MOJE MALE ŠARENE EMOCIJE

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
delfinii4-1.jpg
 
nesigurna,
hladno neonsko svjetlo ugasih,
promišljeno.
i toplom se svjetlu svijeća
prepustih,
nek' mane mi skrije,
pred pogledom Tvojim.

o, kako se bojim,
da neću biti dovoljno lijepa,
Tebi.

dok ljubio si me strasno,
sinoć,
a svijeće mekim svjetlom
milovale nam tijela,
zaboravih
stid i nesigurnost,
milovanjima se tvojim
i poljupcima
prepustih bez straha,
ostajuć'
bez daha ...

...jutros pred ogledalom stojim
sebe Tvojim pogledom
gledam,
sjećajući se kako
si noćas
gledao zadivljeno,
ljubio žedno
i milovao
nježno ...

sve moje
nedostatke i mane ...
 
Volela bih da mi je manje stalo.. Volela bih da mi uopste nije stalo.. Do ljudi, do njihovih misljenja, do njihovih osecanja..
Da mogu da se okrenem kao neki bez grize savesti i da ne razmisljam o necijim postupcima, kao sto oni ne razmisljaju o mojim..
Volela bih da sam kamen, stena.. Da kao konj gledam pravo, ni desno ni levo, vec samo pravo..
Da me interesuje samo moje dupe, sta cu Ja da jedem, koliko cu Ja da zaradim, kako cu Ja da se provedem.. kao neki..
I tako od danas do sutra.. Bez osecaja, bez duse, bez icega.. Samo da vegetiram.. kao vecina..
Mozda bih bila srecnija da sam povrsna kao drugi.. Sigurno da bih.. Sati bi samo leteli bez razmisljanja..
Osmeh ovde, osmeh onde i to je to.. Ali ne.. Ne da crv u mozgu ..
Ni ovaj sundjer od srca.. i ova dusa prokleta..

 
Jedini..
Zar ne znas da
Ovaj i onaj svet
Za mene su isto.
Ti cim se pojavis
Zavrti mi se u glavi
Pa dopustim ti
Jedan ubod u cisto srce
I krv pocne da kaplje
Na tvoje ruke
Sto peres prasnjave.
Jer ti si spasen
A osmeh ti ne silazi..
I tako ce biti
Dok ne postanem prah
Ti drzaces kormilo
Ja cu cekati sledeci pad
Ruka ce biti u ruci
Oci caklice se od suza
Glava ti biti u mom krilu
Lecices moje rane
Skidati sloj po sloj
Grebati po mojoj dusi
Jer verujem ti
Kao i pre
I ostavljam da tako bude..


 
Šta da ti napišem
a da već ne znaš
ili ne želiš da znaš
možda je tako i lakše
zatvoriti oči
jer ono što je pred tobom
suviše blješti
možda je lakše i ne čuti
a možda se i ne mogu čuti tonovi
koje nikad nisi čuo
pa kako bi mogao znati
kako bi mogao razumjeti
šta je ljubav
i kako se voli...:heart:
 
puze, beskrajno sporo,
dok mjere minute naših života.
gledam ih u jutro rano
ne miču se ...
... stoje ...
a onda, odjednom
već je veče ...
obišle su već pola kruga,
jutarnju zamijenila
večernja tuga

na Tebe mislim
i čini mi se ...
opet
... stale su ...
dok minute beskrajne
beskrajno sporo teku
a kazaljke spore mjere
vrijeme,
moje i Tvoje,
Mili.

kad li će opet
Naše vrijeme mjeriti?

sad želim da ubrzaju
susretu ususret jureći
a kad Ti mi stigneš
poželjet ću da stanu
zaustave se ...

sve bih vrijeme prije Tebe,
Jedini,
dala za vrijeme s Tobom ...

... ne osvrnuvši se
ni na trenutak ...
 
Znas li ono kada drvece cvili neku cudnu jesenju melodiju, strashno poznatu,
a opet odavno zaboravljenu i tebe onako prodje jeza,
onako da ti se svaka dlacica na telu nakostresi?
Noc kada zidovi ozive...
Kada senke pocnu svoj drevni ples po izlizanom parketu,
a nesto cudno i toplo u tebi te prosto nagoni da ustanes i isetas iz sive sobe,
pravo na ulicu osamucenu bledunjavom difuznom rasvetom.
Potmulo "beng" u daljini, ravnomerno pucketanje plocnika poprskanog sitnim kapljicama kise.
Ili su to bile samo tvoje nikada isplakane suze...
Koraci koji prave savrseni kontrapunkt odjecima tvog srca u usima.
Eksplozija zvucnih cestica u prostoru kada je nagli nalet hladnog vazduha zalupio vrata iza tebe.
Drhtis.
I onda trenutak, kada citav kosmos koji ti lezi na ramenima potone u necije oci...
Znas li taj osecaj?
Te noci sam se zauvek zaljubila...

58404662_1.jpg

 
Zivot se kako god okrenes svodi na stalnu borbu sa vetrenjacama ili bez njih..
Po nekada kao za inat, nemamo dovoljno snage da se u nju upustimo..
ili odbijamo ili se plasimo ili jednostabno ne mozemo sami ..
Zato cesto pozelim da se uz zivot dobije i uputstvo za upotrebu..
jer po nekada suocavanje sa realnocu zna da bude bolno..
Nije sve samo od sebe slatko ili gorko, sve zavisi koliko truda i secera utrosimo.
A nekada opet, nismo ni svesni da mozemo i koliko mozemo...
U tom grmu lezi zec..
Zelim sa tobom planine da pomerim i sve reke da pregazim.
Da snagom volje ostvarim sve svoje ciljeve i prepreke da nestanu.
Zelim da krenem tom stazom koja me vec odavno mami,
obecava, odem zauvek i ne okrecem se...

 
Put ka vrhu planine Ljubavi je težak...strm, često se pada i posustaje, ranjava i krvari, ali samo uporni i istrajni, oni koji srcem žive i dišu Ljubav, dođu do vrha i tada im život postane sveprisutna Ljubav u svemu što rade i čine, bilo da ćute ili pričaju, pišu ili slikaju, skladaju ili prelepa zdanja grade. Oni, voljeni i koji vole, u svemu pečat i miris Ljubavi ostavljaju. Volite srcem i dušom, darujte sa radošću, volite u svim stanjima, jer Ljubav će vas zauvek nagraditi i natopiti, postaće vaša sena, a vi njen saputnik i život će vam ispuniti lepotom, ugodom, radošću, zadovoljstvom, i mirom u duši. Volite, i Ljubav će od vas svojom magičnom snagom rasterati sve tmurne oblake straha, zebnje, nesigurnosti i nepovjerenja koje vam je život na vašem putu donosio. Volite uvek, i u snu i na javi, i ako vam Ljubav uzvraćena nije, jer budite sigurni da će krila Ljubavi vaših srca neumitno spojiti krila sa srcem koje čeka na vas...
 
Kao kada munje presecaju nebo...
kao kada grom raspori drvo...
kao kada kosava savija grane...
kao kada bura uzburka more...
Kao kada se priroda zavije u crno...
pa podrhtavajuci od straha...
nemo ceka novo jutro...
i stidljivi dodir sunca prvog...
Bas tako osecanja krenu da me guse...
bas tako za vapaj snage nemam...
bas ce tako sa novim jutrom mozda...
neciji pogled blagi i osmeh topli...
uliti snagu do oluje nove...
mozda... bas tako...
 
Hajde jednom, makar samo jednom, da zaboravimo na sve sto nas potajno tisti,
da se jednostavno prepustimo onome sto nam srce govori i da uzivamo u zivotu.
Sve nase urodjene karakteristike, sve ono sto nas cini,
neka jednom bude prihvaceno i neka se ne sumnja u to.
Voleti nekoga znaci prihvatiti ga kakav jeste i razlikovati njegove greske
od drugacijih misljenja i postupaka koji dovode do nesporazuma.
A mi...smesno male i nesavrsene jedinke koje teze savrsenstvu,
ako nesto zaista umemo, to bi trebalo biti upravo to..
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Slične teme

Nina
Što se bore misli moje - Mihailo Obrenović
Odgovora
2
Pregleda
175
safon
S

Back
Top