Pohvalite se III

“Neću biti 5.0”
“ Pa ok, kakve veze ima..”
“Mislila sam da ćeš da reagujes..”
“Znaš da ne zatežem srafove koji se ne zatežu”
“Znam.. ti si razumna keva”
“Nisam ja keva”
“Nisi, ti si carica”

Eto, da se pohvalim.
 
Tako ponekad imam utisak da živim u španskoj seriji.
Juče sa mlađim detetom na obali jezera puštali zmaja (koji nam je btw pobegao jer nije bio vezan na kraju kanapa za držalje). Ali eto, bilo je još neke dece, igrali se.... U jednom momentu zvoni telefon i kaže mm da moramo hitno kući. Kaže, krenuli su roditelji sinove devojke kod nas. Zajašimo bicikle i punom snagom dojurimo do kuće otprilike u isto vreme kad su se ljudi parkirali ispred nje.
Ništa to ne bi bilo čudno, da to nije bila njihova prva poseta, da kuća nije bila u blagom haosu i da je bilo nešto da ih poslužim ko svet. Al, ajd, jesam ja njima predložila da ćemo im pomoći oko fotografisanja i prodaje kola i da dođu, samo što su oni to dan ranije odbili, a ovaj moj mrmot od sina je javio kad su skoro stigli.
I na kraju je bilo super, lepo smo se združili uz kafu i rakijicu, lepo se ispričali i prešli na "ti". Volim ovaj moj nepredvidljiv život, uživam u svakom njegovom momentu iznenađenja.
 

Back
Top