Meni se čini da se takva formulacija ne može koristiti.
Ja te pitam da još jednom baciš pogled na pečate Praviteljstvujušćeg sovjeta serbskoga (1804) i vožda Đorđa Petrovića (1806). Je li Karađorđe ili ne bio vladar
Srbije? Naravno da jest.
Logika kojom ti ideš jednostavno nema nikakva smisla; hoćemo isto tako reći da Crna Gora nije imala svoj grb prije 1905. godine..?
Je li treba da postavljam putir iz 1807. g. na kojem se vidi
kompletni knjaževski grb? Evo ga:
Vidimo ovdje da je znači još u vrijeme Prvog srpskog ustanka manje-više bio formiran grb koji će docnije upotrebljavati Obrenovići; uz stilsku razliku da ovaj grb nema krunu, već vrlo interesantno
nabor porfire na njenom mjestu.
A evo još jedne
vrlo interesantne upotrebe toga grba; posebno je interesantna jer je u njoj ovaj grb umetnut u dvoglavoga orla! U pitanju je ktitorska ploča vojvode Jakova Nenadovića na kuli u valjevskome Kličevcu, iz 1813. godine:
Što se tiče srebrnog dvoglavog orla poslije nestanka dinastije Nemanjića niko se nije smio ni usuditi na korišćenje njihovopg grba, naročito ne srebrnog orla koji je bio grb cara Dušana Silnog. [..] Nešto nijesam primjerio da se iko drugi usuđivao koristiti srebrnog orla sve do XIX vijeka.
Bijel il' žut, to je sada manje bitno; blisko je sa onom dobrom dilemom crven-ljubičast...ja se ne razumijem toliko dobro u heraldiku, ali meni se to čini kao jedno posve semantičko pitanje (koje ni u to vrijeme dakako uopšte nije bilo toliko relevantno).
Međutim, ono o čemu raspravljamo jeste tvoja tvrdnja da poslije nestanka dinastije Nemanjića (valjda smrti cara Uroša??? sama dinastija je potrajalo i do duboko u XV stoljeće!) niko ne koristi njihov grb (uopšteno, neovisno od boje!); dozvoli da citiram samoga sebe:
..grbovnik iz 1415. godine, u kome je ovako prikazan grb Države srpskih despota:
(i o ovome smo nekoliko puta do sada već bili popričali)
I uzgred,
koji je smisao govoriti o grbovlju srednjovjekovnih Srba, ako se ograničavamo na tu zapadnjačku
u užem smislu interpretaciju, i još se slažemo da u Carstvu Romeja nije bilo takvoga pogleda (mada se ne bih baš složio, jerbo od
frankotalijanske epohe u XIII stoljeću dolazi do određene latinizacije Vizantije i samim tim poprimanja ovakvih interpretacija; prvi heraldički štit se na romejskim prostorima javlja već na samom početku XIII st.)?
Podsjetiću te, na to si ti odgovorio:
Da to je grb Despotovine i najvjerovatnije je vjerodostojan jer su despoti već u dodiru sa Mađarima i drugim iz Centralne Evrops prihvatili grbove kao razlikovne znake.
Ovo je grb Srbije iz nekog grbovnika za koji još nisam siguran, iz onoga vremena:
Evo onoga popisa nemanjićkih orlova, tako često postavljanoga na našu temu:
I Stefan Lazarević i Đurađ Branković vrlo jasno preuzimaju Dušanov dvoglavi orao i u tom smislu ga koriste. To čine osim te dvije porodice, još i Kotromanići.
Orao srpskih despota, baš kao i onaj u srpsko-bosanskih kraljeva, naslije]en je od Nemanjića;
nije on dobijen od Romeja ako si to mislio (preuzimanjem despotske titule 1402. godine).
A i na kraju, da ja tebi postavim jedno dobro pitanje:
na osnovu čega tvrdiš da je orao cara Dušana bio bijele boje?
Što se tiče ovoga:
Takve prirode je i grb Crnojeviča koji su vjerovatno zlatnog orla diobili ženidboom sa Katriotima koji su ga dobili opet ženidbonm sa vizantijskom princezom.
Ovdje bih se složio sa S&W:
те боје су се искристалисале (а и мењале) касније, кад су прешли у Италију. у матичним земљама не верујем да су уопште биле важне, јер у свету њихових идеја и схватања двоглави орао није био породични симбол (а поготово не грб), него обележје владарског достојанства (што сведочи и сам Јован Мусаки у својој хроници), самим тим и одређених права и престижа. зато су га истицали сви они који су у то доба драматичних догађаја настојали да се легитимишу (и пред страним државама и пред домаћим становништвом) као самостални владари. тражити ту неке везе преко којих се двоглави орао ширио и преносио у доба општег расула, потпуно је бесмислено, јер је њима хералдика била страна.
Daklem Crnojevići su taj simbol istakli slično kao i druge velikaške porodice u regionu; Arianiti, Dukađini, Kastrioti, Muzakiji,...jer je on bio
simbol samodržavlja, odnosno suverene vlasti. Svakako je nesporno da je relevantno i to što je dotični simbol bio korišćen, opet upravo i u toj svrsi i na području koje ja predložih da se zove 'srpskim komonveltom' (a CR se za sada jedini složi); crnojevićka crnogorska državica je nesporno proizišla iz područja srpske srednjovjekovne države i kult Nemanjića je imao svoju ulogu, u vladarskoj ideologiji Crnojevića. Ni oni koji pokušavaju načiniti heraldičke veze između Crnojevića i Nemanjića iz ispolitizovanih razloga iz nacional(istič)nih pretenzija, imajući rečeno u vidu, ne moraju biti baš u potpunosti u krivu (iako su im motivi možda pogrešni)...
Krst sa ognjilima metal na crvenom je grb Paqleologa careva Vizantije
Koji su nam baš dokazi da je to bio grb Paleologa, u vrijeme postojanja Romejske carevine? Zar nije jedini detaljni opis - onaj španski opis grba
Latinskog carstva iz oko 1385. godine? Gdje su nam ukazatelji o bojama..?
Preuzimanje grba zadnje vladarske kuće Vizantije i njegovo pripisivanje zemlji Srbiji je po mom mišljenju početak buđenja narodne svijseti kod naroda Srba iz čega se izrodila i nacionalna ideja koja je i učinila na kraju da se grb Palologa usvoji kao grb Srbije, sa jasnom aspiraciom na prijesto carevine.
Teško da će
ilirski grbovnici s kraja XVI stoljeća išta imati sa nacionalnom idejom ili uopšte buđenjem nacionalne svijesti kod ikoga. Prije, ona ima veze sa borbom za priznanje plemićkih prava: Tu mislim u prvom redu na Ohmućevića naravno, koji je po svemu sudeći ovaj simbol pripisao Srbiji prije 1590. godine.
Ja lično vjerujem Palavestri da se odgovor krije u
Grbovniku iz Šarolea, nastalom oko 1425. godine.
Tamo je taj grb pripisan Srbiji, vjerovatno zbog despotskoga dostojanstva (i korišćenja zapadnih heraldičkih vidova interpretacije).
I ja bih još to povezao sa činjenicom i da jedan raniji grbovnik iz 1295. godine pripisuje srpski štit
Solunskoj kraljevini, kao i pripisivanjem dotičnoga grba (od Orbinija pa na dalje?)
Mrnjavčevićima.
Interesantan je i podatak da taj stari engleski
Grbovnik Lorda Maršala tvrdi da je grb Srbije Milutinove epohe srebrni krst na crvenom polju - da nije neko pomislio da su omaškom ognjila izostala..?