Zemlja

1382112622_1783878070.jpg


Morao sam popustiti i sa svojim, kako mi se činilo, strpljivo učtivim
pokušajima da otpočnem neki razgovor, pretrpeti potpun brodolom pre no što sam počeo shvatati da
je stari čovek takođe lako dorastao sto puta većem strpljenju, istrajnosti i učtivosti no što su bili
moji. Mogućno da je to trajalo četvrt ili pola sata, meni je izgledalo kao pola dana. Počeo sam bivati
žalostan, umoran i nezadovoljan i da se kajem za svoj put. Usta su mi postala suva. Tu je sedeo
poštovani čovek, moj pokrovitelj, prijatelj koji je, otkad sam mogao misliti, imao moje srce i
poverenje i nikada ni jednu moju reč nije ostavio bez odgovora, sedeo je tu i slušao kako govorim, ili
me nije slušao. Sedeo je i potpuno se bio sakrio iza svog zračenja i smeškanja, iza svoje zlatne maske
i ukopan, nedostižan, pripadajući jednom drugom svetu, s drugim zakonima i sve što je htelo govoriti
od mene k njemu, iz našeg sveta u njegov, slivalo se s njega kao kiša s kamena. Najzad, — više nisam
imao nade — on je razbio čarobni zid, najzad mi je pomogao, najzad je rekao jednu reč! To je bila
jedina reč koju sam čuo da je danas izgovorio.
— Zamaraš se, Jozefe — rekao je tiho, glasom punim one dirljive ljubaznosti i brige koji ti je
kod njega poznat. To je bilo sve. „Zamaraš se, Jozefe.” — Kao da me je dugo posmatrao pri nekom
suviše napornom radu i sada hoće da me opomene. Te reči je izgovorio malo teško, kao da usne već
vrlo dugo nije više upotrebljavao za govor. Istovremeno je stavio ruku na moju mišicu. Bila je laka
kao leptir. Prodorno mi je pogledao u oči i smeškao se. Toga trenutka sam bio pobeđen. Nešto od
njegove vedre tihosti, nešto od njegovog strpljenja i mira prešlo je u mene i odjednom me je osvojilo
razumevanje za starca i za promenu koju je njegovo biće uzelo, odvajanje od ljudi i odlaženje u tišini,
od reči u muziku, od misli u jedinstvo. Shvatio sam šta mi je tu bilo dato da posmatram i takođe sam
tek sada shvatio taj osmejak, to zračenje. To je bio svetac i savršeni koji mi je tu za jedan čas
dopustio da budem s njim u njegovom sjaju i koga sam ja, šeprtlja, hteo zabavljati, ispitati i navesti
na razgovor. Hvala bogu, svetlost mi se nije suviše kasno ukazala. Mogao me je oterati i zauvek
odbiti. Time bih izgubio ono najčudnije i najdivnije što sam ikada doživeo.
HERMAN HESE
IGRA STAKLENIH PERLI
 
KRATKA ZEN PRIČA

priča o zapadnačkom i istočnjačkom čoveku

Ako zapadnjak ide putem i pored puta vidi ljupki cvetić
on će se sagnuti i otkinuti cvet..a zatim ga pomirisati.
Ako istočnjak prolazi putem i vidi cvetak,
on će se sagnuti,pomirisati cvetić..i produžiće svojim putem.

fe1ccb10.jpg
 
A filozof će zastati zadivljen, duboko zamišljen
i sa prstom na čelu
pretvoriće se u znak pitanja, ne nalazeći ogovor o Tvorcu kosmičke lepote i
ostaće tako, kao okamenjen,
još ko zna koliko hiljada godina. :)
 
Beskrajno ljupka fotografija zapadnjaka,koji je već usvojio naviku uništavanja sve lepote oko sebe..
Žao mi je..jer je ovo u svetu u kome živim,nešto sasvim normalno...i rekla sam već, ljupko i normalno.

15293510.jpg


Ako je dete otkinulo cvetić..možda nije..ako nije onda je preslatko..i odraz je najvećeg zadovoljstva
i sreće što je ovo naš svet..
 
Poslednja izmena:
wirdz:
'Zapadnjak veruje u reinkarnaciju i nada se sledećem životu, istočnjak veruje u reinkarnaciju i nada se da se neće više rađati.'
Kliknite za proširenje...

Onaj koji zna ne vjeruje. On zna da je proces rađanja i umiranja vječan. Inkarnacija i reinkarnacija su dijelovi vječnog procesa.
Takođe se mora znati da čovjek ne može re-inkarnirati. Samo duša inkarnira i stoga može re-inkarnirati.
Re-inkarnacija je popravna inkarnacija.
 
Poslednja izmena:
JA KOJI JESAM:
Onaj koji zna ne vjeruje. On zna da je proces rađanja i umiranja vječan. Inkarnacija i reinkarnacija je dio vječnog procesa.
Takođe se mora znati da čovjek ne može re-inkarnirati. Samo duša inkarnira i stoga može re-inkarnirati.
Re-inkarnacija je popravna inkarnacija.
Kliknite za proširenje...

izvini, a kako ti to znaš.
npr. u taoizmu nema reinkarnacije odnosno ponovnog rođenja.
tolteci, koliko sam shvatio, takođe ne priznaju učenje o reinkarnaciji.
oni nisu znali?
 
flaj:
Dovoljno je da živimo na sve moguće načine koji nas snađu. :)
Kliknite za proširenje...

To nam je dovoljno samo kad nismo svjesni ni sebe ni procesa kroz koji postajemo 'ljudi', kreacija.
Jednom kada postanemop svjesni Sebe-Kreatora u čovjeku tad ne možemo biti zadovoljni onim što nas snađe,
tad realnost kreiramo svjesno a kad smo svjesni ništa nas ne može snaći. Ipak, ako se desi da nas nešto snađe
to je samo znak da smo ponovo pali u nesvjesno stanje. Cilj življenja je osvješćenje Kreatora u poziciji kreacije,
dakle osvješćenje nesvjesnog.

- - - - - - - - - -

wirdz:
izvini, a kako ti to znaš.
npr. u taoizmu nema reinkarnacije odnosno ponovnog rođenja.
tolteci, koliko sam shvatio, takođe ne priznaju učenje o reinkarnaciji.
oni nisu znali?
Kliknite za proširenje...


Ja znam jer sam u direktnom odnosu sa Bogom. Eto, jednostavno :)

Čovjek ne inkarnira. Čovjek ne re-inkarnira. Duša inkarnira i stoga, bivajući nerealizovana u jednoj inkarnaciji,
ponovo inkarnira u drugo tijelo, dakle isti plan se ponovo projektuje u novu inkarnaciju.
 
Sva ZNANJA su Božija, tj. apsolutova kada je u direktnom odnosu sam sa sobom.
Tada apsolut potvrđuje sebe znanjem o svemuy-što-jest, tj Sviješću. Sve što možeš znati o postojanju je u Svijesti.
'Naučena znanja' i nisu znanja, to su informacije koje su transformisane iz znanja-o-sebi.
Znanja su direktne refleksije, odrazi onoga-što-jeste u pažnji apsoluta. Te refleksije su neposredne.
Naučena znanja su posredna, posrednik je Um, tačnije Raz-Um.

Neposredna znanja su jedno sa posmatračem, sa aposlutom dok su posredna znanja informacije sačuvane u memoriji razuma,
dakle nisu jedno sa onim koji ih zna. Da bi se ta znanja aktivirala mora da se aktivira sjećanje. Gdje ima sjećanja prethodi mu i
pamćenje. Pamćenje nije način direktnog znanja. Direktno znanje je uvijek isto, jedno sa onim koji zna, i uvijek se i nepogrešivo
uzdiže prema apsolutu kada je njegova pažnja okrenuta prema sebi ili pak kada su posmatrač i posmatrano u direktnom odnosu,
dakle bez uma, tj. razuma.
 
Poslednja izmena:
Dragoljub69:
Ybg Flajice-mi koji živimo SADA možda ćemo i reinkarnirati,ali ipak da mi to sada sredimo!:hahaha:
Kliknite za proširenje...

Ne postoji mogućnost da ćeš reinkarnirati. Reinkarnirat' će samo oni dijelovi tvoje duše koji su ostali
nerealizovani tokom ove inkarnacije, tokom ove 'tjelesne' projekcije iskonskih namjera. Tada ti nećeš biti Dragostein,
već ko zna koji 'stein'.

- - - - - - - - - -

wirdz:
izvini, a kako ti to znaš.
npr. u taoizmu nema reinkarnacije odnosno ponovnog rođenja.
tolteci, koliko sam shvatio, takođe ne priznaju učenje o reinkarnaciji.
oni nisu znali?
Kliknite za proširenje...


Istina nije u Taoizmu, već u nama.
To što 'oni' priznaju ili ne priznaju nema veze sa istinom. :)
Pogledaj prirodu i zaključit' ćeš (bez mene) da se sve ponovo rađa, inkarnira i re-inkarnira.
 
Duša je sjeme koje ima jedan jedini i nepogrešivi zadatak; da isklija onako kako je Bogom planirano.
Dakle to je ideja u kojoj je utisnuta nepromjenjiva namjera za samorealizacijom. Pošto je duša iskonska namjera
načinjena u Ljubavi, ona je vođena Ljubavlju, dakle i milošću, te samim tim uvijek daje prtednost nasilnom razumu.
Međutim, dok razum odrađujei svoju nasilničku, nesvjesnu ulogu, svjesnost Bića raste i s tim se i stega razuma smanjuje,
zidovi ubjeđenja padaju a iza njih se ponovo pojavljuje ono što im je omogućilo uzdizanje, duša. Razumom prihvatamo
impulse duše I prevodimo ih u misli. Naše misli postaju graditelji naše realnosti. Jednostavno.

- - - - - - - - - -

wirdz:
ništa ti ne znam... :)
Kliknite za proširenje...


Znat' ćeš kada budeš JEDAN sa onim-što-jeste. :)

I sad si ali toga nisi svjestan. Pažnja ti je usmjerena u projekciju, u sadržaj Uma.
 
Poslednja izmena:
To je veoma jednostavno... evo ovako:
Stani ispred ogledala i zamisli da je ogledalo nevidljivo, ne postoiji, a odraz koji u njemu vidiš zamisli da je jedno sa tobom.
Kada to ostvariš, shvatit' ćeš da odraz tvog lika u ogledalu uvijek predstavlja 'tebe', tj, odraz tvog lika u datom trenu,
onakvog kakav tvoj lik jeste. I kad god pogledaš u ogledalo (ako je ogledalo u direktnom odnosu sa tvojim likom) uvijek ćeš vidjeti
svoj odraz u njemu. A onda okreni ogledalo od sebe, načinivši određeni, bilo koji ugao izvan nultog, i shvatit' ćeš da se znanja
(odrazi) u njemu mijenjaju. U ogledalu više nećeš vidjeti odraz svog lika već ćeš vidjeti projekciju nečega što se iz prostora prema tebi
odražava pod tim određenim uglom. Dakle, sad si dobio posrednika; PROSTOR. Prostor je fizička manifestacija UMA.
Ako si u odnosu sa refleksijom te neke projekcije znak je da si u stanju razuma. U istom razumu postoji memorija. Memorija služi
pamćenju opaženih informacija... koje se po želji mogu uzdiži u postojanje...sjećanjem...itd...
 
Poslednja izmena:
wirdz:
Kada kažeš 'oni'... da li ti uopšte znaš ko su 'oni' koji su kao 'Tolteci' pisali te spise???

Znam, ne znaš. Oni su najčešće ljudi koji nisu doživjeli ono što u spisima piše. Spise takvog karaktera, bilo koje religije,
nisu pisali prosvijetljeni ljudi, već oni koji su iskustva prosvijetljenih prevodili na sebi svojestven i svrsishodan način.
Znali su samo oni koji su znali, no to ne znači da je njihovo znanje bilo u skladu sa vladajućom doktrinom.

Dakle, kada kažeš 'Tolteci', ti govoriš o usvojenom mišljenju plemena, o oformljenom mišljenju vladajućeg sloja jednog naroda
u datom vremenu a ne o pojedincima koji su uistinu jedino i mogli doživjeli neposredna znanja i iznijeti ih na svjetlo dana.
Tako i kada kažeš Taoizam i kada kažeš Hrišćanstvo, Hinduizam i drugo. Sve su to je prežvakane, iz ko zna koje ruke,
transformisane INFORMACIJE. To nisu neposredna ZNANJA. Odatle i odstupanja od apsolutne istine.
Kliknite za proširenje...
 
Poslednja izmena:
Koliko sam shvatio, to je tradicija znanja, prenošena generacijama, ljudi su se osvedočavali u to.
Možda čak može da se kaže - neka vrsta nauke.
I sam sam se osvedočio u neka od njihovih učenja.
 
wirdz:
Koliko sam shvatio, to je tradicija znanja, prenošena generacijama, ljudi su se osvedočavali u to.
Možda čak može da se kaže - neka vrsta nauke.
I sam sam se osvedočio u neka od njihovih učenja.
Kliknite za proširenje...

A ja ti opet kažem... to je prevod prevoda. Istinu su znali samo neki pojedinci, kao ja recimo.
Ostali su prepisivači ili sakupljači saznanja...

- - - - - - - - - -

Ne kažem da su neki spisi dosledni istinama. Mnogi nisu.
To možee znati samo onaj koji ima neposredno znanje.
 
nez... ja sam možda prepisivač ili sakupljač saznanja.
čitam svašta i upoređujem, imam razna iskustva, ali mislim da nemam direktno iskustvo prosvetljenja.
čitam ovih dana nešto o toj zen školi, koliko sam shvatio kažu da je prosvetljenje nešto što se dešava naglo.
a koliko sam shvatio tolteke, moraš biti pripremljen za to...

Untitled.jpg
 
JA KOJI JESAM:
To nam je dovoljno samo kad nismo svjesni ni sebe ni procesa kroz koji postajemo 'ljudi', kreacija.
Jednom kada postanemop svjesni Sebe-Kreatora u čovjeku tad ne možemo biti zadovoljni onim što nas snađe,
tad realnost kreiramo svjesno a kad smo svjesni ništa nas ne može snaći. Ipak, ako se desi da nas nešto snađe
to je samo znak da smo ponovo pali u nesvjesno stanje. Cilj življenja je osvješćenje Kreatora u poziciji kreacije,
dakle osvješćenje nesvjesnog.

- - - - - - - - - -

Ja znam jer sam u direktnom odnosu sa Bogom. Eto, jednostavno :)

Čovjek ne inkarnira. Čovjek ne re-inkarnira. Duša inkarnira i stoga, bivajući nerealizovana u jednoj inkarnaciji,
ponovo inkarnira u drugo tijelo, dakle isti plan se ponovo projektuje u novu inkarnaciju.
Kliknite za proširenje...

Savremen čovek je svestan i sebe i sveta u kome živi, zato je nezadovoljan i toliko pati.
I baš zato mora biti spreman da podnese sve što ga snađe.

Cela ta priča o reinkarnaciji svodi se sasvim jednostavno na razmnožavanje.
Svako biće može iza sebe ostaviti seme da iz njega izrastu potomci i da kroz njih nastavi da živi
sve dok ima života na Zemlji.
Ali to važi samo za one jake koji su sposobni da podnesu sve što ih snađe.

A za svoju dušu mora se svako postarati sam i graditi je strpljivo celoga života,
delo vredno življenja.
Kako gradi, tako će biti upamćen ili zaboravljen.

Tebi je lako jer si u direktnoj vezi s Bogom, svi drugi moraju se osloniti samo na sebe.

A ja?
Često hodam sa glavom u oblacima, ali su mi noge zalepljene za Zemlju.
A Tvorca mogu samo da pozdravljam - sa divljenjem i sa osmehom.:)
 
flaj:
Savremen čovek je svestan i sebe i sveta u kome živi, zato je nezadovoljan i toliko pati.
I baš zato mora biti spreman da podnese sve što ga snađe.

Cela ta priča o reinkarnaciji svodi se sasvim jednostavno na razmnožavanje.
Svako biće može iza sebe ostaviti seme da iz njega izrastu potomci i da kroz njih nastavi da živi
sve dok ima života na Zemlji.
Ali to važi samo za one jake koji su sposobni da podnesu sve što ih snađe.

A za svoju dušu mora se svako postarati sam i graditi je strpljivo celoga života,
delo vredno življenja.
Kako gradi, tako će biti upamćen ili zaboravljen.

Tebi je lako jer si u direktnoj vezi s Bogom, svi drugi moraju se osloniti samo na sebe.

A ja?
Često hodam sa glavom u oblacima, ali su mi noge zalepljene za Zemlju.
A Tvorca mogu samo da pozdravljam - sa divljenjem i sa osmehom.:)
Kliknite za proširenje...


Kažeš savremen čovjek... savremen čovjek nije svjestan ničega. Nikakav čovjek nikad nije bio svjestan niti će biti.
Samo Biće može ili pak ne može biti svjesno Sebe u čovjeku. Ako postane svjesno sebe onda i čovjek kojim se doživljava
postaje kreacija u kojoj je Kretaor svjestan sebe, stoga, čovjeka ništa od tad ne može snaći.... čovjek od tad postaje
svjesna kreacija, kreacija sa Tvorcem osviješćenim u sebi.

...
Da, meni je lako. I tebi će biti lako kad se osvijestiš. :)
Ja ti želim što brže osvješćenje, a ako pak još uvijek želiš da živiš život kako te snađe, samo izvoli. Bog se neće požaliti.
A ni ja. A to sa pozdravljanjem Tvorca... kako možeš pozdraviti nekoga koga niti znaš niti dosežeš?
Tvorac si ti, stoga ne možeš 'GA' pozdravljati, možeš samo Sebe pozdravljati i diviti se sopstvenim tvorevinama.

Ali... u nesvjesnom stanju je mnogo teže prihvatiti sebe Tvorcem nego li prihvatiti ideju da postoji nešto drugo koje te stvara...
na taj način daješ sebi opravdanje za nepreuzetu odgovornost za sve što te u nesvijesti snađe. ;)
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top