Majo, dramiš.
Kao prvo:
Otvorila si temu, vođena ličnim lošim iskustvim, u kojoj svu odgovornost i krivicu pokušavaš da prebaciš na muškarce, na pdf-u muškarci, poistovećujući nas sve sa muškarcem iz svoje priče.
Tema je osvrt na tvoje lično iskustvo, ili priča o aborrusu, generalno?
Po tebe bi najbolje bi bilo da smo bili samo puni razumevanja i pažnje, puni nežnosti, i bez osuda. Da smo te zagrlili i rekli ti da će sve biti u redu...
To se očekuje od brožnog muškarca, jel?
Mnogi muškarci bi to i učinili, ovako, u reali, bez analize i diskusije. Ali, ovo je forum i ovde se o stvarima diskutuje i raspravlja iz ličnog ugla.
Svi mi imamo sopstvna iskustva, priče i stavove u vezi ove teme, kao i drugih.
Izvukla si priču o Albanki kao odbranu svog stava, ali nije baš tako ovde kod nas, danas. Očevi ne prodaju svoje ćerke, a osuda drugih uvek može da postoji, bez obzira šta uradili. Zato se danas mnogi i ne osvrću na tuđa mišljenja, već žive onako kako oni misle da treba.
A činjenicu da su žene u prednosti kada je rađanje i abortus u pitanju, i da je to prednost kod vas, ću pokušati da ti objasnim sa još jednom pričom, ovoga puta iz urbanog okruženja, a ne iz zabiti jedne planine:
Svedočio sam priči u kojoj je jedna tvoja imenjakinja, Maja, odlučila da rodi, bez obzira sa kim će to učiniti. Razlog je bio to što je dete bilo, u njenoj glavi, jedina stvar koja je može udaljiti od problema da drogom kojeg je imala. Svoj plan je i sprovela u delo. Zatrudnela je sa mlađahnim, naivnim deranom, koji nije ni znao šta ga je snašlo.
Nakon toga je svaki njen odnos sa dotičnim prestao, rodila je i, zaista, dete je uspelo da je udalji od problema sa drogom. Maja nije marila za to šta će okolina da kaže, već se vodila ličnim kompasom.
Par godina kasnije, Maja se vratila u društveni život. Izlazili smo na isto mesto, a od nje same sam priču i čuo.
Međutim, svedočio sam i nekim stvarima o kojim Maja nije pripovedala.
Otac deteta je često dolazio do izloga tog lokala, ibezumljen. Svedočio je Majinim izletima sa mnogim muškarcima. Jer, kao što rekoh, Maja nije marila za mišljenje drugih; živela je svoj život onako kako ona misli da treba. Nesretni otac tog deteta je isključen od strane Maje, a on se urušio svedočeći sopstvenoj tragediji: da majka njegovog deteta nije svetica; i da iako je otac, on ne polaže nikakva prava...
Iskreno sam žalio tog nesretnog momka...
Maja se kasnije primirila. Našla je dosta mlađeg, nekog po svom ukusu, kojeg može da "vrti" kako ona želi sa kojim danas živi.
Mnogi osuđuju Maju iz ove priče. Kada bi to bila odluku drugih, većina bi rekla da Maja nije ni trebalo da rodi. Ali, jeste, jer je to ona odkučila.
The end.