Ovdje si ga potpuno dobro pogodio.
Nijesu samo Hrvati tražili, već i Slovenci i Srbi Prečani, pa i dosta Crnogoraca.
Ne baš. Još od Niške deklaracije 1914. godine, pa na dalje, Srbijanci su nesumnjivo stavili da je odbrana i oslobađanje okupirane Kraljevine Srbije samo jedan mali dio borbe srpske vojske. Oni su nedvosmisleno proklamovali da su žrtve tu za Crnogorce i sve Srbe, Hrvate i Slovence koji su živjeli pod Habsburzima. Srbija je štoviše potisnuta, i glavni cilj postao stvaranje Jugoslavije, jer je ispalo da je poraz Austro-ugarske konačan momenat za ostvarenje tog sna.
Istina, ali ovo treba istaći kao manjinu. Jugoslovenski klub i Hrvatsko-srpska koalicija nisu imali ama baš nikakve veze sa anti-srpskim pogromima i procesima, za koje se jedino mogu optužiti klerikalci i frankovci, čiji su stavovi kada je došao rat već postali manjina.
Da svi su zahtijevali ujedinjenje što prije jer je prijetila opasnost od Italije i drugih lešinara koji su samo čekali da se obruše na strvinu Austrougarske. Mislio sam da se to podrazumjeva.
Oslobođenje južnoslovenskih zemalja su željeli svi i svima je svakako kao krajnji cilj bilo njihovo oslobođenje i ujedinjenje. Na propast carevina se samo čekalo a znalo se da će morati doći do velikog rata koji bi preuredio dotadašnji svijet (Evropu).
Ovo si potpuno u pravu.
O tim stvarima i vremenima se nema đe čitati jer se pravo stanje krilo a nažalost još krije kao zmija noge. Prvi put sam o svemu tome saznao iz memoara G. Nikoliša koji je pisao o tim stvarima vrlo lijepo i slikovito. Koliko je to štivo istorijski izvor ne znam ali je jedino do kojeg sam mogao doći. Tek kasnije sam čitao neke istorijske knjige Fuada Slipičevića, starog Mostarca i mnoge stvari su mi bile puno jasnije.