100 година Мојковачке битке

Нисам знао да су у 2 српске батерије остале да помогну Црногорцима да су Мојковачка врата остала остворена и након што се српска војска повукла.
Међутим овде се десило нешто неочекивано док се Мојковачка битка завршила успешно на другој страни је пало Цетиње.
Ово је мало чудна верзија али засигурно се приближавамо истини да није измишљена потврђују и немачки војни дневници из тог времена тако да нису Немци измишљали Мојковачку битку.

http://www.rts.rs/page/stories/sr/V...ratu/2163930/sto-godina-mojkovacke-bitke.html
 
Мало друге стране:

"PODGORICA - Devedeset devet godina od čuvene Mojkovačke bitke zvanična Podgorica nije obeležila, kao što nije ni mnoge druge značajne datume u srpsko-crnogorskoj istoriji. Na Badnji dan i Božić 1916. crnogorska Sandžačka divizija je sa 6.500 boraca u bitkama kod Mojkovca zadržala nastupanje 20.000 austrougarskih vojnika koji su težili tome da izvrše proboj do Čakora i onemoguće srpskoj vojsci odstupnicu, u čemu nisu uspeli.

Posle toliko vremena i dalje provejavaju različita mišljenja o tome da li su Crnogorci uludo ginuli, kako to danas tumače režimski istoričari ili je reč o slavnoj epopeji, čije svetle žrtve će pamtiti pokolenja?

- Često čujemo konstataciju da nije bilo Crnogoraca na Mojkovcu, od Srbijanaca i njihove vojske ne bi "uva ostalo". Uz sve poštovanje svetlim žrtvama, moramo priznati da se dugo perfidno vršila idealizacija bitke, koja ne korespondira sa istorijskim i vojnim činjenicama. Priču o njoj plasirale su pristalice kralja Nikole u međuratnom periodu, da bi opravdale njegovu dvoličnu spoljnu politiku i kapitulantsko držanje - kaže za "Novosti" istoričar dr Aleksandar Stamatović.

O tome kako se kralj Nikola ponašao, profesor Filozofskog fakulteta na Palama, inače rodom iz Crne Gore, kaže:

- Pored pompeznih poziva u rat, u sukob je ušao bez volje, svestan da bi ga drugo ponašanje dovelo, kao i dinastiju, u totalni aut. Otišao je iz Podgorice u Skadar, obećavši Janku Vukotiću da će se vratiti samo da obezbedi ženu i kćeri, ali to nije učinio. Po njegovom naređenju, vojni ministar Radomir Vešović izdao je naređenje serdaru Vukotiću da se crnogorska vojska raziđe kućama, što je on i učinio.


DUPLA IGRA

KRALj je posle bitke u zemlji ostavio deo vlade s ministrima Ristom Popovićem, Sekulom Drljevićem i sinom Mirkom, kako bi sklopili separatni mir sa Austrougarskom. Za to vreme boravio je s predsednikom Vlade Mijuškovićem u Bordou kod saveznika. Dupla igra mu se nije isplatila, jer su Austrijanci odbili pregovore s takozvanom krnjom vladom, što je kod saveznika izazvalo veliko nepoverenje - kaže Stamatović."
 
Srpska artiljerija

U sastavu crnogorske Sandžačke vojske nalazile su se i tri srpske baterije. One su još na Drini pridodate vojsci serdara Janka Vukotića. Hrabrošću svoje posade i komandira kapetana Dragoljuba Mladenovića, te baterije su se proslavile i ostale u sećanju svakog vojnika.

Srpski ariljerci, znatno vičniji od crnogorskih u rukovanju topovima, posebno lakim francuskim "debanžovcima", na zajedničkim položajima koristili su svako zatišje da crnogorskim tobdžijama prenesu svoje znanje.

Tri srpske baterije dobile su i izvršile poslednje naređenje, smestivši se uoči bitke levo od Preprana, iznad samih Polja, na brdu zvanom Borovnjak.

Na Badnje veče, kada je rodbina iz krajeva bližih Mojkovcu došla da obiđe vojnike i donese im sve što se imalo, bateriju kapetana Mladenovića i druge dve srpske baterije obišla je grupa crnogorskih staraca i žena.

Starci su zamolili Mladenovića da im pokaže topove, a kada je on udovoljio njihovoj želji, po starom crnogorskom običaju nazdravljalo se ne samo vojnicima već i topovima, dok su žene iz torbi vadile čarape, rakiju i hranu i time darovale srpske vojnike.

Pobednici, pobeđeni

"Iako zalud", kako je serdar Janko Vukotić rekao u poslednjoj poruci svojim junacima, bitka je dobijena i okončana 10. januara, a slava oružja crnogorske Sandžačke vojske u, kako su ga Crnogorci nazivali, Veljem ratu, krunisana je mojkovačkom pobedom i ispunjenjem duga prema bratskoj srpskoj vojsci.

Delovi dve austrougarske divizije, 53. i 62, ukupno 14 bataljona, zaustavljeno je i naterano na povlačenje. Tri velika dana na Mojkovcu protekla su u neprekidnim borbama. Crnogorska Sandžačka vojska je bila svesna da je to bitka za uspešno povlačenje srpske vojske zbog čega austrougarska armija nije uspela da zatvori "mojkovačka vrata".

Ta kapija je ostala slobodna čak i kada je srpska vojska već preko Albanije izbijala na more.

Još ne znajući za katastrofu, za više od 280 topova koji su četiri dana i četiri noći, po naređenju generala Vebera, tukli po Lovćenu, crnogorski promrzli i izgladneli vojnici su na Mojkovcu odbranili staru granicu na Tari.

Vest o padu Lovćena nekoliko dana kasnije delovala je kao grom iz vedra neba, jer je svaki od vojnika znao: kada padne Lovćen palo je Cetinje, a kada padne Cetinje pala je i Crna Gora.
 
Mojkovacka%20bitka%20Mapa%2001.jpg
 
Два дана је прошло од дана завршетка битке на Мојковцу (6. i 7. januara 1916. г.). Црногорска војска поражена и распуштена кућама, краљевина Ц.Г. 10.јануара безуспешно тражи од А.У. примирје а из Беча поручују ,,склапање мира само безусловном капитулацијом Ц.Г., потом краљ Никола 19.јануара.1916. заувек наапустио Црну гору и 25.јануара потписана капитулација.

Да ли је то
de facto био крај постојања црногорске државе?

 

Back
Top