WHAT TO DO..?

Iskreno?
Ja sam mislio da nikad neću da se "vežem", nego ću stihijski, aproksimativno da krešem, odvezem ih kući. Uveče, najbolje, jer jutra podrazumevaju izvesnu razmenu emotivnosti, osim sexa i rekreacije. I tako sam i živeo. Ali do 22.godine.
Neprirodno je da dođeš do saznanja - ceo život ostati sam. Ne možeš to da znaš unapred. Nema supstituta u mladosti za emotivnu ispunjenost. Čak je i Nikola Tesla bio zaljubljen i maštao je o svojoj prvoj ljubavi iz detinjstva.
Imala si sličnu temu.
 
Uglavnom se covek/zena zaljubi bas u trenutku kad dodje do takvih misli... Postanes dovoljno ocajan da bi svakome posvetila i drugi i treci pogled - i prihvatila ga :)
A inace, pa ne znas ni da li ces biti ziva sutra (izvini) - kako mozes da znas da ces biti sama ceo zivot? Nemoj da razmisljas u petoljetkama - pusti zivot da se odvija sam od sebe - ako isplaniras sta ce biti unapred, velike su sanse da ce se to i ostvariti. U medjuvremenu uzivaj u tome sto ne moras non-stop da brijes noge a mozes i da se gojis - ako ti se hoce :)
 
kučka:
Sta uraditi kada shvatite da cete manje..vise ceo zivot ostati sami..?

Iz nekog razloga dosli ste do tog saznanja . Sta uraditi: Posvetiti se poslu,nekome iz familije i biti zadusna baba svima.Kupiti dobar sportski auto.Trositi lovu na zajebanciju i svaleraciju.Putovati po svetu i zezati se...ili..?? Mislim..ima i takvih ljudi. Sta ih je navelo da ostatak zivota provedu sami ?..ili je ovo previse ozbiljna tema..:?



Druzhiti se....steci prave prijatelje i uzhivati sa njima, recimo u putovanjima, upoznavanju novih ljudi....ali ne sa ogromnom nadom da cete npr bash u tom kaficu upoznati osobu svog zhivota, nego sa nadom da cete upoznati bilo koga vrednog.......znachi mozhda i buduceg prijatelja, a mozhda samo osobu koja ce vas naterati da se zbog nechega zamislite.....svako poznanstvo je vredno, i kad nema ljubavi treba se okrenuti prijateljima, izlascima, flertovima.....
 
E da, samo sto postoje ljudi koji imaju ozbiljan problem sa druzenjem, to jest upoznavanjem - takozvani zatvoreni ljudi iliti introverti. TO je problem. Oni stvarno treba da ucine natcovecanski napor da izadju iz sebe, da se otvore itd. I treba im bas dosta srece - da nalete na nekog otvorenog ko ce da ih "povuce"...
 
muvalo:
E da, samo sto postoje ljudi koji imaju ozbiljan problem sa druzenjem, to jest upoznavanjem - takozvani zatvoreni ljudi iliti introverti. TO je problem. Oni stvarno treba da ucine natcovecanski napor da izadju iz sebe, da se otvore itd. I treba im bas dosta srece - da nalete na nekog otvorenog ko ce da ih "povuce"...

Mog sadashnjeg najboljeg druga sam upoznala pre malo vishe od godinu dana. Kada sam ga prvi put videla ja sam prichala i prichala a on je samo odgovarao DA i NE. ALi ne zato shto sam ga smarala (kasnije sam saznala da sam mu se tad i svidjala), nego zato shto je uzhasno stidljiv. Bio je u stanju da provede 2 sata u drushtvu koje pricha, smeje se i zeza, a da samo slusha i cuti. A sada-provodimo cele noci-npr od 23h do 6-7h ujutro, prichajuci. Stalno mi pricha. Ne manje nego ja, a kada mu se neshto desi i mnogo vishe. Znachi-zatvorene ljude MOZHETE izvuci... I to nije jedini lik koga sam ja ''izvukla'' iz osame....
 
Ma, "tunjav" je nesto drugo. Tu stvarno nema pomoci : )
A moze da ih povuce za bilo sta - jezik, nos, uvo, rec, stosta... Vazno je da prepoznaju kad ih neko cimne, i da kazu "da" umesto uobicajenog "ne"
 
Ne razumem kako to utvrdis da ces ostati sam zuvek(pretpostavljam bez partnera)...ali, da zamislimo tu situaciju: zivot tece dalje, uzivas u svakom trenutku zivota, radis ono sto ti prija + stvari koje zelis, a sa partnerom (i eventualno decom) ne bi mogao: odes na karneval u Riu, ne moras da trazis porodicni aranzman :D , mozes da izadjes i zadrzis se do ujutru, bez osecaja grize savesti ;-) , mozes da presedis celu subotu u pidzami pred televizorom :) , zakljucak, cak i ako ostanes usedelica, nije kraj sveta, i dalje mozes da uzivas u zivotu 8-)
 
Јел се овде мисли на самоћу само као на недостатак партнера за заједнички живот?

Није баш јасно дефинисана тема.

Ево, у том смислу ја ћу можда остати сама цео живот, али имам око себе људе које волим...значи ипак нисам сама!
 
Hellen:
Јел се овде мисли на самоћу само као на недостатак партнера за заједнички живот?

Није баш јасно дефинисана тема.

Ево, у том смислу ја ћу можда остати сама цео живот, али имам око себе људе које волим...значи ипак нисам сама!
Mislim da se na to misli. Kul je shto tako mislish. Samo neki ljudi su ZAVISNI od pojma imanja ili nemanja momka/devojke..... Kao MORAM DA IMAM DECHKA?DEVOJKU. I josh jedno- ZASHTO NEMAM DECHKA?DEVOJKU? Ne shvataju da ce se to DESITI. Pre ili kasnije. A do tad treba ZHIVETI. A ne pishati uz vetar....
 
niste uopste u pravu sto se zatvorenih ljudi tice... ja sam izuzetno zatvorena osoba, a ne zaklapam... samo to sto pricam vetar nosi u reku suza... ha haha... o dios mio, kol'ko ja lupam... ha haha...
 
batka_mija:
niste uopste u pravu sto se zatvorenih ljudi tice... ja sam izuzetno zatvorena osoba, a ne zaklapam... samo to sto pricam vetar nosi u reku suza... ha haha... o dios mio, kol'ko ja lupam... ha haha...


Ma daaaaj.....nisam mislila na ljude koje skrivaju svoje emocije.....nego skrivaju same sebe........... A ti si ludak;)
 
nisam ni ja mislio na ljude koji skrivaju emocije... da budem iskren, nisam mislio uopste, samo sam napisao to... a to sto skrivaju sami sebe, znam kako to ide... mi smo igrali takvu igru, kad krijes samog sebe... zove se 'zmurke'... tu je jedan sto broji do 300, po 5, i toliko vremena imas da se sakrijes... on trazi, a ti posle moras da ga 'zapljunes' prvi... i onaj zadnji moze da kaze 'pu spas za sve nas' i svi su slobodni ponovo...
ima jos jedna slicna igra, zove se 'zmurke sa planom' ili tako nesto... tu moras da das mapu kojim putem i gde ides da se sakrijes, a oni moraju da nadju... igra se obicno u parovima, ali sam ja uvek dobijao batine tu zbog toga sto bi' slao starije momke koji zmure na totalno drugu stranu... he hehe...
 
Eh, tarabice, tako (optimisticki) kao ti razmisljaju ljudi koji nisu sami... Onaj koji je sam sve to vec odavno radi - sam - i hteo bi da bude u drustvu : ) Znaci, ocajan je sto kad dodje kuci, na primer, sve stoji tako kako je i ostavio, nista ne zivi, ne pomera se na gajbi... cini mu se da je vreme stalo i da ce zauvek biti tako sam. Neko ko ima izuzetno neurednog zivotnog partnera (JA, na primer) to mozda kapira kao super situaciju, ali ako tako sam zivis godinama... brrrrrrrrrrrrrr
 
SINDI:
mislim, sta je uopste samoca?:-?

i ko moze da tvrdi da ce ostati sam? da nece jednom naici nako ko ce zadovoljiti sve njegove zelje i ocekivanja?sto bi rekla giga-nikad ne reci nikad...

druga je tema i drugi padez opstenarodna pojava da se ljudi pre odlucuju na ikakve veze i brakove , nego na nikakve...a oni kao nisu sami?

da ponovim, sta je uopste samoca?
a opet, u fazama kad su veze bile na zalasku, najstrasnija samoca koju sam osetila je ona kad zivo bice spava pored tebe, a hiljadama kilometara ste udaljeni...

jesam li masila temu?:-?

Ne, mislim da nisi masila temu...sve je ovo taaako tacno
 
ne znam zasto to definises tako rano? zar sebi ne ostavljas prostora da ucis, da se menjas, da gresis ili da pokusas ponovo?

Moja mama je recimo sa 25 godina bila UBEDJENA da nikada nece imati decu. A mene je dobila sa 28, i to jer je htela.
 
kučka:
Sta uraditi kada shvatite da cete manje..vise ceo zivot ostati sami..?

Iz nekog razloga dosli ste do tog saznanja . Sta uraditi: Posvetiti se poslu,nekome iz familije i biti zadusna baba svima.Kupiti dobar sportski auto.Trositi lovu na zajebanciju i svaleraciju.Putovati po svetu i zezati se...ili..?? Mislim..ima i takvih ljudi. Sta ih je navelo da ostatak zivota provedu sami ?..ili je ovo previse ozbiljna tema..:?

Evo, ja sam bas nekidan dosao do pretpostavke da cu ceo zivot provesti sam... I moje misli su tekle ovako:
Prvo sam razmisljao o tome da bi bilo lepo da se moje dete osposobi zivot, makar toliko da ima novca da me smesti u staracki dom. Ne bih voleo da joj budem na teretu... Mislim, ne treba nam to - ni njoj, ni meni. S druge strane, ne prija mi ideja da umrem ispod nekog mosta... Sto se mene tice, ja bih i sad voleo da se smestim negde gde cu imati tri obroka, krevet i drugare.
Kao sto vidis, ideja o dozivotnoj samotinji dovodi do toga se covek oseca kao da nema nikakav cilj, pa smatra da mu je i zivot prosao... ceka smrt. Dakle, odmah posle ideje o sigurnom smestaju, poceo sam da planiram sahranu... Ako umrem sam, tako cu i biti sahranjen. Smestice me negde na Orlovacu, gde cu lezati za vijeki vijekov - sam kao panj u sumi. Svi ce imati nekog pored sebe, jos neko ime ce biti ispisano na granitnoj ploci - a ja ni to. I niko me nece obilaziti... Kao da nisam ni ziveo. Posto sam samosazaljiv, ni to mi se nije svidelo. Onda sam smislio, da je najbolje da saopstim roditeljima da me sahrane u selu - na porodicnoj parceli... Naravno, to im nisam saopstio, al' tako sam razmisljao. Tu, u selu, bih bio medju svojima... Kad naidje neko da obidje svoje najblize, setio bi se i mene. Oplevio bi mi grob, a mozda bih se ogrebao i za neku zapaljenu svecu... I tako, mnogo sam jos razmisljao.
Eto, vidis kako spoznaja da ce covek ostati sam do kraja zivota, utice na kreativnost i zelju da se ucini nesto samo za sebe...
 
kučka:
Sta uraditi kada shvatite da cete manje..vise ceo zivot ostati sami..?

Iz nekog razloga dosli ste do tog saznanja . Sta uraditi: Posvetiti se poslu,nekome iz familije i biti zadusna baba svima.Kupiti dobar sportski auto.Trositi lovu na zajebanciju i svaleraciju.Putovati po svetu i zezati se...ili..?? Mislim..ima i takvih ljudi. Sta ih je navelo da ostatak zivota provedu sami ?..ili je ovo previse ozbiljna tema..:?


pa zasto to shvatis kako mozes sebe da odredis unapred, verovatno nisi vidovita
ne znam, sta ti je cilj...ako hoces da jedes treba ti hrana odnekud...ako neces onda legnes i cekas da umres od gladi..tako bih uradila...ne bih ne znam !
 

Back
Top