1. decembar - proglašenje Kraljevine SHS

E, sta bi mi sad bili da kralj nije proglasio kraljevinu.
Kreten nije slušao Živojina Mišića koji mu je rekao, kad ga je ovaj poslao u Hrvatsku.
Svi oni jednako misle'rekao je Mišić.To nisu ljudi na čiju se reč možeš osloniti.To je
najodvratnija fukara na svetu.Ja sam duboko uveren da se sa njima nećemo usrećiti.
Na našu žalost kralj nije slušao Živojina, nego sa većim delom srpske elite,i onda postojali neki Miškovići.
Proglasi to što je se kasnije ispostavilo kao najveći promašaj u istoriji Srbije.
 
E, sta bi mi sad bili da kralj nije proglasio kraljevinu.
Kreten nije slušao Živojina Mišića koji mu je rekao, kad ga je ovaj poslao u Hrvatsku.
Svi oni jednako misle'rekao je Mišić.To nisu ljudi na čiju se reč možeš osloniti.To je
najodvratnija fukara na svetu.Ja sam duboko uveren da se sa njima nećemo usrećiti.
Na našu žalost kralj nije slušao Živojina, nego sa većim delom srpske elite,i onda postojali neki Miškovići.
Proglasi to što je se kasnije ispostavilo kao najveći promašaj u istoriji Srbije.

Војници су обично једноставни практични људи од акције, не компликују ствари, већ једноставним речима
искажу своје виђење ствари... Испоставило се фаталном грешком, што није послушао војнике, већински је
официрски кор био против ове творевине, а не само војвода Мишић, већ интелектуалце, који својим
компликованим начином размишљања, често превиде, најпростије чињенице.
 
Eh, kad bi Bog vratio vreme 90 godina unazad, pa da mi sami ukokamo Aleksandra, umesto što smo to prepustili ustašama i velikobugarima.
Kada smo mogli nekoliko godina ranije da koknemo jednog kralja Aleksandra, ne bi nam bilo teško ni ovog drugog.

Ta smrt bi kasnije sačuvala milione srpskih života. A, svakako nije dugo nakon toga poživeo.
Svojom naivnom glupošću Aleksandar je ubio i sebe i par miliona svojih sunarodnika, i ko zna koliko će ih još pobiti.
 
Eh, kad bi Bog vratio vreme 90 godina unazad, pa da mi sami ukokamo Aleksandra, umesto što smo to prepustili ustašama i velikobugarima.
Kada smo mogli nekoliko godina ranije da koknemo jednog kralja Aleksandra, ne bi nam bilo teško ni ovog drugog.

Ta smrt bi kasnije sačuvala milione srpskih života. A, svakako nije dugo nakon toga poživeo.
Svojom naivnom glupošću Aleksandar je ubio i sebe i par miliona svojih sunarodnika, i ko zna koliko će ih još pobiti.

Toga se i ja bojim.
 
Ideja o stvaranju Kraljevine SHS (kasnije Kraljevine Jugoslavije) je u datom vremenu bila odlicna. To je inace bilo vreme formiranja novih drzava u Evropi, promene granica i ujedinjenja bliskih naroda. ,,Srbin, Hrvat i Slovenac, to je jedan bratski venac" stihovi su pesme iz tog vremena, koja je odslikavala realno stanje stvari.
Najveci neprijatelj prve, a i druge Jugoslavije, bio je hrvatski nacionalizam. Druga Jugoslavija (SFRJ) je i razbijena u najvecoj meri "zahvaljujuci" hrvatskim nacionalistima, koji su u dresovima HDZ-a dosli na vlast u Hrvatskoj 1990. godine.
Imajuci sve Hrvatske medije u svojim rukama i sve mehanizme vlasti, HDZ je vrlo brzo po dolasku na vlast izazvala najkrvaviji rat u Evropi posle Drugog svetskog rata, nanevsi tako ogromne ljudske i materijalne stete kao srpskom, tako i sopstvenom narodu.
U takvoj situaciji je bilo sasvim normalno da su i gradjani ostalih jugoslovenskih republika zeleli otcepljenje od Jugoslavije.
Hrvatski nacionalisti i sovinisti (HDZ-ovci) su osramotili ideju jugoslovenstva i stvorili utisak kod velikog broja ljudi da je Jugoslavija bila losa tvorevina.
 
Kad je otkriveno da je Srbija tuđom zaslugom postala nezavisna, ponovo započinje priča o Srbiji kao monarhiji. Kamen je zakotrljao Vuk Drašković, ministar inozemnih poslova SCG, čija je funkcija pod velikim ćiriličnim upitnikom u budućoj independent Srbiji; njegova izjava – nekoliko sati nakon crnogorskog referenduma – da je srpskoj duši ili već nekom polnom organu bliska "monarhija", ohrabrila je pretendenta za presto Aleksandra Karađorđevića da se obrati javnosti.

Jezikom koji je povremeno podsećao na srpsku varijantu čiroki-nemuštog engleskog, Aca The King – bar se tako razumelo – hteo je da kaže da je "sposoban" i "voljan" da stane na čelo Srbije, s ambicijom da nas apolitično povede u svetlu i besprekornu monarhističku budućnost. Njegova tvrdnja da se on ne "bavi politikom" dva dana kasnije udarila je kraljevskim mekim penisom u zid: govoreći za nemačke medije, Aca Gica (iz milja) ocenio je "da su granice Bosne i Hercegovine samo trenutno stanje i da će budućnost tek pokazati kakve će biti granice ove države". - Trenutno moramo da prihvatimo granice BiH. Ja često putujem tamo i razgovaram sa ljudima. U Republici Srpskoj mnogi se identifikuju pre sa Srbijom nego sa Bosnom i Hercegovinom. Budućnost će pokazati da li će ova nama susedna zemlja imati sadašnje granice – rekao je na engleskom Aca, lingvistički zagledan u budućnost u kojoj ga nijedan Srbin ne može razumeti.

Jer, ubitačno uporni Aleksandar koji već 16 godina, svakodnevno, uči srpski jezik – još uvek je u kategoriji početnog početnika; ne vredi da mu date da čita – ne ume da pročita; ne vredi da vežba – nemoćan je; nema pomoći da ga učite – sva njegova slova su kotrljajuće engleska, urnebesno smešna i rojalistički lepršava, ali politički srboidna, kako i priliči vladaru koji istinski veruje da nas je Koštunica usrećio svojim premijerskim prisustvom.

Činjenica da je monarhija ozbiljna tema kojom se Srbija danas bavi – pre govori o Srbiji nego o monarhiji.

odlomak iz jednog bloga Petra Lukovića.
 

Back
Top