Ljudska misao (namera) je kontinualna, i to potpuno nepravilno i kad se diskretizuje kroz simbole prave se greške.
Taj problem već imamo u postojećem ljudskom, simboličkom jeziku, kad čovek ne može da izrazi misli, iako je recimo elokventan. Pa onda tu misao izražava doterujući je sa više rečenica ili izmišlja nove reči.
Kad bi se to i izvelo, da se misli pretoče u kodne zapise koji bi bili univerzalni, tih kodnih kombinacija bi bilo više nego postojećih reči. I opet ih većina ne bi naučila, bilo bi uopšte nemoguće da se sve nauče. Pritom bi se uvek generisane nove.
I koja je korist od toga - razmišljao na ovaj način "Kiša se stuštila! " ili " A57D 113A 2CC4 "
Ljudska misao jeste kontinuirana, a jezici (prirodni i mašinski) rade na diskretnim simbolima. To uvek pravi razliku i „seče“ misao. Ali poenta meta-jezika nije da prevede sve misli u beskonačan kod, već da napravi most između ljudske namere i proverljivog izvršenja.
MetaSpec zato uvodi tri nivoa:
1. Validator – ograniči nameru na skup dozvoljenih pravila (etičkih, pravnih, bezbednosnih).
2. Orkestrator – posloži validirane korake u tačan redosled (task graph).
3. Kompajliranje – ti koraci se prevode u konkretne komande/kod (Python, CLI, API) i tek onda izvršavaju.
Praktičan primer:
Umesto da korisnik vidi niz kodova tipa „A57D 113A 2CC4“, on kaže:
„Napravi izveštaj o troškovima za jun.“
Validator proveri da li korisnik ima pravo pristupa i da li je zahtev u skladu sa GDPR pravilima.
Orkestrator zatim odredi tačno tri koraka: čitanje podataka → agregacija → generisanje PDF-a.
Kompajliranje pretvara taj sled u kod, npr:
intent: "generate_monthly_report(june)"
validate: [has_access(data.budget), gdpr_ok]
orchestrate:
step1: read(db.budget, month=june)
step2: aggregate(category, sum)
step3: render(pdf, template="monthly")
compile→exec: python tasks/run_report.py --month june --out report.pdf
Rezultat je isti kao da je programer pisao kod, ali je putanja od namere do izvršenja proverena i sigurna.
Drugim rečima: meta-jezik ne pokušava da stvori novu azbuku svega, već da obezbedi kontrolisanu i validiranu transformaciju ljudske namere u konkretno delo. Time se sprečava zloupotreba, smanjuju greške i čuvaju tragovi odluka.