Jedan lopov je otišao, došao je drugi. To je bio i jedini mogući ishod, neka se niko ne zavarava da je moglo drugačije. Sada je jedini cilj smaknuti novog samoproglašenog cara. Što su duže na vlasti ovim giricama pucaju kaiši.
Da krenemo od nekih pojedinosti:
Doček Nove 2015. godine:
http://www.blic.rs/Zabava/Vesti/524957/Brega-i-Ceca-rekorderi
2 puta po 20.000 e, malo li je na ovu bedu + gde baš da dođu bivši Mirkovićevi puleni
Novi članovi gradskog veća: Dušan Firović - vlasnik telefizije F kanal, na taj način je neutralisana konkurencija u medijima. Milko Todorović - bivši najbliži saradnik Boška Ničića, čovek koji je promenio stranu za 180 stepeni.
Ukidanje prenosa sednica gradske skupštine + dodeljivanje sredstava televiziji Best u suprotnosti sa Zakonom o sukobu interesa.
Rušenje mosta na Timoku radi navodne rekonstrukcije zbog čega je deo grada odsečen više od pola godine....
Vuksan Cerović:
"Od kako je pod firmom SNS lokalnu vlast u Zaječaru prigrabio PRS (Pokret radnika i seljaka) predvođen estradnim menadžerom Sašom Mirkovićem, ovaj grad sve više liči na cirkusku šatru. PRS-ovci koji o funkcionisanju lokalne samouprave pojma nemaju, niti ih to interesuje, za rekordno kratko vreme su u Zaječaru napravili haos kakav ne pamte ni najstariji žitelji ovog grada.
Od kako su na vlast došli PRS (Pokret radnika i seljaka preobučen u šinjel SNS) i URS (preletači iz stranke Mlađana Dinkića) u Zaječaru vlada pravi pravcati haos. Od obećanih investitora nema ni traga ni glasa, „ogromna" ulaganja u infrastrukturu pretvorena su u mrvice (u 2013. godini u Zaječaru je asfaltirano svega kilometar i 600 metara ulica), javna preduzeća i ustanove se nakaradnom kadrovskom politikom bukvalno razbucani, a plate u njima kasne od tri do šest meseci.
U tom galijamatisu u kome se ne zna ko pije, ali se zna da narod plaća, dobro ide samo politički podobnim medijima, a pre svega privatnoj Timočkoj televiziji i radiju (Best televiziji), koja se pretvorila u pravog pravcatog haračliju, koji nemilice guli gradski budžet, a po mnogim indicijama i druge državne i privatne firme. U ugovorima koje je ta medijska kuća u 2013. godini sklapala sa javnim preduzećima i ustanovama, piše bez pardona da je korisnik usluga „najbolje regionalne televizije u Srbiji" dužan da uplati ugovorenu sumu odmah po potpisivanju ugovora!
Tokom vladavine Boška Ničića, do početka 2007. godine, Radio-televizija Zaječar bila je javno preduzeće. U jednom trenutku je zapošljavala 119 radnika i gradski budžet koštala 45.000.000 dinara. Tada je imala naveću sopstvenu produkciju i tada je ulagano mnogo novca u opremanje te medijske kuće.
Time, i ne samo time, RT Zaječar, a i još neke privatne medijske kuće manjeg značaja, počele su da postaju jedna od značajnih poluga vlasti, a mediji nacionalnog formata sumnjivci koje treba izbegavati i kojima treba otežavati fukcionisanje. Takvo viđenje funkcije informisanja dovelo je, 2011. godine, do bukvalnog proterivanja dopisništva RTS iz Zaječara. Formalni razlog su bile prostorije, a stvari što su na RTS - u emitovani i prilozi koji nisu bili po ukusu tada neprikosnovenog gazde Zaječara. Podaništvo je nastavljeno i nakon prve privatizacije početkom 2007. godine, kada je RT Zaječar na aukciji navodno kupio Dušan Ninić za 215.202,53 evra što je po srednjem kursu iznosilo oko 18 miliona dinara. Cenu je zapravo platio grad Zaječar, jer je iz budžeta grada za tu godinu za privatnu medijsku kuću izdvojen bezmalo isti iznos.
Da od zla može biti gore, uverili su se i novinari građani kada je u februaru 2010. godine, RT Zaječar po pisanju mnogih medija kupio Saša Mirković, vlasnik „Beotona". Mirković je tada izjavljivao da je on samo zastupnik većinskog kapitala, a da je pravi vlasnik Danijela Vidosavljević, radnica „Beotona". Još je tada izjavio da neće biti otpuštanja radnika nego zapošljavanja novih i, po običaju slagao. Po završnom računu za 2013. godinu u Timočkoj televiziji i radiju radila su 52 radnika.
Osim 18.000.000 dinara koliko je Timočka televizija i radio dobila u 2013. godini na osnovu „ugovora o poslovno - tehničkoj saradnj", koji bi se sa popriličnom argumentacijom mogao svrstati u jedan od oblika korupcije, kao i 3.800.000 iz Budžetskog fonda za zaštitu životne sredine (bez ikakvog oglasa i potajno od građana) u opticaju su i brojne druge pogodnosti u korist PRS-u lojalne televizije. Iako u Zakonu o javnoj svojini piše da se imovina lokalnih samouprava daje u zakup po tržišnim cenama,
Nažalost, to nije jedini način na koji se gradski budžet čerupa. Dok svugde u svetu televizije plaćaju prava da prenose ili odloženo emituju fudbalske utakmice, FK Timok to kao uslugu plaća Best televiziji. Ugovor o tome sklopljen je 15. jula 2013. godine, kada je na čelu kluba bio pevač Aca Lukas i kada je na vlasti u Zaječaru bilo Privremeno veće u kome su vedrili i oblačili kadrovi PRS-a.
U Timočkoj televiziji i radiju zaveden je istog dana, a u FK Timok 9. avgusta 2013. godine i njime se klub obavezao da Timočkoj televiziji i radiju mesečno plaća 1.300.000 dinara. Do početka maja ove godine po tom ugovoru je preneto 9.860.000 dinara, a Timok je ispao iz Prve lige. Svakako je zanimljivo navesti da je ugovor zaključen na četiri godine i da je njime predviđeno da Timok, u slučaju da jednostrano raskine ugovor, Timočkoj televiziji i radiju mora jednokratno isplatiti „naknadu u visini jedne sezone".
Osim Timočke televizije i radija o budžet grada Zaječara su se ogrebali Hepi TV, „Blic", „Naše Novine", „Informer", TV Fira i „Alo". Osim Hepi TV, sa kojom su Narodni muzej i CEKIT sklopili ugovore za „reklamne sekunde na nacionalnoj televiziji" za ukupno 2.310.000 dinara, ostali ugovori su znatno sitniji. Zanimljiv je svakako i slučaj firme BIG BLUE GROUP - ogranak PRINCIP ADVERTISING koja tek formiranom Sportsko-poslovnom centru „Timok", čije finansiranje u tom trenutku još nije bilo rešeno, naplatila „izradu medija plana i PR aktivnosti" 380.000 bez PDV, a CEKIT-u za „obezbeđivanje prostora u dnevnim novinama" u mesecu decembru 2013. godine 391,000 dinara. Sa istom firmom grad Zaječar je 23. 12. 2013. godine sklopio ugovor u vrednosti 3.372.969,60 dinara, po kome se to preduzeće obavezalo da u Beogradu na bilbordima u trajanju od mesec dana reklamira grad Zaječar. Posle toga su Beograđani nagrnuli u Zaječar. Šatro!"