Vojnuci u Osmanskom carstvu i vojnici u srpskim srednjovjekovnim zemljama

Q. in perpetuum hibernum

Stara legenda
Poruka
88.239
Mislim da ne bi bilo zgorega o ovome otvoriti potpuno zasebnu temu:

Ja nisam govorio o tome, već o postojanju vojnučkog staleža, jedne posebne socijalne grupacije koja je bila u bliskoj vezi sa vlaškom. Znači ne neki vlah koji ide ima vojničke obaveze, već zapravo nešto slično martolosima ili možda derbendžijama.

Zapravo, vojnuci su se čak toliko značajno popeli na staleškoj ljestvici da ih možemo izdvojiti iz najobičnije raje i svrstati pod asker, u sličnom položaju kao što su bile jaje i juruci.

Evo šta kaže Kembridžska istorija Turske (str. 215-217):

Voynuks.jpg

Voynuks2.jpg

Voynuk3.jpg


Nešto detaljnije o teorijama o porijeklu vojnuka i njihovoj eventualnoj vezi sa vlaškim staležom ima u ovoj Aleksićevoj raspravi na engleskom jeziku.

Dakle, govorimo o jednoj posebnoj društvenoj kategoriji, baš kao što su to bili vlasi.

Da još ilustrujem to, evo npr. iz 18. stavke kanuna za vlašku populaciju smederevskog sandžaka:

ilvojn.jpg


To treba razlikovati od, prosto, vojničke službe 'vlaha'. Ono što je međutim vrlo interesantno jeste da imaju određene službe zajedničke, tj. da se neke odredbe odnose i na njih kao što se odnose i na vlaško stanovništvo, ili barem je tako bilo u starijim zakonskim propisima pa je prepisivano.

Kolike veze imaju turski vojnuci koji su, po tradiciji, formirani 1370-ih godina, sa ranijim srpskim srednjovjekovnim staležom vojnika, koji je bio značajan u vrijeme Stefana Nemanje i čija je uloga opala poslije kralja Milutina?

Što se tiče Aleksićeve rasprave koju sam citirao, drago mi je da vidim da se šire ideje koje sam još davno bio izrazio o pojavi pojma vlasteličić (i opadanju vojnika).
 
Poslednja izmena:
Паравојне трупе су саставни део царстава, нарочито у пограничним областима између два царстава (у овом случају Хапсбурга и Османлија). Као што сам раније споменуо, царстава су пљачкашка и разбојничка, у суштини софистициране мафијашке организације у којој се привреда делимично оснива на крађу и поробљавање. Редовна војска је била коришћена у силним, али релативно кратким сукобима између царстава, док су паравојне трупе препадавале непријатељске територије и стално вршиле притисак. Паравојници и њихове породице су делимично живели од тога. То им је била професија.

Мислим да је ово тачно.

MOMzVzv.jpg
 
У нахији Кукањ у другој половини XV века забележ ени су само војнуци,
хришћани - слободни сељаци - баштиници, који су за обавЈБање војничке
службе били награђени уживањем слободне баштине и припадношћу вој-
ном сталежу. Војнуци су били лаки оклопници, који су у службу и војне
походе ишли на коњу, наоружани копљем, ш титом и оклопом. У век су
носили искључиво црна одела
.27 Ред војнука постојао је у српској сред-
њовековној држави, а у турски систем преузет је у време реф орм и беглер-
бега Т им урташ -паш е, за време султана М урата I, непосредно после
М аричке битке.28 Војници су регрутовани из редова домаћег хришћанског
становниш тва, ситног племства и влаха - сточара..
За разлику од влаха - војника, који су плаћали филурију без обзира на то
да ли су одлазили у војни поход или не, војнуци су били ослобођени од свих
рајинских дажбина, укључујући и харач. Они су били обавезни да плаћају коп-
љарину, младарину, глобе за ситније прекршаје, таксу на увоз бачви с вином, као
и овчарину ако су имали преко 100 оваца. Копљарина је износила 16 акчи,
распоређена на цело копље, а онај који иде у поход плаћао је додатних 6 акчи,
које је уживала царска ризница. Војнуци су обрађивали тзв. војнучку земљу (тур.
voynukyeri),
односно поседовали су баштине с којих нису давали десетину, нити
друге порезе, а закон је предвиђао да та земља мора да буде плодна.

https://mostovikulture.files.wordpress.com/2015/02/pages-from-glasnik-muzeja-1-9.pdf

Pa majku mu, zar se i u to doba nije moglo na posao bez crnog odela:D
Inače, u pljevaljskoj kazi su nahije Kukanj i Poblaće (Poplatye kako pišu Turci) bile vojnuci, što mi zvuči kao vojničke opštine. Ne znam da li je to tačno viđenje.
Takođe, sam njihov opis opreme i načina ratovanja dosta vuče na stradiote, a izgled odeće na pokatoličene srpske alkare iz sinjske krajine:mrgreen:
 
Martolozi ili Martolosi, Armatoli

At this point I open parenthesis to comment on the word αρματολός «armatolos» of modern Greek. Colleague linguists (I am a linguist) support that the word ‘αρματολός’ is produced by the wοrds ‘άρματα’ (means ‘arms’) and ‘αμαρτωλός’ (means ‘sinny’) with ‘mixture’ or ‘intermigling’, as the say (linguistic term), while others (linguists) believe that it is produced by the word αρματολόγος «armatologos», like αρχαιολόγος «archaeologist», καρδιολόγος «cardiologist». So, αρματολόγος> αρματολόος>αρματολός.

These linguists ignore or pretend to ignore that the origin of the word αρματολός comes from the status/ordinance of the above mentioned ‘armed guards’, a status that was introduced immediately after the Roman conquest of Macedonia. They also ignore that these armed guards, the users of the Latin linguistic idiom and early Vlachs, used the word “armatu’ (for ‘armed’ men), which is past participle of the verb ‘armare=arm, bear arm’ plus the article -lu at the end of the word becomes ‘armatulu’. Greek language then, received this word along with the article as αρματουλός «armatoulos» or more clearly αρματωλός «armatolos» and gave it back to Aromanian linguistic idiom (reborrowing), so we have the Aromanian word ‘ar(a)matulolu’. Besides, the word Αρματωλοί «Armatoli» (Greek word for mountainous armed people in the past) appears in places of Vlachophone Greek people or near them, while this word is nowadays still used for the guard of Vlach villages that are deserted during winter.


http://vlahofonoi.blogspot.ca/2015/02/timeless-evidence-for-aromanians-vlachs.html
 

Back
Top