eremita
Zaslužan član
- Poruka
- 117.180
NEBOJŠA BAKAREC: KAKO JE B92 PROJEKTOVAO „AFERU KOLUBARA"
ponedeljak, 14 februar 2011 12:09
Dokazi da su optužbe protiv Dragana Tomića proizvod želja Druge Srbije i njihove medijske i partijske pratnje da Vojislava Koštunicu i DSS osude na „građansku smrt"
.............................
.............................
............................
Hajde sada da se posvetimo konkretnoj aferi „Kolubara". Nije sporno da je Tomić odbio da govori za „Inssajder". Prvo, većina ljudi je to odbila. I ja bih odbio i odbiću da učestvujem u bilo kojoj emisiji B92. Svako normalan bi to odbio jer ne želi da bude predmet najsramnije manipulacije, montaže i isleđivanja, da bude prikazan u najnegativnijem kontekstu, kada prosečnom gledaocu neće preostati da kaže ništa drugo osim - kriv je. Ko bi želeo da učestvuje u emisiji koja sebi daje pravo da bude i policija, i tužilaštvo, i porota, i sudija, dakle da isleđuje, tuži i presuđuje. I očigledna je žalost „Insajdera" što se ne bavi i izvršenjem kazni, mada jednu kaznu pokušava da izvrši -građansku smrt.
Emisija „Insajder" je otvorila dva navodna problema u „Kolubari". U prvoj epizodi problem upotrebe posredničke - tuđe mehanizacije a u drugoj problem posredovanja u trgovini ugljem.
OČIGLEDNE NEISTINE Pre toga osvrnuću se na očigledne neistine ili, ako vam je draže, laži „Insajdera" i B92, koje sam ja kao laik mogao da uočim. Očiglednim nazivam ono što nije vezano za navode koji se tiču usko stručnih problema. Ostale neistine ili poluistine je mnogo teže otkriti jer to zavisi od poznavanja oblasti rudarstva i enrgetike, ali i ekonomije, ali ću se i time baviti jer je to najvažniji deo ovog članka.
1. Očigledno je lažna tvrdnja da poslovanje „Kolubare" nije niko kontrolisao. Sam B92 dva puta navodi da je imao uvid u izveštaj interne kontrole, a da nije mogao da ostvari uvid u izveštaj komisije koju je formirao sadašnji direktor EPS. Takođe, jasno je da su po prirodi stvari „Kolubaru" kontrolisali i EPS i sve vlade. Takođe, u vreme direktora Tomića, od 2004. do 2007. godine, nezavisna revizorska kuća „Dilojt" je radila reviziju poslovanja, ali i za 2008, 2009. i 2010. godinu. Postavlja se pitanje zbog čega B92 iznosi tako očiglednu neistinu? Sa isto toliko osnova, ako ne i više, ja bih mogao tvrditi da deceniju unazad niko nije kontrolisao rad medijske kuće B92. Ko je kontrolisao način finasiranja te kuće? Niko! Kome je poznato kako se troši novac televizije, koja ima nacionalnu frekvenciju? Nikome. Zašto niko nije do kraja istražio kako je i pod kojim uslovima B92 dobio zgradu koju koristi i koliko plaća zakup? Zašto B92 nije transparentno ili bilo kako objavio podatke o tome da li B92 na zakonit način koristi zgradu koju je dobio od države?
2. Sledi zapanjujuća laž. Dramatično je saopšten navod - „Posle ubistva premijera Srbije Zorana Đinđića, DSS preuzima vlast u zemlji a samim tim i u 'Kolubari'"... Pri tome, uz taj tekst ide dramatična muzika i sumorni crno beli snimci kako Koštunica izlazi iz tamnog automobila, čime se podlo sugeriše da je Koštunica odmah posle Đinđićevog ubistva pohitao da zauzme fotelju ubijenog. Istinu svi znate. Posle Đinđićevog ubistva predsednik vlade postaje Zoran Živković, avanzovao je i Čeda, česti posetilac Šilerove i prijatelj članova zemunskog klana, a Nataša Mićić je već bila v.d. predsednika države. I svi zajedno proglašavaju nezakonito i neustavno vanredno stanje, hapse 11.000 građana, od čega je procesuirano manje od tri stotine. Dakle, godinu dana posle Đinđićevog ubistva vlada „Žuta hunta". Tek posle izbora, na osnovu volje građana, Koštunica postaje predsednik vlade. Takođe, posle ubistva nije promenjen direktor „Kolubare" već je ostao isti, i vlast u „Kolubari" je držala DS. Postavlja se pitanje zbog čega B92 iznosi tako zapanjujuću neistinu?
3. Mnogo puta u obe emisije iznosi se tvrdnja da je „Kolubara" poslovala sa gubicima, a 2007. godine sa najvećim gubicima, koji su uzrokovani mahinacijama sa iznajmljivanjem mehanizacije i prodajom uglja ispod cene posrednicima, odnosno privatnicima, što je notorna neistina. Ovim ću se posebno baviti kasnije, a ovde treba reći da je „Kolubara" pozitivno poslovala i te godine i da je i tada platila porez na dobit. Od poslovnih banaka „Kolubara" je uredno dobijala poslovne garancije.
4. Na više mesta u „Insajderu" se naglašavaju lažni podaci o tome da su privatnici na osnovu rada svoje mehanizacije izvlačili neverovatne mesečne zarade (24.000 evra mesečno, za osam sati rada dnevno i 72.000 evra mesečno, za 24 sata rada dnevno). Pri tome se novac koji oni dobijaju za svoje usluge izjednačava sa zaradom/dobiti/profitom. I vrapcima je jasno da je zarada ono što ostane kada se odbiju svi troškovi (gorivo, mazivo, održavanje, operateri, porezi itd.). Tomić tvrdi, što je lako proveriti, da je prava dobit bila samo petina, tj. 20 odsto, a da su troškovi iznosili 80 odsto, što je i logično (gorivo, mazivo, održavanje, operateri, amortizacija itd.). Uz to, od dobiti treba platiti porez na dobit koji iznosi 10 odsto. Dakle, prva mašina koju pominje „Insajder" je donosila čistu dobit od oko 4.320 evra mesečno a druga 12.920, odnosno 51.840 evra i 155.040 evra godišnje. Jasno je da je B92 je prikazivao više od pet puta veću dobit od stvarne a tendencizno je zanemarivao troškove. Mesečni troškovi u prvom slučaju su 19.680 evra a u drugom 59.180 evra. Godišnji troškovi u slučaju prve mašine su 236.160 evra a u slučaju druge bi bili 710.160 evra. Naravno nikada nije postojala mašina koja je radila cele godine, svaki dan 24 časa ali je moguće da je neka dobro održavana mašina, radila mesec dana svaki dan, u sve tri smene, u nekoj godini ove decenije.
5. Sledeća laž je tvrdnja bivšeg direktora Slobodana Đerića, kadra DS, da nov buldožer košta 100.000 evra, četiri puta manje od stvarne cene i na tome B92 gradi priču. Istina je da nov buldožer Katerpilar D8R košta 400.000 evra (bez kamate).
6. Na kraju prve emisije B92 izričito tvrdi da je „Kolubara" plaćala mnogo veće iznose za infrastrukturne radove nego što je zaista urađeno. Pri tome nije pružen ni jedan dokaz. Očigledno je da se radi o neistini. Postojalo je više nadzornih organa, a među njima su i predsednici MZ, opštinski nadzorni organi i nadzorni organi „Kolubare" koji su pratili te radove.
7. Takođe, na kraju te emisije iznosi se izričita tvrdnja de je „Kolubara" plaćala mašine i kada nisu radile, tj. kada su stajale u mestu. Ni tu nije naveden ni jedan dokaz. Očigledno je da se radi o neistini.
8. U drugoj emisiji B92 iznosi neistinu da je 90 odsto uglja namenjeno termoelektranama a 10 odsto industriji i širokoj potrošnji. Istina je da je 92 odsto namenjeno termoelektranama a 8 odsto industriji i širokoj potrošnji. U procentima se razlika od svega dva odsto može učiniti beznačajnom ali tih dva odsto znače 600.000 tona uglja.
9. U istoj epizodi B92 prenosi lažnu tvrdnju Slobodana Đerića i na njoj gradi priču da Beogradskim elektranama treba 30.000 tona uglja godišnje. U internet vesti na B92, dva dana posle te epizode, iznosi se podatak da je u toku grejne sezone, BG elektranama potrebno najviše 4.500 tona, dakle verovatnije 4.000 tona uglja. To je oko sedam puta manje nego što tvrde B92 i Đerić iz DS u „Insajderu"(mada se tvrdi da je on sada u LDP). Dakle, slagali su više nego šestorostruko, za 26.000 tona. Glavna je činjenica da je BG elektranama potrebno veoma malo uglja, svega pola procenta od ukupne količine energenata koje koristi. Grubo rečeno toplanama treba 99,5 odsto gasa i mazuta, odnosno toliko im je ugalj nepotreban.
10. Pri kraju druge emisije se iznosi evidentna laž da su ćerke firme izdvojene iz „Kolubare" 2004. i 2005. godine, čime se insinuira da je takvu odluku donela vlada Vojislava Koštunice. Istina je drugačija. Odluku o izdvajanju tih firmi je 2003. godine donela vlada Zorana Živkovića, uz podršku direktora „Kolubare" Đerića. I tada je, u svom maniru muko moja pređi na drugoga, Đerić uspeo samo da registruje ćerku firmu sa adresom i direktorom kao jedinim zaposlenim.
11. U drugoj emisiji je kao egzotičan primer zloupotrebe narator naveo i da su pojedine mašine radile 25 sati jednog dana. Neinteligentni zlonamernici sa B92 su zaboravili da se svakog oktobra prelazi na zimsko računanje vremena, kada dan ima jedan sat više, kao što u martu ima jedan sat manje. Upravo je to bio slučaj spornog 27. oktobra 2007.godine, kada je dan imao 25 sati, pa su i pojedine mašine radile toliko.