Neva
Poznat
- Poruka
- 7.358
®:Oklembesio, a mamio mi pogled, prozukli list platana u Francuskoj ulici, nedaleko od mog sindikalnog teatra. Rano jesenas. Besane noći činio družestvenijim, i tako perforiran odbijao vjetrove na stasavajuću glazuru željezom demokratije utvrđenog trotoara platoa ponad Doma JNA, gdje se dalo počinuti na klupama. Nekad. Beskućnici, prognani, poput čikice sa slike, izvrću se na betonske kurcobocije da nažuljaju kičmu, i ne mareći više za negdašnju toplinu drveta sve oskudnije institucije klupa u parku. Naprave s letvama, ofucane i u pjesmama, što ne bi bile i zbilja sklonjene? S vidika humanosti. Da je sterilnije. Vizijama iz statusnih automobila neometanije.
Strahovao sam da se pomenuti list neće oduprijeti ni potmulim, neubjedljivim kišama, vjesnicima predstojećih niskih temperatura. Navijao. Da se održi. Gledao kako kapi na njemu otežavaju presudnim molekulom vode i, srećom, skliznu, ne znajući da i meni donose olakšanje. Ma, šta kapi znaju... Gluperde jedne. U inat njima, ili već čemu, onemoćao ranije, a potrajao duže od većine. Listova.
Dovukoh se jedne rede noćnom dvadeset šesticom, iz štete, poslovično dezorijentisan, s neprimjerenim balastom pesimizma, da sam jedva i podigao glavu ka mom dnevnomkontrahoroskopu
Ada, a nu, neću sad suJmat je li i on šta zgriješiJo pred Hagom, te ga nema. Otiš'o na pivu, juri žene... ko bi ga znao... Osedlah svoj crnogorizam i digo' (po)nos pa, kadar da to učinim više puta, smjelo u tminu navlaženu. Kad banu drugar, zašepuren i zajapuren poput pijevca kad se navrze kokoškOJ (tamo njoj). Snaš'o se lukavac da jedri na neromantičnom vjetru koji centimetar iznad asfalta. Da pokaže šta sve još znade. Prava pravcijata epizoda latinoameričke serije, sestro slatka, u koju se uključuje jedan od sitnosatnih taksista lešinara... A od tih ne mož' umaći. Ni ja, a list pogotovu. Sporom, namamljujućom vožnjom, kojoj vazda nedostaje transparent: dođi, maco/macane, ću da ti platim, samo (na)sedi... taHi дривер izakanom sto dvadeset trojkom prednjim desnim točkom spresova mog miljenika a da mu se ni brk ne namrgodi (brk za koji nijesam siguran da je imao)! Avaj... da, sad je red na suza roneći avaj...
Zuk, zuk, zuk... bljesnuo bi na tren slijepljeni list na gumi, kao skaradna etiketa konzerve na čijem pultu ispred suvozačkog sica spazih potonju (e, da je sreće da je zadnja) Koeljovu mentalnu brljotinu.
Čaj od nane proključa tek na krstarenju Nevom.
Ne daj se, baš se ne daj, mladosti.
:wink: I samo tamo!
