Postoji li istina?

KNJAZ MILOŠ:

Свако има своју истину
јер је истина тачка гледишта !

Kad svako traži istinu sa svoje "tačke gledišta", onda istina može da bude svakakva, jer svakakvih tačaka gledišta može da bude. Ali kad svako od nas pokuša da nađe istunu o sebi, tj. o svomme JASTVU kao tražiocu istine, tada je istina SAMO JEDNA jer tu ne postoji mnogo tačaka gledišta, već samo jedna tačka, zvana "JA". I kad "JA" uspe da otkrije istinu o sebi, tada će da otkrije istinu i o svemu dugom i ona će i o svemu drugom da bude JEDNA, zato jer sve što postoji ima svoje "JA", koje je u svemu isto i jedno. Po tome je isto i jedno što svako i svačije "JA", kako čoveka, tako i psećeg govneta kraj puta, raspolaže sa "7" fizičkih i psihičkih sposobnosti, bez kojih ni i jedno "JA" ne može ni da postoji, niti traži i saznaje istinu o bilo čemu.

U Univerzumu, sem "7" fizičkih i psihičkih radnji i procesa - naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja - kao i onoga "JA" koje deluje iz nutrine svega i ima sposobnost sve ove radnje i procese da vrši, ničeg drugog nema o čemu bi istina mogla da se sazna.
 
Па то је Љубо са твоје тачке гледишта,
са моје је како рекох !
;)

- - - - - - - - - -

Ја сам дубљи мудрац ( већи филозоф ) од тебе
зато што видим да и ти имаш своју тачку гледишта - своју истину.
 
KNJAZ MILOŠ:

Па то је Љубо са твоје тачке гледишта,
са моје је како рекох !

Ja nisam pričao o istini "SA" tačke gledišta, već istini "O" tački gledišta sa koje se gleda. Takča gledišta sa koje se istina traži uvek je "JA", koje je u svemu isto, pa je, prema tome, i istina o svemu JEDANA I ISTA, pošto sem JASTVA i njegovih seda fizičkih i psihičkih radnji i procesa ničeg drugog nema o čemu bi istina mogla da se sazna.
 
KNJAZ MILOŠ:

Ето,
а ја сам причао о тачки гледишта званој истина ...

Dok god tražiš istinu "SA" tačke gledišta, nikad nećeš da je saznaš dok god ne nađeš istinu "O" tatački gledišta, zato što istina nema o čemu drugom da se sazna. Samo "tačka gledišta koja gleda" postoji i ništa drugo.
 
KNJAZ MILOŠ:

Ја верујем Љупче
да ти имаш проблем и кад сладолед на улици купујеш.

Ти говорити лош српски !

Ne, nego ti loše razumeti srpski.

Ja kad odem da kupim sladoled ja uvek i kupim sladoled. A tebe uvek usput izmanipulišu i umesto sladoleda ti prodaju nešto drugo. Kao na primer da je "istina tačka gledišta". Što nije tačno, zato je realnost se sastoji od bezbroj trazličitih tačaka, od kojih si ti samo jedna i to ona koja gleda sve druge tačke i o njima traži istinu, a samu sebe ne vidi. I o drugim tačkama ne može da sazna istinu, zato što vidi samo njihovu spoljašnjost, a ne i njihovu subjektivnu unutrašnjost koja je njihova suština i koja ima značenje istine po kojoj te tačke jesu to što jesu. Tako da ti ostaje da možeš do kraja da saznaš istinu samo o sebi, kao tački koja gleda sve druge tačke, zato jer samo sebe možeš da sagledaš i spolja i iznutra.

I kad zaviriš u svoju unutrašnjost šta opaziš? Opaiš da raspolažeš sa sedam sposobnosti - naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja - i da upravo zahvaljujući tim svojim sposobnostima si to što jesi i da je to istina o tvom postojanju.

I tek kad si saznao istinu o svom postojanju i svojih sedam sposobnosti, nije teško saznati istinu i o svom drugim tačkama od kojih se realnost sastoji, ma koliko da su one različite, i ta istina o njihovom postojanju će uvek da bude identična sa tvojom, a to je da i sve one drauge tačke takođe raspolaži i postoje uz pomoć svojih "7" sposobnosti.

Tako na karaju uvek ispada da je istina o svemu SAMO JEDNA, a ne da je "TAČKA GLEDIŠTA".
 
Poslednja izmena:
Даћу ти један прост пример,
а ти види како би било да је нешто компликованије,
колико би се тек онда тешко разумели !

Замисли један ваљак.
Сад замисли да ја стојим и посматрам ваљак са чеоне стране
и не видим цео ваљак - већ само круг.

Сада стави себе у позицију да ваљак посматраш са стране.
Ти видиш правоугаоник, зар не ?!

Када препричавамо некоме шта смо видели
ти ћеш тврдити да се ради о правоугаонику,
а ја да тамо није било никаквог правоугаоника већ само обичан круг !

Ко од нас двојице лаже ?
 
KNJAZ MILOŠ:

Primer gledanja valjka spreda ili sa strane je sličan primeru kada slepci opisuju izgled slona. Pa onaj koji ga je uhvatio za rep, tvrdi da je slon kao glista. Onaj koji ga je uhvatio surlu tvrdi da je kao zmija. Onaj koji ga je uhvatio za nogu, da je slon kao balvan. Onaj koji ga je uhvatzio za uvo, da je slon kao lepeza. Oba ta primera ilustruju ono što ti tvrdiš da je "istina tačka gledišta". To se uvek dešava kad istinu tražimo o svetu koji nas okružuje, kad ga posmatramo čulno i vidimo njegov izvanjski izgled, koji je beskonačno raznolik i koji svako može da opaža na svoj način i tako na svoj način sa svoje "tačke gledišta" stvara sebi predstavu i istinu o svetu.

Ali izvanjskim empirjiskim izučavanjem sveta subjekt koji saznaje istinu o svetu ne može opaziti unutrašnju subjektivnu sadržinu sveta po kojoj svet sam po sebi, kao "stvar po sebi", jeste to što jeste, koja je suština sveta, a samim tim i istina o svetu. Kompletno opažanje - i čulno pomoću kojega se spoznaje spoljašnjost i vančulno, pomoću kojega se spoznaje subjektivna unutrašnjost - subjekt može izvršiti samo na sebi samome i utvrditi da se njegova i fizička, spoljna i psihička, unutrašnja suština, po kojoj subjekt jeste to što jeste, sastoji iz "7" fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji - naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja - i da je to kompletna i konačna istina u vezi postojanja subjekta.

A zatim, daljom analizom sveta, uz pomoć svih mogućih naučnih metoda i disciplina subjekt može da otkrije da sa tih "7" sposobnosti ne raspolaže i ne postoji samo on, subjekt, već i svi mogući objekti od kojih se Univerzum sastoji, ma koliko oni da su različiti i i da po istoj mogućnosti i istoj istini po kojoj postoji subjekt, postoje i svi mogući objekti u Unioverzumu kojima je subjekt okružen

Da bi onaj krajnji zaključak uvek glasio da je istina o postojanju ovoga sveta ipak JEDNA, a ne da ona nije saznatljiva, kako neki tvrde. Ili da postoji mnoštvo istina, zavisno od "tačke gledišta" i da svako ima pravo na svoju, kako ti tvrdiš.
 
Neki tvrde da postoji samo jedna istina.....

Drugi kazu da ima vise istina......

Neki kazu da istina ne postoji....

A neki opet samtraju da svako ima svoju istinu....

STA JE SAD TU ISTINA?

Odgovor na ovo tvoje pitanje daje tvoja lična mogućnost da isti razumeš.
Možeš reći da postoji jedna jedinstvena najviša istina, i to bi bilo u redu.
Možeš reći da postoji samo jedna istina ali da ona ne nailazi na istovetno razumevanje kod drugih ljudi zato što njihovo razumevanje zavisi od njihovih stanja svesti zbog čega izgleda da ima inoliko istina koliko i ljudi. I ovo bi bilo u redu.
Možeš reći da jedna jedinstvena istina ne postoji već da ih ima onoliko koliko i ljudi, što bi takođe bilo u redu.
Kako istina svakog od nas koju razumemo danas ni iz daleka nije ista sa onom koju smo razumeli pre deset ili pre dvadeset godina, ostaje nam da sačekamo i vidimo šta ćemo od istine raumeti kroz narednih deset ili 1000 ili sto hiljada života.
Čak i tada, jedinstvena istina neće imati istovetnu sliku u našoj svesti.
Otuda, istina je da ostavimo druge na miru da žive sa svojom istinom i neometano se približavaju onom istom cilju kojem i mi težimo - da spoznamo najviši stadijum istine.
 
pitanje je da li ijedno biće može biti svevideće.
mislim da svako postojanje individualnog bića, ograničenog čulima i razumom, podrazumeva subjektivnost.
subjektivnost podrazumeva odsustvo objektivnosti, samim tim i istine.

"Klasični hinduizam, najstarija od svih postojećih religija (tri i po hiljade godina), najapatičnija je i najpesimističnija. Za nju je život u svim svojim manifestacijama – neposredno zlo, a smrt, nebiće – neosporno dobro. Idealni put duše je onaj koji omogućuje da se što brže (to jest uz minimalni broj ponovnih rađanja) ispuni svoj zemaljski dug i ulije se u Veliku Prazninu."

eto, to su mi neka razmišljanja.
 
...
To se uvek dešava kad istinu tražimo o svetu koji nas okružuje,
kad ga posmatramo čulno
i vidimo njegov izvanjski izgled, koji je beskonačno raznolik i koji svako može da opaža na svoj način
i tako na svoj način sa svoje "tačke gledišta" stvara sebi predstavu i istinu o svetu.
...

Размишљам,
да ли да те послушам
и не користим оно што ми је Бог, отац и мајка дали - моја чула,
е да бих се разликовао ...

Хммм ... :think:

И да ме зову филозоф ! :vatromet:
 
KNJAZ MILOŠ:

Размишљам,
да ли да те послушам
и не користим оно што ми је Бог, отац и мајка дали - моја чула,
е да бих се разликовао ...

Poslušao si me, jer čim si počeo da razmišljaš, prestao si da koristiš čula.

Dobro si krenuo, samo tako nastavi i do istine ćeš sigurno da dođeš - kada se konačno setiš da putem razmišljanja , koje ne možeš čulima da opaziš, dođeš do istine o razmišljanju

NIje sve u čulima, Milošeeeeeee! Sem čula postoji i razmišljanjeeeeee.

Nije istina samo ono što je vani, već i ono što je unutra.
 
DRAGOLJUB:

Istine,jer ne postoji samo jedna ,može videti samo svevideće biće,čovek jok!

Evo ga još jedan koji je umislio da istina može da se vidi.

NE MOŽE, istine NE MOŽE DA SE VIDI, već samo ZNA:

Kad bi istina mogla da se vidi i ovca bi je znala, jer i ovca može da vidi.

Bog je onaj ko istinu ZNA, a ne, VIDI.

PS: razmak uvek dođe posle zareza, a ne pre.
 
WIRDZ:

subjektivnost podrazumeva odsustvo objektivnosti, samim tim i istine.

Subjektivnost se manifestuje kao psihički proces opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja. I kad to znaš, onda ne možeš da tvrdiš da subjektivnost podrazumeva odsustvo objektivnosti, kad je jasno da bez subjektivnosti ne može da bude ni objektivnosti, jer u tom slučaju nema nikoga ko objektivnost može da opazi, oseti, zapamti, misli o njoj i razume je. Objektivnost nije čudo o kojem je bitno znati istinu, već subjektivnost. Šta je subjektivnost? Kako je ona moguća? O subjektivnosti ti nama izdeklamuj istinu, a ne o objektivnosti. Mi smo po subjektivnosti to što jesmo, a ne po objektivnosti. Živi smo po tome što smo svesni sebe, a ne po tome što ismo objektivni i telesni. Telesni Univerzum i mi u njemu budemo i prođemo. Ostane samo svemirska crna jama, kvantni vakuum. A šta bude sa našom subjektivnošću, tj. sa našom svešču, o tome ti nama istinu izrecituj. Šta misliš, da li subjektivnost ostaje i dalje da postoji kad se sveukupna objektivnost Univerzuma istopi u kvantnom vakuumu i nestane? Šta misliš šta iz čega nastaje, da li objektivnost iz subjektivnosti ili subjektivnost iz objektivnosti? Ili su to možda samo dve strane istog novčića? Pa kad ga gledamo sa jedne strane vidimo objektivnost. A sa druge, vidimo subjektivnost?

Nije dovoljno znati istinu samo o nome što može da se vidi i zna, već i o onome što ima sposobnost da vidi i zna.

 
Poslednja izmena:
...
NE MOŽE, istine NE MOŽE DA SE VIDI, već samo ZNA:

Bog je onaj ko istinu ZNA, a ne, VIDI.

...


Љубо, Љубо,
опет паламудиш !

Овако ћу ја теби да објасним :

Замисли једно брдашце !
Јеси замислио ?

Попни се на њега и гледај околину.
Сад погледај у своја стопала, па замисли своје окице.

Е видиш, то где стојиш није истина,
истина је место у простору где су твоје очи.

Сад ослушни околину.
Истина је место где су твоје уши.

Омириши и опипај - иста ствар.

Ха ?
Шта кажеш, и луд би схватио, зар не ? :p
 
MILOŠE:

Ti baš navro da tražiš istinu na mestu gde su oči, tamo gde su uši i ostala čula.

Nije tako bratac. Ne pronalaze istinu ni oči, ni uši, ni druga čula, već ono što koristi oči, uši i druga čula da do istine dođe, a to je ono što zovemo imenom "JA"

I upravo o tom "JA" ne možeš saznati istinu ni okom, ni uvetom, niti bilo kojim čulom. A dok god o njemu ne saznaš istinu, nećeš saznati istinu ni o čemu, jer sem tog "JA" u beskrajnom nebeskom prostoru ničeg drugog nema. Ono se nalazi u svakoj tački nebeskog prostora i ono je to koje se objektivno manifestuje i kao oko koje gleda i uvo koje sluša. I tek kad o njemu saznaš istinu, znaćeš istinu o svemu i uverićeš se da istina nema mnogo, već samo JEDANA.

 
...
Ne pronalaze istinu ni oči, ni uši, ni druga čula,
već ono što koristi oči, uši i druga čula da do istine dođe,
a to je ono što zovemo imenom "JA"
...

Ти сад говориш о сабирном центру у мозгу
који обрађује пристиге информације.
Тај сабирни центар улази у саства ЈА.
Да !

...
I upravo o tom "JA" ne možeš saznati istinu ni okom, ni uvetom, niti bilo kojim čulom.
...

Па и ту си у праву,
не можемо видети то ЈА,
али ево ја га описах - донекле
( да не оптерећујем тему ).

И има једна ствар која већ почиње да ме нервира,
да ли си стварно толико глуп
да непрестано инсистираш на томе
да истину не можеш видети ?!

Па наравно,
ње си само свестан.
То је место са кога се скупљају информације - ни не морамо га видети !
 
KNJAZ MILOŠ:

да ли си стварно толико глуп
да непрестано инсистираш на томе
да истину не можеш видети ?!

Znaš li zašto je ovca glupa? Zato što ima samo oči i misli da istina može da se vidi. A ne i razum da može da razume ono što vidi. Na žalost i neki ljudi imaju samo oči.
 

Back
Top