Šta imam protiv tog momka?
Opcija “reformskih talibana”, tako dobro poznata, iritira već odavno mnoge građane naše zemlje. Praktično sve, kad izuzmemo DS, manjina i još poneke strančice. A iritira i dobar broj članova DS-a, možda čak većinu – zavisno koga sve smatramo talibanom.
Ali zašto je baš Čeda najviše iritantan?! Možda zato što je elokventniji od ostalih i što uvek kaže šta misli (što mu priznajem kao plus). Ili zato što su njegovi džipovi, jahtarenja, obesnost, stanovanje u kući oligarha, uočljiviji nego kod ostalih. Ja imam još jedan razlog. Ali pre toga, vratimo se u vreme Miloševića, tj zašto sam bio protiv njega.
Naravno, dominirali su tu opšti razlozi – Zloba je sjebao stvari. Nije u pitanju nedemokratski režim, nije u pitanju nacionalizam u pitanju je to što je sjebao stvari. I zato su ga Srbi srušili, a ne zato što su se zaželeli demokratije ili pokajali “zbog svega što nam se dogodilo”. A imao sam i jedan ličan razlog.
Kada sam studirao, bio sam nerd. I ne stidim se toga. Sada imam druge zanimacije, a i neću valjda čekati penziju da se odmaram i provodim. A setimo se nakaradnih vrednosti koje je promovisao režim 90-ih. Razni “eksterni atributi” – kola, pištolji, mobilni (tada luksuz) i sveopšte pljuvanje po znanju, školi, inteligenciji, uopšte onome što se smatra srednja klasa. Vrhunac svega kada Zloboleon dočekuje predstavnike studenata u protestu i kaže im “niste vi meni ništa bolji od nekog radnika ili seljaka”.
I onda, 5. Oktobra 2000-te, kada sam bio ispred Skupštine, i kasnije sa gas-maskom kod RTS-a, mislio sam kako će doći vreme u kome se ceni znanje. Bizmark je rekao “ja sam plemić i hoću da imam koristi od toga”, a ja kažem: ja sam inženjer i hoću da imam koristi od toga.
Ali u DOS-u niko osim Čove i Velje nije bio iz tehničkih nauka. Izvorno, “demokratska opozicija” nije pridavala ni ekonomiji veliki značaj i zato je nastao G17, preimenovan u G17+ kada su lideri “opozicionih” gradova pokazali nesposobnost da raspodele gorivo iz programa “energija za demokratiju”. Takođe, kao čoveka koji radi u Telekomu Srbija neopisivo me je iritiralo to što je psiholog Tadić postao savezni ministar za telekomunikacije. Kao da u ovoj zemlji nema inženjera telekomunikacija. Pa samo u Telekomu ih ima hiljadu.
I najzad dolazimo do Čede. Sećam se nekog duela iz 2002 kada je Čeda rekao Maršiju: “Ovo što vi meni kažete da sam propali student rekao mi je i Milošević pre nekoliko godina”. Marši, trom kakvim ga je Bog dao (iako majstor cinizma) se naravno nije snašao. A znate šta bi ja Čedi odgovorio? Rekao bih mu:I Milošević je ponekad bio u pravu. Analizirajmo malo rečenicu: Ovo što vi meni kažete da sam propali student rekao mi je i Milošević pre nekoliko godina. Alo majstore, pa ja sam za tih nekoliko godina završio fakultet! I šta sad, ja nemam džip, niti idem jahtom na letovanje, niti živim u ogromnoj vili u okolini BGD, a sve to ima neko ko je prvo postao potpredsednik vlade, pa onda završio fakultet. Jesmo li se za to borili?
Stvar je još i gora: taj propali student nas je vodio u evroatlanske integracije! U pravu su oni koji kažu kako su reforme stale ubistvom Đinđića. Stale su jer su kormilo preuzeli Živković (takođe zanimljiv slučaj za posmatranje) i Čeda. I reforme su ponovo krenule. Poyitivna Studija iyvodljivosti, reformski zakoni, dolazak bankara, ukidanje poslednjih sankcija od strane SAD, slobodna trgovina šećerom i tekstilom...