Uspesan covek

nismo,kao što rekoh,to što si navela je činjenica a ne stvar mišljenja pa da se neko slaže ili ne slaže,nego to samo može da se razume ili ne razume

Kakva činjenica???
Ti se ni sam sa sobom ne slažeš.

Prvo si rekao ovo:


meni je lično to jako jadno i luzerski,smatrati ''uspeh'' nečim neprikosnovenim i ciljem svih il šta već ti smatraš a šta mi,ponavljam,nije sasvim jasno,jer kad razmisliš,SVI tragaju za srećom na ovaj ili onaj način, a ''uspeh'' sam po sebi nema nikakav značaj ni smisao ako osoba koja ga je ostvarila nije spokojna,srećna,zadovoljna..msm nzm kako to ne uvidjaš haha to mi je baš nako preočigledno i zdravorazumsko :think:

U gore naglašenom tekstu kažeš kako uspjeh NIJE sreća.
A onda tvrdiš kako je činjenica da je uspjeh sreća.
(Dogovori se sam sa sobom).

Uspjeh je postizanje cilja.
Sreća je stanje duha.
Sreća može da ti bude cilj življenja.
 
Uspješan čovjek je čovjek koji je ispunjen.
Ispunjenost je stanje duha kada se duša jedinke realizuje u potpunom potencijalu.

Uspješan u poslu čovjek može biti ali to ne znači da mu taj uspjeh garantuje sreću u 'ljubavi' sa partnerom ili pak obrnuto.
Ispunjen čovjek ne teži sreći. On je spokojan.
 
ne no je uspešan čovjek onaj koji je postigao ono što maloumna rulja smatra ''uspehom'',znači isključivo POSLOVNI tj profesionalni uspeh,ako ima puno para i to je to
jedino može biti ispunjen ako je srećan
ispunjen čovjek ne teži sreći jer je već srećan
tj ''srećan'',koliko to može biti,jer PRAVA sreća dakako ne postoji
 
Sreća je stanje duha.
Uspjeh je ostvarenje cilja.
Sreća može biti cilj ali ako ga ostvatriš sreća nestaje.....

sa boldovanim se ne slažem...
ipak, činjenica je da postoje takvi ljudi, ostvare sreću i to im ne bude dovoljno...ali mislim da oni onda nisu ni bili u stanju tj doživljaju sreće
dakle, isključuje jedno drugo : da se sreća ostvari i tad nestane
meni je to totalno besmisleno (bez ljutnje)
 
sa boldovanim se ne slažem...
ipak, činjenica je da postoje takvi ljudi, ostvare sreću i to im ne bude dovoljno...ali mislim da oni onda nisu ni bili u stanju tj doživljaju sreće
dakle, isključuje jedno drugo : da se sreća ostvari i tad nestane
meni je to totalno besmisleno
(bez ljutnje)

Sve što se ostvari prestaje da bude.
Ti nisi ono što se ostvarilo... već ono što postaješ i bivaš u sada.
Ono što je bilo više nije. Tvoja istorija je u sjećanju a to nisi ti, ti si ono što u sada jeste.
Stoga, šta god da se ostvari više nije, tako i sreća kao cilj ostvarenja.
Odatle, sreća ne može biti uspjeh jer uspjeh je ostvarenje cilja, već jedino može biti
ispunjenost procesom življenja a to je stanje duha. Življenje je u sada i uvijek u sada.
...
Izgleda mi da se ovdje malo ko razumije u postajanje u sadašnjem momentu (bez ljutnje) :).
 
Sve što se ostvari prestaje da bude.
Ti nisi ono što se ostvarilo... već ono što postaješ i bivaš u sada.
Ono što je bilo više nije. Tvoja istorija je u sjećanju a to nisi ti, ti si ono što u sada jeste.
Stoga, šta god da se ostvari više nije, tako i sreća kao cilj ostvarenja.
Odatle, sreća ne može biti uspjeh jer uspjeh je ostvarenje cilja, već jedino može biti
ispunjenost procesom življenja a to je stanje duha. Življenje je u sada i uvijek u sada.
...
Izgleda mi da se ovdje malo ko razumije u postajanje u sadašnjem momentu (bez ljutnje) :).

Nema ljutnje kad ima kulture :D
Verovali ili ne, i meni je poznata činjenica da sve teče, sve se menja :)
Isto tako mi je poznato da je sreća krhka, da u jednom trenu postoji, a već u drugom može nestati kao mehur od sapunice (ali, nekim spoljnim događajem)
Ali, da sama nestaje, i to odmah nakon što smo je osetili, (.jer vreme teče,,,i sve se menja...) - e to se ne slažem.
To mogu više vezati za osećaj dostignutog uspeha u nečemu.

Kad čovek oseti sreću, čistu, potpunu, koja mu ispuni duh i um, pa i telo ("rastopiš" se od spoznaje) , može samo da zahvali Bogu ili nečemu/nekome drugom u šta veruje ili spoznaje...i da poželi da traje što duže (jer ZNA DA NEĆE trajati ne samo večno, nego ni dugo).
 
čista potpuna sreća ne postoji,postoje samo privremena zadovoljstva i užici koji se pogrešno nazivaju ''srećom''

Vesti Krstarice: "Obaveštava se član Suzuki da osećaj sreće drugih ljudi ne zavisi od njegove definicije sreće."

Wikipedia poručuje Suzukiju: " Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva, te se često promatra kao neprocjenjiva."

Jennifer J. poručuje Suzukiju: " Puuuuh...šaljem ti virus...BUDI SREĆAN...što pre!"
 
čista potpuna sreća ne postoji,postoje samo privremena zadovoljstva i užici koji se pogrešno nazivaju ''srećom''

Ti si zaista zbunjen.
Kakva bi to bila sreća koja nije 'čista i potpuna'???
Sreća, dakle 'čista i potpuna' postoji u momentu kad si srećan.
Kad taj momenat prođe sreća više nije, ali to ne znači da nije bila... 'čista i potpuna'.
Svi ostali momenti koji slijede iz momenta sreće nisu važni za definiciju sreće.
Druga osjećanja u drugim momentima možeš nazvati drugim imenima, u krajnjem slučaju možeš ih nazvati i nesrećom.

Da si rekao da 'vječita sreća ne postoji' to bi imalo smisla.
 
Poslednja izmena:
ne nego si ti,ne znaš de je levo
pa upravo takva,nazovi ''sreća'',prividna,zato je dosta logicnije i inteligentnije reći zadovoljstvo/užitak i slično
pa baš zato što prodje ocigledno je da se nikad i nije radilo o sreći no o iluziji,prividu,samozavaravanju

pa ''večita'' i ''čista i potpuna'' su jedno te isto
 

Back
Top