Da li je ijekavski govor srbskiji od ekavice?

Urvan Hroboatos:

Ne znam po čemu je nešto bitno to što se radi o kondicionalu.
Karadžić veli da bi Srbi Srijemci tako rekli, prama tomu on -Karadžić- tako misli.
A ne bi to napisao tek tako ili izvukao iz džepa, da nije imao i njekih iskustava.
Radi se ipak o predgovoru važnoj knjizi,a ne o nečem vida rekla-kazala.

Argument tipa da bi to bio jezik banijskih itd. Srba-pravoslavaca nije loš, nu ima
bar dvije slabosti:

1. zašto onda Vuk, koji je kasnije izrijekom upotrijebio pojam
Hrvaćani za stanovnike Hrvatske, nije napisao da bi Srijemci rekli
da si te pjesme na "h(o)rvaćanskom" jeziku ? Zašto baš horvatski ?

2. no važnije je sljedeće: budući da su Srbi-Srijemci bili u kontaktu s
pravoslavcima u susjednoj Slavoniji, koja je bila zasebna upravna jedinica u vezi
s civilnom Hrvatskom (otud i prijedlozi da se hrvatski službeno zove hrvatsko-slavonski),
a štokavsko-ijekavski pravoslavci su živjeli blizu Srijemaca i bili u kontaktu s njima:
zašto nije rekao da bi Srijemci percipirali da im se "uvaljuje" slavonski jezik ?
Pogotovo jer su u to doba sami Hrvati bili dosta regionalno razdijeljeni,
pa je "horvatski" često-ne uvijek- značio jezik iz županija oko Zagreba,
dok su ostali, u to doba, nerijetko koristili pojmove za jezik "slavonski", "slovinski",
"dalmatinski", a najviše "ilirski".
Jer, ta predpostavka znači da su Srbi u Srijemu, najobrazovaniji (fruškogorski
manastiri i dr.) bili nacionalno-povijesni dunsteri jer im je "hercegovački"-po Vuku- bio isto što i "horvatski".

Zgodna ideja, no to onda govori o svijesti Srba onoga vremena, o
tom da su pravoslavci u sadašnjoj Hrvatskoj mogli postati "Hrvati" i bez
nekog "pokatoličavanja", ili da je onda vladao takav kaos oko imena i
naroda da su i "hrvatski" i "srpski" bila neka indijanska imena, ne samo
za strance, nešto kao Apači ili Komanči, pa može 'vako, može 'nako.

Kliknite za proširenje...