Pre mnogo,mnogo godina,postojalo je ostrvo.Na tom ostrvu zivljase :Ljubav,osecanje,ponos,bogatstvo,znanje i tuga.
Jednog dana saopstise mestanima tog ostrva,da ce im isto biti potopljeno.Pripremise svi svoje camce,jahte,brodove...
Samo ljubav nikako nije mogla da se pomiri cinjenicom da ce joj voljeno ostrvo biti potopljeno.
Dodje i taj cas!Poce ostrvo da tone.Svako se ukrca u svoje plovilo.Ljubav nije imala plovilo.Zivelo je u nadi da ostrvo ipak nece biti potopljeno.Zato i nije gradila plovilo.Kako ostrvo poce sve vise da tone,ljubav poce dozivati svoje dojucerasnje jedine drugare:
-Bogatstvoooooo,povedi me sobom,molecivim glasom povika ljubav...
Bogatstvo proveze svoj luksuzni brod,i onako uspu dobaci:Svasta,sta ces mi ti?Kupicu drugu ljubav.
U to prodje Ponos...Opet ljubav poce da zapomaze:
-Ponoseeeee,povedi me s tobom...
Ne,nikako!Sta ces mi,rece ponos i ne pogledavsi ljubav.
Tad projuri osecanje.I njemu se ljubav obrati za pomoc.
Oh,ne,zaboga,nikako.Izvini ljubavi,malo sam izgubio osecaj za osecanja.
Sledeci brod,bejase brod Tuge.I njoj se ljubav obrati za pomoc.Povika u sav glas:Tugooooooo...povedi me bar ti,molim te.Ja i ti smo najvise drugovali ovde.Zar ne?
-Jesmo,rece tuga,jesmo,kako da ne.Ali te bas zato i necu povest sa sobom.Dosta mi te je.Mozda ja nadjem radost.Tebe mi te je dosta!
Odose svi.Osta samo ljubav i znanje.Ostrvo je sve vise tonulo.Kad vec ljubav i znanje izgubise svaku nadu,zacushe glas:
-Hajde,uskacite,zacuse...
Nisu casa casili.Uskocise ljubav i znanje u strancev obican camac.Spasise se.Stranac ih odveze do jednog drugog ostrva,niko ne zna kojeg,i tu ih ostavi.Oni se zahvalise,stranac ode.Tek tada,ljubav uhvati sebe u glasnom razmisljanju:Hej,pa kako se zove ovaj stranac?Ne pitasmo ni za ime?!
Znanje,koje je sve vreme cutalo,tiho progovori:Ja znam.Znam ime stranca.
Kako je ime,kako je ime,nestrpljiva postade ljubav?!
VREME,ime mu je vreme,ljubavi.....
Ono nas je spaslo.
Mnogo kasnije,culi su ljubav i znanje,da je Bogatstvo umrlo u bedi,prokockalo sve sto je imalo,osecanje nestalo prvom pojavom krivice,tuga se utopila u bol.
Sa prelepog ostrva,ostadose u zivotu samo LJUBAV I ZNANJE.
Mozda prica nije za LjiS...ako nije,levi mish,klik i nema vise ni ljubavi ni znanja.....
Jednog dana saopstise mestanima tog ostrva,da ce im isto biti potopljeno.Pripremise svi svoje camce,jahte,brodove...
Samo ljubav nikako nije mogla da se pomiri cinjenicom da ce joj voljeno ostrvo biti potopljeno.
Dodje i taj cas!Poce ostrvo da tone.Svako se ukrca u svoje plovilo.Ljubav nije imala plovilo.Zivelo je u nadi da ostrvo ipak nece biti potopljeno.Zato i nije gradila plovilo.Kako ostrvo poce sve vise da tone,ljubav poce dozivati svoje dojucerasnje jedine drugare:
-Bogatstvoooooo,povedi me sobom,molecivim glasom povika ljubav...
Bogatstvo proveze svoj luksuzni brod,i onako uspu dobaci:Svasta,sta ces mi ti?Kupicu drugu ljubav.
U to prodje Ponos...Opet ljubav poce da zapomaze:
-Ponoseeeee,povedi me s tobom...
Ne,nikako!Sta ces mi,rece ponos i ne pogledavsi ljubav.
Tad projuri osecanje.I njemu se ljubav obrati za pomoc.
Oh,ne,zaboga,nikako.Izvini ljubavi,malo sam izgubio osecaj za osecanja.
Sledeci brod,bejase brod Tuge.I njoj se ljubav obrati za pomoc.Povika u sav glas:Tugooooooo...povedi me bar ti,molim te.Ja i ti smo najvise drugovali ovde.Zar ne?
-Jesmo,rece tuga,jesmo,kako da ne.Ali te bas zato i necu povest sa sobom.Dosta mi te je.Mozda ja nadjem radost.Tebe mi te je dosta!
Odose svi.Osta samo ljubav i znanje.Ostrvo je sve vise tonulo.Kad vec ljubav i znanje izgubise svaku nadu,zacushe glas:
-Hajde,uskacite,zacuse...
Nisu casa casili.Uskocise ljubav i znanje u strancev obican camac.Spasise se.Stranac ih odveze do jednog drugog ostrva,niko ne zna kojeg,i tu ih ostavi.Oni se zahvalise,stranac ode.Tek tada,ljubav uhvati sebe u glasnom razmisljanju:Hej,pa kako se zove ovaj stranac?Ne pitasmo ni za ime?!
Znanje,koje je sve vreme cutalo,tiho progovori:Ja znam.Znam ime stranca.
Kako je ime,kako je ime,nestrpljiva postade ljubav?!
VREME,ime mu je vreme,ljubavi.....
Ono nas je spaslo.
Mnogo kasnije,culi su ljubav i znanje,da je Bogatstvo umrlo u bedi,prokockalo sve sto je imalo,osecanje nestalo prvom pojavom krivice,tuga se utopila u bol.
Sa prelepog ostrva,ostadose u zivotu samo LJUBAV I ZNANJE.
Mozda prica nije za LjiS...ako nije,levi mish,klik i nema vise ni ljubavi ni znanja.....