Ne moje planove,budi ti sta hoces,ali ima da budes najbolji u tome.
Imas da biras sta ces da budes: profesor,naucnik,sluzbenik,masinac,elektrnicar,inzenjer,umetnik,muzicar,sportista,starleta,budi i kriminalac,ali ima da budes neki faktor.
Ne smes da nazadujes i da budes gori od mene.
Pa sad, ne znam da li imaš decu, pretpostavljam da ne. Zato što nije baš zdravo takmičiti se sa sopstvenom decom.
Sa druge strane, ako dete odgajaš sa idejom da treba da bude najbolje, ali ne bolje od Pere, Mike, Laze, mame i tata, nego najbolje što ono može, onda je potpuno u redu da bude frizer, pekar ili mesar, hirurg, pilot... Najbolji frizer, najbolji pekar, najbolji mesar, najbolji hirurg ili najbolji pilot....
Ja ne mislim da je logično praviti planove za svoje dete i pre svega želim im da im bude prijatno u sopstvenoj koži, da odrastu u dobre ljude....
Pa ipak, ne mislim da roditelj može biti ravnodušan kada neko ko je od malena pokazivao talente i sklonosti za raznorazne oblasti i imao adekvatnu podršku da svoje talente razvija, odluči da sve to odbaci, zarad nečega što bilo ko može da radi....
Na kraju krajeva, roditelj tu ne može da uradi ništa naročito efikasno, sem da bude dovoljno strpljiv da svojim neslaganjem ne naruši odnos sa detetom kako bi ostavio mogućnost da se dete predomisli i "vrati" u neke tokove koje roditelj priželjkuje znajući da će naići na podršku, umesto na zvocanje.