Provincija i veliki grad

Lollol

Poznat
Poruka
9.450
Citam pre par dana ovaj tekst: DOŠLA SAM IZ PROVINCIJE: Četiri načina kako mi je Beograd uništio život

Tema nije o ovom tekstu, tako da necemo da diskutujemo da li je autorka u pravu, ovakva, onakva, tekst je tu kao inspiracija samo.
Bitno je da ima puno ljudi koji misle kao autorka tog teksta, tj. da u velikim gradovima je bezakonje, dekadencija, orgijanje (malo preuvelicavam, ali kapirate poentu) itd.

Mene zanima sta se krije u glavama ovih ljudi i jesu li i koliko su u pravu?
Da li je to "provincijski mentalitet" onih koji nisu videli dalje od svog rodnog grada ili jednostavno neki strah od velikog, nepoznatog, ili mozda nesto trece?
Sta je to toliko drugacije u odnosu na provinciju i jedan veliki grad?
 
Imam dosta kontakta sa provincijom. Ono sto ti mogu reci je da se uglavnom zivi od gastarbajterske penzije roditelja i da su manje vise svi pijani jos do podneva. Po manjim mestim je uglavnom vreme stalo, ima malo ili nimalo posla, a njivu im je izspod casti da obradjuju. Moje iskustvo je da ljudi iz provincije nisu nikakve cvecke, cak naprotiv.
 
Slazem se delimicno sa Reginom ali je u osnovi narod glup.

Zivim u malom mestu i mogu da kazem da je dobijanje bilo kakvog posla ravno dobitku na lutriji iako je plata nikakva a posao najcesce tezak. Malo ko ce otici da kopa ili da radi bilo sta na njivi, najcesce je to starija populacija a neko mlad je uvek iznenadjenje.

Narod se plasi nepoznatih stvari i sve to povezuje sa necim strasnim i izbegava svaki moguci kontakt sa tim. Takodje su i veoma skloni predrasudama npr. momak sa dugom kosom je satanista i narkoman (nemam pojma sta su to gledali i kada).

Obrazovani sistem je ocajan jer skoro svako se poznaje sa nekim iz skole i skoro uvek se urgira za neku oceni kako bi dete bilo bolje od komsijskog ili od druga iz klupe.
 
Imam dosta kontakta sa provincijom. Ono sto ti mogu reci je da se uglavnom zivi od gastarbajterske penzije roditelja i da su manje vise svi pijani jos do podneva. Po manjim mestim je uglavnom vreme stalo, ima malo ili nimalo posla, a njivu im je izspod casti da obradjuju. Moje iskustvo je da ljudi iz provincije nisu nikakve cvecke, cak naprotiv.

E sto volim kad Beogradjani krenu ovako da pametuju.Blago nama sa ovakvim narodom."poori njivu,pokosi livadu,poseci sumu,gaji kravu,ovcu,svinju..." i slicno.Jeste,njiva ce sama da se poore,mehanizaciju ce neko da ti pokloni,isto kao i naftu,seme,djubrivo i hemiju za prskanje.Da li uopste neko u Beogradu ima ideju koliko te stvari kostaju a koliki je prihod sa hektara nekog useva,recimo psenice.Zadovoljan si ako samo izvadis ulozeno.I koji je to posao.I onda te spici poplava ili susa a kad odes da pitas za ostetu onaj ti kaze "pa ****** sta da ti radim,nema se para".Ali zato ima za bas "Beograd na vodi" i ostale velegradske poduhvate.I niko vam za to ne prebacuje niti vas krivi.Samo nemojte prosipati neku pamet kad nemate pojma kako se zivi u provinciji.Jeste,svi smo mi pijanci koji zive od dedine i babine penzije.
Da imas ikakvog kontakta sa provincijom,ne bi ovo napisala.
 
Walken, imam jednog druga u selu kraj Novog Sada, on je uzeo u zakup njive od svojih komsija kojima je oranje i kopanje ispod casti. Sada je toliko razgranao posao da unajmljuje ljude da rade za njega, ne moze da stigne. A poceo je sa dve njive i nekim raspalim IMT traktorom, otac mu je pomagao i zena koliko je mogla. Ne pricam na nivou "kako mali Perica zamislja Ameriku"... Znam slucajeve licno...
 
Imam dosta kontakta sa provincijom. Ono sto ti mogu reci je da se uglavnom zivi od gastarbajterske penzije roditelja i da su manje vise svi pijani jos do podneva. Po manjim mestim je uglavnom vreme stalo, ima malo ili nimalo posla, a njivu im je izspod casti da obradjuju. Moje iskustvo je da ljudi iz provincije nisu nikakve cvecke, cak naprotiv.

Nema njivu po automatizmu svako ko živi u provinciji. Niti je oranje, setva i žetva samo po sebi garant stabilnih prihoda. Bilo je nekada. Danas nije. Inače, onaj ko ima zemlju obavezan je da je obrađuje ili da u zakup jer u slučajevima kada se zemlja ne obrađuje inspekcija dolazi na teren i utvrđuje čija je zaparložena parcela. Nakon toga sledi izricanje kaznene mere, izražene u dinarima. Iznos nije simboličan.
 
Njivu sam uzela kao primer, ne mislim bukvalno. Uglavnom se zivi od gastarbajterskih penzija i socijalne pomoci dobijene na razne mufte nacine. Ne pricam napamet.

Znam sa druge strane ljude koji lepo zive od svojih njiva i plastenika i basti... Izvini, ni jedan posao nije lak, ali ako zelis da radis i zaradjujes nadjes neki nacin...
 
Walken, imam jednog druga u selu kraj Novog Sada, on je uzeo u zakup njive od svojih komsija kojima je oranje i kopanje ispod casti. Sada je toliko razgranao posao da unajmljuje ljude da rade za njega, ne moze da stigne. A poceo je sa dve njive i nekim raspalim IMT traktorom, otac mu je pomagao i zena koliko je mogla. Ne pricam na nivou "kako mali Perica zamislja Ameriku"... Znam slucajeve licno...

Mislim da vise pricas na nivou "kako Amerika zamislja malog Pericu".Ja bih sad mogao da ti nadjem mali milion i ovakvih i onakvih primera ali je sasvim bezveze nazvati sve redom pijancima i lenjivcima.Pa eto vidis da i ti znas dobar primer,zasto onda kazes da su svi pijani do podneva i zive od penzije?Mislis da nema jos takvih slucajeva?
Samo ne verujem da ima svrhe objasnjavati ti kako to na selu funkcionise.Da bi poceo bilo kakav posao (usevi/voce/zivotinje/bilo kakva proizvodnja) treba ti jako mnogo para a rizik za neuspehom je jako veliki.Cak i izvesta.To su velike pare i za vas u Beogradu.Moj najbolji drug je prosle godine posadio 4000 stabala sljiva.On i brat se slomili od rada,ulozili ogromne pare i od silne vlage prosle godine tek po neka je uspela da se primi a ostatak ce izgleda zbrisati kliziste koje se pokrenulo na tom mestu.Zasto ti ovo pricam?Da bi shvatila da nije sve tako jednostavno,da sve u sta zelis da ulozis kosta previse,da moras da imas dosta para u startu da bi se necim bavio a ako nemas,to ce trajati godinama i godinama i pitanje je da li ces doziveti da vidis plod svog rada.

I jos jedno - ljudima u provinciji nije ispod cesti oranje i kopanje - ispod casti im je da oru,kopaju,lome kicmu i gube zdravlje za dzabe a da neko drugi uzima njihove mukom zaradjene pare.Ko je lud da radi kao magarac,da gubi i vreme i zivce i zdravlje a da od toga nema nista.
 
Zato sto na zalost znam vise onih koji su pijani do podneva.

Moj drugi posao je vezan za provinciju i ulazim u kucu tim ljudima i znam kako vecina njih zivi.

Za svaki posao je potreban trud i rad, pare ne padaju sa neba, znam to vrlo dobro. Poljoprivreda je tek rmbacenje bez sigurnog ishoda jer u sustini zavisis od bozije volje.
 
Zato sto na zalost znam vise onih koji su pijani do podneva.

Moj drugi posao je vezan za provinciju i ulazim u kucu tim ljudima i znam kako vecina njih zivi.

Za svaki posao je potreban trud i rad, pare ne padaju sa neba, znam to vrlo dobro. Poljoprivreda je tek rmbacenje bez sigurnog ishoda jer u sustini zavisis od bozije volje.

Ti tako kazes jer samo i ides u kuce ljudi koji tako zive.Predpostavljam da si socijalni radnik.Sta ocekujes da vidis?A kod vas u Beogradu nema onih koji dobijaju socijalnu pomoc na mufte?Svi ste vi posteni,vredni i zdravi u glavi.Svaka vam cast!A kad tako kazes onda se samo namece da si usla u svaku kucu van Beograda cim kazes da su svi pijani do podneva i zive na grbaci vas velegradjana.Ja se ne secam da sam te nekad video kod mene kuci.Svrati kad si u prolazu.Evo ja ne pijem i ne zivim od socijalne pomoci.A i nemam veze ni sa kakvom gastajbartersko penzijom.

Evo ja inace zivim nekih 120km od Beograda ali sam poslom nekih 5,6 puta nedeljno u Beogradu i moj zakljucak je da ima svakakvih.I dobrih i losih i vrednih i lenjih i narkomana i ubica i nasilnika i postenih i pametnih.Isto kao i svuda.

Ovo zadnje je tacno.Zavisis od Bozije volje.Kao i volje tih sto kod vas u metropoli sede u udobnim foteljama i smisljaju koliko ce seljake ove godine da oderu.

Njivu sam uzela kao primer, ne mislim bukvalno. Uglavnom se zivi od gastarbajterskih penzija i socijalne pomoci dobijene na razne mufte nacine. Ne pricam napamet.

Znam sa druge strane ljude koji lepo zive od svojih njiva i plastenika i basti... Izvini, ni jedan posao nije lak, ali ako zelis da radis i zaradjujes nadjes neki nacin...

Moji roditelji su ceo zivot radili kao konji.I u firmama i kod kuce.Zahvaljujuci privatizaciji oboje su ostali bez posla i i pored toga sto oboje imaju dosta preko 30 god radnog staza moraju da cekaju starosnu penziju.I i dalje rade kao konji.Necu ni da ti pricam koliko su koristi imali od rada na selu.I onda tako neko dodje i kaze kako zivis od socijalne pomoci dobijene na mufte nacine.Radis tako,trudis se,niko ne ceni tvoj rad,cak ni koristi nemas od njega i onda dodje neko i tako strucno te popiski.

Evo na primer,ovaj covek verovatno tebi deluje kao neki nepismeni alkoholicar.Poslusaj sta prica i shvatices da on koliko god neuk i prost bio govori ogromnu istinu.
 
Poslednja izmena:
Sta je to toliko drugacije u odnosu na provinciju i jedan veliki grad?

Razlika je u tome sto se u Beogradu nalazi preko 50+ % ukupne privrede Srbije.
Razlika je u tome sto se u Beogradu nalaze gotovo svi fakulteti i vise skole koji postoje u ovoj zemlji.
Razlika je u tome sto se u Beogradu nalazi skoro pa kompletna administracija ove zemlje.

Beograd predstavlja jedan odvratan i prljav grad, a u takvoj sredini uzivaju samo nacija "Beogradjana" koji nisu nikada posetili Prag, Budimpestu ili neki drugi Evropski grad pa i nemaju predstavu kako izgleda jedan lep grad.
 
Mislim da vise pricas na nivou "kako Amerika zamislja malog Pericu".Ja bih sad mogao da ti nadjem mali milion i ovakvih i onakvih primera ali je sasvim bezveze nazvati sve redom pijancima i lenjivcima.Pa eto vidis da i ti znas dobar primer,zasto onda kazes da su svi pijani do podneva i zive od penzije?Mislis da nema jos takvih slucajeva?
Samo ne verujem da ima svrhe objasnjavati ti kako to na selu funkcionise.Da bi poceo bilo kakav posao (usevi/voce/zivotinje/bilo kakva proizvodnja) treba ti jako mnogo para a rizik za neuspehom je jako veliki.Cak i izvesta.To su velike pare i za vas u Beogradu.Moj najbolji drug je prosle godine posadio 4000 stabala sljiva.On i brat se slomili od rada,ulozili ogromne pare i od silne vlage prosle godine tek po neka je uspela da se primi a ostatak ce izgleda zbrisati kliziste koje se pokrenulo na tom mestu.Zasto ti ovo pricam?Da bi shvatila da nije sve tako jednostavno,da sve u sta zelis da ulozis kosta previse,da moras da imas dosta para u startu da bi se necim bavio a ako nemas,to ce trajati godinama i godinama i pitanje je da li ces doziveti da vidis plod svog rada.

I jos jedno - ljudima u provinciji nije ispod cesti oranje i kopanje - ispod casti im je da oru,kopaju,lome kicmu i gube zdravlje za dzabe a da neko drugi uzima njihove mukom zaradjene pare.Ko je lud da radi kao magarac,da gubi i vreme i zivce i zdravlje a da od toga nema nista.
Realan opis srpskog sela, cak si i malo ulepsao.

- - - - - - - - - -

Zato sto na zalost znam vise onih koji su pijani do podneva.

Moj drugi posao je vezan za provinciju i ulazim u kucu tim ljudima i znam kako vecina njih zivi.

Za svaki posao je potreban trud i rad, pare ne padaju sa neba, znam to vrlo dobro. Poljoprivreda je tek rmbacenje bez sigurnog ishoda jer u sustini zavisis od bozije volje.
Najblaze sto mogu da kazem, preterujes sestro. Da ne upotrebim grublje reci
 
Njivu sam uzela kao primer, ne mislim bukvalno. Uglavnom se zivi od gastarbajterskih penzija i socijalne pomoci dobijene na razne mufte nacine. Ne pricam napamet.

Znam sa druge strane ljude koji lepo zive od svojih njiva i plastenika i basti... Izvini, ni jedan posao nije lak, ali ako zelis da radis i zaradjujes nadjes neki nacin...


Za ozbiljno i masovno gajenje povrća u plastenicima moraš imati početni kapital. To košta. Sistem za navodnjavanje košta. Voda koja kaplje košta. Grejanje plastenika takođe košta. Priče o baštama i par metara najlona kao osnovi za posao od kog može da se živi su smešne. Paprika nije marihuana. Ako nemaš posao i platu od koje svaki mesec možeš da staviš u stranu bar 50 do 100 eura, moraš uzeti kredit za neophodnu opremu. U 99% slučajeva je ta priča. Jer ćeš se u suprotnom ozbiljnim gajenjem povrća baviti kad majmunu dupe zaraste. Iz jednostavnog razloga, plata u provinciji odlazi na hranu i režije. A par gajbica paradajzna i krastvca koje u bašti svojeručno zalivaš i "proizvedeš", možeš u slast da pojedeš uz ručak. Jer takva količina povrća vredi par tura pića u nekom kafeu. I to ćeš unovčiti ako baš tebe izaberu na zelenoj pijaci pa iz nekog neobjašnjivog razloga razgrabe sve što si donela, pored stotine drugih ljudi koji prodaju isto što i ti. Po manje više istoj ceni. A tu su naravno i uvoznici povrća iz EU, koje je jeftinije od tvog. Sretno!
 
Imam dosta kontakta sa provincijom. Ono sto ti mogu reci je da se uglavnom zivi od gastarbajterske penzije roditelja i da su manje vise svi pijani jos do podneva. Po manjim mestim je uglavnom vreme stalo, ima malo ili nimalo posla, a njivu im je izspod casti da obradjuju. Moje iskustvo je da ljudi iz provincije nisu nikakve cvecke, cak naprotiv.

Ne znam u kojoj si ti provinciji bila. Ja živim u provinciji tj grada sam jedva video, kad dođem jednom u 5 godine u BG bude mi kao ekskurzija. Vreme nije stalo nego ide unazad. Za njive se ljudi tuku na javnim nadmetanjima (bukvalno se pesniče). I ja bih radio više da mogu da priuštim ali je zemlja skupa, bar za mene u svakom slučaju.
Od gastarbajtera vala malo njih živi, znam svega par slučajeva. Što se nekih stvari tiče napredni smo kao i grad, troši se cox, thc, ex itd...
 
Za ozbiljno i masovno gajenje povrća u plastenicima moraš imati početni kapital. To košta. Sistem za navodnjavanje košta. Voda koja kaplje košta. Grejanje plastenika takođe košta. Priče o baštama i par metara najlona kao osnovi za posao od kog može da se živi su smešne. Paprika nije marihuana. Ako nemaš posao i platu od koje svaki mesec možeš da staviš u stranu bar 50 do 100 eura, moraš uzeti kredit za neophodnu opremu. U 99% slučajeva je ta priča. Jer ćeš se u suprotnom ozbiljnim gajenjem povrća baviti kad majmunu dupe zaraste. Iz jednostavnog razloga, plata u provinciji odlazi na hranu i režije. A par gajbica paradajzna i krastvca koje u bašti svojeručno zalivaš i "proizvedeš", možeš u slast da pojedeš uz ručak. Jer takva količina povrća vredi par tura pića u nekom kafeu. I to ćeš unovčiti ako baš tebe izaberu na zelenoj pijaci pa iz nekog neobjašnjivog razloga razgrabe sve što si donela, pored stotine drugih ljudi koji prodaju isto što i ti. Po manje više istoj ceni. A tu su naravno i uvoznici povrća iz EU, koje je jeftinije od tvog. Sretno!
Svi poljoprivrednici u EU žive od subvencija-proizvodnja im onako,skoro kao hobi...:mrgreen:
Zato i nismo konkurentni Holandiji recimo ili Mađarima jer naša vlast radije sama sebi udeli "subvencije" nego proizvođačima
hrane (izraz "seljak" sačuvati u rečniku za aktere splavova...:mrgreen:)...
Da je MMF dobronamerna institucija,a ne produžena ruka korporacija kojom se ubija konkurencija ili
ona Europska za obnovu i razvoj,kreditom bi podstakli naše proizvođače hrane-dali namenski kredit u te svrhe...
Ali cvrc! Nije njima cilj ekonomsko snaženje Srbije...Bojim se da to ni Vučića ne interesuje,pa ni ministra poljoprivrednog...
Savet zainteresovanima:dok ne obezbedite subvencije ne ulazite u investiranje u proizvodnju hrane!
 
Poslednja izmena:
Svi poljoprivrednici u EU žive od subvencija-proizvodnja im onako,skoro kao hobi...:mrgreen:
Zato i nismo konkurentni Holandiji recimo ili Mađarima jer naša vlast radije sama sebi udeli "subvencije" nego proizvođačima
hrane (izraz "seljak" sačuvati u rečniku za aktere splavova...:mrgreen:)...
Da je MMF dobronamerna institucija,a ne produžena ruka korporacija kojom se ubija konkurencija ili
ona Europska za obnovu i razvoj,kreditom bi podstakli naše proizvođače hrane-dali namenski kredit u te svrhe...
Ali cvrc! Nije njima cilj ekonomsko snaženje Srbije...Bojim se da to ni Vučića ne interesuje,pa ni ministra poljoprivrednog...
Savet zainteresovanima:dok ne obezbedite subvencije ne ulazite u investiranje u proizvodnju hrane!

Velika istina u tako malo teksta. Avaj, država radi na uništenja a ne na podsticaju. Kad sam onomad tražio sredstva za izradu plastenika dobio sa odgovor da država ne pomaže poljoprivredu nego "mali biznis".
Šta znam, možda u bašti otvorim pedikir i tako to.
 
Koliko nasa drzava zeli da ulozi u poljoprivredu dovoljno govori podatak da je agrarni budzet za 2014 godinu bio 30 milijardi dinara.Za 2015 iznosi 24 milijarde.Dakle to je za celih 6 milijardi manje u roku od samo godinu dana.Ali zato uvozimo krompir,beli luk,papriku,jabuke,kruske i ostalo iz Vijetnama,Indije,Kine,Meksika...
Moj komsija ima veliki zasad kruske "vilijamovke".Cene dnevnica za ljude koji mu obrezuju voce,hemije za prskanje,djubriva,navodnjavanja,goriva,mehanizacije su paprene i svake godine sve vece.A muke nastaju tek kada treba da prodaje te kruske.Godinama ih predaje u jedini poljoprivredni kombinat koji ima u kraju.Oni ga po pravilu prvo nekoliko meseci zavlace za pare,a onda mu traze "kasu" 5-10% to jest' uslovljavaju ga da im pokloni 5-10% novca ili mu u suprotnom niko ne moze garantovati da li,kada i koliko ce mu platiti.I to je sve po zakonu...
Pre par dana mi kaze da je resio da pocupa ceo zasad i ako mu je vocnjak u punoj snazi.
 
Molim vas, tema nije ekonomija. Da jeste, bila bi na drugom pdf.

Volim velike gradove, volim i dekadenciju. Volim galamu i gužvu.
Pročitala sam tekst sa linka koji je napisala sitna provincijska duša. Kada kažem "provincijska duša" mislim na sve one koji ne mogu da prihvate novotarije, koji ne mogu da se uklope u nove sredine, i koji u svemu novom pronalaze dlaku u jajetu, i to iz straha od nepoznatog. Shodno tome, provincijske duše mogu biti i žitelji velikih gradova.

Palanka nije u svetu, ona je u duhu, svud moguća..
U svetu palanke, važnije je dobro se držati ustaljenog običaja nego biti ličnost
Ova služba stilu je, u svojoj osnovi, služba sigurnosti... On ima utisak produženog detinjstva, ili utisak produženog života pod okriljem porodice. Infantilizam je korelativan palanačkom duhu

Radomir Konstantinovć, "Filozofija palanke"
 
Koliko nasa drzava zeli da ulozi u poljoprivredu dovoljno govori podatak da je agrarni budzet za 2014 godinu bio 30 milijardi dinara.Za 2015 iznosi 24 milijarde.Dakle to je za celih 6 milijardi manje u roku od samo godinu dana.Ali zato uvozimo krompir,beli luk,papriku,jabuke,kruske i ostalo iz Vijetnama,Indije,Kine,Meksika...
Moj komsija ima veliki zasad kruske "vilijamovke".Cene dnevnica za ljude koji mu obrezuju voce,hemije za prskanje,djubriva,navodnjavanja,goriva,mehanizacije su paprene i svake godine sve vece.A muke nastaju tek kada treba da prodaje te kruske.Godinama ih predaje u jedini poljoprivredni kombinat koji ima u kraju.Oni ga po pravilu prvo nekoliko meseci zavlace za pare,a onda mu traze "kasu" 5-10% to jest' uslovljavaju ga da im pokloni 5-10% novca ili mu u suprotnom niko ne moze garantovati da li,kada i koliko ce mu platiti.I to je sve po zakonu...
Pre par dana mi kaze da je resio da pocupa ceo zasad i ako mu je vocnjak u punoj snazi.

Neka peče rakiju, lično sigurno ne bih uništavao voćnjak u punoj snazi... Kako Regina Mils kaže svi smo pijandure pa će valjda neko kupovati tu rakijenštinu.
 
Da se podsetimo, tema je zasto ljudi misle da je manja sredina, tj. provincija, neko bolje, mirnije, manje dekadentna sredina.
Sto rece Dalibor, ni u provinciji ne manjka THC-a i ostalih supstanci. Ni sto se orgijanja i prostitucije tice nije mnogo bolja situacija, nego eto, mala sredina pa se sve nacuje i zna. A ni kriminala ne manjka, obijaju se kuce (ne samo bogatih gastabajtera koji tu dodju na nedelju dana).

U sustini i nije neka prevelika razlika, osim u brojnosti ljudi. Mozda ljudi se vode onim, "milionski grad, ko zna sta se sve desava i radi tamo".
A ima i ona cuvena prica, mlado momce ili devojka iz provincije, rumenih obraza i neiskvarene duse, ode u veliki i sivi grad u potrazi za obrazovanjem i boljim zivotom, a onda u gradu k'o pusteno sa lanca.

Zar onda ne govori to nesto o ljudima da oni samo cekaju trenutak da okuse tu "slobodu" tj. budu pusteni sa lanca u neku veliku sredinu gde ih niko ne zna i gde nema onog "ju, sta ce selo da kaze".
Jednostavno, manja sredina, svi se znaju, "vesti" putuju jako brzo, stoga ljudi se boje reakcije sredine i onda glume neko "postenje i moral".
 
Walker, nisam socijalni radnik. I idem u kuce bogatih gazda, jer time cime se ja bavim, samo takve gazde mogu da plate. A mogu da plate jer su ima babe i dede, a cesto i roditelji rmbacili po belom svetu. Tu i tamo je tim novcem neko zapoceo svoj biznis kao ovaj moj drug. Ima jos nekih svetlih primera. Ali ostalo ne bih komentarisala.
 
Citam pre par dana ovaj tekst: DOŠLA SAM IZ PROVINCIJE: Četiri načina kako mi je Beograd uništio život

Tema nije o ovom tekstu, tako da necemo da diskutujemo da li je autorka u pravu, ovakva, onakva, tekst je tu kao inspiracija samo.
Bitno je da ima puno ljudi koji misle kao autorka tog teksta, tj. da u velikim gradovima je bezakonje, dekadencija, orgijanje (malo preuvelicavam, ali kapirate poentu) itd.

Mene zanima sta se krije u glavama ovih ljudi i jesu li i koliko su u pravu?
Da li je to "provincijski mentalitet" onih koji nisu videli dalje od svog rodnog grada ili jednostavno neki strah od velikog, nepoznatog, ili mozda nesto trece?
Sta je to toliko drugacije u odnosu na provinciju i jedan veliki grad?
pa zasto sad citati izmedju redova ako je sasvim jasno sta joj je u glavi,rekla je nesto sto svi znamo samo vecina ne bi da ispadne glupa u drustvu pa postane ista
 
Mislim da vise pricas na nivou "kako Amerika zamislja malog Pericu".Ja bih sad mogao da ti nadjem mali milion i ovakvih i onakvih primera ali je sasvim bezveze nazvati sve redom pijancima i lenjivcima.Pa eto vidis da i ti znas dobar primer,zasto onda kazes da su svi pijani do podneva i zive od penzije?Mislis da nema jos takvih slucajeva?
Samo ne verujem da ima svrhe objasnjavati ti kako to na selu funkcionise.Da bi poceo bilo kakav posao (usevi/voce/zivotinje/bilo kakva proizvodnja) treba ti jako mnogo para a rizik za neuspehom je jako veliki.Cak i izvesta.To su velike pare i za vas u Beogradu.Moj najbolji drug je prosle godine posadio 4000 stabala sljiva.On i brat se slomili od rada,ulozili ogromne pare i od silne vlage prosle godine tek po neka je uspela da se primi a ostatak ce izgleda zbrisati kliziste koje se pokrenulo na tom mestu.Zasto ti ovo pricam?Da bi shvatila da nije sve tako jednostavno,da sve u sta zelis da ulozis kosta previse,da moras da imas dosta para u startu da bi se necim bavio a ako nemas,to ce trajati godinama i godinama i pitanje je da li ces doziveti da vidis plod svog rada.

I jos jedno - ljudima u provinciji nije ispod cesti oranje i kopanje - ispod casti im je da oru,kopaju,lome kicmu i gube zdravlje za dzabe a da neko drugi uzima njihove mukom zaradjene pare.Ko je lud da radi kao magarac,da gubi i vreme i zivce i zdravlje a da od toga nema nista.

Tako je, svaka ti je reč na mestu!
 
Walker, nisam socijalni radnik. I idem u kuce bogatih gazda, jer time cime se ja bavim, samo takve gazde mogu da plate. A mogu da plate jer su ima babe i dede, a cesto i roditelji rmbacili po belom svetu. Tu i tamo je tim novcem neko zapoceo svoj biznis kao ovaj moj drug. Ima jos nekih svetlih primera. Ali ostalo ne bih komentarisala.

Uporno prebacujes pricu na novac i zaradu iako moderator kaze da za takve stvari postoji drugi pdf. Opusti se.
 
Imam dosta kontakta sa provincijom. Ono sto ti mogu reci je da se uglavnom zivi od gastarbajterske penzije roditelja i da su manje vise svi pijani jos do podneva. Po manjim mestim je uglavnom vreme stalo, ima malo ili nimalo posla, a njivu im je izspod casti da obradjuju. Moje iskustvo je da ljudi iz provincije nisu nikakve cvecke, cak naprotiv.

Kod nas u "mojoj" provinciji gastarbajteri su retkost. Ljudi se snalaze kako znaju i umeju, rade ko mravi da bi preziveli. Kako pises ispada da niko nista ne radi vec samo lokamo i cekamo da nam padne s neba. Slabo ti poznajes zivot u provinciji. Problem je sto je sve skoncentrisano u vecim gradovima. U tim vecim gradovima ( primer Beograd), su takodje mnogi bivsi provincijalci, neki to i ostanu ( mislim na neka shvatanja), a neki umisle da je provincija izasla iz njih pa su sada uplovili u velegradske vode, a praziluk im iz du.peta viri, pa pljuju li provinciju, pljuju....Naravno ima i onih, da kazem normalnih ljudi.

Da se vratim na temu. U manjim gradovima se ljudi poznaju," sporije" se zivi. Ne moras da se drndas po autobusima pola dana do posla i nazad, imas jednostavno vise vremena za neke stvari od ovih iz vecih gradova. Tu si mozda i neka faca, svi te znaju, imas neku ekipu. Odes na stranu, u vecu sredinu i tu si niko i nista, e a to nekog boli. Oseca se usamljeno, neprihvaceno... Pa i u manjim sredinama ima svega i svacega ali se to radi tajno, da ne vide komsije. Tu su i razne predrasude sa kojim neko odrasta i nije se lako osloboditi istih. Devojka pise o raznim stvarima koje se desavaju i u manjim mestima. Mlada je , otisla je iz svoje ususkane sredine i nije imala kad da vidi da se i u provinciji desavaju slicne stvari, samo sto su uvijene u oblande. Ubija ova ucmalost, nedostatak te zivosti, mogucnosti koje pruzaju veci gradovi : skole, kulturna desavanja, vise posla, muvanje, zezanje, provod ...Sta znam, zivela sam sirom bivse Jugoslavije u raznim sredinama pa aj da kazem da zavisi i ko iz kakve sredine ( ima onih malo kultivisanijih i onih zatucanih), porodice potice. Tu su i prevelika ocekivanja, idealizovanje pa razocarenje . Veliki grad - vise ljudi, vise cudi. Kod mene kad dodju Beogradjani , njima super, odmore se. Nema zurbe, pice po kaficima jeftinije, mir tisina... Ja kad odem u Beograd ne znam gde da se denem, sta pre da vidim i pesacim dok ne pocnu kolena da mi klecaju. Zevam u one divne fasade, slike po galerijama ,posmatram reku ljudi , sve mi nekako zivo ...lepo. Lepo mi i to sto ne moram svakom trecem da govorim " zdravo", "cao". Prija mi to nekako...sednem u neki parkic,na neke stepenice, zapalim cigaretu...Kad bi tako u mom mestu bila bi ili narkomanka ili lujka.
 

Back
Top