1919 g: "Nekoliko stranica iz krvavog albuma Karađorđevića"

Ovdje si ga potpuno dobro pogodio.



Nijesu samo Hrvati tražili, već i Slovenci i Srbi Prečani, pa i dosta Crnogoraca.

Ne baš. Još od Niške deklaracije 1914. godine, pa na dalje, Srbijanci su nesumnjivo stavili da je odbrana i oslobađanje okupirane Kraljevine Srbije samo jedan mali dio borbe srpske vojske. Oni su nedvosmisleno proklamovali da su žrtve tu za Crnogorce i sve Srbe, Hrvate i Slovence koji su živjeli pod Habsburzima. Srbija je štoviše potisnuta, i glavni cilj postao stvaranje Jugoslavije, jer je ispalo da je poraz Austro-ugarske konačan momenat za ostvarenje tog sna.



Istina, ali ovo treba istaći kao manjinu. Jugoslovenski klub i Hrvatsko-srpska koalicija nisu imali ama baš nikakve veze sa anti-srpskim pogromima i procesima, za koje se jedino mogu optužiti klerikalci i frankovci, čiji su stavovi kada je došao rat već postali manjina.

Da svi su zahtijevali ujedinjenje što prije jer je prijetila opasnost od Italije i drugih lešinara koji su samo čekali da se obruše na strvinu Austrougarske. Mislio sam da se to podrazumjeva.

Oslobođenje južnoslovenskih zemalja su željeli svi i svima je svakako kao krajnji cilj bilo njihovo oslobođenje i ujedinjenje. Na propast carevina se samo čekalo a znalo se da će morati doći do velikog rata koji bi preuredio dotadašnji svijet (Evropu).

Ovo si potpuno u pravu.

O tim stvarima i vremenima se nema đe čitati jer se pravo stanje krilo a nažalost još krije kao zmija noge. Prvi put sam o svemu tome saznao iz memoara G. Nikoliša koji je pisao o tim stvarima vrlo lijepo i slikovito. Koliko je to štivo istorijski izvor ne znam ali je jedino do kojeg sam mogao doći. Tek kasnije sam čitao neke istorijske knjige Fuada Slipičevića, starog Mostarca i mnoge stvari su mi bile puno jasnije.
 
Mozda sam preterao malo gore, ono "osvajali" ipak nije istina.
Moguce i da se nismo razumeli oko Crne Gore..... Austrougarska vojska nije postojala kao organizovana vojna sila, bila je razoruzana, ok.... Ko ju je razoruzao?
Skadar sam naveo kao najutvrdjeniji grad u tom delu, iz koga se moglo upadati lako u unutrashnjost Crne Gore i Albanije.

Austrougarska vojska jeste bila u rasulu, pogotovo u bezaniji preko Hrvatske, pa su poneke gradjanske straze presrele po koju chetu i uputile na prinudni rad negde npr, ali to je toliko marginalno da nema mnogo smisla isticati, ali u redu je, razumem to. Ipak, necemo valjda reci da su hrvatske (ili srpske, shto da ne, Lika, Dalmacija, Banija, Kordun itd) straze zarobile celu armiju, ili mozda dve, Austrougara u povlachenju kroz Hrvatsku......? Naravno da ne, doshli su Srbijanci i sredili stvar, i izashli na granice nove drzave.

Kako mislish, srpska vojska nije oslobadjala ali jeste zavodila red? Vidi, mozda da mislish na to, kako Srbijanci ne bi ushli u Hrvatsku i poseli teritoriju, da im hrvatsko vece nije uputilo poziv, i po tome to nije oslobodjenje?
Vojska je gonila neprijatelja, a kralj ju je zaustavio dve nedelje na granicama ne bi li Hrvatima dao vremena da s konca konopca skrpe neki odbor koji bi izashao pred kralja sa zeljom o ujedinjenju. Shto jeste mozda bio ispravan potez (u opshtoj pogreshnoj politici inache).


Podgorichka skupshtina u tom strogo pravnom aspektu je bila protivustavna, moze se i tako reci, radilo se brzo, ali su joj prethodile pomenute dve konferencije, i ziv rad diplomatije na ostvarenju tog cilja tokom rata, plus zelja za ujedinjenjem srpskog naroda, i sa ove, i sa one strane granice, u to nema sumnje. Dinastijski sukob je bio neminovan pre ili kasnije.

Sa poslednjim delom se slazem. Kasnije, drzava jeste bila trula, puna birokratije, korupcije itd, ali samo okonchavanje rata, oslobodjenje i ujedinjenje je svetla tachka nashe istorije, kada su mali balkanski narodi najzad doshli u priliku da naprave drzavu koja bi mogla da parira vecim silama i koja bi se iskobeljala od pogubnog habzburshkog uticaja po opshtu politiku i zivot na ovim prostorima.
Nije bilo dovoljno mudrosti da se ta drzava u pravom smislu nachini jakom i stabilnom, pa ispada da je samo stupanje u nju verovatno najveca greshka nasheg kralja i politichara kroz istoriju.
Jer Srbija je mogla da crta granice tzv Velike Srbije na tim prostorima, ali nije htela, zelela je drzavu zasnovanu na jugoslovenstvu. Pa eto, svi znamo kako nam je XX vek protekao kasnije....
No ovo je svakako tema o "krvavom albumu Karadjordjevica" ;)

Pa Crnogorci. Zar nijesi to znao? Naravno kad je došla Jadranska armija ona je razoružala Crnogorce, jer se to zahtijevalo od strane saveznika kako bi bio uveden red u zemlji i ako nijesu prijetili neredi jer je ta vojska dočekana kao svoja.

E sad srpska vojska je u te zemlje dolazila nešto kao UNPROFOR. Aleksandar namjerno nije htio dozvoliti da se dolazak srpske vojske iskoristi kao okupacija. Bio je on vrlo oprezan u tome. Na kraju je morao pislati vojsku u mirovnu misiju jer su lešinari krenuli da rastži austrougarsku lešinu, a pošteno rečeno i sami narod je to tražio. Ako se ne varam Dalmatinci su čak proglasili jednostrano ujedinjenje sa Srbijom zbog opasnosti od Italije.

Pa ispada zaista da je stupanje u tu državu greška ali se ne može to isključivo reći. Na žalost izgleda da su svi to jugoslovenstvo drugačije zamišljali. Zato sam i rekao da je sve na brzinu rađeno. A i zakasnili smo koji vijek za drugim narodima. I nijesam siguran da bi Srbija ljepše prošla sa crtanjem granica velike Srbije. Sve je to vrlo složeno, a onda ne zaboravimo balkansku krčmu u kojoj povremeno nestaje svijetla, pa naše gotovo urođene plemenske pizme i zavisti i inate. Možda je ideja ujedinjenja Italije mogla poslužiti kao model ali se tad moralo odreći i srpstva i hrvatstva i svega ostalog, Velika prepreka su vjere i različita kulturna naslijeđa. a naravno da ne zaboravimo one koji nas nikad ne zaboravljaju i vazda rade po starom receptu zavadi pa vladaj. Na žalost ispade kako nije trebalo, mjesto da se raziđemo i da nam bude žao, raziđosmo se sa radošću još većom mržnjom i što je najveća žalos sa hiljadama mrtvih. A sad ajdemo sve iz početka i pametnije.
 
Pa Crnogorci. Zar nijesi to znao? Naravno kad je došla Jadranska armija ona je razoružala Crnogorce, jer se to zahtijevalo od strane saveznika kako bi bio uveden red u zemlji i ako nijesu prijetili neredi jer je ta vojska dočekana kao svoja.

E sad srpska vojska je u te zemlje dolazila nešto kao UNPROFOR. Aleksandar namjerno nije htio dozvoliti da se dolazak srpske vojske iskoristi kao okupacija. Bio je on vrlo oprezan u tome. Na kraju je morao pislati vojsku u mirovnu misiju jer su lešinari krenuli da rastži austrougarsku lešinu, a pošteno rečeno i sami narod je to tražio. Ako se ne varam Dalmatinci su čak proglasili jednostrano ujedinjenje sa Srbijom zbog opasnosti od Italije.

Pa ispada zaista da je stupanje u tu državu greška ali se ne može to isključivo reći. Na žalost izgleda da su svi to jugoslovenstvo drugačije zamišljali. Zato sam i rekao da je sve na brzinu rađeno. A i zakasnili smo koji vijek za drugim narodima. I nijesam siguran da bi Srbija ljepše prošla sa crtanjem granica velike Srbije. Sve je to vrlo složeno, a onda ne zaboravimo balkansku krčmu u kojoj povremeno nestaje svijetla, pa naše gotovo urođene plemenske pizme i zavisti i inate. Možda je ideja ujedinjenja Italije mogla poslužiti kao model ali se tad moralo odreći i srpstva i hrvatstva i svega ostalog, Velika prepreka su vjere i različita kulturna naslijeđa. a naravno da ne zaboravimo one koji nas nikad ne zaboravljaju i vazda rade po starom receptu zavadi pa vladaj. Na žalost ispade kako nije trebalo, mjesto da se raziđemo i da nam bude žao, raziđosmo se sa radošću još većom mržnjom i što je najveća žalos sa hiljadama mrtvih. A sad ajdemo sve iz početka i pametnije.

Jednostrano ujedinjenje sa Kraljevinom Srbijom su proglasili Srijem, Boka kotorska, Vasojevići, Berane, Metohija, pojedina crnogorska plemena, 42 od 54 okruga Bosne i Hercegovine, koja uključuju i cijele Romaniju, Semberiju i Bosansku krajinu. Inicijative su još samo pokrenute u krajišnih Srba, ali neproklamovane do kraja. Dalmacija je samo zahtijevala da Zagreb odmah krene u pregovore sa Beogradom, izjavljujući da će ako se to ne učini, proglasiti nezavisnost od Države Slovenaca, Hrvata i Srba i pripajanje Srbiji.
 
Pa Crnogorci. Zar nijesi to znao? Naravno kad je došla Jadranska armija ona je razoružala Crnogorce, jer se to zahtijevalo od strane saveznika kako bi bio uveden red u zemlji i ako nijesu prijetili neredi jer je ta vojska dočekana kao svoja.

To nije tachno. Sutra ti kopiram tekst iz knjige.
Ustanici u CG su razoruzali Austrougare u nekoliko manjih mesta, no to je uradjeno kada je srpska vojska vec ulazila u CG. Ulaskom srpske vojske u CG, oslobadjani su redom i ostala mesta. Ustanici su prilazili srbijanskoj vojsci, naravno.

E sad srpska vojska je u te zemlje dolazila nešto kao UNPROFOR. Aleksandar namjerno nije htio dozvoliti da se dolazak srpske vojske iskoristi kao okupacija. Bio je on vrlo oprezan u tome. Na kraju je morao pislati vojsku u mirovnu misiju jer su lešinari krenuli da rastži austrougarsku lešinu, a pošteno rečeno i sami narod je to tražio. Ako se ne varam Dalmatinci su čak proglasili jednostrano ujedinjenje sa Srbijom zbog opasnosti od Italije.

Sva mesta u kojima je bio srpski zivalj, srbijansku vojsku su dochekivali kao oslobodioce. Kako su Hrvati dozivljavali, verovatno neki odobravajuci, a neki negodujuci. Masa Hrvata bila je u austrougarskoj armiji koja je izgubila rat, veliki deo u kaznenim ekspedicijama 1914-1915. godine. Chijenica je da je Srbija oslobodila te krajeve od Austrougarske, svidjalo se to nekome ili ne.... ;)
 
Jednostrano ujedinjenje sa Kraljevinom Srbijom su proglasili Srijem, Boka kotorska, Vasojevići, Berane, Metohija, pojedina crnogorska plemena, 42 od 54 okruga Bosne i Hercegovine, koja uključuju i cijele Romaniju, Semberiju i Bosansku krajinu. Inicijative su još samo pokrenute u krajišnih Srba, ali neproklamovane do kraja. Dalmacija je samo zahtijevala da Zagreb odmah krene u pregovore sa Beogradom, izjavljujući da će ako se to ne učini, proglasiti nezavisnost od Države Slovenaca, Hrvata i Srba i pripajanje Srbiji.

Pa jeste jugoslovenski pokret je bio vrlo jak u svim južnoslovenskim krajevima. Za pojedine okruge i opštine ne znam pojedinačno. Sve je to bio uglavnom jugoslovenski pokret.
 
To nije tachno. Sutra ti kopiram tekst iz knjige.
Ustanici u CG su razoruzali Austrougare u nekoliko manjih mesta, no to je uradjeno kada je srpska vojska vec ulazila u CG. Ulaskom srpske vojske u CG, oslobadjani su redom i ostala mesta. Ustanici su prilazili srbijanskoj vojsci, naravno.



Sva mesta u kojima je bio srpski zivalj, srbijansku vojsku su dochekivali kao oslobodioce. Kako su Hrvati dozivljavali, verovatno neki odobravajuci, a neki negodujuci. Masa Hrvata bila je u austrougarskoj armiji koja je izgubila rat, veliki deo u kaznenim ekspedicijama 1914-1915. godine. Chijenica je da je Srbija oslobodila te krajeve od Austrougarske, svidjalo se to nekome ili ne.... ;)

Važi Vuče. nije da ti nevjerujem, naprotiv zanimalo bi me.

Ma može se i tako reći. Ne vjerujem ni da su ih Hrvati baš svi dočekivali kao neprijatelje. U austrijskoj vojsci je bilo i dosta Srba i Hrvata i Bosanaca i svih naroda koji su živjeli u okviru Austrougarske. Meni je istorija više kao prateći hobi uz heraldiju jer mi objašnjava promjene u grbovima i zastavama. Sve to može da stoji što kažeš meni lično nije ni milo ni mrsko samo želim doći do pravih podataka kako bih sklapao sliku. Pravne nauke su mi velika nepoznanica samo po nešto natucam pa mi se čini da moraju biti ispunjeni neki formalni uslovi. Činjenično stanje je onako kavo je. U svakom slučaju sam unaprijed zahvalan na novim podatcima. Pozdrav:)
 
Riječ SRPSTVO ne postoji u Vukovom rječniku iz 1818. godine. Kasnije je izmišljena
Naravno da je i za Nikolu to bila ideologija. Srpstvo je naravno termin kako da se posrbljavaju nesrpski krajevi. Srpstvo, jugoslovenstvo ... politički termini.
Ma da...
Kada čovek kaže: "moje milo Srpstvo", to je očigledan dokaz da taj čovek nije Srbin.

Blago onome ko tako razmišlja. Prosto mu zavidim.
 

Back
Top