Postoji li istina?

Istina treba da znači istost znanja o nečemu do kojeg se dolazi iz najmanje dvije različite pozicije.
Međutim, ako ne postoje bar dvije pozicije iz kojih se dolazi do tog istog znanja, to znanje se ne može nazvati istinom.
Stoga, kad kažeš istina, podrazumijeva se da dva čovjeka (u našem slučaju) treba da dođu do istog znanja kako bi iz svojih pozicija potvrdili da je ono isto i za jednog i za drugog.
Sad, polazeći od tog znanja o istosti, možemo početi odgovarati na tvoja pitanja.

Neki tvrde da postoji samo jedna istina... [/B]

Postoji samo jedna apsolutna istina. Da. Do nje se dolazi iz svih pozicija, ali samo kad te pozicije nestanu. Tad smo jedno sa onim što saznajemo.
Ta istina je apsolutno znanje-o-sebi-postojanju.


Drugi kazu da ima vise istina......[/B]

Da, ima i drugih istina, one su relativne. Relativne su pozicijama iz kojih zaključujemo da nešto jeste isto.

Primijetili ste nadam se, da se za razliku od načina na koji se dolazi do relativne istine (zaključivanjem o istosti baziranim na znanju o nečemu stečenim u određenoj poziciji, ne napuštajući tu poziciju), do apsolutne istine se jedino može doći urušavanjem pozicija, stoga i svih stečenih znanja, postajući tako jedan sa suštinom objekta našeg saznanja.


Neki kazu da istina ne postoji....[/B]

To su zaključci onih koji se vjerovatno nikada ni u čemu nisu složili ni sa kim ii bar misle da nisu.


A neki opet samtraju da svako ima svoju istinu....[/B]

Ne postoji svoja istina izolovana od poređenja sa znanjima bar još jednog čovjeka. Svako ima svoje kroz iskustvo stečeno znanje, da, ali pošto je svako iskustvo drugačije to samim tim pobija tvrdnju da postoji i drugo identično iskustvo. Stoga, ne, ne postoji takva mogućnost.
Može li se onda za takvu. tobož' 'svoju' istinu, reći da je to znanje isto sa iskustvom kroz koje je stečeno? Ne, ni to. Iskustvo nije znanje. Znjanje nije iskustvo. Stoga, nisu isto te ne mogu proizvesti istost, tj, istinu. Opet se vraćamo na isto: jedino znanje do kojega dođemo iz dvije različite pozicije a koje je pri tom isto može biti istina. Stoga ne može biti samo svoja, ona je ujedno istina bar još jednom čovjeku.
 
Neki tvrde da postoji samo jedna istina.....

Drugi kazu da ima vise istina......

Neki kazu da istina ne postoji....

A neki opet samtraju da svako ima svoju istinu....

STA JE SAD TU ISTINA?

Da li postoje apsolutne istine koje nije moguce osporiti ili tkz." apodikticki sudovi" ?
Imamo tri vrste sudova: problematicni, asertoricni i apodikticki.
Ovi poslednji znace apsolutno istiniti, neosporivi i oni postoje. Pitanje je samo gde?

Verovali ili ne, u prirodnim naukama takvih sudova nema. Naucni metod ima posla jedino sa problematicnim sudovima. Evo jedan primer zakljucavanja na temelju indukcije pri cemu je doneseni sud problematican:

Ako vidimo da jabuka pada sa grane danas a takodje je padala i juce, iz toga cemo indukcijom iz dva pojedinacna slucaja zakljuciti o opstosti to jest PRETPOSTAVITI da ce jabuka padati sa grane na zemlju i sutra. Ali, samo pretpostavljamo ..ne mozemo biti sigurni. Mozda sutra jabuke pocnu leteti u nebo kada padnu sa grane. Ne mozemo imati apsolutnu sigurnost da ako se nesto desavalo juce desavace se tako i sutra. Da ce biti tako, samo pretpostavljamo, ili bolje reci verujemo.
Dakle, svi prirodni zakoni su problematicni sudovi a za one koji za ovako nesto prvi put cuju spomenucu jedno ime filozof "Dejvid Hjum" .

Pa koje su to onda neosporne istine?

Apodikticke apsolutne istine postoje samo u onim sudovima koji se ticu apriornih formi opazanja naseg razuma. Kao osnovni uslovi same mogucnosti saznavanja oni predstavljaju apsolutne istine jer tako mora biti i svako saznanje mora biti sa njima u skladu da bi uopste bilo saznanja. Sada i u vjeki vjekov.
Recimo primer:

" U jednoj ravni jednakostranican pravougli trougao nije moguc."

Evo, ova istina je apsolutna. Takav trougao nije moguce napraviti danas i nece biti moguce sutra...nikada, to je apsolutna istina jer opisuje apriornu formu saznavanja naseg razuma ili odnos u prostoru.

Isto tako i uvidi koji se ticu neposrednih cinjenica svesti jesu apodikticki, ali nisu dobar primer jer su tesko shvatljivi onom ko ih prvi put cuje.
Barklijeva korelativnost subjekta i objekta jeste takva istina koja glasi:

"Izvan svesti subjekta, objekat nije vise objekat".

Dakle, apsolutne istine postoje u naukama koje se bave apriornim formama samog saznanja kao i u filozofiji koja se bavi neposrednim cinjenicama svesti.
 
Cvrc!
Platon:"Istinit sud je onaj koji govori da je nešto takvo kakvo zaista jeste."
Ova definicija istinitog suda sama kaže da subjekat može da dopre samo do subjektivne istine-ona koja je u njegovom umu!
Da bi znao celu istinu o nečemu,morao bi znati istine iz svih mogućih rakursa o tom!

Tako ,na primer,šta se nekom sviđa na jednoj slici uveliko zaostaje za sumiranjem ankete i uzimanjem u obzir svih mišljenja iskazanih o njoj!
A i to nije kompletna istina o toj slici!

Naravno da govorim o policentričnoj istini,onoj kakvu mogu znati samo bogovi ili bića koja su u svemu i svuda,a ne na jednoj poziciji poput
subjekta.
Policentrićnost je tako i van dobra i zla-uvažava svaki aspekt svega!A to je veoma nalik istinitosti suđenja!
 
Materija, život i priroda postoje i to je istina. Takođe je istina i da je moguće da postoje, jer da nije moguće ne bi ih ni bilo. A čim je moguće, to znači da je i logično, jer da nije logično, ne bi ni bilo moguće. Što znači da pojedinačno možemo izmisliti bezbroj različitih istina, ali dok god ne otkrijemo i ne razumemo logiku po kojoj materija, život i priroda postoje, nećemo znati istinu o njihovom postojanju, već samo verovati.

Lažnih verovanja može da bude bezbroj. Istina može da bude samo JEDNA. I kad je otkrijemo ona će za svakoga da bude iskustveno proverljiva i logički objašnjiva i razumljiva. Ako to nije slučaj, onda nije reč o Istini, već laži i veri.
 
Materija, život i priroda postoje i to je istina. Takođe je istina i da je moguće da postoje, jer da nije moguće ne bi ih ni bilo. A čim je moguće, to znači da je i logično, jer da nije logično, ne bi ni bilo moguće. Što znači da pojedinačno možemo izmisliti bezbroj različitih istina, ali dok god ne otkrijemo i ne razumemo logiku po kojoj materija, život i priroda postoje, nećemo znati istinu o njihovom postojanju, već samo verovati.

Lažnih verovanja može da bude bezbroj. Istina može da bude samo JEDNA. I kad je otkrijemo ona će za svakoga da bude iskustveno proverljiva i logički objašnjiva i razumljiva. Ako to nije slučaj, onda nije reč o Istini, već laži i veri.
a kako ces to sto otkrijes znati da je jedina i prava istina? po tvojim subjektivnim merilima?
 
MARLON:

a kako ces to sto otkrijes znati da je jedina i prava istina? po tvojim subjektivnim merilima?

Objasnio sam to u tom mom postu koji si citirao. Istina da bi bila istina ne može da bude samo subjektivna, već i objektivna. To podrazumeva da ona za svakoga mora da bude iskustveno i eksperimentalno i proverljiva i dokažljiva i logički objašnjiva i razumljiva. Ako nije tako, onda nije reč o Istini, već veri.
 
MARLON:



Objasnio sam to u tom mom postu koji si citirao. Istina da bi bila istina ne može da bude samo subjektivna, već i objektivna. To podrazumeva da ona za svakoga mora da bude iskustveno i eksperimentalno i proverljiva i dokažljiva i logički objašnjiva i razumljiva. Ako nije tako, onda nije reč o Istini, već veri.

To je samo ljudska istina...Istina svih tih ljudi.Kako ostale životinje i biljke doživljavaju tu ljudsku istinu? Ako je prežive,cors.
A kako vanzemaljci hipotetični,a kako bogovi,ako ih ima?
I da li ljudska istina važi za singularitet? Za kvantne pozicije,za Hilbertov prostor?
 
DRAGOLJUB:

To je samo ljudska istina...Istina svih tih ljudi.Kako ostale životinje i biljke doživljavaju tu ljudsku istinu? Ako je prežive,cors. A kako vanzemaljci hipotetični,a kako bogovi,ako ih ima?
I da li ljudska istina važi za singularitet? Za kvantne pozicije,za Hilbertov prostor?

Svašta ti tu nabroja i kako si počeo mogao si tako do sutra i opet da sve ne nabrojiš. Zato jer pojma nemaš da postoji samo NEŠTO JEDNO o čemu istina može da se sazna. Naime, imajući na umu da u Univerzumu, sem "7" različitih vrsta fizičkih i psihičkih radnji procesa ničeg drugog nema i da Univerzum nestaje, a ostaje samo kvantni vakuum, kad ti fizički i psihički procesi prestanu, govori nam da sem kvantnog vakuuma ne postoji ništa drugo o čemu bi istina mogla da se sazna, jer on je taj koji raspolaže sa !7! fiziočkih i psihičkih sposobnosti, koje, kad počne da koristi, pretvara se u materiju, život i Univerzum.

Ama, sve ti to znaš, ali uvek nađeš nešto da zakeraš da bi mogao smajlića da upotrebiš, kao specifičan načina tvog visoko umnog filozofskog izražavanja i dokazivanja inteligencije.
 
DRAGOLJUB:


Do sada sam ja bio čoban, a ti akademik. Sada, kada je čoban otkrio Zakon onih "7" i pomoću tih sedam objasnio ono što niko do danas nije, sada sam ja akademik, a ti akademiče, možeš da ideš da čuvaš ovce. Tvoje nauke za koje si se toliko trudio da ih savladaš, više ne važe.
 
DRAGOLJUB:



Do sada sam ja bio čoban, a ti akademik. Sada, kada je čoban otkrio Zakon onih "7" i pomoću tih sedam objasnio ono što niko do danas nije, sada sam ja akademik, a ti akademiče, možeš da ideš da čuvaš ovce. Tvoje nauke za koje si se toliko trudio da ih savladaš, više ne važe.
kad baš insistiraš na istini o sebi... ti si napumpani balon kome fali samo glupa igla.
 
SOUDEN:

kad baš insistiraš na istini o sebi... ti si napumpani balon kome fali samo glupa igla.

Dečko, oladi malo!

dabome blajbi. istna je druga reč za postojanje. istina je ono što jeste.

Kad si tako mudar i pametan, hajde objasni nam postojanje, odnosno, objasni: šta je to što jeste? Po mogućnosti da to objašnjenje ne bude balon. Odnosno, da bude iskustveno + naučno i eksperimentalno proverljivo i logički objašnjivo i razumljivo. Odnosno, da ne bude vera. Jer ja sam upravo takvo objašnjenje dao, koje ćeš ti, sudeći po ovoj tvojoj reakciji gore, moći da razumeš tek kad još malo porasteš.
 
možda je to više neki osećaj.

možda joj je bliži neki umetnik razlivenog identiteta, nego neko ko tačno zna "ko je".

što reče noel gallagher "we see things they'll never see".

'Ne verujem da bi on mogao da je vidi onakvu kakva je ona zaista. Kao osobu doživotno lišenu ikakvog
razumevanja ili sklonosti za poetska strujanja koja
prožimaju sve oko nas. Mogla bi isto tako da bude i mrtva, a da ipak živi dalje, zastaje pred delikatesnim radnjama, odlazi kod psihoanalitičara, proguta po roman
za veče, navlači steznik, kuje planove za Mjurielino zdravlje i sreću. Volim je. Smatram je neizrecivo hrabrom.’

Visoko podignite krovnu gredu, tesari, Selindžer
 

Back
Top