Kinesko i Japansko slikarstvo

Poli46

Stara legenda
Poruka
84.130
220px-Ma_Lin_010.jpg

Zidni svitak; autor: Ma Lin; 1246. tinta na svili, 110.5 cm širok.

220px-Loquats_and_Mountain_Bird.jpg


Japanske mušmule i planinska ptica; autor: anonimni autor iz doba Južne dinastije Song (1127–1279); male albumske sličice listova su bili popularni među zemljoposjedničkim plemstvom i učenjacima-službenicima Južnog Songa.

220px-Guardians_of_Day_and_Night%2C_Han_Dynasty.jpg

Animalistički duhovi-čuvari ponoći i jutra koji nose kineske odoree, dinastija Han (202. pne.– 220. n.e.) na keramička pločici

Kinesko slikarstvo predstavlja jednu od najstarijih danas postojećih umjetničkih tradicija na svijetu. Najstarije slike u Kini nisu bile reprezentativne, nego ukrasne; sastojale su se od obrazaca umjesto slika. Rana keramika je bila oslikavana spiralama, točkama i životinja. Tek za vrijeme perioda Zaraćenih država (475-221. pne.) su umjetnici svojim slikama nastojali prenijeti svijet oko sebe.

U današnjoj Kini se slikanje u tradicionalnom stilu naziva guó huà (国画), odnosno 'nacionalno' ili 'domaće slikarstvo', nasuprot zapadnih umjetničkih stilova koji su postali popularni u Kini tokom 20. vijeka. Tradicionalno slikanje uključuje u suštini iste tehnike kao i kaligrafija te se koristi kist umočen u crnu ili šarenu tintu; ulje se ne koristi. Kao i kod kaligrafije, najpopularnija podloge za slikanju su napravljene od papira i svile. Dovršeno djelo se može pretvoriti u svitke, kao kod visećih svitaka ili ručnih svitaka. Tradicionalno slikanje se može raditi i na albumima, zidovima, paravanima, keramici i drugim podlogama.

Dve osnovne tehnike kineskog slikanja su:

pedantno - Gong-bi (工筆) često nazivano "dvorski stil"
slobodnom rukom - Shui-mo (水墨), što je izraz širokog značenja korišten za akvarel ili slianjem kistom; također se korist i izraz "xie yi" (寫意) ili stil slobodnom rukom.
Umjetnici od dinastije Han (202. pne.) do Tang (618–906) su uglavnom slikali ljudske likove. Mnogo toga što danas znamo o kineskim slikama ličnosti potiče iz grobnica, gdje su slike bile sačuvane na svilenim zastavama, lakiranim predmetima i zidovima. Mnoge rane slike u grobnicama su imale svrhu zaštititi pokojnike ili pomoći njihovim dušama da odu u raj. Druge su ilustrirale učenje Konfucija ili prikazivale prizore iz svakodnevnog života.

Mnogi kritičari smatraju pejzaž najvišim oblikom kineskog slikarstva. Doba od perioda Pet dinastija do dinastije Sjeverni Song (907–1127) je također poznato kao "Veliko doba kineskih pejzaža". Na sjeveru su umjetnici kao Jing Hao, Fan Kuan i Guo Xi slikali gorostasne planine, koristeći snažne crne linije kojim se sugeriralo grub kamen. Na jugu su Dong Yuan, Juran slikali brda i rijeke u mirnim scenama koje su koristile "mekše" tehnike. Te dvije tehnike su postale glavna obilježja kineskog pejzažnog slikarstva.
 
Japan je bio još izoliraniji od Kine, i uveliko je ovisio o njoj; Kina je bila jedini dostupni izvor civilizacije, stila i znanja. Japanska kultura je nastala kao direktna kopija Kineske kulture ili kao otpor Kineskoj kulturi. Umjetnost ovog vremena se kronološki dijeli na periode: Jōmon, Yayoi i Kofun.

250px-Horyu-ji11s3200.jpg


Pagoda i Kondo u Horyu-jiju, Nara period, 8. st.

Asuka i Nara period
Ova razdoblja su dobila ime po tome što je centar japanske vlasti najprije bio u dolini Asuka (552.-710.), a potom u gradu Nara. Povijest Japana zapravo i započinje tek u 6. st. nakon poticajnih uvoza iz Kine kao što su bili: budizam, ideja carske uprave, pismo koje je prilagođeno japanskom jeziku i umjetnosti. Japanska skulptura je pratila pojave iz Kine, osim nekoliko domaćih elemenata kao što je monumentalnost, npr. 14 m visok brončani Buda iz Kamakure.

U razdoblju Nara (710.-784. g.) jača centralizirano carsko središte (grad Nara), a pod kineskim utjecajem razvija se umjetnost i književnost.

Osamostaljenje i carska umjetnost
Heian period
Preseljenjem prijestolnice u Kyoto (794.-1192. g.) započinje najplodnije klasično doba japanske dvorske kulture. Od tada Kyoto postaje centar učenog, i dijelom dekadentnog dvorskog života, koji razvija remekdjela književnosti. Ilustracije knjiga i pjesama postale su Japanska specijalnost u kojima se linija koristila ekonomično ali živopisno.

250px-Kinkakuji_2004-09-21.jpg

Kinkaku u Kyotu, 14. st..

Kamakura period
U 11. st. dolazi i do jačanja autohtonosti u umjetnosti. Npr. zakrivljeni krovovi Dvorane Feniksa blizu Kyota su tipični za arhitekturu Dalekog Istoka, ali podizanje građevine na postament iznad zemlje je upravo japanski izum. Time se naglašava utisak krajnje krhkosti, što je pojačano pažljivim smještajem dvorane, te njezinim mirnim srazom s vodom (Npr. Zlatni paviljon Kinkaku).

U 16. st. apsolutnu vlast u zemlji imaju šoguni; Portugalci otkrivaju Japan, te 1594. g. dolaze prvi katolički misionari (Sv. Franjo Ksaverski). Kršćani postaju sve brojniji, ali nakon krvavo ugašenog ustanka kršćana u Shimabari (1637.-1638.) započinje sustavno iskorjenjivanje kršćanstva, te potpuno zatvaranje Japana pred svim stranim kulturnim utjecajima.

300px-The_Siege_of_Osaka_Castle.jpg

Opsada dvorca u Osaki, slika iz 16. st.

220px-Hiroshige_Atake_sous_une_averse_soudaine.jpg

Hiroshige, Iznenadni pljusak na mostu Atake, 1856., drvorez u boji.

Slikanje u više boja razvili su dekorativni umjetnici koji su ukrašavali klizna vrata, paravane i pregrade. Oni su slikali velike plohe ograničene jasnim crtežom, a pozadina je često bila ukrašavana zlatnim listićima. Plošne jake boje i jaki obrisi postali su karakteristikom jako rasprostranjene umjetnosti drvoreza u Ukiyo-e (Plutajući svijet) stilu. Tehnika drvoreza je bila jeftina i svima dostupna, te se zato smatrala manje vrijednom među kultiviranijim Japancima. Ali kad su ta djela došla do zapada, jako su utjecala na revolucionarne umjetnike kao što su Manet, Toulouse-Lautrec i Whistler. A za zapadne umjetnike upravo su majstori drvoreza iz 19. st. (Keisai Eisen, Utamaro, Hiroshige i Hokusai) najveći Japanski umjetnici.
Kitagawa_Utamaro

Utamaro Kitagawa ili Outamaro, rođen kao Kitagawa Ichitarō bio je jedan od najslavnijih japanskih slikara i grafičara Ukiyo-e stila.

Japanska moderna umjetnost ima širok raspon izražavanja i formi koje su u skladu sa stremljenjima u moernoj svjetskoj umjetnosti; od arhitekture, skulpture, slikarstva, crteža, pa sve do anime, video igrica, i originalnog grafičkog dizajna. Takashi Murakami je vjerojatno najpoznatiji japanski moderni umjetnik na zapadu.
 

Back
Top