ja na zalost ili na radost ne znam vise nisam porodicna osoba u smislu braka i dece ali sam necije dete naravno...Vaspitavana mozda malo konzervativno sto mi ne smeta vise nego sto mi smeta pojava u danasnjim porodicama...Naime sve to gledam sa strane i zabrinjava me...Idealizovala sam jedan slucaj...On tek se razveo, posle mnogo muka u braku pronalazi mladu zenu s kojom zeli porodicu...Ima dve kuce...U jednoj zive roditelji a druga prazna jer je on na radu u inostranstvu...Pocinje dakle zivot u svojoj kuci zavrsava je i tu zenu dovodi da pocnu zivot ali dok ja razmisljam kako je to lepo idilicno i kako ce se posecivati vidjati slaviti skupa i voleti situacija je obrnuta...Roditelji nisu zadovoljni njegovim izborom...proganjaju tu zenu vrlo brzo...On nemocan da im se suprostavi pije i agresivan je sve vise...svoje dete iz prvog braka ignorise jer je od zene koja mu je kako ´kaze zivce pokidala pa on sad ne zna sta ce sa svojim zivotom...Bezi ponovo u inostranstvo...za njim dolazi prognana zena ali para nema jer je posao ostavio...opet pocinju problemi...Sve to gledam i cudim se...Radi se o mom prijatelju koji dok je bio sam nije bas tako lose ziveo...zezali smo se pa ako imamo za pice imamo ako ne sedimo kuci i gledamo tv...bez stresa vike panike...Sada on ni mene koja pokusava da ga savetuje vise ne slusa...kaze svi ste se protiv mene urotili ali ce nam on pokazati ko je...dakle rec je o totalnom rasulu...Pitam se zasto se tako zivot komplikuje...Ko je kriv? Da li roditelji dali ovi mladji ili neko sa strane...svejedno ima vise slicnih primera al ovaj gledam pred svojim ocima....nekako mi je to jako jako otuzno...