37 odsto roditelja u Srbiji bije svoju decu

Da li se slazete sa fizickim kaznjavanjem dece?

  • Da

    glasova: 14 29,8%
  • Ne

    glasova: 11 23,4%
  • Samo u ekstremnim situacijama

    glasova: 22 46,8%
  • Nisam siguran

    glasova: 0 0,0%

  • Ukupno glasova
    47
  • Anketa je zatvorena .
Joj kako se pros.eravate.
Kad vidim male drekavce da histerisu na ulici i radnji... tako bi ih nalupala i naucila redu... ali nisu moji pa samo prevrnem ocima... :roll:

Mala deca to rade zbog toga što su naučila da takvim ponašanjem dobiju ono šta žele. Kada mali "drekavci", kako ih ti nazivaš, histerišu po ulici ili prodavnici, to je samo slika loših roditelja i nevasptanja deteta. Treba osuđivati roditelje takve dece, a ne malu i nedužnu decu.
 
Ma ok....jasno mi je to, samo ne mislim da će fizičko kažnjavanje imati pozitivan efekat bez obzira da li to bile batine ili vaspitni šamar. Kada je već doslo do toga da je neophodno fizičko kažnjavanje očigledno je da su roditelji napravili neki propust.E sad, možda u tom slucaju vaspitni šamar negde može da pomognu da dete vrate na pravi put, ali ako je zapravo uzročnik problema i dalje tu (idioti od roditelja, recimo) neće tu nikakve batine pomoći, jer nije problem u detetu koliko u roditeljima.

Planiranje porodice bi trebalo da bude ozbiljna stvar, a sad ne znam za da li bi nas ostalo za maslačak, ali siguran sam da bi bilo puno manje idiota u društvu kad bili više odgovrnih roditelja.

Znači ako je detetu sve dozvoljeno može da postane homoseksualac? :D A ovo trpanje u isti koš narkomana i pedofila sa homoseksualcima ću pripisati tvojoj neinformisanosti.
Samo još da ti kažem da iz mog iskustva svi klinci kod mene u kraju gde sam odrastao koji su na kraju postali lokalni kriminalci, redovno su dobijali vaspitne šamare od roditelja pa im nije nešto pomoglo. Sećam se jednoga kad mu mama dodje u školu i vidi da su mu ocene uglavnom jedinice, pa ga izvede u školsko dvorište i pred celom školom mu nalupa par šamara da svi vide. I tata ga je posle šamarao kod kuće, ali ništa nije vredelo.Na kraju je postao kriminalac i ubio troje ljudi. Isto i ostatak ekpie što postaše kradljivci automobila i dileri droge, svakog su prvo tukli po guzi, pa posle šamari i na kraju batine, ali ništa im nije vredelo, pošto su naučili da su batine jako dobar način za napredovanje kroz svet kriminala.


Nema problema, ja ću se truditi da izbegavam fizičko kažnjavanje pa ćemo videti. Za sada mislim da sam na dobrom putu.

Evo, sam si naveo da je ponekad moguće dete vratiti na put vaspitnim šamarom, ali su onda roditelji idioti?!?

Planiranje porodice je ozbiljna stvar, ali svakako za nju ne moraju postojati samo materijalni preduslovi. Ti prikazuješ svet kao jedno idealno mesto, uređen sistem gde se sve (počevši od države, pa nadalje) radi planski. Mnogo si smešan:zcepanje: Pa ovde ne znaš od danas do sutra hoćeš li završiti na ulici, a kamoli nešto drugo. Ti kao da živiš u Švedskoj. Pretpostavljam da si ti umesto žene uzeo porodiljsko?
Šta te toliko zbunjuje oko devijacija koje sam navela? Molim te prosvetli me, da znam u čemu je moja neinformisanost.

Drago mi je da imaš i ti neka iskustva, ali te gornja anketa demantuje :lol:

A postoje i drugi muški članovi foruma, koji ovde prosipaju pamet, ali su naravno majke zadužene i krive za slučajni neuspeh u odgoju deteta. Evo, ispade majka koja pije kafu sa drugaricama idiot prve vrste, a hiljade očeva koji se provode svako veče su sjajni roditelji jer dođu kući, poljube dete pred spavanje (ili još bolje koje već spava) i znaju da filozofiraju ovde po forumu.
 
Evo, ispade majka koja pije kafu sa drugaricama idiot prve vrste, a hiljade očeva koji se provode svako veče su sjajni roditelji jer dođu kući, poljube dete pred spavanje (ili još bolje koje već spava) i znaju da filozofiraju ovde po forumu.
Ne mislim da je Dejan to hteo da kaže.... vaspitavanje deteta treba da bude zajednički rad oba roditelja, tvoj zaključak to ne implicira.
 
алкохолизам и робијашење није наследно, већ стечено понашање
да је остао у примарној породици, можда би и постао алкохоличар или робијаш или и једно и друго
а можда би и поред тога израстао у поштеног човека
јер поред родитељског утицаја, на дете утичу и школа, вршњаци, други људи из окружења
а има великог утицаја и воља самог детета, како оно жели да се понаша

оћу да кажем да на развој јединке утичу: гени, средина и воља самог детета
ови утицаји су толико испреплетани да уствари не можемо да разграничимо где почињеједан , где се завршава други...

Veoma lep odgovor. Ispasce na kraju da su geni ti koji su odgovorni za sve zivo. Coveka pretvaraju u robota u kojem je sve programirano.

Prosto receno, psiho-socijalni faktori uticu na razvoj deteta.
 
Pa pazi dete je sigurno naucilo i takvo ponasanje od majke. Jer po defaultu nema razloga zasto bi skakao cupai i udarao. MEDJUTIM ako te dete udari, svakako ga treba udariti nzada. nebitno cije je dete. Postoji uvek granica dobrog ukusa, ne sporim.

Vidiš Sizife, ovde se nekako uvek provlači majka kao glavni krivac u vaspitanju-pročitaj gore:" Takvo ponašanje je od majke!" Gde je tu otac i zašto ne od njega? Uostalom mnogo ozbiljniji slučajevi zlostavljanja dece (mislim pre svega na fizičko) je zabeležen od strane očeva, a ne majki.
Odve se razapinju majke, koje su priznale par ćuški u toku vaspitanja deteta, a ozbiljniji slučajevi fizičkog zlostavljanja se naravno ne spominju.
 
Nasilje nije resenje jer pokrece mrznju prema roditeljima cak i ako nisu u pitanje velike batine.

Јууууу, шта све овде нећу прочитам.

Свако дете у просеку добије по неку ћушку или батине од родитеља.

Да ли то значи да свако дете мрзи своје родитеље?

Ја сам три пута добила батине, али своје родитеље не мрзим, напротив, врло их волим и поносна сам на њих.

Да није ипак квар код деце?

Мрзети родитеље ипак је патологија.
 
и опет, по ко зна који пут, једна ћушкау васпитне сврхе није исто што и насиље

Није, али је повод да мрзиш родитеље.

Да ли ти уопште читаш шта човек Никола Ковачевић каже :rtfm:

Ти ћеш да ћушкаш децу, срам те било.

Е, има да те мрзе кад порасту, да знаш. Немој после да буде "нисам знала" :(
 
алкохолизам и робијашење није наследно, већ стечено понашање
да је остао у примарној породици, можда би и постао алкохоличар или робијаш или и једно и друго
а можда би и поред тога израстао у поштеног човека
јер поред родитељског утицаја, на дете утичу и школа, вршњаци, други људи из окружења
а има великог утицаја и воља самог детета, како оно жели да се понаша

оћу да кажем да на развој јединке утичу: гени, средина и воља самог детета
ови утицаји су толико испреплетани да уствари не можемо да разграничимо где почињеједан , где се завршава други...

Управо то!
И то искуствено зна сваки родитељ који има бар двоје деце: једнако их одгајао, на једнаким вредностима васпитавао, па опет различити ко небо и земља, различито се понашају и реагују.

И ја сам, док сам била млађа, све успехе детета и све мањкавости и грешке детета приписивала родитељима, мислећи, вероватно, како је родитељ свемогућ и како добар родитељ има загарантован 100% успех: да ће његово дете увек и у свакој ситуацији поступити онако како се само пожелети може...
Али, живот и искуство су ме демантовали.

Ни најбољи родитељ нема чаробни штапић и не може да гарантује да ће његово дете бити увек и у сваком смислу савршено, да ће се увек понашати онако како се од њега очекује, да никада неће бити својеглаво, тврдоглаво, плачљиво, нервозно, бесно,себично, да никада неће терати инат, да никада неће слагати, да ће увек бити пристојно, одмерено, послушно, тихо, паметно...бла, бла, бл...
 
Mala deca to rade zbog toga što su naučila da takvim ponašanjem dobiju ono šta žele. Kada mali "drekavci", kako ih ti nazivaš, histerišu po ulici ili prodavnici, to je samo slika loših roditelja i nevasptanja deteta. Treba osuđivati roditelje takve dece, a ne malu i nedužnu decu.

Свако нормално и здраво мало недужно дете пролази кроз фазе одрастања у којима се буни и бори против родитељског ауторитета.
То врло интензивно у фази ''нећу'' у другој и трећој години живота.
А почетком пубертета се поново јавља и траје све до адолесценције!
Свако здраво и норамално дете има потребу да испитује границе, да окушава јачину своје воље, да обори ауторитет родитеља...

Поента је само у томе како ће се добар родитељ суочити са тиме и како ће реаговати у тим ситуацијама да би одржао свој ауторитет и поставио дете на место које му припада - место детета.

Сваки добар родитељ, родитељ који ЗНА узрасне карактеристике свог детета забринуће се ако његово дете никада не покуша да истера своју вољу, ако његово дете увек савршно послушно и примерно реагује 24 сата дневно... То је знак да нешто дебело није у реду или са дететовим прихичким здрављем или са начином васпитања!!!!
 
Poslednja izmena:
Управо то!
И то искуствено зна сваки родитељ који има бар двоје деце: једнако их одгајао, на једнаким вредностима васпитавао, па опет различити ко небо и земља, различито се понашају и реагују.

И ја сам, док сам била млађа, све успехе детета и све мањкавости и грешке детета приписивала родитељима, мислећи, вероватно, како је родитељ свемогућ и како добар родитељ има загарантован 100% успех: да ће његово дете увек и у свакој ситуацији поступити онако како се само пожелети може...
Али, живот и искуство су ме демантовали.

Ни најбољи родитељ нема чаробни штапић и не може да гарантује да ће његово дете бити увек и у сваком смислу савршено, да ће се увек понашати онако како се од њега очекује, да никада неће бити својеглаво, тврдоглаво, плачљиво, нервозно, бесно,себично, да никада неће терати инат, да никада неће слагати, да ће увек бити пристојно, одмерено, послушно, тихо, паметно...бла, бла, бл...

Potrebno je da i drugim korisnicima date reputaciju pre nego što je ponovo dodelite korisniku Hellen. NA ŽALOST
Ali biće prilike za reputaciju;)
Potpuno se slažem i upravo sam to pokušala da objasnim mladom tati Dejanu, koji misli da je sve crno-belo. Ne ide to baš tako, a tome te život i iskustvo nauče.
Ma koliko se roditelj trudio svako dete ima svoj karakter i osobine (nasleđene) na koje se vrlo malo može uticati. Kad još tome dodaš i okruženje, društvo i ostale uticaje ispadne da roditelj ima najmanji uticaj. Dok su mali još i nekako, ali kad uđu u pubertet-spašavaj se ko može. Trebaju ti živci kao strune i strpljenje Sizifa.
Na roditelju je po meni da stvori zdravu porodicu i kućnu atmosferu, da pre svega bude uzor i da podrži dete u svemu što je ispravno, a ostalo će onda doći na svoje mesto. Kao ni u braku, tako ni u odgajanju deteta nije uvek sve savršeno, postoje uzlazne i silazne faze, ali sve je to deo života dok nije dubioza;)
 
Mada ja kontam da bar 90-95% roditelja povremeno zategne rukav samo nisu blesavi da priznaju.

Ovo sam ja htela da kazem, hihi.

Sto se batina tice, to ne podrzavam. Valjda zato sto sam kao dete jela batine i kad ne zasluzim (naletim kevi kad ne treba i kad piz.di na druge pa na meni lepo istrese i bes i nemoc i sta ti ja znam sta).
A dobro se secam tih batina i danas pa ne zelim to svom detetu da priredim.

Naravno, bebac nema ni godinu dana pa mi mozete reci "cekaj malo, videces", ali mislim da umem da se kontrolisem i da cu uspeti da vaspitavam klinca i bez toga.

A kontam i kevu, koliko puta poludim pa onako mrtva gladna i neokupana i nervozna i neispavana ljuljkam drekavca koji bas tad ne moze da se smiri, a pomoci niotkuda.. Doslo mi je da ga bar po guzi zvrcnem, ali nisam, cutim i kad se smiri i nasmeje mi se, sve to prodje. Ipak je to beba!
Mada je jednom bilo kriticno, tad sam mu zvecku zviznula o pod i bilo mi je lakse, eto, da priznam.
 
A kad ste već pomenuli, stvarno se nikad ne zna.
Imam primer svojih roditelja - razlika između mene i sestre je jako mala, vaspitavali su nas i mazili jednako, odrastale smo u istim uslovima, među istim ljudima..
A bile totalno različite od malena.
Ja od školskog uzrasta povučena i tiha, usamljena, sestra superstar, u srednjoj ja problematicna, ona dete za primer, danas ja udata sa bebom, ona manijak.
Nema pravila.
 

Back
Top