10 profesija sa najvećim brojem psihopata

gost 361356

Veoma poznat
Poruka
10.647
10 profesija sa najvećim brojem psihopata

Psiholog Kevin Duton sa Odeljenja za eksperimentalnu psihlogiju na Oksford univerzitetu, sproveo je “Veliko britansko psihopatsko istraživanje”, i saznao u okviru kojih profesija se procentualno nalazi najveći broj psihopata.

Lista uključuje pojedine profesije za koje se čini sasvim logičnim što se nalaze na listi, ali i pojedina iznenađenja, a izgleda ovako:

1. Izvršni direktori

2. Advokati

3. Mediji (TV/Radio)

4. Prodavci

5. Hirurzi

6. Novinari

7. Policajci

8. Sveštenici

9. Kuvari

10. Državni službenici

Neke od karakteristika prishopatije su egocentrizam, harizmatičnost, hladnokrvnost, neustrašivost i samopouzdanje koje je nemoguće poljuljati.

To, naravno, ne znači da je psihopatija prisutna kod svih ljudi sa navedenim osobinama, ili da svi uspešni ljudi spadaju u ovu kategoriju, već da su one izuzetno izražene kod ljudi sa ovim mentalnim poremećajem, piše Independent.

Štaviše, rezultati studije koja je objavljena u Magazinu poslovne etike (Journal of Business Ethics), pokazali su da, uprkos tome što psihopate biraju profesije koje donose veliku zaradu, često su manje uspešni u ovim poslovima od svojih kolega. Oni generalno zarađuju manje i teže održavaju dobre odnose sa drugima.

________________________________________________

Ogroman je propust što ova lista ne sadrži nultu stavku a to su alfapsihopate - političari i njihova posluga. Oni su neprevaziđeni.

Ono što pak treba da nas zabrine jeste podatak da pola profesija na listi na najneposredniji način u određenim okolnostima odlučuje o ljudskim životima.

Kako se uopšte odbraniti od psihopata na odgovornim položajima?
 
Poslednja izmena:
Nisu sve psihopate serijske ubice ili tako nesto. Neki su uspesni ljudi, lekari i sta vec, i postuju zakon i imaju porodice samo nemaju razvijen osecaj za empatiju.
Da mogu lako da zloupotrebe svoj polozaj, bez trunke grize saveseti, apsolutno, ali tu su takvi poslovi u kojima mora covek da otima, bude ajkula i gazi preko leseva, a nema svako kapacitete za to, zato psihopate mogu lepo da funkcionisu na takvim polozajima.
 
10 profesija sa najvećim brojem psihopata

Psiholog Kevin Duton sa Odeljenja za eksperimentalnu psihlogiju na Oksford univerzitetu, sproveo je “Veliko britansko psihopatsko istraživanje”, i saznao u okviru kojih profesija se procentualno nalazi najveći broj psihopata.

Lista uključuje pojedine profesije za koje se čini sasvim logičnim što se nalaze na listi, ali i pojedina iznenađenja, a izgleda ovako:

1. Izvršni direktori

2. Advokati

3. Mediji (TV/Radio)

4. Prodavci

5. Hirurzi

6. Novinari

7. Policajci

8. Sveštenici

9. Kuvari

10. Državni službenici

Neke od karakteristika prishopatije su egocentrizam, harizmatičnost, hladnokrvnost, neustrašivost i samopouzdanje koje je nemoguće poljuljati.

To, naravno, ne znači da je psihopatija prisutna kod svih ljudi sa navedenim osobinama, ili da svi uspešni ljudi spadaju u ovu kategoriju, već da su one izuzetno izražene kod ljudi sa ovim mentalnim poremećajem, piše Independent.

Štaviše, rezultati studije koja je objavljena u Magazinu poslovne etike (Journal of Business Ethics), pokazali su da, uprkos tome što psihopate biraju profesije koje donose veliku zaradu, često su manje uspešni u ovim poslovima od svojih kolega. Oni generalno zarađuju manje i teže održavaju dobre odnose sa drugima.

________________________________________________

Ogroman je propust što ova lista ne sadrži nultu stavku a to su alfapsihopate - političari i njihova posluga. Oni su neprevaiđeni.

Ono što pak treba da nas zabrine jeste podatak da pola profesija na listi na najneposredniji način u određenim okolnostima odlučuje o ljudskim životima.

Kako se uopšte odbraniti od psihopata na odgovornim položajima?

''egocentrizam, harizmatičnost, hladnokrvnost, neustrašivost i samopouzdanje koje je nemoguće poljuljati. ''

To su karakteristike PSIHOPATE?

Imam pitanje - da li ti znaš šta znači pojam psihopata?
 
Za državne službenike se ne bih složio, pa ni za sveštenike, takodje mi je čudno da nema političara. Za izvršne direktore (vrhunske biznismene), advokate i hirurge je logično, tu je ipak potrebna odredjena hladnoća emocija, nedostatak empatije i racionalnost. Prodavci odnosno trgovci u velikim kompanijama takodje mogu biti, ali mislim da je to zastupljenije u Americi nego ovde kod nas.

S tim što ne bih rekao da su psihopate zaista toliko zastupljene u zvaničnim profesijama, jer one zahtevaju ipak i čvrstu disciplinu i odgovornost na duže staze, koju psihopate sa svojom impulsivnošću, neodgovornošću i patološkom sklonošću ka dosadi i željom za stimulacijom jednostavno nemaju.

Ja bih pre rekao da su u zvaničnim profesijama prisutnije sociopate (sekundarne psihopate), koje takodje odlikuje odustvo empatije i (za razliku od njihovih potpuno neemocionalnih srodnika psihopata) plitkost emocija, s tim što oni imaju sposobnost za obuzdavanjem impulsa i samodisciplinu, i više su ih oblikovale okolnosti, nego što su rodjeni takvi. Ovaj obrazac i vidimo kod mnogih poznatih i uspešnih ličnosti, recimo kod Stiva Džobsa koji je udžbenički primer sociopatije, pa i kod zloglasnih istorijskih ličnosti poput Staljina, Hitlera, itd.

''egocentrizam, harizmatičnost, hladnokrvnost, neustrašivost i samopouzdanje koje je nemoguće poljuljati. ''

To su karakteristike PSIHOPATE?

Imam pitanje - da li ti znaš šta znači pojam psihopata?

Ovo oko obavezne harizme psihopata je holivudski mit, koji je najviše propagirao Robert Hare da bi što bolje prodao knjige. Zato i postoji slika o psihopati kao obavezno jako zavodljivom, harizmatičnom pojedincu koje žrtve uvlači u svoju mrežu. Ovo naravno ne mora uvek biti i često nije tačno, psihopate su zasebna populacija u okviru ljudske populacije, i medju njima ima raznih, nisu svi ekskluzivno hiperinteligentni, harizmatični, zavodljivi itd.
 
Poslednja izmena:
Pa upravo to. Psihopate se u psihijatriji NIKADA ne poistovećuju sa jakim egom već isključivo sa odsustvom savesti. Ljudi koji drugima daju dijagnozu psihopatije su u stvari i najveće psihopate.

A moderna psihologija u suštini bi svaku normalnu osobu stavila u psihopatiju jer po njima svako ko pokazuje emocije, bilo da im je dosadno ili da imaju neko uhićenje je za njih mentalno obolela osoba. U suštini psihopatija je kontradiktorna samoj sebi jer joj je definicija ISUVIŠE opširna da bi se mogla adekvatno primeniti na bilo koji subjekat, a to je previše čak i za domen psihologije.
 
Nisam psihijatar, ali evo moje objasnjenje koje ne mora da bude tacno. Ja smatram da je psihopatija rezultat nekog hendikepa, bio on psihicke, fizicke, genetske ili socijalne prirode. Neka vrsta traume koja je toliko krupna i ozbiljna, koja je inicirana nekom razlikom sa vecinom populacije (koja nema to nesto ili nije prozivela to nesto), da se osoba oseca jadno i mizerno, prakticno ugrozeno, nistavno, da osoba mora da trosi ogromne resurse na razmisljanje o traumi i kako da je ishendluje ili prikrije, da kompenzuje razliku sa drugima kroz masku i lazno predstavljanje, lazne emocije, sto sve zajedno izmesano dovodi do potrebe da psihopata svoja licna osecanja i nistavnost zeli izazvati i u drugima, da im napakosti na neki nacin, da i oni osete kako je. Nesto slicno kao i sa sidom. Onaj ko ima sidu, zeli da je prenese i drugima. Mislim da psihopata zeli da mu se drugi dive, ili da dovede druge na svoj nivo, na svoje stanje duha. Mislim da osecaju ogromnu zavist, ljubomoru i mrznju duboko u sebi, ogromno nezadovoljstvo sobom. Ne znam kako bih to drugacije objasnio. Sto se tice zanimanja, mislim da biraju zanimanje koje im omogucava da opet napakoste drugima, ili da druge gledaju sa visine, da ih ponizavaju, da su bitni. Tako nesto. Mislim da uzivaju u ponizavanju drugih i otkrivanju tudjeg prljavog vesa i tajni. Recimo kuvar, ubedjen sam da se time bave da bi mogli da pljunu drugima u jelo, ili da im podvale nesto u jelo, ako zele. Mozda gresim, ne znam. Dakle, sve zajedno rezultat jednog strasnog nezadovoljstva samim sobom u ekstremnom obliku.
 
Poslednja izmena:
Nisam psihijatar, ali evo moje objasnjenje koje ne mora da bude tacno. Ja smatram da je psihopatija rezultat nekog hendikepa, bio on psihicke, fizicke, genetske ili socijalne prirode. Neka vrsta traume koja je toliko krupna i ozbiljna, koja je inicirana nekom razlikom sa vecinom populacije (koja nema to nesto ili nije prozivela to nesto), da se osoba oseca jadno i mizerno, prakticno ugrozeno, nistavno, da osoba mora da trosi ogromne resurse na razmisljanje o traumi i kako da je ishendluje ili prikrije, da kompenzuje razliku sa drugima kroz masku i lazno predstavljanje, lazne emocije, sto sve zajedno izmesano dovodi do potrebe da psihopata svoja licna osecanja i nistavnost zeli izazvati i u drugima, da im napakosti na neki nacin, da i oni osete kako je. Nesto slicno kao i sa sidom. Onaj ko ima sidu, zeli da je prenese i drugima. Mislim da psihopata zeli da mu se drugi dive, ili da dovede druge na svoj nivo, na svoje stanje duha. Mislim da osecaju ogromnu zavist, ljubomoru i mrznju duboko u sebi, ogromno nezadovoljstvo sobom. Ne znam kako bih to drugacije objasnio. Sto se tice zanimanja, mislim da biraju zanimanje koje im omogucava da opet napakoste drugima, ili da druge gledaju sa visine, da ih ponizavaju, da su bitni. Tako nesto. Mislim da uzivaju u ponizavanju drugih i otkrivanju tudjeg prljavog vesa i tajni. Recimo kuvar, ubedjen sam da se time bave da bi mogli da pljunu drugima u jelo, ili da im podvale nesto u jelo, ako zele. Mozda gresim, ne znam. Dakle, sve zajedno rezultat jednog strasnog nezadovoljstva samim sobom u ekstremnom obliku.

Pa i ja negde tako mislim, ja zapravo zastupam tezu da je ono što se naziva psihopatijom u najvećem slučaju proizvod okolnosti. S tim što to ne mora uvek da bude trauma, nego osoba može da bude odgojena na taj način, potpuno razmažena da se uopšte ne obazire na potrebe drugih i nema empatiju. Ovo takodje vidimo često kroz istoriju.

Medjutim mejnstrim mediji imaju potrebu za preteranom romantizacijom ovih ličnosti, pa su onda podelili psihopate na dve grupe - one koji se navodno radjaju takvi, i one druge - koji su takvi postali sticajem okolnosti, a koje nazivaju sociopatama. Onda se iz ovoga izrodila čitava filmska i književna industrija, gde se psihopate prikazuju kao nenormalno zavodljivi, harizmatski, a istovremeno potpuno bezosećajni pojedinci, koji sijaju i privlače druge itd itd. I onda ljudi to gledaju i lože se. To je slično kao sa borilačkim veštinama, osoba gleda one romantizovane prikaze borbi i loži se, a zapravo je sve to u praksi mnogo drugačije. Tako je i sa psihopatama i sociopatama.

Postoji i ona debilna teza o nekakvoj amigdali u mozgu koja kod psihopata ne daje iste impulse kao kod drugih, ovo je tek smešno i nedovoljno provereno, ali kao i mnogo šta drugo u nauci potureno je kao fakt.
 
''egocentrizam, harizmatičnost, hladnokrvnost, neustrašivost i samopouzdanje koje je nemoguće poljuljati. ''

To su karakteristike PSIHOPATE?

Imam pitanje - da li ti znaš šta znači pojam psihopata?

Imam i ja jedno pitanje: na osnovu čega si došao do zaključka da sam baš ja psihopate okvalifikovao kao 'egocentrične, harizmatične, hladnokrvne, neustrašive i nepokolebljivo samopouzdane. ''
 
''egocentrizam, harizmatičnost, hladnokrvnost, neustrašivost i samopouzdanje koje je nemoguće poljuljati. ''

To su karakteristike PSIHOPATE?

Imam pitanje - da li ti znaš šta znači pojam psihopata?

Ali to uglavnom jesu karakteristike psihopata i sociopata. (Treba napraviti razliku između ove dve kategorije mada se obe svrstavaju u antisocijalni poremećaj ličnosti).
U oba slučaja, "simptomi" su sledeći, ali nisu svi obavezujući (nisu sve psihopate i sociopate zločinci):
- sklonost kriminalnom ponašanju
- često/patološko laganje
- impulsivnost
- nedostatak griže savesti/saosećanja (odatle i doživljaj hladnokrvnosti i njihovog čvrstog samopozdanja)
- neodgovornost

i sve to se ispoljava još u detinjstvu, do 15.godine. U periodu odrastanja karakteristični su i sklonost ka krađi, piromaniji, zlostavljanju životinja.

Stručnjaci smatraju da se psihopate rađaju (genetske predispozicije) a sociopate formiraju shodno uslovima odrastanja.

Dekster iz istoimene serije je, npr, savršen primer psihopate.
Aleks iz Kjubrikove "Paklene pomorandže" je primer sociopate.
Ako uporedite ova dva lika, ustanovićete sličnosti i razlike:
Dekster je harizmatičan, i sposoban za (skoro) savršeno planiranje brojnih zločina. Dakle: hladnokrvan, promišljen, sa visokim IQ, odličan lažov i manipulator, talentovan da se menja (glumi) u skladu sa situacijom.
Aleks ne oseća potrebu da glumi, osim ako ga to ne zabavlja. Impulsivniji je i reaguje momentalno, bez temeljnog planiranja.

Ako i kada zaglibe u zločin, činjenica je da - zbog istrajnosti u planiranju - statistički među serijskim ubicama ima mnogo više psihopata.

- - - - - - - - - -

Pa i ja negde tako mislim, ja zapravo zastupam tezu da je ono što se naziva psihopatijom u najvećem slučaju proizvod okolnosti. S tim što to ne mora uvek da bude trauma, nego osoba može da bude odgojena na taj način, potpuno razmažena da se uopšte ne obazire na potrebe drugih i nema empatiju. Ovo takodje vidimo često kroz istoriju.

Medjutim mejnstrim mediji imaju potrebu za preteranom romantizacijom ovih ličnosti, pa su onda podelili psihopate na dve grupe - one koji se navodno radjaju takvi, i one druge - koji su takvi postali sticajem okolnosti, a koje nazivaju sociopatama. Onda se iz ovoga izrodila čitava filmska i književna industrija, gde se psihopate prikazuju kao nenormalno zavodljivi, harizmatski, a istovremeno potpuno bezosećajni pojedinci, koji sijaju i privlače druge itd itd. I onda ljudi to gledaju i lože se. To je slično kao sa borilačkim veštinama, osoba gleda one romantizovane prikaze borbi i loži se, a zapravo je sve to u praksi mnogo drugačije. Tako je i sa psihopatama i sociopatama.

Postoji i ona debilna teza o nekakvoj amigdali u mozgu koja kod psihopata ne daje iste impulse kao kod drugih, ovo je tek smešno i nedovoljno provereno, ali kao i mnogo šta drugo u nauci potureno je kao fakt.

Nisi u pravu. "Teza" o amigdali koja "ne daje iste impulse kao kod drugih" je naučno dokazana/proverena činjenica.
Evo dodatnog objašnjenja:
http://forum.krstarica.com/showthre...-empaticni?p=32722299&viewfull=1#post32722299
 
Poslednja izmena:
Ali to uglavnom jesu karakteristike psihopata i sociopata. (Treba napraviti razliku između ove dve kategorije mada se obe svrstavaju u antisocijalni poremećaj ličnosti).
U oba slučaja, "simptomi" su sledeći, ali nisu svi obavezujući (nisu sve psihopate i sociopate zločinci):
- sklonost kriminalnom ponašanju
- često/patološko laganje
- impulsivnost
- nedostatak griže savesti/saosećanja (odatle i doživljaj hladnokrvnosti i njihovog čvrstog samopozdanja)
- neodgovornost

i sve to se ispoljava još u detinjstvu, do 15.godine. U periodu odrastanja karakteristični su i sklonost ka krađi, piromaniji, zlostavljanju životinja.

Stručnjaci smatraju da se psihopate rađaju (genetske predispozicije) a sociopate formiraju shodno uslovima odrastanja.

Dekster iz istoimene serije je, npr, savršen primer psihopate.
Aleks iz Kjubrilove "Paklene pomorandže" je primer sociopate.
Ako uporedite ova dva lika, ustanovićete sličnosti i razlike:
Dekster je harizmatičan, i sposoban za (skoro) savršeno planiranje brojnih zločina. Dakle: hladnokrvan, promišljen, sa visokim IQ, odličan lažov i manipulator, talentovan da se menja (glumi) u skladu sa situacijom.
Aleks ne oseća potrebu da glumi, osim ako ga to ne zabavlja. Impulsivniji je i reaguje momentalno, bez temeljnog planiranja.

Ako i kada zaglibe u zločin, činjenica je da - zbog istrajnosti u planiranju - statistički među serijskim ubicama ima mnogo više psihopata.

- - - - - - - - - -



Nisi u pravu. "Teza" o amigdali koja "ne daje iste impulse kao kod drugih" je naučno dokazana/proverena činjenica.
Evo dodatnog objašnjenja:
http://forum.krstarica.com/showthre...-empaticni?p=32722299&viewfull=1#post32722299

Ne znam, meni je sve to vrlo mutno. Sećam se onog slučaja kad su nekoj ženi uklonili amigdalu, nakon čega je postala hiper-empatična. Ja bih pre rekao da izmedju psihopata i onih sa poremećajem amigdale postoje sličnosti, a ne da poremećaj amigdale uzrokuje psihopatiju. To bi bilo preterano jer bi značilo da je svaki od miliona psihopata rodjen sa nekim poremećajem amigdale, u šta ne verujem. A i generalno nisam sklon da poštujem neurološka objašnjenja koja se svuda guraju i daju preuranjene odgovore, šta znam. Ti zastupaš drugo mišljenje i to poštujem.
 
Ne znam, meni je sve to vrlo mutno. Sećam se onog slučaja kad su nekoj ženi uklonili amigdalu, nakon čega je postala hiper-empatična. Ja bih pre rekao da izmedju psihopata i onih sa poremećajem amigdale postoje sličnosti, a ne da poremećaj amigdale uzrokuje psihopatiju. To bi bilo preterano jer bi značilo da je svaki od miliona psihopata rodjen sa nekim poremećajem amigdale, u šta ne verujem. A i generalno nisam sklon da poštujem neurološka objašnjenja koja se svuda guraju i daju preuranjene odgovore, šta znam. Ti zastupaš drugo mišljenje i to poštujem.

Ako se zna da na svetu ima oko 3,3% ljudi sa dijagnostikovanim antisocijalnim poremećajem ličnosti, izračunaj koliko je to sociopata/psihopata.
Nije reč samo o amigdali; regiona u delu mozga odgovornom za socijalno/emotivno ponašanje ima više od deset.
Ali je, amigdala, mala žlezda, "krunski dragulj" u krugu empatije.
Nije moguće da odstranjivanjem amigdale čovek postane "hiper-empatičan".
 
Ako se zna da na svetu ima oko 3,3% ljudi sa dijagnostikovanim antisocijalnim poremećajem ličnosti, izračunaj koliko je to sociopata/psihopata.
Nije reč samo o amigdali; regiona u delu mozga odgovornom za socijalno/emotivno ponašanje ima više od deset.
Ali je, amigdala, mala žlezda, "krunski dragulj" u krugu empatije.
Nije moguće da odstranjivanjem amigdale čovek postane "hiper-empatičan".

http://www.huffingtonpost.com/2013/...pathy-amygdala-remove-epilepsy_n_3920770.html

Evo ti vest o kojoj sam pričao.
 
Kao što nema ni šljama sa dna socijalne lestvice, kojima je teško i profilisati zanimanje - to su oni koji maltene ne znaju da čitaju i pišu, a uvek su spremni da vilama vade oči.

Ima istine u tome ali šteta koju je dno socijalne lestvice u stanju da počini neuporedivo je manja od one koju čine psihopate na istaknutim pozicijama.

Bler, Buš i Klinton su po mom mišljenju najpoznatiji predstavnici psihopatske elite čiji se učinak meri stotinama hiljada upokojenih Iračana, Afganistanaca, Sirijaca, Libijaca, Palestinaca i ostalih.
 
Poslednja izmena:
treba imati na umu da neko ko je dobar manipulator, sto osobe sa antisocijalnim jesu, moze vrlo lako da vas preveje ako zeli
zavisi koliko koristi ima od vas
kod njih je nula empatija...samo proracunato
prema nekim osobama mogu ceo zivot biti divni ako iz nekog razloga misle da je bolje tako, tj. ako imaju koristi

- - - - - - - - - -

po netu svasta pise, cak mnogi su uvereni kako odmah mogu prepoznati psihopatu/sociopatu...
onaj ko stvarno poznaje nekog takvog zna koliko je to u stvari nemoguce

sa takvim osobama najvise trpe oni sa kojima su u vezi/braku
i mislim da se nista ne moze porediti sa tim (ovde je problem jer postoji ljubav prema njima...i u tom slucaju osoba je mnogo slabija, sto oni koriste)
 
Poslednja izmena:
Ima istine u tome ali šteta koju je dno socijalne lestvice u stanju da počini neuporedivo je manja od one koju čine psihopate na istaknutim pozicijama.

Bler, Buš i Klinton su po mom mišljenju najpoznatiji predstavnici psihopatske elite čiji se učinak meri stotinama hiljada upokojenih Iračana, Afganistanaca, Sirijaca, Libijaca, Palestinaca i ostalih.

Generalno gledajući, da - kao posledica koncentracije moći. Ali je činjenica da ni nedostatak globalne moći psihopatu ne čini manjom.
 
Opet, nisu ni sve psihopate manijaci. Citao sam o doktoru koji je igrom okolnosti skenirao svoj mozak i video da je centar za empatiju nerazvijen.
Ceo zivot je ziveo kao normalan, prododican covek, i kaze da je to zbog toga sto je rastao u normalnoj porodici. Da je rastao u porodici sa zlostavljacima, verovatno bi sam postao psihopata.
 

Back
Top