Abhazija, Južna Osetija, Pridnjestrovlje: Da li su to prve reakcije Rusije na kosovski presedan ili je obrnuto?

Straks92

Stara legenda
Moderator
Poruka
90.463
Autorska tema:

Često na forumu vidimo kako se piše da Rusija samo koristi kosovski presedan po pitanju Ukrajine i kako je sve to zapad počeo devedesetih. Medjutim dok je zapad rovario po Balkanu očigledno je i Rusija radila na tome da ima svoje regione po nekim državama pre Ukrajine. Ova tri regiona u Gruziji i Moldaviji su počeli svoje borbe za nezavisnost početkom devedesetih godina prošlog veka kada i Kosovo. Meni deluje da su obe strane radile istovremeno na presedanima i da nije to sad neka reakcija šta druga strana radi, tipa ti si prvi a sad ću i ja.

https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/rusija-je-stvorila-najmanje-pet-paradrzava-u-evropi/

Abhazija – Gruzija

I Abhazija je, slično kao Južna Osetija, paradržava na području međunarodno priznate Gruzije. Istočne granice ove takozvane države izlaze na Crno more, što je geostrateški vrlo bitno. Nakon raspada SSSR-a, i nezavisnosti Gruzije, Abhazija je odlučila krenuti u separatizam. Početkom devedesetih proglasili su nezavisnost. Službena valuta je ruski rubalj. Stanovnici Abhazije bez problema dobivaju ruske pasoše- što za njih predstavlja jedinu mogućnost za putovanje na Zapad. Ovu državu Ruska Federacija godinama nije priznavala, ali nakon što su ruske snage 2008. godine ušle u Gruziju, Medvjedjev je priznao Abhaziju. I Abhazija je osnovala svoje institucije koje priznaju Rusija, Nikaragva, Venecuela, Južna Osetija i Pridnjestrovlje.

Južna Osetija – Gruzija

Ukazom Dmitrija Medvjedjeva, tadašnjeg predsjednika Ruske Federacije, 26. avgusta 2008. godine Moskva je službeno priznala Republiku Južnu Osetiju. U pitanju je teritorija koja se nalazi u granicama međunarodno priznate države Gruzije. Sukobi između stanovnika Južne Osetije i vlasti u Gruziji počeli su odmah nakon raspada SSSR-a. Tokom 1992. godine Južna Osetija je proglasila nezavisnost izražavajući želju da se priključi Rusiji. Izbio je rat koji je, ubrzo prekinut i formirane su, takozvane, mirovne snage Rusije, Osetije i Gruzije. Situaciju na terenu bilježila je misija OSCE-a. Međutim, 2004. godine dolazi do napetosti u toj regiji. Ubrzo će američki predsjednik George Bush reći da je budućnost Gruzije u NATO-u. Legalne vlasti u Gruziji 2008. godine pokrenule su akciju oslobađanja svoje teritorije. No, Rusija je odmah reagirala i poslala svoje snage u Gruziju. Južna Osetija je „sačuvana“, i nedugo nakon vojne operacije Rusija je priznala ovu paradržavu. Prvo je Duma zatražila od predsjednika Ruske Federacije priznanje Južne Osetije, da bi, na kraju, predsjednik Medvjedjev potpisao ukaz o priznanju ove takozvane države koju ne priznaje nijedna zapadna sila.

Pridnjestrovlje – Moldavija

Suštinski, u pitanju je „samostalna“ Pridnjestrovska moldavska republika ili, jednostavnije rečeno, Pridnjestrovlje. Formalno, nikada nijedna država na svijetu, pa čak ni Rusija, nije priznala postojanje Pridnjestrovlja. Međutim, od 1992. egzistira takozvana Pridnjestrovska moldavska republika, stvorena uz pomoć četrnaeste sovjetske armije.
U ovom području, uglavnom su živjeli Rusi, Ukrajinci i Rumuni. Nakon što je Moldavija napustila Sovjetski savez, u ovoj regiji došlo je do pobune. Stanovnici današnjeg Pridnjestrovlja su zatražili pripajanje Rusiji, organizirali referendum i, na kraju je sve eskaliralo u oružani sukob legalnih vlasti iz Kišinjeva i pobunjenika na sjeveru Moldavije. U sukobima je bilo između 500 i 1000 žrtava. U ovaj sukob se, ubrzo, umiješala ruska vojska i Pridnjestrovlje se uspjelo „otcijepiti“ od Moldavije. Uz pomoć ruske vojske uspostavili su svoje institucije, formirali vojsku, ustanovili pasoš i ostale dokumente.
 
Autorska tema:

Često na forumu vidimo kako se piše da Rusija samo koristi kosovski presedan po pitanju Ukrajine i kako je sve to zapad počeo devedesetih. Medjutim dok je zapad rovario po Balkanu očigledno je i Rusija radila na tome da ima svoje regione po nekim državama pre Ukrajine. Ova tri regiona u Gruziji i Moldaviji su počeli svoje borbe za nezavisnost početkom devedesetih godina prošlog veka kada i Kosovo. Meni deluje da su obe strane radile istovremeno na presedanima i da nije to sad neka reakcija šta druga strana radi, tipa ti si prvi a sad ću i ja.

https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/rusija-je-stvorila-najmanje-pet-paradrzava-u-evropi/
Dobro ti se čini s tim da Kosovo nije postalo niti će postati deo SAD, kao ni bilo koje druge NATO države od onih koje su nas bombardovale dok Rusija svakako želi da pripoji sebi pomenute teritorije kao i delove Ukrajine koje su uspeli da zauzmu.
Očigledno je da su prvobitno hteli celu Ukrajinu što govori pokušaj zauzimanja Kijeva na početku agresije 2022. To se međutim po njih nije dobro završilo. Tu su međutim i Ukrajinci platili visoku cenu zbog velikog broja civila koji su u tom pokušaju pobijeni zbog čega je protiv Putina pokrenut postupak pred međunarodnim sudom za ratne zločine (Buča itd.)
 
Autorska tema:

Često na forumu vidimo kako se piše da Rusija samo koristi kosovski presedan po pitanju Ukrajine i kako je sve to zapad počeo devedesetih. Medjutim dok je zapad rovario po Balkanu očigledno je i Rusija radila na tome da ima svoje regione po nekim državama pre Ukrajine. Ova tri regiona u Gruziji i Moldaviji su počeli svoje borbe za nezavisnost početkom devedesetih godina prošlog veka kada i Kosovo. Meni deluje da su obe strane radile istovremeno na presedanima i da nije to sad neka reakcija šta druga strana radi, tipa ti si prvi a sad ću i ja.

https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/rusija-je-stvorila-najmanje-pet-paradrzava-u-evropi/

Abhazija – Gruzija

I Abhazija je, slično kao Južna Osetija, paradržava na području međunarodno priznate Gruzije. Istočne granice ove takozvane države izlaze na Crno more, što je geostrateški vrlo bitno. Nakon raspada SSSR-a, i nezavisnosti Gruzije, Abhazija je odlučila krenuti u separatizam. Početkom devedesetih proglasili su nezavisnost. Službena valuta je ruski rubalj. Stanovnici Abhazije bez problema dobivaju ruske pasoše- što za njih predstavlja jedinu mogućnost za putovanje na Zapad. Ovu državu Ruska Federacija godinama nije priznavala, ali nakon što su ruske snage 2008. godine ušle u Gruziju, Medvjedjev je priznao Abhaziju. I Abhazija je osnovala svoje institucije koje priznaju Rusija, Nikaragva, Venecuela, Južna Osetija i Pridnjestrovlje.

Južna Osetija – Gruzija

Ukazom Dmitrija Medvjedjeva, tadašnjeg predsjednika Ruske Federacije, 26. avgusta 2008. godine Moskva je službeno priznala Republiku Južnu Osetiju. U pitanju je teritorija koja se nalazi u granicama međunarodno priznate države Gruzije. Sukobi između stanovnika Južne Osetije i vlasti u Gruziji počeli su odmah nakon raspada SSSR-a. Tokom 1992. godine Južna Osetija je proglasila nezavisnost izražavajući želju da se priključi Rusiji. Izbio je rat koji je, ubrzo prekinut i formirane su, takozvane, mirovne snage Rusije, Osetije i Gruzije. Situaciju na terenu bilježila je misija OSCE-a. Međutim, 2004. godine dolazi do napetosti u toj regiji. Ubrzo će američki predsjednik George Bush reći da je budućnost Gruzije u NATO-u. Legalne vlasti u Gruziji 2008. godine pokrenule su akciju oslobađanja svoje teritorije. No, Rusija je odmah reagirala i poslala svoje snage u Gruziju. Južna Osetija je „sačuvana“, i nedugo nakon vojne operacije Rusija je priznala ovu paradržavu. Prvo je Duma zatražila od predsjednika Ruske Federacije priznanje Južne Osetije, da bi, na kraju, predsjednik Medvjedjev potpisao ukaz o priznanju ove takozvane države koju ne priznaje nijedna zapadna sila.

Pridnjestrovlje – Moldavija

Suštinski, u pitanju je „samostalna“ Pridnjestrovska moldavska republika ili, jednostavnije rečeno, Pridnjestrovlje. Formalno, nikada nijedna država na svijetu, pa čak ni Rusija, nije priznala postojanje Pridnjestrovlja. Međutim, od 1992. egzistira takozvana Pridnjestrovska moldavska republika, stvorena uz pomoć četrnaeste sovjetske armije.
U ovom području, uglavnom su živjeli Rusi, Ukrajinci i Rumuni. Nakon što je Moldavija napustila Sovjetski savez, u ovoj regiji došlo je do pobune. Stanovnici današnjeg Pridnjestrovlja su zatražili pripajanje Rusiji, organizirali referendum i, na kraju je sve eskaliralo u oružani sukob legalnih vlasti iz Kišinjeva i pobunjenika na sjeveru Moldavije. U sukobima je bilo između 500 i 1000 žrtava. U ovaj sukob se, ubrzo, umiješala ruska vojska i Pridnjestrovlje se uspjelo „otcijepiti“ od Moldavije. Uz pomoć ruske vojske uspostavili su svoje institucije, formirali vojsku, ustanovili pasoš i ostale dokumente.
Građanski ratovi,separatizmi i teritorijalni sporovi nisu ništa novo i nisu ih izumeli ni Ameri ni Rusi a nisu ih sve ni izazvali suprotno popularnom happy narativu, a i jedni i drugi ih koriste kao instrumente za svoje interese od početka hladnog rata do danas bez pardona.
Sve te teritorije su nastale pre kosovske krize, ali tek priznanjem Kosova od strane nekih suprotno odredbama međunarodnog prava su Rusi dobili potencijalni pravni osnov na koji su se mogli eventualno pozvati i zloupotrebiti za svoju direktnu hegemoniju.
Znači koliko god prezirem putinizam i bilo šta što je danas Rusija a to na ovom forumu uopšte nije tajna, ne mogu njih okriviti za otvaranje pandorine kutije u smislu pokušaja legalizacije takvih stanja i institulizacije prava jačeg. Što ih ne čini manje grešnim za ono što rade.
 

„Kada ste ruska kolonija ništa nije smešno“: Analiza o ambicijma Moskve oko Abhazije​

S. D.15.09.2024. 15:56
Kada ste ruska kolonija ništa nije smešno: Analiza o ambicijma Moskve oko Abhazije 1
Foto: EPA-EFE/KRISTINA KORMILITSYNA / SPUTNIK
Otkako je Rusija ilegalno potisnula Gruziju i izgradila abhazijsku marionetsku državu, sa sunčanim obalama Crnog mora i turističkom ekonomijom, Kremlj je gazda.

Teško zavisnoj vladi separatističke Republike Abhazije, njeni gospodari u Moskvi sada drže lekciju realpolitike, ukazuje u analizi za CEPA Emil Avdalijani, profesor međunarodnih odnosa na Evropskom univerzitetu u Tbilisiju, Gruzija.
Lokalni vladari navodno nezavisne države ponašali su se kako nezavisna država može – posle nedavnih masovnih protesta, njen parlament je odustao od takozvanog zakona o stanovima, kojim je ukinuta zabrana Rusima da kupuju zemlju i imovinu u Abhaziji.

Budući da u Abhaziju ne ulazi nikakva međunarodna investicija jer je skoro sve članice Ujedinjenih nacija smatraju ilegalnom okupiranom, jedini izvor za očekivani finansijski priliv bila bi Rusija. Ali 25. jula, zakon o stanovima je povučen na zahtev četiri poslanika koji nisu imenovani.

Imperije ne rade ovako. Nekoliko nedelja kasnije, 3. septembra, separatistički lideri regiona rekli su da su njihovi pokrovitelji u Moskvi naredili hitnu suspenziju socijalnog finansiranja Abhazije, nešto što će uticati na sve sektore društva, od zdravstva do škola.
Abhazija se tradicionalno oslanjala gotovo isključivo na finansijsku pomoć Moskve i samo u maloj meri na prihode od turizma, gde ruski turisti ionako čine apsolutnu većinu posetilaca. Beznadežno je zavisna.

Abhazi su se plašili da će novi zakon uništiti poslednje ostatke njihove percipirane nezavisnosti, a takođe su strahovali da će bogati Gruzijci koji žive u Rusiji i imaju državljanstvo ove zemlje kupiti parcele i nekretnine u Abhaziji.
S obzirom na animozitet koji Abhazi gaje prema Gruzijcima, zakon se smatra anatemom.

Neposredno pre obustavljanja ruske pomoći, tajni dokument pod nazivom „Protokol sastanka između Dmitrija Kozaka, zamenika šefa ruske predsedničke administracije i Aslana Bžanije, predsednika Abhazije“ pojavio se na društvenim mrežama 29. avgusta.

Dokument zahteva od abhaske strane, tačnije njenog de fakto lidera, da oživi predlog zakona i navede imena političara koji se protive zakonu.
Iako autentičnost dokumenta nije dokazana, malo ko dovodi u pitanje njegovu istinitost. Rusija je pojačala pritisak na region.
Nagoveštaji u medijima ukazuju i da planira i druge sankcije ukoliko zakon ne bude usvojen u bliskoj budućnosti.

Zaista, abhaski političari su već potvrdili da Rusija takođe namerava da naplaćuje snabdevanje električnom energijom po komercijalnoj ceni. Ovo trenutno subvencioniše Moskva.
Rusija je ćutala 26. avgusta, kada tradicionalno šalje čestitku povodom takozvanog „Dana međunarodnog priznanja“ Abhazije (državu priznaje pet zemalja). Međuvladina komisija je otkazana krajem avgusta.
Ovo nije prvi put da Rusija vrši pritisak na Abhaziju radi ustupaka.
Krajem 2023. godine, nakon meseci intenzivnih političkih prepirki, separatistički vladari u regionu predali su odmaralište Bichvinta.

Poznato kao mesto gde su sovjetski lideri provodili leta, teritorija je sada izdata ruskim vlastima na 49 godina. Ipak, zgrade su već prenete u rusko vlasništvo.
Možda nije slučajno što se ovaj preokret dešava kako se odnosi između Gruzije i Rusije poboljšavaju.
Od 2022. godine, kada je Moskva pokrenula sveobuhvatni rat protiv Ukrajine, Tbilisi je odabrao pragmatičnu spoljnu politiku prema Rusiji, koja je uključivala uzdržavanje od pridruživanja režimu sankcija nametnutim Moskvi, kao i pokušaj da se uvuče na rusko tržište.
Takođe je doneo ono što protivnici nazivaju ruskim zakonom, koji oni i zapadne nacije vide kao zabrinjavajuće antidemokratsko zakonodavstvo po uzoru na ruski represivni primer.

Ovo otopljavanje odnosa separatističke abhaske vlasti vide kao duboko zabrinjavajuće.
Strahuju da bi mogli biti iskorišćeni kao moneta za pregovaranje u nekom velikom dogovoru za rešavanje odnosa između Kremlja i neliberalne Gruzije.
Interesi Rusije na Južnom Kavkazu su istorijski, ali i duboko pragmatični.
Gruzija, zajedno sa Azerbejdžanom, čini jezgro regiona i kritičan je deo Srednjeg koridora koji obuhvata teritoriju od Centralne Azije do zapadne obale Crnog mora.
U stvari, Putinova nedavna poseta Azerbejdžanu i prilično topli komentari Kremlja prema gruzijskoj vladi zaista sugerišu regionalno repozicioniranje.
Jermenija, sada izolovana i poražena od svog suseda Azerbejdžana u ratu, ostaje sama u otvorenom preispitivanju moći Rusije.
Tbilisi je sada prepun glasina da bi gruzijska vlada mogla da bude u pregovorima sa Rusijom o potencijalnom povratku okupiranih teritorija (uključujući Južnu Osetiju, koja još više zavisi od ruskih subvencija) i da se Moskva čini otvorenijom za takav scenario.
Ovo, naravno, ne bi imalo nikakve veze sa naklonošću prema Gruziji, ali bi predstavljalo pragmatičan kompromis.
Ove glasine o teritorijalnoj reintegraciji takođe mogu biti deo predizborne kampanje u Gruziji.

Ključno glasanje koje određuje budućnost zemlje biće održano u oktobru.
Normalno je da se ovo pitanje pojavi blizu dana glasanja, tako da može jednostavno biti deo šeme za prikupljanje glasova.
Zaista, malo je verovatno da će se Rusija odreći svojih ambicija u vezi sa Abhazijom.
Uostalom, kako bi Kremlj objasnio imperijalno povlačenje u trenutku kada žrtvuje stotine hiljada ljudi da bi obnovio vlast nad Ukrajinom?
Bar za sada, verovatnije je da je prekid ekonomske pomoći Abhaziji osmišljen da izvrši pritisak da se dalje potčini. To bi poslalo lošu poruku kolonijalcima da ih puste da sami odlučuju o svojoj sudbini, ali još goru poruku da ih oslobode Ruskog mira.
 
Autorska tema:

Često na forumu vidimo kako se piše da Rusija samo koristi kosovski presedan po pitanju Ukrajine i kako je sve to zapad počeo devedesetih. Medjutim dok je zapad rovario po Balkanu očigledno je i Rusija radila na tome da ima svoje regione po nekim državama pre Ukrajine. Ova tri regiona u Gruziji i Moldaviji su počeli svoje borbe za nezavisnost početkom devedesetih godina prošlog veka kada i Kosovo. Meni deluje da su obe strane radile istovremeno na presedanima i da nije to sad neka reakcija šta druga strana radi, tipa ti si prvi a sad ću i ja.
Mogao bi autorski malo da istražiš neku temu pre nego što je pokreneš sa pogrešnim pretpostavkama.

Abhazija ne pripada Gruziji, kao ni J.Osetija, oni su sa Gruzinima ratovali još pre nastanka SSSRa. Komunisti su granice postavljali vrlo loše, nevešto i po nekim idealima, zato su napravili probleme za naredne vekove.

Nikakve paralele sa Kosovom nema.
 
Šiptari se bore za nezavisno Kosovo preko 100 godina.

I čim su uspeli, plata u Srbiji sa 3 evra na 600 evra, nekad ljudi čekali red za hleb i mleko a sad jagma za iPhone i Playstation, a tek kad bude GTA 6 ludilo.

Zar to nije pokazatelj u kom smeru Srbija treba ide, hvala Putinu.
Što onda Hrvatska ne pokloni Srbima, Mađarima i Italijanima po deo svoje teritorije, sigurno bi procvetali?
 

Back
Top