo 'JA' moze biti i programski kod koji se izvrsava u masini, mogu biti nestvaran, svasta nesto. Ne postoji nacin da utvrdim svoje postojanje osim ako ne napravim pretpostavku, da sam realan i da postojim. Ali to je pretpostavka. Iako izgleda kao da je apriori istina, to je pretpostavka, jaka i cvrsta.
Polazi se od onoga što je jedino sigurno, a to je da postojiš i umuješ. Iako sebe ne možeš da objasniš, imaš neposredno i nepobino saznanje da postojiš. A saznanje je u tvome umu koji ti jesi. Ili možda nisi?To je ono sto vi idealisti ne mozete da razgranicite da se 'istine' idealisticke i solipsticke filozofije temelje na pretpostavkama od kojih se polazi.
Ne polazi se od pretpostavke.
Valjda prvo moraš ti sam da postojiš da bi uopšte mogao imati pretpostavku da još neko postoji.Ti ne mozes da dokazes sopstveno postojanje, osim ako ne krenes od pretpostavki. A prvo moras napraviti pretpostavku da ja postojim van tebe, da bi to mogao da mi dokazes. Ako ne postoji onaj kome dokazujes, koja je poenta dokazivanja? Ako ne postoji niko kome mozes reci istinu, koji je smisao istine? Ako ti neko ne veruje, nemas istinu. Imas reci.
Dobro, nastavi da pobijaš svoje postojanje i svoj um. Evo i ja se pitam da li ga imaš?Sad ces ti kao oziman da me ubedjujes da je to apriori istina i da pocnes ko i svaki vernik da pricas o necem desetom i potpuno izostavis ovaj momenat... eto vazi, ti veruj u svoju dogmu a ja cu da je pobijam...
Pa dobro si to napisao. Sad samo treba definisati šta smatraš pod tim van sebe? Van uma? Pa kako ćeš bilo šta konstatovati što nije u tvome umu?A to tvoje JA dolazi iz osecaja, istih onih osecaja koje ne priznajes, da detektuju stvari van tebe. Ti vuces i recnik i znanje, o svom ja iz onoga za sta govoris da ne postoji van tvoje svesti. A memorija moze lagati...
Da, kroz tvoje oko uđe svetlo u mozak i ti vidiš. A ako uđe previše svetla, sprži ti mozak.Isto sto i ti. Vidim predstavu koja se odigrava izvan mene, koja zatim putem refleksije svetla od objekata koji su ispred mene odbijaju fotone koji pogadjaju moje nervne zavrsetke u oku, koji zatim kreiraju i bude moju svesnost, i stvaraju odnos oko-mozak, koji tumaci i interpretira sliku.
Isto kao i zivotinje, koje ne znaju za JA. Koje ne razmisljaju kao covek.
Imas fotone i u Cernu, ali zamisli koliko je napora ulozeno da ga stvore .
Tako da......
Pa i u snu to vidiš. I u snu imaš receptore, a svet koji vidiš nalazi se izvan tebe???
Ali prvo odgovori šta si to TI? Šta predstavlja taj pojam?
I u snu imaš i telo i mozak i vidiš dan i ako spavaš u mraku.
Može bit i programski kod. I to tvoje ja zamišlja da ima mozak, gleda svetlo, doživljava prostor, a sve se odvija u nekom procesoru u kome se odvijaju procisi koje ne možeš ni da zamisliš, totalno različiti od onoga što doživljavaš.
I čemu praktično služi ovo saznanje? Ničemu značajnije od toga da razvijaš moć svoga mišljenja.
Polazi se od onoga što je jedino sigurno, a to je da postojiš i umuješ. Iako sebe ne možeš da objasniš, imaš neposredno i nepobino saznanje da postojiš. A saznanje je u tvome umu koji ti jesi. Ili možda nisi?
Valjda prvo moraš ti sam da postojiš da bi uopšte mogao imati pretpostavku da još neko postoji.
Dobro, nastavi da pobijaš svoje postojanje i svoj um. Evo i ja se pitam da li ga imaš?
Pa dobro si to napisao. Sad samo treba definisati šta smatraš pod tim van sebe? Van uma? Pa kako ćeš bilo šta konstatovati što nije u tvome umu?
Da, kroz tvoje oko uđe svetlo u mozak i ti vidiš. A ako uđe previše svetla, sprži ti mozak.
Pa i u snu se lepo vidi.
Немој да си цурица, не пијеш алкохол, шта ће да ти буде, чашу пива, две, да заборавиш ову расправу, можда ти се јави некакав бог
Pa ne pijem, sta ima loshe u tome? A licne halucinacije ne smatram dokazom, moze to sigurno i na nekim drogama.
Pa ako ti samo pretpostavljaš da samo postojiš, ko onda razmišlja da pretpostavlja da postoji?Otkad je gledati i sanjati isto? Pa rekoh ti sta je 'JA'. Rec, koja opisuje pretpostavljeno postojanje sopstva u pretpostavljenoj stvarnosti.
Ja pretpostavljaš da imaš slična iskustva kao ostali ljudi, pa i ja.Jel ti to pretpostavljas kako izgledaju moji snovi? To cak ni ja ne mogu, a kamoli ti...
Kako misliš lažni osećaj sopstva? Ko onda oseća? Možda si ti taj u toj simulaciji?Ne razumes se u programiranje...kod moze biti programiran tako da simulira da pita sebe nesto, iz njegove perspektive, on nece znati da je ta akcija kauzalna, tj da je to sto on smatra sobom, zapravo simulacija svesti. Taj isti kod moze hvatati informacije na isti nacin kao i mi, raditi sve isto sto i mi, pitati sebe ko je on, i nikada ne biti svestan, da je napisan kao kod i izvrsava se po prethodno preprogramiranom zadatku. Ne moze odstupiti i raditi nesto dalje od onoga za sta je programiran. Ne moze izaci iz simulacije, a ne moze ni dati odgovor da li je deo simulacije. Svaka tvoja misao i svako tvoje pitanje se mogu isprogramirati i simulirati. U takvoj simulaciji, lazni osecaj sopstva bi bio identican onome koji sada imas.
Ja o tome o čemu ti govoriš i ne govorim. To što ti konstatuješ kao svoje JA (ako ga konstatuješ) je dokaz tvoga postojanja (da imaš um). I o tome što ti sad pišaš ja sve vreme i trućam. Jeste, pretpostavljamo da smo mi ljudi, sa umom (e sad da li osećaš da nešto spoznaješ, razmišljaš ili ne, ne znam). Nemam uvid u to da li sam kod (mada neki kod u svakom slučaju jesam, jer ako sam svestan svoga uma, imam ideje, razmišljam, zapažam... znači da se odvijaju neki procesi koji to indukuju. U okviru čega se odvijaju ti procesi ne mogu znati i to je za mene metafizičko.Dakle, JAstvo je besmisleno kao pitanje i tvrdnja apriori istine, vec samo kao pretpostavka, moze imati smisao, da ipak nismo kod, iako razliku nikada ne bi smo videli. Dakle, samo da ne bi bilo besmisleno, posto apsolutnu istinu o sopstvu ne mozemo znati, pretpostavljamo da smo mi MI, ljudi, sa umom, i mogucnoscu razmisljanja i spoznaje. Kako bi znao da napravis razliku, kada nemas objektivan uvid da li si ili nisi kod, iako nekako deluje to nase teleso, kao nekakav program, cak ne ni hardver vec softver u velikoj simulaciji.
Ma ti ne razumeš šta je sporno. Ovo je tačno. Mi ne možemo znati da li neki SIMS ima svest ili nema. Govori se o tvom osećaju i osvešćavanju sebe, svoga JA. A realni svet je proizvod duha - uma, jer um je taj koji konstatuje taj realni svet i njgove slike. Zapravo, to stiže do tvoga uma, ali odakle? Ali i mi i to odakle dobijamo te čulne predstave smo znači na neki način povezani i teško je radvojiti šta bi to bili isključivo mi a šta to drugo? Ili smo u jedinstvu. Kao što imamo predstavu da smo povezani sa našim snom i da smo izvor mi njega iako se svet sna čini odvojenim od nas. I to stiže do našeg uma. Ali ni o tome ne možemo da palamudimo bez pretpostavki. Ali onjo p čemu mogu da kenjam je moje sopstveno JA, koje doživljava sebe, ali ne može da objasni. Ali neposrednim doživljajem sebe, JA za sebe postajem nepobitan.Pogledas igricu SIMS, zamislis da im programer moze dati sve ljudske karakteristike. Oni su potpuno kauzalni, rade samo po kodu. Mogu postavljati pitanja o sebi, mogu biti sumnjicavi prema sopstvu, raditi sve sto i mi, a sta su 'oni'? Nista...kod, koji ne moze biti svestan da je kod, moze sumnjati, ali nikada ne moze utvrditi da je kod, niti sta je kod van njihovog sveta.
Interesantno je koliko si ti samouveren u svoje rasuđivanje. Toliko pametnih koji su proučavali i proučavaju tu oblast, ti proglašavaš glupim. Raci mi močim te koje su tvoje kompetencije i dostignuća da bih znao sa koje mi se to visine obraćaš.Naravno, SIMS-i, kodovi, simulacije, nista od toga nije postojalo u vreme nastanka idealizma, tako da im te ideje nisu ni padale na pamet, da bi mogle njihove apsolutne istine potpuno poremetiti.
Ne možeš da biraš. Tu si gde jesi. A da li ćeš da razmišljaš ili umišljaš, to je do tebe.I tako, u filozofiji mozes da biras, da li si u Matrixu, ili u Inception-u, snu unutar sna.
Ako simulacija indukuje mene i ja sam postao svestan sebe, onda ja nesporno i postojim. To ne možeš ti znati, ali ja znam. Ali ti to za sebe možda ne možeš reći.Nemas neposredno saznanje da postojis, upravo ti to objasnih u delu iznad. Pretpostavljas da postojis, i da umujes, a ne da je sve simulacija.
Upravo tako, ja pojma nemam šta je to JA. Uzalud i pretpostavljam. Konačno shvataš o čemu pišem (pod uslovom da shvataš)Dakle, pravis izbor izmedju dve mogucnosti, u koju ne bi smeo uci sa apsolutnom tvrdnjom, posto pojma nemas sta je to TI, vec samo pretpostavljas.
Upravo tako. I to je onda za mene metafizičko (nesaznajno).Kao sto kod ne moze videti svog programera, ni ti ne mozes videti svog, niti biti svestan da si izvrsni kod nekog programa. Mozes postaviti pitanje, ali ne mozes znati to, posto ne mozes izaci iz kompjutera i videti celu simulaciju.
Ta se reč koristi kada umesto nekoga odgovaraš i pretpostavljaš da mora da se složi sa time.Kada ne bi bilo nikoga osim tebe, koja bi bila svrha dokazati sopstveno postojanje? Poceo si recenicu sa recju 'valjda', dakle pretpostavljas...
Zato sto nema ono sto je potrebno da bude svrstana u nauku. Rec nauka nije za frljanje, da smestis u taj okvir sta tebi padne na pamet.
Pa ako ti samo pretpostavljaš da samo postojiš, ko onda razmišlja da pretpostavlja da postoji?
Jeste, pretpostavljamo da smo mi ljudi, sa umom
TeoLogija je ipak nauka, svidjalo se to tebi ili ne
Koji to programski kod ne razumem? I kakve veze ima bilo koji programski kod sa samospoznajom?Lepo ti rekoh, ne razumes programski kod. Nisam ja izmislio ovo, ovo je filozofsko pitanje. Ja sam, za razliku od tebe, otvoren ka idejama.
I šta da radim sa njime? Da se izljubimo?Potrazis filozofa Nick Bostrom-a...
Kao što rekoh, tebi osnovna ideja o sopstvenom postojanju nije jasna. Ti ne znaš (nisi siguran) da postojiš, pa onda pretpostavljaš da postojiš. Ali nisi odgovorio, ko je taj koji pretpostavlja?Cela poenta, valjda ce ti jednom biti jasna jacina reci PRETPOSTAVLJAMO. I ja kazem isto, pretpostavljamo da postojimo, i sve odatle krece...i kao sto rekoh u daljem tekstu, ja ne odbijam sopstveno postojanje, vec pretpostavljam isto.