A KO BI DA PROTERA DRUGARSTVO

  • Začetnik teme Začetnik teme JOPE
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Pronašao sam prijatelja u tebi, ukrao tvoj osmeh i sakrio ga u svoje srce ne znajući da će on tamo izrasti i pretvoriti te u nešto više od onoga što sam tražio. Pogledao sam te u oči i tamo pronašao ogromnu reku koja je ukrala moju dušu. Podarila si mi nešto što nikada neću zaboraviti, sreću i tugu, radost i bol, lepotu i patnju, vezala ih tako da su zajedno postali nešto savršeno, nešto bez čega više ne mogu. Voleo bih da mogu da izvadim iz srca ono što osećam i pokažem ti to, jer na ovom svetu ne postoje reči koje bi mogle opisati takvu lepotu. Vidim te, kao prijatelja , kao ženu, kao druga u snovima i na javi i mada ponekad boli, ne želim da se ovo ikada završi.
 
I evo me ponovo pisem. Osecanja traze izlaz koji ne nalaze u mojim recima tako nevesto izgovorenim da uvek ostave sustinu negde iza sebe , smestenu negde na margini onoga sto se nadam da ces shvatiti. Ceo zivot mi je poput decije slagalice, stalno i iznova premestani i uklapani delici snova nada i mogucnosti sklapani tako da budu sto blize onome sto ja smatram savrsenstvom. Nikada nije bilo lako, ali ja i nisam zeleo da bude jer lako osvojena nagrada i nije nagrada. U svaki deo sam ugradio deo svoje duse svestan da tako necu izgubiti vec dobiti sirinu i lepotu. Nikada nisam zazalio ni zbog jednog dela, nikada nisam pozeleo da rasturim tudje delo kako bih svoje napravio lepsim i kao nagradu sam dobio ono sto mene cini srecnim, skoro savrseno delo. Nazalost i ja sam samo covek, pored svog truda ulozenog da iz sebe izbacim ono sto ne valja i budem iznad svega sto bi moglo da poremeti moj i mir ljudi do kojih mi je stalo nisam u tome uspeo do kraja. Od kada znam za sebe tragam za onim sto mi nedostaje da budem ceo, necim sto bi popunilo prazninu koju osecam duboko u sebi nocu kada se probudim sa teskobom u srcu ili kada slusam staru pesmu koja mi tera suze na oci, naizgled bez razloga. Do skora nisam znao sta trazim. Moja slagalica je bila savrsena, sve se uklapa i sve je u redu, sem mene. Ne znam koliko puta sam razmisljao o sebi i mislio da nikada necu saznati sta u stvari trazim. A onda sam shvatio da deo koji nedostaje lezi tu, na dohvat ruke. Dugo je trebalo da shvatim sta sam osetio, jos vise da se pomirim sa tim. Nisam uspeo da shvatim kada sam uoblicio tebe u deo koji sam tako dugo trazio, ne znam da li je moja predstava o tebi makar blizu istine, ali znam jedno, srecan sam samo zato sto si tu. Sama pomisao da postoji neko ko je savrsen da popuni onaj prazni deo duse koja trazi da bude cela, i imati ga, pa makar i za prijatelja je mnogo vise od onoga cemu sam se ja ikada mogao nadati.
 
Samo je bitno biti strpljiv,a ako ste pripadajuce duse sve ce doci samo po sebi na svoje mesto.Ja sam prinudjena da verujem u to.

Pripadajuće duše ? Evo kako se oseća moja duša.

Stojim, sam na kamenoj litici. Iznad mene olovni oblaci šibaju ledenom kišom moje telo. Oko mene vetar savija crno drveće urličući kroz grane bez lišća. Ruke uprljane krvlju nečega što sam voleo vise nemoćno. Ispred mene tama rupe iskopane za ono što je bila moja duša. Iza mene zaklano jagnje sa ugaslim očima koje gledaju u nebo. Ubio sam ono što sam bezmerno voleo, ljubav, čistu i nežnu kao tek prohodalo jagnje. Očaj mi se slio u dušu i preti da tu zauvek ostane. Ne postoje reči da objasne tugu nekoga ko kolje jagnje. Leži bez otpora, umire bez zvuka, široko otvorenih očiju koje te gledaju . I dok se gasi plamen u očima u njima ne vidiš ni tugu ni bol ni osudu, samo pitanje, zašto? I može proći hiljadu godina, zauvek ćeš se sećati onoga što si video u njegovim očima. Moja tuga je veća. Ubio sam nešto što je bilo još čistije i lepše, nešto što je došlo iz onog dela moje duše koji je ostao čist i nežan, nepogođen zlom vremena i pohlepom uma, nešto što je osvojilo ostatak srca i zauvek me promenilo, uzalud. Ljubav, samo reč pre onoga što me je bacilo u okean očaja, da se u njemu zauvek davim senkama sećanja, sada leži iza mene, umirući u agoniji moje boli želeći da pobegne od smrti koju sam joj spremio u tami groba zaborava. Znam da će mi duša ostati zauvek okovana strahotom koju sam uradio nečemu lepom i čistom, nečemu što je bilo suština moga bića i znam da je tako moralo biti. Ostaje mi prazna čaura oko mesta gde mi je nekada bila duša, sposobna samo da razume i podnese bol
 
i opet
 

Prilozi

  • Z-muvanje.jpg
    Z-muvanje.jpg
    7,4 KB · Pregleda: 1
Posveceno svim prijateljima...:)


Prijatelje treba svako,
Toplu rec i lepo drustvo,
U momentima kada ti se cini da ti je svet okrenuo ledja,
I da te neko ili nesto vredja,
Rame pravih prijatelja je uvek tu,
Da ti pruzi utehu,
I bolje sutra ulije nadu,
Tada znas da na svetu nisi sam.........


Marko


Marko Prijatelju Pozdrav za tebez:girl: divno kao i uvekz:girl:

i svim Prijateljima
0009.gif
0127.gif


Malo sam bolesna pa me redje ima...
190907-kasalj.jpg
 
SvSava.gif


POSTOJI VEROVANJE DA ONAJ KO SE RODI NA VELIKI SVETAC I SAM BUDE VELIK, SRCEM I DUŠOM.
:lol: DAKLE, DRAGA MOJA ALEKS, PRIJATELJICE MOJA I NAŠA, SREĆAN TI ROĐENDAN! DA NAM OSTANEŠ VEČITO RADOZNALO DETE, ISKREN I POSTOJAN PRIJATELJ I DA ZUJIŠ...KROZ CEO ŽIVOT DA ZUJIŠ LEPTIRASTO I VESELO... :lol:
:lol: Ja ću da obrnem prvu turu, a ti dalje dreši kesu :lol:
Cmok, draga moja, zdrava, srećna i vrckasta ti meni bila i ostala...
sampanjac.jpg


Torta-1.jpg


2920.jpg
 

Back
Top