Ribar
Poznat
- Poruka
- 9.164
Na Forumu ima ima više rasprava na ovu temu.
Političari kukaju kako nema dovoljno beba pa će „naša“ nacija i „naša“ veroispovest uskoro biti manjina u sopstvenoj zemlji.
Njihovi sledbenici kukaju kako trošimo stranu robu umesto naše, pa čak liju suze i kada se naši momci žene iz inostranstva.
Šta je stvarni razlog tih i tolikih krokodilskih suza?
Kako su nacije uopšte nastale?
Nekada su ljudi živeli u izdvojenim zatvorenim plemenima. Svako je pleme stvaralo svoje običaje i svoj jezik. U potrazi za hranom plemena su se često sukobljavala. Jači bi opljačkali slabije, najčešće bi pobili muškarce a žene odvodili i živeli sa njima. Da li se to tada zvalo i smatralo brakom ili je bio samo nekakakav zajednički život, nema značaja. Muškarcima je bilo bitno da su te žene bile „upotrebljive“ na potpuno isti način kao i žene iz njihovog plemena.
Tokom istorije, plemena su se, na razne načine, zbližavala i upoznavala. Svaki susret više nije morao da znači ratni sukob i međusobnu pljačku. Iako su se veća plemana često razdvajala pa je svaka grupa postajala zasebna, ponekad bi se i manja, najčešće silom, pripajala većim, asimilovala se i, praktično, nestajala.
Iz tih plemena su nastale nacije.
Ekonomskih je problema bilo oduvek. Najčešće kao posledica loših poteza vlastodržaca. Vlast, naravno, ni za živu glavu nije priznavala svoje greške! Primitivnom je i nepismenom narodu tada bilo najjednostavnije „objasniti“ da je te teškoće prouzrokovao stranac (ili grupa stranaca) koji je slučajno doputovao u njihovu zemlju. Neretko bi jadnik platio glavom. Problem bi ostao ali su krvožedni primitivci bili zadovoljeni kao i da je rešen.
Uopšte, postojanje raznih nacija, veroispovesti i drugih podela naroda, vlastodršci uvek i svuda, sistematski iskorišćavaju da te grupe usmeravaju jednu protiv druge i sami lakše vladaju.
Kretanje današnjeg sveta vodi ka ujedinjavanju, brisanju granica i brisanju nacija. Mnoge su manje nacije već nestale a i veće čeka ista sudbina. Uprkos trudu vlasti da to spreči, taj je proces neizbežan.
Nesporno je da se – po nečijem računu - ne rađa dovoljno beba - Srba. Nesporno je da se mnogi momci žene Albankama i drugim strankinjama. Isto važi i za udavače. Nesporno je da mnogo odlaze u inostranstvo kao privremeno i nikada se više ne vrate a njihovi unuci ili praunuci i ne znaju srpski. Nije li, na neki način, licemerje kada o srpstvu i očuvanju srpske nacije govori neko ko je napustio Srbiju i čiji potomci čak nisu ni bili u njoj?
Sve je to prirodan proces i ne treba se iznenaditi, čuditi ili čak zaprepastiti zbog njega.
Budem li sutra naišao na mladu (mladu primerenu mojim godinama!
) sa kojom ću moći da živim, sasvim je sigurno da je neću pitati ni za naciju, ni za veroispovest, ni za koji klub navija!
Odgovori na ta, i slična, pitanja bi mi značili samo malo manje nego babi lanjski sneg!
Političari kukaju kako nema dovoljno beba pa će „naša“ nacija i „naša“ veroispovest uskoro biti manjina u sopstvenoj zemlji.
Njihovi sledbenici kukaju kako trošimo stranu robu umesto naše, pa čak liju suze i kada se naši momci žene iz inostranstva.
Šta je stvarni razlog tih i tolikih krokodilskih suza?
Kako su nacije uopšte nastale?
Nekada su ljudi živeli u izdvojenim zatvorenim plemenima. Svako je pleme stvaralo svoje običaje i svoj jezik. U potrazi za hranom plemena su se često sukobljavala. Jači bi opljačkali slabije, najčešće bi pobili muškarce a žene odvodili i živeli sa njima. Da li se to tada zvalo i smatralo brakom ili je bio samo nekakakav zajednički život, nema značaja. Muškarcima je bilo bitno da su te žene bile „upotrebljive“ na potpuno isti način kao i žene iz njihovog plemena.
Tokom istorije, plemena su se, na razne načine, zbližavala i upoznavala. Svaki susret više nije morao da znači ratni sukob i međusobnu pljačku. Iako su se veća plemana često razdvajala pa je svaka grupa postajala zasebna, ponekad bi se i manja, najčešće silom, pripajala većim, asimilovala se i, praktično, nestajala.
Iz tih plemena su nastale nacije.
Ekonomskih je problema bilo oduvek. Najčešće kao posledica loših poteza vlastodržaca. Vlast, naravno, ni za živu glavu nije priznavala svoje greške! Primitivnom je i nepismenom narodu tada bilo najjednostavnije „objasniti“ da je te teškoće prouzrokovao stranac (ili grupa stranaca) koji je slučajno doputovao u njihovu zemlju. Neretko bi jadnik platio glavom. Problem bi ostao ali su krvožedni primitivci bili zadovoljeni kao i da je rešen.
Uopšte, postojanje raznih nacija, veroispovesti i drugih podela naroda, vlastodršci uvek i svuda, sistematski iskorišćavaju da te grupe usmeravaju jednu protiv druge i sami lakše vladaju.
Kretanje današnjeg sveta vodi ka ujedinjavanju, brisanju granica i brisanju nacija. Mnoge su manje nacije već nestale a i veće čeka ista sudbina. Uprkos trudu vlasti da to spreči, taj je proces neizbežan.
Nesporno je da se – po nečijem računu - ne rađa dovoljno beba - Srba. Nesporno je da se mnogi momci žene Albankama i drugim strankinjama. Isto važi i za udavače. Nesporno je da mnogo odlaze u inostranstvo kao privremeno i nikada se više ne vrate a njihovi unuci ili praunuci i ne znaju srpski. Nije li, na neki način, licemerje kada o srpstvu i očuvanju srpske nacije govori neko ko je napustio Srbiju i čiji potomci čak nisu ni bili u njoj?
Sve je to prirodan proces i ne treba se iznenaditi, čuditi ili čak zaprepastiti zbog njega.
Budem li sutra naišao na mladu (mladu primerenu mojim godinama!
) sa kojom ću moći da živim, sasvim je sigurno da je neću pitati ni za naciju, ni za veroispovest, ni za koji klub navija!Odgovori na ta, i slična, pitanja bi mi značili samo malo manje nego babi lanjski sneg!
