BEŽE ljudi od ratnih vojnih invalida. U širokom luku zaobilaze kolica i štake, postalo je nezgodno suočavanje sa istinom koja nema noge ili ruke ili oči. Udovice opominju crnim maramama. Deci bez očeva su poslednje godine izgrickale ponos.
Država odlučila da "stabilizuje" budžet tako što će ratnim vojnim invalidima, onim nastradalim od 1991. do 1999. godine, porodicama palih i umrlih boraca smanjiti davanja 23 odsto. U novcu manje oko tri milijarde dinara. Aprilskom uredbom su skresana prava, posebno porodicama invalida. Ukinuta je i naknada invalidima koji nisu imali pravo na penziju, a nisu, niti mogu biti zaposleni. Stari zakon je suspendovan, nepovoljniji još nije izglasan, pa je smišljena brzopleta uredba.
Milan Popić (54), ratni vojni invalid, sada ima pravo na samo jednu čarapu u tri meseca. Nju stavlja na patrljak leve noge, ispod kolena, da ga proteza ne bi previše žuljala. Jer, ležište proteze nije silikonsko, već obično, grubo (i jeftino). Ranije je od komisije dobijao tri čarape svaka tri meseca. Čarapa košta 800 dinara.
- Spavaj dok ti se čarapa suši - rekli su mi na invalidskoj komisiji - kaže Popić, kome su oduzeli električna invalidska kolica, kada se sam pohvalio - vežbama je osposobio levu ruku. Od desne noge nije ostalo ništa, cela je amputirana na početku rata 1991. godine. Desna proteza ima zglob. I Popić - hoda.
Prstima vadi veštačko, desno oko. Oko na dlanu. Na levo - polovično vidi. Popić vraća oko u duplju i ono se kreće, stvara iluziju da je živo.
- Ne krijem svoje rane - govori Popić. - Nisam bežao, branio sam svoje. E, nekada je bilo: srećne vam rane, junaci! Sada se mnogi stide i rana naših, još živih. Od nas su i ostale samo te rane. Za rad sam nesposoban sto odsto, a za život 95. Dok je mogla, žena me je negovala, nikakvu nadoknadu za to nije primala, a zbog mene nije mogla da radi. Umrla je pre tri godine. Ja nisam smeo da umrem, dvoje dece i sad zavisi od moje invalidnine. Niko neće da ih zaposli.
Dušan Vukojević Mars (52) tri puta ranjavan, a ostao bez obe noge i desne ruke, oslepeo na jedno oko prilikom demontiranja mine, pred sam kraj rata, 1995. godine.
- Otadžbina je zvala - napominje Vukojević. - S druge strane posmatrano, vojnici nikada nisu odgovorni za rat. Nisam bežao, a neki nisu imali gde bežati. Branio sam svoje i sutra bih branio i ovako sakat. Vidim, dezerteri su rehabilitovani, a mnogo dobro su se snašli ratni i antiratni profiteri.
- Političari i generali su voleli da se slikaju sa nama, ranjenicima - gorko će Ranko Dulić, ostao bez nogu na ratištu. - Sada bi svi da se odreknu i nas i udovica i dece poginulih ratnika. Najrađe bi nas pod neki veliki, crni tepih.
- Da moj sin nije poginuo, zaradio bi on nama, ne bih morala da čekam onu crkavicu od koje živim - žali se Božana Jovanov iz Omoljice kod Pančeva, čiji je sin poginuo kao vojnik JNA na slavonskom ratištu. - Mog sina su mobilisali, da nije otišao dobio bi otkaz, a ovako je poginuo.
- Moj muž Nikola Đukić ostao je potpuno nepokretan, takvog su ga, posle muka po izbegličkim kampovima, doneli u stan na trećem spratu - kazuje Ljubica Đukić. - U tri godine nije izašao ni na balkon. Izneli su ga nepokretnog i mrtvog u proleće 2004. godine. Sada ne mogu da otkupim stan, sin je prekinuo školovanje. Nisam mogla da radim, a, eto, iznenada se ostarilo.
I, događa se situacija prošlog četvrtka kad invalidi "marširaju". Tri kordona policajaca u punoj spremi, sa onim, dugačkim pendrecima, sa spuštenim vizirima na šlemovima, od invalida, dece i udovica brane zgradu Vlade Srbije, odnosno aktuelne ministre.
- Ovo je nečasno - govori Dušan Vukojević, na koga grubo nasrće specijalac. - Vlada je napala najtužniju, najjadniju kategoriju ljudi. Kakva je to država koja preko leđa invalida i dece poginulih boraca za otadžbinu, hoće da stabilizuje budžet.
Hej, čoveče! I ovi ljudi sa štakama, kako ističu, su nekada nosili uniformu. Borili se časno, a sve je manje onih koji to žele da čuju. Koliko kordona policije bi bilo potrebno da nisu invalidi? Ko plaća policiju da nasrće na obogaljeni deo naroda? Od koga se to političari brane? Ako su invalidi najveća opasnost po stabilnost budžeta i države, ako zbog njih ne možemo u onu Evropu, dajte da ih sve - ukinemo.
Slušamo takva razmišljanja i gledamo transparente: "Labuse, lep ti je potpis", "Bili smo sinovi Srbije, a čiji smo sad?", "Zar su naši pali saborci žrtve tranzicije?", "Država zove kad se ratuje, a šta sad?", "Srbijo, vrati mi sina, ne treba mi milostinja!", "Mi smo Srbi, a ne Švajcarci"...
Za najteže invalide je ministar za rad Slobodan Lalović rekao da imaju "ogromna primanja". Invalidi su i poslednjih nekoliko godina zakinuti za 5,5 invalidnina.
- Ugledaju se na neki švajcarski model, a ta zemlja nikada nije ratovala - ljut je Ranko Dulić.
Najtežih invalida ima 450, onih iz druge grupe je 1.041, iz treće 691, iz četvrte 1.731. Stambeno je, inače, obezbeđen svega jedan procenat invalida!
Ukupna suma za invalide će se smanjivati, brzo, zbog umiranja. Biće manja izdvajanja za tuđu negu i pomoć. Deca invalida i palih boraca će prerasti godine za školu, izbrisaće se sa spiska primaoca pomoći. Čemu onda nestrpljenje? Invalidi su izveli surovu računicu da će se zbog smrti u narednih od tri do pet godina za polovinu smanjiti ovaj vid "opterećenja" republičkog budžeta.
- U nacrtu novog zakona smo oštećeni, a ova vlast mora imati u vidu da će se odredbe odnositi i na buduće pripadnike vojske i policije - ističe Milan Popić. - Naše vojnike i oficire već šalju u mirovne misije, a mnogi su "viđeni" za čišćenje minskih polja u Avganistanu i Iraku. Šta će njihove porodice dobiti ako se vrate u sanducima ili bez delova tela?
- Ako se u tuđim zemljama budu borili za našu otadžbinu, možda će imati veća prava - izusti Dušan Vukojević.
GUBITNICI
INVALIDSKE i druge beneficije dobijali su i pripadnici Vermahta i Petenovih jedinica u Francuskoj i Musolinijevih vojnika u Italiji - gnevno navodi Vukojević. - Oni su bili fašisti, ali su smatrani za obične vojnike.
- U Sloveniji i Hrvatskoj, koje Evropa priznaje, ratni invalidi su dobili i po čin više, a primanja su i njima i članovima porodica povećana - govori Milan Popić. - U Hrvatskoj se primenjuje zakon istovetan onom iz bivše SFRJ. Neko će reći da su oni pobednici. Nisu oni toliko pobedili koliko smo mi izgubili.
UKINUTA UREDBA
PROTEST invalida urodio je ukidanjem uredbe, a drugi zahtev, smena ministra Lalovića nije prošao, ni zahtev da se osnuje posebno ministarstvo za pitanje invalida. Invalidi će se i dalje boriti za odredbe starog zakona, donetog 1998. godine.
- Čemu neopravdano i ishitreno smanjivanje naših primanja? - pita se Dušan Vukojević. - Pa, većina nas je u poodmaklim godinama, svakodnevno umiremo ili se sami ubijamo, rane u mozgu se ne vide. Sada nas ponižavaju.
KOMISIJE
PREMA rečima invalida, članovi komisija se ponašaju bahato, nehumano, bezobrazno, po pravilu donose odluku na štetu hendikepiranih.
- Šta hoćeš, imaš veću invalidninu nego što ja primam platu! - tako se izdrao na mene jedan član komisije - navodi Popić. - Ponudio sam mu: Eno ti šine, stavi nogu na njih, neka ti tramvaj zdrobi zglob, pa ću ti ja davati sav svoj novac.
DISKRIMINACIJA I UVREDE
- TAKSISTI najčešće odbijaju da prihvate vožnju kada napomenem da sam invalid sa kolicima - tvrdi Milan Popić. - Odbijaju i vožnju na kraćim relacijama, mada im ja kažem da ću platiti više. A događa se...
Popiću se dogodilo, ne jednom, da kolicima ne može da ide trotoarom zbog parkiranih kola, a nikada ne može da uđe u prodavnicu.
- Dok sam čekao na kiši, jedne večeri ispred parkiranih kola, još jedan auto se postavio iza mene, tako da sam bukvalno bio blokiran - nastavlja Popić. - Rekao sam čoveku da se pomeri, a on me je opsovao. Majku ti tvoju zločinačku, ne možemo da živimo zbog vas! Tako je rekao taj tip. A ja sam tri sata kisnuo, sam, ljudi su me zaobilazili, neki klinci su se smejali. Jedna žena je mislila da prosim.
BROJ 66.069
TRENUTNO je 66.069 korisnika invalidskih dodataka svih 10 grupa, nastradalih u ratovima od 1991. do bombardovanja 1999. godine i njihovih porodica, kao i žena i dece, palih i umrlih boraca. Prema starom zakonu, ove godine bi ukupno trebalo da prime 13,5 milijardi dinara, ali je zakonom o budžetu odobreno 10,6 milijardi.
Nov zakon o boračkoj i invalidskoj zaštiti nije usvojen, a u predlogu se predviđa redukovanje izdvajanja na 11,1 milijardi. Kresanje davanja invalidima pokušano je naprasnom uredbom Vlade.