АФЕРА КОЛУБАРА - ДРУГА СТРАНА

eremita

Zaslužan član
Poruka
117.180

NEBOJŠA BAKAREC: KAKO JE B92 PROJEKTOVAO „AFERU KOLUBARA"

ponedeljak, 14 februar 2011 12:09




Dokazi da su optužbe protiv Dragana Tomića proizvod želja Druge Srbije i njihove medijske i partijske pratnje da Vojislava Koštunicu i DSS osude na „građansku smrt"



.............................
.............................
............................
Hajde sada da se posvetimo konkretnoj aferi „Kolubara". Nije sporno da je Tomić odbio da govori za „Inssajder". Prvo, većina ljudi je to odbila. I ja bih odbio i odbiću da učestvujem u bilo kojoj emisiji B92. Svako normalan bi to odbio jer ne želi da bude predmet najsramnije manipulacije, montaže i isleđivanja, da bude prikazan u najnegativnijem kontekstu, kada prosečnom gledaocu neće preostati da kaže ništa drugo osim - kriv je. Ko bi želeo da učestvuje u emisiji koja sebi daje pravo da bude i policija, i tužilaštvo, i porota, i sudija, dakle da isleđuje, tuži i presuđuje. I očigledna je žalost „Insajdera" što se ne bavi i izvršenjem kazni, mada jednu kaznu pokušava da izvrši -građansku smrt.

Emisija „Insajder" je otvorila dva navodna problema u „Kolubari". U prvoj epizodi problem upotrebe posredničke - tuđe mehanizacije a u drugoj problem posredovanja u trgovini ugljem.

OČIGLEDNE NEISTINE Pre toga osvrnuću se na očigledne neistine ili, ako vam je draže, laži „Insajdera" i B92, koje sam ja kao laik mogao da uočim. Očiglednim nazivam ono što nije vezano za navode koji se tiču usko stručnih problema. Ostale neistine ili poluistine je mnogo teže otkriti jer to zavisi od poznavanja oblasti rudarstva i enrgetike, ali i ekonomije, ali ću se i time baviti jer je to najvažniji deo ovog članka.

1.
Očigledno je lažna tvrdnja da poslovanje „Kolubare" nije niko kontrolisao. Sam B92 dva puta navodi da je imao uvid u izveštaj interne kontrole, a da nije mogao da ostvari uvid u izveštaj komisije koju je formirao sadašnji direktor EPS. Takođe, jasno je da su po prirodi stvari „Kolubaru" kontrolisali i EPS i sve vlade. Takođe, u vreme direktora Tomića, od 2004. do 2007. godine, nezavisna revizorska kuća „Dilojt" je radila reviziju poslovanja, ali i za 2008, 2009. i 2010. godinu. Postavlja se pitanje zbog čega B92 iznosi tako očiglednu neistinu? Sa isto toliko osnova, ako ne i više, ja bih mogao tvrditi da deceniju unazad niko nije kontrolisao rad medijske kuće B92. Ko je kontrolisao način finasiranja te kuće? Niko! Kome je poznato kako se troši novac televizije, koja ima nacionalnu frekvenciju? Nikome. Zašto niko nije do kraja istražio kako je i pod kojim uslovima B92 dobio zgradu koju koristi i koliko plaća zakup? Zašto B92 nije transparentno ili bilo kako objavio podatke o tome da li B92 na zakonit način koristi zgradu koju je dobio od države?

2.
Sledi zapanjujuća laž. Dramatično je saopšten navod - „Posle ubistva premijera Srbije Zorana Đinđića, DSS preuzima vlast u zemlji a samim tim i u 'Kolubari'"... Pri tome, uz taj tekst ide dramatična muzika i sumorni crno beli snimci kako Koštunica izlazi iz tamnog automobila, čime se podlo sugeriše da je Koštunica odmah posle Đinđićevog ubistva pohitao da zauzme fotelju ubijenog. Istinu svi znate. Posle Đinđićevog ubistva predsednik vlade postaje Zoran Živković, avanzovao je i Čeda, česti posetilac Šilerove i prijatelj članova zemunskog klana, a Nataša Mićić je već bila v.d. predsednika države. I svi zajedno proglašavaju nezakonito i neustavno vanredno stanje, hapse 11.000 građana, od čega je procesuirano manje od tri stotine. Dakle, godinu dana posle Đinđićevog ubistva vlada „Žuta hunta". Tek posle izbora, na osnovu volje građana, Koštunica postaje predsednik vlade. Takođe, posle ubistva nije promenjen direktor „Kolubare" već je ostao isti, i vlast u „Kolubari" je držala DS. Postavlja se pitanje zbog čega B92 iznosi tako zapanjujuću neistinu?

3. Mnogo puta u obe emisije iznosi se tvrdnja da je „Kolubara" poslovala sa gubicima, a 2007. godine sa najvećim gubicima, koji su uzrokovani mahinacijama sa iznajmljivanjem mehanizacije i prodajom uglja ispod cene posrednicima, odnosno privatnicima, što je notorna neistina. Ovim ću se posebno baviti kasnije, a ovde treba reći da je „Kolubara" pozitivno poslovala i te godine i da je i tada platila porez na dobit. Od poslovnih banaka „Kolubara" je uredno dobijala poslovne garancije.

4. Na više mesta u „Insajderu" se naglašavaju lažni podaci o tome da su privatnici na osnovu rada svoje mehanizacije izvlačili neverovatne mesečne zarade (24.000 evra mesečno, za osam sati rada dnevno i 72.000 evra mesečno, za 24 sata rada dnevno). Pri tome se novac koji oni dobijaju za svoje usluge izjednačava sa zaradom/dobiti/profitom. I vrapcima je jasno da je zarada ono što ostane kada se odbiju svi troškovi (gorivo, mazivo, održavanje, operateri, porezi itd.). Tomić tvrdi, što je lako proveriti, da je prava dobit bila samo petina, tj. 20 odsto, a da su troškovi iznosili 80 odsto, što je i logično (gorivo, mazivo, održavanje, operateri, amortizacija itd.). Uz to, od dobiti treba platiti porez na dobit koji iznosi 10 odsto. Dakle, prva mašina koju pominje „Insajder" je donosila čistu dobit od oko 4.320 evra mesečno a druga 12.920, odnosno 51.840 evra i 155.040 evra godišnje. Jasno je da je B92 je prikazivao više od pet puta veću dobit od stvarne a tendencizno je zanemarivao troškove. Mesečni troškovi u prvom slučaju su 19.680 evra a u drugom 59.180 evra. Godišnji troškovi u slučaju prve mašine su 236.160 evra a u slučaju druge bi bili 710.160 evra. Naravno nikada nije postojala mašina koja je radila cele godine, svaki dan 24 časa ali je moguće da je neka dobro održavana mašina, radila mesec dana svaki dan, u sve tri smene, u nekoj godini ove decenije.

5. Sledeća laž je tvrdnja bivšeg direktora Slobodana Đerića, kadra DS, da nov buldožer košta 100.000 evra, četiri puta manje od stvarne cene i na tome B92 gradi priču. Istina je da nov buldožer Katerpilar D8R košta 400.000 evra (bez kamate).

6. Na kraju prve emisije B92 izričito tvrdi da je „Kolubara" plaćala mnogo veće iznose za infrastrukturne radove nego što je zaista urađeno. Pri tome nije pružen ni jedan dokaz. Očigledno je da se radi o neistini. Postojalo je više nadzornih organa, a među njima su i predsednici MZ, opštinski nadzorni organi i nadzorni organi „Kolubare" koji su pratili te radove.

7.
Takođe, na kraju te emisije iznosi se izričita tvrdnja de je „Kolubara" plaćala mašine i kada nisu radile, tj. kada su stajale u mestu. Ni tu nije naveden ni jedan dokaz. Očigledno je da se radi o neistini.

8.
U drugoj emisiji B92 iznosi neistinu da je 90 odsto uglja namenjeno termoelektranama a 10 odsto industriji i širokoj potrošnji. Istina je da je 92 odsto namenjeno termoelektranama a 8 odsto industriji i širokoj potrošnji. U procentima se razlika od svega dva odsto može učiniti beznačajnom ali tih dva odsto znače 600.000 tona uglja.

9. U istoj epizodi B92 prenosi lažnu tvrdnju Slobodana Đerića i na njoj gradi priču da Beogradskim elektranama treba 30.000 tona uglja godišnje. U internet vesti na B92, dva dana posle te epizode, iznosi se podatak da je u toku grejne sezone, BG elektranama potrebno najviše 4.500 tona, dakle verovatnije 4.000 tona uglja. To je oko sedam puta manje nego što tvrde B92 i Đerić iz DS u „Insajderu"(mada se tvrdi da je on sada u LDP). Dakle, slagali su više nego šestorostruko, za 26.000 tona. Glavna je činjenica da je BG elektranama potrebno veoma malo uglja, svega pola procenta od ukupne količine energenata koje koristi. Grubo rečeno toplanama treba 99,5 odsto gasa i mazuta, odnosno toliko im je ugalj nepotreban.

10. Pri kraju druge emisije se iznosi evidentna laž da su ćerke firme izdvojene iz „Kolubare" 2004. i 2005. godine, čime se insinuira da je takvu odluku donela vlada Vojislava Koštunice. Istina je drugačija. Odluku o izdvajanju tih firmi je 2003. godine donela vlada Zorana Živkovića, uz podršku direktora „Kolubare" Đerića. I tada je, u svom maniru muko moja pređi na drugoga, Đerić uspeo samo da registruje ćerku firmu sa adresom i direktorom kao jedinim zaposlenim.

11.
U drugoj emisiji je kao egzotičan primer zloupotrebe narator naveo i da su pojedine mašine radile 25 sati jednog dana. Neinteligentni zlonamernici sa B92 su zaboravili da se svakog oktobra prelazi na zimsko računanje vremena, kada dan ima jedan sat više, kao što u martu ima jedan sat manje. Upravo je to bio slučaj spornog 27. oktobra 2007.godine, kada je dan imao 25 sati, pa su i pojedine mašine radile toliko.
 
Treba nešto reći i o nedostatku kredibiliteta dve osobe koje su se pojavljivale u prve dve emisije.

Savet za borbu protiv korupcije je osnovala opština Lazarevac, kojom vlada DSS sa koalicionim partnerima. Predsednika saveta Milivoja Matijaševića je predložio PUPS. Nedugo posle toga on je napustio tu stranku. Protiv njega je podneto više krivičnih prijava u Opštini Aranđelovac zbog otužbe da je prevario više desetina građana. Optužba se odnosila na nadrilekarstvo (lažni iscelitelj). Imenovani je radni vek u „Kolubari" i uopšte završio tako što je dobio otkaz pre više od 20 godina. Tokom radnog spora koji je poveo imenovani je uspeo da ostvari invalidsku penziju, sumnja se, na nezakonit način.

Slobodan Đerić je na mesto direktora „Kolubare" imenovan na predlog DS. Pre toga je bio jedan od osnivača obora SPO u Lazarevcu, čiji je verni član bio oko pet godina. Vera u SPO ga je napustila negde 96', a posle toga je postao simpatizer DS. Koliko se zna, Slobodan Đerić je danas član LDP.

MANJE OČIGLEDNE OBMANE I NEISTINE B92 i „Insajder" su da bi naudili DSS i pojedincima iz DSS, potpuno neprofesionalno, zlonamerno, tendenciozno i pristrasno obrađuju jednu izuzetno komplikovanu stručnu temu. Ceo problem energetike, energetskog sistema, poslovanja EPS, „Kolubare" - jednog ogromnog i složenog sistema, svode na niz iz konteksta potpuno istrgnutih primera. „Insajder" i B92 potpuno prikrivaju činjenicu da je osnovna svrha „Kolubare" da ugljem snabdeva termoelektrane, tj. TENT (Termoelektrana Nikola Tesla u Obrenovcu) da bi se proizvodila električna energija. I tu funkciju „Kolubara" obavlja bez greške. Takođe, i onih osam odsto uglja koji su namenjeni industriji i širokoj potrošnji „Kolubara" nikome ne prodaje ispod cene niti tu ima bilo čega spornog. Glavni dokaz da postoji izuzetno malo prostora za malverzacije ovim povodom je činjenica koju sam već izneo da je, na primer, BG elektranama, tj. toplanama, potrebno veoma malo uglja, svega pola procenta od ukupne količine energenata koje koristi.

Dragan Tomić tvrdi da u „Kolubari" nije bilo gubitaka za vreme kada je on bio direktor. U 2007. godini pojavio se tzv. fiktivni gubitak od 10 milijardi dinara, koji nije prouzrokovan nekom krađom povezanom sa angažovanjem mehanizacije privatnika ili davanjem uglja privatnicima ispod cene, već sledećim uzrocima:

1. Primenom novih međunarodnih računovodstvenih standarda;

2. Promenom obračuna stope amortizacije - četiri milijarde dinara;

3. Primenom novog načina procene vrednosti osnovnih sredstava - 1,05 milijardi dinara;

4. Izdvajanjem preduzeća „Toplifikacija" iz „Kolubare", koje je iznelo svoja osnovna sredstva - 4,65 milijardi dinara.

Još ranije iz „Kolubare" su se takođe izdvojile tri ćerke firme „Kolubara građevinar" ,„Kolubara Mali Borak" a formirana je firma „Kolubara usluge". Prve dve su sa sobom iznele i sopstvenu mehanizaciju.

Na sledećoj tabeli prikazaću uporedne podatke o troškovima za spoljnu mehanizaciju, i količinama iskopanog uglja i otkrivke, koje je B92 sakrila.

Godina Mehanizacija Ugalj Otkrivka*
(u mil. dinara) (u mil. tona) (u mil.kubika) 2000. 113 26,6 36,4 2001. 96 25,3 38,1 2002. 142 25,6
58,5 2003. 148 26,4 72,4 2004. 147 27,2 67,7 2005. 484 27,6 65,8 2006. 657 29,2 69,3 2007. 2.323 29,2 79,8 2008. 4.243 30,5 77,1 2009. 1.129 28,5 64,0 2010. 1.100 29,1
58,8
.
* Otkrivka je količina zemlje koja se mora iskopati da bi se došlo do slojeva uglja - za 1 tonu uglja, prosečno je potrebno iskopati 2,2 tone otkrivke.

Od maja 2004. godine do sredine 2009. godine, dakle u periodu kada su direktori bili kadrovi DSS, od kojih je onaj poslednji - Jovičić - godinu dana bio po volji sadašnjeg režima jer je dobro radio, dakle u tim godinama su, osim redovnih poslova, obavljani i kapitalni radovi koje je direktor Đerić odlagao do maja 2004. godine. Tomić se uhvatio u koštac sa neizbežnim. Ti kapitalni vanredni radovi, povezani sa velikim troškovima su:

- 2006. godine: početak izmeštanja toka reke Kolubara u dužini od četiri kilometra;

- 2007. godine: završetak tih radova;

- Gašenje kopa Tamnava istok i otvaranje kopa Veliki Crljeni;

- Gašenje kopa Polje B i otvaranje kopa Polje C;

- 2007. se dogodio tzv. RUČ, ogromni odron koji je zatrpao milion tona uglja. Sledila je sanacija, otkop i dodatni troškovi tokom pola godine.

- Na polju D su izmeštena četiri jalovinska sistema zbog nerešenih imovinsko-pravnih odnosa u vezi sa grobljem Vreoci, što je uzrokovalo ogromne troškove. Morao je da iz kopanja bude izostavljen potez 6X4 kilometra jer prethodni direktor (Đerić) nije taj problem rešio na vreme.

- Otklanjanje štetnih posledica nastalih rudarskim radovima u opštinama Lazarevac, Ub i Lajkovac - sanacija infrastrukturnih objekata koji se nađu na trasi kopa (putevi, rasveta, strujna mreža, vodovod, kanalizacija itd.).

Da bi prizvodnja uglja i otkop otkrivke bili veći i zbog gore navedenih kapitalnih radova bilo je neophodno angažovati i spoljnu mehanizaciju. Uz to, posle 2004. iz sastava „Kolubare" je izdvojena „Kolubara građevinar", a mehanizacija te firme se do tada smatrala sopstvenim, a posle toga spoljnim. To je jedan od osnovnih razloga zašto je pre sredine 2004. godine a u doba kada je direktor bio Slobodan Đerić bilo manje troškova za korišćenje tzv. spoljne mehanizacije jer se troškovi te mehanizacije nisu knjižili na teret „Kolubare", nego na teret „Kolubare građevinar" kao dela preduzeća.

Da ponovim, „Insajder" i B92 zlonamerno prikazuju samo dve stavke ili aspekta poslovanja, koji su neodvojive od ostalih tridesetak. Sve stavke poslovanja zajedno utiču na ukupne rezultate poslovanja, odnosno na dobitak ili gubitak. Pri tome B92 opet zlonamerno težište stavlja samo na poslednjih sedam godina poslovanja. Pritom, ta TV ekstremno ističe i ocrnjuje rad direktora iz DSS i vlade DSS a vrlo stidljivo i mestimično problematizuje rad direktora i vlada DS. Jedino pošteno bi bilo posmatrati period od deset godina - od 2001. do 2010. godine. Stoga je cifra od 130 miliona evra, koji su dati za korišćenje spoljne mehanizacije, irelevantna jer se odnosi samo na poslednjih sedam godina. A ta brojka je tako zlonamerno prikazana kao da se radi o 130 miliona evra koji su ukradeni ili protivzakonito potrošeni. I taj iznos se prikazuje kao da se radi o čistom profitu privatnika. Tačno je da se radi o trošku „Kolubare", ali bi taj trošak bio veći za sedam godina da je „Kolubara" kupovala svoje mašine i da je morala da ih održava i namiruje. Jednostavno, „Kolubari" se više isplati da, pored svoje, angažuje i spoljnu mehanizaciju. Treba znati da „Kolubara" može da kupuje samo nove mašine a privatnici mogu i stare. Takođe, privatnici manje plaćaju radnu snagu i ukupno imaju manje opšte troškove, iz niza razloga (koriste i stare mašine). Treba znati da „Kolubari" samo povremeno treba velika količina spoljne mehanizacije, u skladu sa dodatnim kapitalnim radovima ili iznenadnim radovima (npr. „ruč"). Kada se ti radovi okončaju,"Kolubari" više ne treba tolika količina mehanizacije. Inače, sama „Kolubara" je stalno nabavljala optimalan broj mehanizacije u doba kada su direktori bili kadrovi DSS.

U emisiji se posebno problematičnim prikazuje rad mehanizacije. Stvoren je utisak da su tamo korišćene samo mašine koje apostrofira B92 - buldožeri. Istina je da su na površinskom kopu korišćene različite mašine, kamioni (30 evra sat), rovokopači(50 evra sat), skipovi (35 evra sat), buldožeri (90 evra sat) i mnoge druge. Prvo,„Kolubara" nije plaćala sat rada buldožera 100 evra, kako tvrdi B92, već 90 evra. Zbog čega se „Kolubari" ne isplati da kupi mehanizaciju za venredne, neplanirane i povremene poslove? Ti poslovi su: veliko izmeštanje sistema, veliki odroni zemljišta, uvećani poslovi sanacije šteta nastalih rudarskim radovima i svakako povećana proizvodnja. Prosečan rad baš tog buldožera, koji problematizuje B92, je 5.475 sati godišnje. Po ceni od 90 evra po satu najam te mašine „Kolubaru" košta 492.750 evra godišnje. Sopstvena nova (opet ponavljam da „Kolubara" može kupovati samo nove mašine) mašina sa porezom košta 450.000 evra. Ostali godišnji troškovi „Kolubare" bi u tom slučaju bili: gorivo -180.000 evra; mazivo i filteri - 20.000 evra; osam radnika na opsluživanju - 60.000 evra; servisi/zamena vitalnih delova/transport - 50.000 evra. Tako dolazimo do sume od 760.000 evra godišnje. Zbog toga se za redovne radove koji prate eksploataciju uglja i otkrivke isplati kupovati pomoćnu mehanizaciju, a za sve ostale radove više se isplati iznajmljivati mehanizaciju, što dokazuje gornja računica.
 
Vratimo se desetogodišnjem periodu koji je trebalo uzeti u obzir, što „Insajder" namerno nije uradio. U tom periodu kadrovi DSS su bili direktori „Kolubare" šest godina (2001, pola 2004, 2005, 2006, 2007, 2008. i pola 2009. godine), a kadrovi DS četiri godine (2002, 2003, pola 2004, pola 2009. i 2010. godine). Da upotrebimo metodu „Insajdera" i da posmatramo samo dva parametra - troškove mehanizacije, i količine iskopanog uglja i otkrivke. U toj deceniji su ukupni troškovi za spoljnu mehanizaciju bili 10.463 miliona dinara, odnosno, grubo rečeno, oko 140 miliona evra. Ukupno je iskopano oko 277 miliona tona uglja i 692 miliona kubika otkrivke. Tokom šest godina, kada su kadrovi DSS bili direktori, troškovi mehanizacije su bili 8,43 milijarede dinara, tj. oko 110 miliona evra, a iskopano je 169 miliona tona uglja i 396 miliona kubika otkrivke. Tokom četiri godine, kada su kadrovi DS bili direktori, troškovi mehanizacije su bili 2,02 milijarede dinara, odnosno oko 30 miliona evra, a iskopano je 108 miliona tona uglja i 258 mil kubika otkrivke. Dakle, troškovi upotrebe spoljne mehanizacije za vreme DSS su bili 80 miliona evra veći, ali je u vreme DSS iskopan 61 milion tona uglja više (oko 65 odsto) i 238 miliona kubika otkrivke više (oko 65 odsto). Prevedeno u novac koji „Kolubara" dobije za tu količinu uglja, to je 827 miliona evra. Do te cifre dođete na sledeći način: od 61 miliona tona sirovog uglja, „Kolubara" EPS-u proda preko 90 odsto po nespornoj i povlašćenoj ceni od 12 evra za tonu (jer služi za proizvodnju struje). To je 55 miliona tona pomnoženo sa 12 i to je 660 miliona evra. Od preostalih šest miliona tona, četiri se prodaje kao sirovi ugalj po ceni od 28 evra po toni a dva miliona tona kao sušeni (posle sušenja to postaje dvostruko manja tonaža), dakle milion tona po ceni od 55 evra po toni. To je još četiri puta 28 - jednako 112 miliona evra i još 55 miliona evra za sušeni ugalj. Ukupno to je cifra od 827 miliona evra. Od te cifre oduzmite troškove za spoljnu mehanizaciju kao jedan od troškova i dobićete podatak da su direktori, kadrovi DSS, na račun 80 miliona većih troškova za mehanizaciju, ostvarili veću zaradu u uglju u iznosu od 757 miliona evra, od direktora DS iako su samo dve godine duže bili na čelu „Kolubare". Dakle, kada se poredi samo odnos - veći troškovi mehanizacije prema većoj zaradi, dobijate odnos - 80miliona evra troškova za spoljnu mehanizaciju prema 827 miliona evra vrednosti uglja.

Međutim, važno je reći da je većina troškova za spoljnu mehanizaciju u periodu kada su direktori bili kadrovi DSS nastala zbog vanrednih kapitalnih radova (već sam ih nabrojao), koji su odlagani u vreme prvog direktora DS. To je još jedan od razloga što se ne može tako prosto, kao što to rade „Insajder" i B92, porediti samo odnos dva parametra među mnogo njih. Jedan od tih parametara je i otkrivka koja utiče na porast troškova. A na to ne možete uticati jer je to stvar prirode. Zbog toga je često potrebno mnogo više kopanja da bi se otkrio ugalj. Jedan od parametara i stavki u troškovima „Kolubare" su i troškovi za sopstvenu mehanizaciju: nabavka isključivo novih mašina, gorivo, mazivo, rezervni delovi, amortizacija, radna snaga itd.).

Kao što vidite, B92 je zlonamerno, potpuno neprofesionalno i mimo duha istraživačkog novinarstva, pristupio jednoj složenoj, stručnoj i osetljivoj temi. „Insajder" je temi pristupio površno, tendenciozno, u stilu senzacionalističke žute štampe.

U spornim emisijama se problematizuje pitanje rada četiri mašine tokom nekoliko kraćih vremenskih perioda. Ako to vratimo u kontekst da decenija ima 3.650 dana, a da je svakog dana angažovano između 100 i 120 različitih mašina samo spoljne mehanizacije - mehanizacije privatnika - to znači da B92 otkriva toplu vodu, odnosno otkriva ono što postoji u svakom ogromnom sistemu, ali i u manjim, a to je neminovnost postojanja nepravilnosti, propusta i grešaka. Dakle, nemoguće je da u radu bilo kog preduzeća nema propusta. B92 ukazuje na problem četiri od nekoliko hiljada mašina koje su se pojavile tokom decenije, na problem nekoliko dana od 3.650 dana u deceniji.

Navešću još jedan primer zlonamernog iskrivljavanja istine. „Insajder" navodi da je firma „Deviks", čiji je vlasnik pristao da učestvuje u emisiji, registrovana za proizvodnju metalnih prozora i vrata. Na način na koji je to rečeno i napisano u transkriptu emisije, insinuira se i praktično se tvrdi da je to i jedina delatnost te firme. Istina je da to u APR-u stoji kao prevashodna delatnost te firme, ali je ta firma registrovana i za izvođenje građevinskih radova u niskogradnji, za promet naftnim derivatima, za izradu puteva i drugo. Insinuira se da ta firma nije registrovana za kopanje uglja. Pa i nije, i ne može biti. Za otkopavanje uglja može biti registrovan privatnik samo ako dobije, na primer, koncesiju za to. Kada neka firma ima legalne mašine, ona može s tim mašinama kopati i ugalj, i zemlju, i šljunak ako je „Kolubara" ili „Kostolac" angažuju.

Posebno je pokazan napor u prvoj emisiji da se prikaže nemogućim rad jedne mašine tokom 24 sata u periodu od nekoliko dana, pa čak i mesec dana. To je sasvim moguće. U „Kolubari" se radi trosmenski na površinskim kopovima i na preradi. Potpuno je normalno da vlasnik ima više mašina istog tipa i da se one smenjuju na kopu, kao što se smenjuju i mašinisti. Naravno da se dešavaju greške, pa se jedno ime upisuje u sve tri smene tokom više dana.

O PRETEŽNOJ TEMI DRUGE EMISIJE - O UGLJU Već sam naveo da „Kolubara" 92 odsto svoje proizvodnje uglja prodaje TENT-u. Cenu tih 92 odsto određuje isključivo vlada Srbije. Osam odsto ostaje za industriju i široku potrošnju (široka potrošnja su toplane i fizička lica). Od tih osam odsto uglja „Kolubara" jednu trećinu suši da bi dobila kvaliteniji i skuplji ugalj. Ostale dve trećine prodaje, kao i sušeni ugalj. Cenu te dve vrste uglja do 2006. godine je određivala vlada, a ne „Kolubara". Posle toga, a do polovine 2009. godine cenu je predlagala „Kolubara" (direktor i Skupština „Kolubare") a saglasnost je davalo Ministarstvo trgovine. Prema saznanjima koja imam, od polovine 2009. godine cenu predlaže direktor a saglasnost daje navedeno ministarstvo.

Takođe, nabavka uglja za BG elektrane od 2004. godine do danas, kada Beogradom upravlja DS, vršena je isključivo preko Sekretarijata za komunalne i stambene poslove - Uprave za energetiku, čiji su direktori bili uvek iz DS.

Stoga je jasno da „Kolubara" nije nikome prodavala ugalj ispod cene. U drugoj emisiji kao poseban problem i malverzacija bez presedana, navedeno je to što ugalj ne može da dođe do toplana, posebno do beogradskih, bez posrednika. Već sam naveo da je jedna od ključnih informacija - ona koja čini celu ovu tvrdnju „Insajdera" besmislenom - ona koja kaže da je preduzeću „Beogradske elektrane" potrebno uglja u visini od pola odsto od ukupnih sto odsto energenata, a to je nešto više od 4.000 tona sušenog uglja. I to sve po zvaničnoj informaciji sadašnjeg direktora BG elektrana iz vladajuće koalicije. Tu prostora za bilo kakve malverzacije nema.

ZAKLJUČAK Dakle, već smo utvrdili da je u „Kolubari" postojala i unutrašnja i spoljna kontrola. Prvo, „Kolubara" ima svog internog revizora. Drugo, postoji i interni revizor EPS-a - Nadzorni odbor, koji kontroliše i „Kolubaru". Treće, nezavisna revizorska kuća „Dilojt" obavlja nezavisnu reviziju poslovanja već osam godina i za sve to vreme nikada nisu imali veće primedbe na finansijsko poslovanje „Kolubare". Određene primedbe su imali 2006. godine zbog neprimenjivanja novih međunarodnih računovodstvenih standarda. Inače, kada su ti standardi primenjeni naredne godine, iskazan je fiktivan gubitak (već sam to objasnio).
 
„Insajder" tendenciozno manipuliše sa dve stavke u poslovanju „Kolubare" od ukupno tridesetak njih koje utiču na poslovanje ovog giganta. Mnoštvo ljudi nesumnjivog ugleda je odbilo da bude na najsramotniji način isleđivano pred kamerama. Sa druge strane, mnogi nestranački stručnjaci, kojih ima mnogo, ili nisu ni pozvani da kažu svoje ili su odbili učešće, a to B92 krije. B92 iznosi neistine koje sam nabrojao. Ali još više se koristi poluistinama, medijskim trikovima i obmanama, iskrivljavanjem činjenica, povezivanjem nepovezivog. Jednostavno - vodi specijalni medijski rat, čija je osnova siva propaganda, koja je opasnija od crne, jer ju je teže razobličiti. Da bi proglasio Koštunicu i DSS za dežurne krivce, što čini godinama, B92 je spreman da sruši ugled mnogih institucija. Ovaj put udara na EPS i spreman je da uništi ugled ovog ogromnog i strateški vitalnog sistema. Pri tome se koristi najprizemnija demagogija i udara se na osetljive žice građana - na cenu struje i uglja, odnosno na džep očajnih građana koji navodno prazne lopovi iz „Kolubare" i EPS. Pri tome u B92 vešto zaobilaze istinu da su u Srbiji cene struje i uglja, socijalna a ne ekonomska kategorija, tj. te cene su nerealno niske i u odnosu na okruženje a pogotovo u odnosu na EU. U Srbiji je cena kilovata 4,5 evrocenti. U Hrvatskoj je duplo viša - 9 centi. U Makedoniji je 60 odsto viđša cena, u Albaniji isto 65 odsto, u Crnoj gori duplo veća, uz najavu dizanja cene. U Mađarskoj je 11 centi, dakle dva i po puta više. U Nemačkoj 15 centi itd. Pri tome je jasno da EPS sa takvim cenama ne može poslovati sa dobitkom. To je jednostavno nemoguće.

Socijalni mir - jednako je gubitak EPS. Da EPS može da posluje kao NIS, imao bi dobit. Podsećam da cena benzina nije tretirana kao socijalna kategorija, već kao ekonomska. Cena benzina prati svetske cene. Privatna televizija koja radi protiv interesa svoje zemlje treba da da odgovor - da li joj je draži socijalni mir ili dobit EPS-a. Mirne duše mogu reći - kada Srbija bude samosvojna i samostojna zemlja, čija vlada i mediji rade u interesu svog naroda, a ne tuđih, onda će Srbija imati i socijalni mir i uspešna domaća preduzeća.

http://standard.rs/vesti/36-politik...kako-je-b92-projektovao-aferu-kolubaraq-.html
 
i tako to.........nakon kolubare sto za cilj ima prodaju epsa zuti rezim ce vec smisliti neku novu prevaru milenijuma od strane uspavanog i mlitavog kostunice..........moguce je da je doticni zaradjivao tako sto se ugradjivao u svaki udisaj vazduha nasih osimiromasenih gradjana kojima je dss ukrao europsku buducnost
 
Poslednja izmena:
i tako to.........nakon kolubare sto za cilj ima prodaju epsa zuti rezim ce vec smisliti neku novu prevaru milenijuma od strane uspavanog i mlitavog kostunice..........moguce je da je doticni zaradjivao tako sto se ugradjivao u svaki udisaj vazduha nasih osimiromasenih gradjana kojima je dss ukrao europsku buducnost

Изгледа да је тако......
 
„Insajder" tendenciozno manipuliše sa dve stavke u poslovanju „Kolubare" od ukupno tridesetak njih koje utiču na poslovanje ovog giganta. Mnoštvo ljudi nesumnjivog ugleda je odbilo da bude na najsramotniji način isleđivano pred kamerama. Sa druge strane, mnogi nestranački stručnjaci, kojih ima mnogo, ili nisu ni pozvani da kažu svoje ili su odbili učešće, a to B92 krije. B92 iznosi neistine koje sam nabrojao. Ali još više se koristi poluistinama, medijskim trikovima i obmanama, iskrivljavanjem činjenica, povezivanjem nepovezivog. Jednostavno - vodi specijalni medijski rat, čija je osnova siva propaganda, koja je opasnija od crne, jer ju je teže razobličiti. Da bi proglasio Koštunicu i DSS za dežurne krivce, što čini godinama, B92 je spreman da sruši ugled mnogih institucija. Ovaj put udara na EPS i spreman je da uništi ugled ovog ogromnog i strateški vitalnog sistema. Pri tome se koristi najprizemnija demagogija i udara se na osetljive žice građana - na cenu struje i uglja, odnosno na džep očajnih građana koji navodno prazne lopovi iz „Kolubare" i EPS. Pri tome u B92 vešto zaobilaze istinu da su u Srbiji cene struje i uglja, socijalna a ne ekonomska kategorija, tj. te cene su nerealno niske i u odnosu na okruženje a pogotovo u odnosu na EU. U Srbiji je cena kilovata 4,5 evrocenti. U Hrvatskoj je duplo viša - 9 centi. U Makedoniji je 60 odsto viđša cena, u Albaniji isto 65 odsto, u Crnoj gori duplo veća, uz najavu dizanja cene. U Mađarskoj je 11 centi, dakle dva i po puta više. U Nemačkoj 15 centi itd. Pri tome je jasno da EPS sa takvim cenama ne može poslovati sa dobitkom. To je jednostavno nemoguće.

Socijalni mir - jednako je gubitak EPS. Da EPS može da posluje kao NIS, imao bi dobit. Podsećam da cena benzina nije tretirana kao socijalna kategorija, već kao ekonomska. Cena benzina prati svetske cene. Privatna televizija koja radi protiv interesa svoje zemlje treba da da odgovor - da li joj je draži socijalni mir ili dobit EPS-a. Mirne duše mogu reći - kada Srbija bude samosvojna i samostojna zemlja, čija vlada i mediji rade u interesu svog naroda, a ne tuđih, onda će Srbija imati i socijalni mir i uspešna domaća preduzeća.

http://standard.rs/vesti/36-politik...kako-je-b92-projektovao-aferu-kolubaraq-.html

Buahaha,DSS mafija pokušava da se da iščupa iz kriminala pa angažovali Bakareca da ispiše ovaj literarni sastav kako bi nekoga ubedio u "poštenje"legalista.Ajde palite lopovi, ovu stranku spašava što je ovo delić svega što se dešavalo u EPS-u,kada bi neko hteo da istraži poslovanje cele elektroprivrede pola DSS-a bi otišlo na robiju.
 
Buahaha,DSS mafija pokušava da se da iščupa iz kriminala pa angažovali Bakareca da ispiše ovaj literarni sastav kako bi nekoga ubedio u "poštenje"legalista.Ajde palite lopovi, ovu stranku spašava što je ovo delić svega što se dešavalo u EPS-u,kada bi neko hteo da istraži poslovanje cele elektroprivrede pola DSS-a bi otišlo na robiju.


.................mislim da bi mnogi otishli na robiju i iz drugih stranaka .......................
 
[/B]
.................mislim da bi mnogi otishli na robiju i iz drugih stranaka .......................

Nemam ništa protiv,tim pre što se u dilovanju uglja pominje i Palma te SPS kadar,ali višegodišnje upravljanje EPS-a je pripalo DSS-u a njih najviše žulja što se toliko govori o "Kolubari",ako nije istina lepo tužba protiv B92 za laž i klevetu
Uostalom DSS je za predizbornu kampanju imao bilborda i plakata više i od tada moćnih radikala,a to se plaćalo iz kase EPS-a
 
Nemam ništa protiv,tim pre što se u dilovanju uglja pominje i Palma te SPS kadar,ali višegodišnje upravljanje EPS-a je pripalo DSS-u a njih najviše žulja što se toliko govori o "Kolubari",ako nije istina lepo tužba protiv B92 za laž i klevetu
Uostalom DSS je za predizbornu kampanju imao bilborda i plakata više i od tada moćnih radikala,a to se plaćalo iz kase EPS-a

..pa naravno da je istina mada mislim da se sa ciframa preuvelichava al tako ti je u svim javnim preduzecima ,nikakav posao sa J.P. ne mozesh da dobijesh ako ne dash tal nekome ,plus izvlachenje love na fiktivne fakture ,samo nemoj da si naivan ako padne neko iz DSS-a da ovi nemaju neshto o ostalima ,pa rade bulatovic bio u BIA ,moz misliti kakve sve informacije poseduju ,zato mislim da je opet to zabava za javnost ,mozda neko odlezi neku godinicu chisto da se prashina nije dizala za DZ ,vrana vrani ochi ne vadi .......
 
Требало би ту политичку багру сву на робију.
А против Боте одмах покренути опозив, краде већ н година, а вероватно је и Ђикија смако, оно калиф уместо калифа.
Следећег Ганци наркомана. Та стока гарант држи 99% илегалног промета наркотика.
И вратити смртну казну.
 
Prema onome što se moglo da vidi u Insajderu,nije bilo nikakvih zloupotreba.Angažovanje drugih preduzeća u eksploataciji uglja i odvozu jalovine je nešto sasvim uobičajeno u poslovanju termoelektrana.Cena takvih usluga je nešto što se formira na tržištu.Radi se o vrlo skupim mašinama.
Koliko sam mogao da vidim,sve je uredno beleženo u (poslovnim)knjigama.
 
Poslednja izmena:
Prema onome što se moglo da vidi u Insajderu,nije bilo nikakvih zloupotreba.Angažovanje drugih preduzeća u eksploataciji i odvozu uglja je nešto sasvim uobičajeno u poslovanju termoelektrana.Cena takvih usluga je nešto što se formira na tržištu.Radi se o vrlo skupim mašinama.
Koliko sam mogao da vidim,sve je uredno beleženo u (poslovne)knjigama.

....to sam i ja primetio ,mnogo su to glupo izveli kad su rekli da prodaju ugalj preko posrednika pa to sve firme u srbiji i svetu rade ,lakshe naplacivati od 10 firmi nego od 10 000 kupaca ,plus logistika ,prevoz ,odrzavanje i plate .............
 
Prema onome što se moglo da vidi u Insajderu,nije bilo nikakvih zloupotreba.Angažovanje drugih preduzeća u eksploataciji uglja i odvozu jalovine je nešto sasvim uobičajeno u poslovanju termoelektrana.Cena takvih usluga je nešto što se formira na tržištu.Radi se o vrlo skupim mašinama.
Koliko sam mogao da vidim,sve je uredno beleženo u (poslovnim)knjigama.

Ovo je strašno što si napisao
Uredni papir, na kojima piše da je jedna mašina radili čak 25 h, objasni a jedna čak 31 dan 24h, bez pauze. A sam direktor inače član DSS izjavio da svaka mašina u radnom vremenu koje je 8h ima 6h efektivnog rada. Kako onda radi 24h. objasni
Takođe direktor Kolubare, kaže " ni jedna cisteran za gorivo nije mogla da uđe u deo kopa, nego su bageri i mašine napuštale kop, radi tankanja gorivom". Pa opet objasni kao je moguće imati 24h efektivnog rada bez pauze.
Uredni papiri
Kako će da popuše na izborima, jaoj što mi je milo.
 

Back
Top