Brak/partnerstvo/prijateljstvo/ljubav, unutar porodice?

Kanarinka zar i sada mi ne kalkulisemo materijalno da bi nasoj porodici priustili sto vise? Shvatam ja tebe sta hoces da kazes, ali prihvati cinjenicu da i takvi ljudi postoje. Kasnije im tesko pada na pamet da se razvedu. Prosto jedan bez drugoga ne mogu.

Slozicu se da postoje,i zalosno je sto protrace svoj zivot tako.
A zene kod nas kalkulisu jer im se cini lakse ostati i trpeti"dobru priliku",nego li da se osamostale,ali deci obavezno utuve u glavu da su to cinile zbog njih,a eto mogle su da gledaju sebe,al eto nisu jer su im oni bili najvazniji....bla bla,pateticno!
 
Mislim da sakrivanje iza recenice"zrtvujem se za porodicu"ustvari stoji ne ta zelja,vec materijalna kalkulacija!Tamo gde je zena materijalno sigurna,nema trpljenja niti"zrtvovanja"kao posledica njene nesposobnosti za samostalni zivot!Ako se par razume,mislis da tu ne postoji zrtva i kompromis i odricanje?Itekako postoji!
I dalje ne prihvatam da je deci gde se roditelji non stop svadjaju moze biti dobro.To sto su svi naviknuti na takvo stanje,ne znaci ujedno da im je i dobro.Ja sam pre za krilaticu:Bolje dobar razvod,nego los brak,jer pokvareni rajfeslus je pokvaren,ruzan i nefunkcionalan,iako ga pojedinci i kao takvog koriste!
Ne,tamo gde se par ne razume i ne voli,tu nema ni dogovora oko dece,jer uglavnom pojedinacno deci popustaju i ulaguju im se,da bi bili privrzeniji jednom od njih.

A sta ako razvod bude jos gori?
Razvod je garancija da ce doci kraj losem braku ali nikako nije garancija da ce doci kraj losem zivotu. Cesto posle razvoda neke stvari budu jos gore. Istina, deca ne mogu biti srecna tamo gde se roditelji svadjaju ali i posle razvoda mogu biti jos nesrecnija. Kao prvo te svadje se mogu nastaviti, mogu biti propracene ili zamenjene prepucavanjem, stavljanjem dece u ulogu postara, loseg glasnika, zrtve inata, gluposti i mrznje. Moze se desiti da u svom besu i bezumlju jedan roditelj prestajuci da bude supruznik prestane i da bude roditelj...Moze se desiti mnogo toga loseg.


Nekim zenama i muskarcima naravno, razvod je poslednja tacka tamo gde se pruza njihov pogled i misle da iza nje postoje samo lepse stvari od onih koje su do tada trpele a neki ljudi opet gledaju i dalje pa vide ili im se samo iz straha cini da vide lose i losije i posle razvoda. Onda kazu sebi da je najbolje da ostanu tu gde jesu i da pokusaju izvuci maksimum iz onoga sto imaju.


Pogrese i jedni i drugi, urade pravu stvar i jedni i drugi.
Mnoge bi zene bile srecnije da su se usudile razvesti a mnoge bi bile srecnije da su ostale i u takvom, nesavrsenom pa cak i losem braku jer ono sto im se desilo posle braka teze je i bolnije nego ono sto je bilo u braku.
Isto tako mnogi koji su se razveli ucinili su pravu stvar jer je zivot od tada krenuo bolje a postoje i neki kojima je i brak promenio smer pa iako se nisu slagali u dvadesetim ili tridesetim, poceli su jako dobro funkcionisati u cetrdesetim.


Nema pravila. Na zalost!
 
Ако је брак био лош, развод не може бити добар!
То је бесмислена флоскула коју потежу као оправдање!
Људи који су живели у лошем браку, још горе живе после развода, препуцавају се преко деце и свакако.
Они који су живели у солидном браку, па из неких разлога решили да се разведу - они могу имати пристојан развод и пристојан живот као разведени.
 
Ако је брак био лош, развод не може бити добар!
То је бесмислена флоскула коју потежу као оправдање!
Људи који су живели у лошем браку, још горе живе после развода, препуцавају се преко деце и свакако.
Они који су живели у солидном браку, па из неких разлога решили да се разведу - они могу имати пристојан развод и пристојан живот као разведени.
Jes,glupa izreka,ali los brak ostaje takav,a sa razvodom ima nade da ce se iole normalno ziveti.
 
A sta ako razvod bude jos gori?
Razvod je garancija da ce doci kraj losem braku ali nikako nije garancija da ce doci kraj losem zivotu. Cesto posle razvoda neke stvari budu jos gore. Istina, deca ne mogu biti srecna tamo gde se roditelji svadjaju ali i posle razvoda mogu biti jos nesrecnija. Kao prvo te svadje se mogu nastaviti, mogu biti propracene ili zamenjene prepucavanjem, stavljanjem dece u ulogu postara, loseg glasnika, zrtve inata, gluposti i mrznje. Moze se desiti da u svom besu i bezumlju jedan roditelj prestajuci da bude supruznik prestane i da bude roditelj...Moze se desiti mnogo toga loseg.


Nekim zenama i muskarcima naravno, razvod je poslednja tacka tamo gde se pruza njihov pogled i misle da iza nje postoje samo lepse stvari od onih koje su do tada trpele a neki ljudi opet gledaju i dalje pa vide ili im se samo iz straha cini da vide lose i losije i posle razvoda. Onda kazu sebi da je najbolje da ostanu tu gde jesu i da pokusaju izvuci maksimum iz onoga sto imaju.


Pogrese i jedni i drugi, urade pravu stvar i jedni i drugi.
Mnoge bi zene bile srecnije da su se usudile razvesti a mnoge bi bile srecnije da su ostale i u takvom, nesavrsenom pa cak i losem braku jer ono sto im se desilo posle braka teze je i bolnije nego ono sto je bilo u braku.
Isto tako mnogi koji su se razveli ucinili su pravu stvar jer je zivot od tada krenuo bolje a postoje i neki kojima je i brak promenio smer pa iako se nisu slagali u dvadesetim ili tridesetim, poceli su jako dobro funkcionisati u cetrdesetim.


Nema pravila. Na zalost!
Treba onda lepo naglasiti od samog starta da se u razvod, kao i u brak, ne upuštamo samo zbog dece. Šta više, sve ove stvari radimo zbog sebe, svoje sreće i svojih vizija sopstvene budućnosti (uz naravno onaj dodatak druge osobe al' ta druga osoba je iz našeg ugla "saputnik" pa ne radimo ništa zbog nje/njega konkretno nego sa njim odnosno njom). Deca pretrpe u svakom slučaju, bilo tu razvoda ili ne. Ako neko misli da je nesrećan u braku sa osobom koja je sjajan otac (jer, ipak su najveće šanse da će ON završiti odbačen), postavlja se vrlo interesantno pitanje..... čija nam je sreća, tj. ideja o sreći preča? I koliko žrtve smo spremni da istrpimo, bez da pakujemo to u "razvela sam se zbog dece, da ne bi trpeli naše svađe".

Bila bi to zanimljiva tema..... da li ostati u takvom braku zbog dece? Na ovom podforumu je vrlo popularno mišljenje da se zbog dece treba odreći svega, najčešće se misli na materijalno: njima nike od 18 hiljada, meni cipele sledeće godine i sl..... ali razvod je toliko popularna stvar u ovoj zemlji, zar ne?
Naravno da ne upirem prstom ni u koga :D svako je uradio kako je mislio da je najbolje. Baš bih volela da vidim koliko bi ljudi ostalo u lošem braku kako se ne bi razdvojili od dece, odnosno kako ne bi razdvojili drugog roditelja od njih :think:
 
Treba onda lepo naglasiti od samog starta da se u razvod, kao i u brak, ne upuštamo samo zbog dece. Šta više, sve ove stvari radimo zbog sebe, svoje sreće i svojih vizija sopstvene budućnosti (uz naravno onaj dodatak druge osobe al' ta druga osoba je iz našeg ugla "saputnik" pa ne radimo ništa zbog nje/njega konkretno nego sa njim odnosno njom). Deca pretrpe u svakom slučaju, bilo tu razvoda ili ne. Ako neko misli da je nesrećan u braku sa osobom koja je sjajan otac (jer, ipak su najveće šanse da će ON završiti odbačen), postavlja se vrlo interesantno pitanje..... čija nam je sreća, tj. ideja o sreći preča? I koliko žrtve smo spremni da istrpimo, bez da pakujemo to u "razvela sam se zbog dece, da ne bi trpeli naše svađe".

Bila bi to zanimljiva tema..... da li ostati u takvom braku zbog dece? Na ovom podforumu je vrlo popularno mišljenje da se zbog dece treba odreći svega, najčešće se misli na materijalno: njima nike od 18 hiljada, meni cipele sledeće godine i sl..... ali razvod je toliko popularna stvar u ovoj zemlji, zar ne?
Naravno da ne upirem prstom ni u koga :D svako je uradio kako je mislio da je najbolje. Baš bih volela da vidim koliko bi ljudi ostalo u lošem braku kako se ne bi razdvojili od dece, odnosno kako ne bi razdvojili drugog roditelja od njih :think:

Sta vise reci!?:klap::klap::klap:
Mene nervira ta lazna zrtva za decu,bilo sta da se izabere,razvod ili ostanak u losem braku,vodeci pri tom racuna da deca dobro to utuve u svoje glavice,da se mama i tata zrtovase zbog njih!:dash: Kao da su deca uopste trazila da se rode!U Srbiji ostju iz raznoraznih strahova u takvom braku,ali ko ce javno priznati strah!Da nije tako deca ne bi ni bila svesna te"zrtve"!
 
Ако је брак био лош, развод не може бити добар!
То је бесмислена флоскула коју потежу као оправдање!
Људи који су живели у лошем браку, још горе живе после развода, препуцавају се преко деце и свакако.
Они који су живели у солидном браку, па из неких разлога решили да се разведу - они могу имати пристојан развод и пристојан живот као разведени.

pa ne mora biti tako....meni jeste bio los brak ali razvod je bio odlican....a samo zato sto je on bio los otac, jako malo zainteresovan za dete i to se tek pojacalo posle razvoda.....dete je bilo malo i on se nije ni trudio da odrzi vezu sa njim kroz odrastanje, ponesto obecavao svasta pa nije ispunio, bio nezainteresovan i kad je dete bilo kod njega i to je doprinelo da mi sin ni malo nije vezan za njega....nema nista protiv njega ali ni zelju da ga vidi iako zive blizu.....videli su se jos letos....sve u svemu, svi smo na dobitku jer moj sin i tako nema bas nesto pametno da nauci od njega....
 
Ако је брак био лош, развод не може бити добар!
То је бесмислена флоскула коју потежу као оправдање!
Људи који су живели у лошем браку, још горе живе после развода, препуцавају се преко деце и свакако.
Они који су живели у солидном браку, па из неких разлога решили да се разведу - они могу имати пристојан развод и пристојан живот као разведени.

Апсолутно.
И ја сам писао о овоме раније, сад ми је баш мило да наилазим на ове редове.
 
Sta je objektivno dobar i los brak? Takodje, da li mozemo uopste da govorimo o objektivnosti? Jer ako ne mozemo kako sigurno mozemo da znamo da je los?
Pa s obzirom na to da govorimo o dobrom ili lošem, kao da su to konkretni pojmovi, trebalo bi ih definisati, verovatno. Ali pošto je nemoguće definisati ih objektivno, jedini logičan zaključak je ono što sam već napisala - u brak se ulazi i iz njega izlazi iz ličnih razloga.

Verovatno (ako izuzmemo spomenute ekstremne situacije) svaki brak može da se pretvori u dobar, ako smo lično spremni da se promenimo. To važi za obe strane. Tako gledano, brakovi se raspadaju iz istog razloga iz kog upadamo u depresiju (nemaština, dosada, monotonija, traženje smisla, nedostatak promena, krize svih vrsta); razvodi su često samo pokušaj da se sredi lično stanje u glavi pojedinca. Ili to ili posledica. Sad, svi koji su prošli kroz razvod mogu da mi se poseru na post, ja svakako pišem ovo iz ugla posmatrača. A postavio je pitanje objektivnosti.
 
Retki su slucajevi,kao sto je tvoj,da se roditelji ne razumeju,a da su slozni u vaspitavanju dece!Zato i izrazavam svoju sumnju,i to je moje pravo kao i tvoje da verujes u svoje pisanije.Tamo gde par nema zajednicki jezik niucemu,a da funkcionisu kao svajcarski sat u jednom segmentu,u to ne verujem,jer imam dovoljno godina i zivotnog iskustva da bajke ne shvatam ozbiljno.

Jeste teško i rijetko ali ne i nemoguće. Ja znam ženu koja se razvela od muža. Imaju dvije bliznakinje ( sada već odrasle djevojke ). Kada je se postavilo pitanje viđanja djece ona je bukvalno rekla da muž može da ih viđa kada god hoće i koliko god hoće. Ćerke su ponekad živjele kod njega,ponekad kod njega i odlično su se slagali po pitanju njihovog vaspitanja.
 
Jeste teško i rijetko ali ne i nemoguće. Ja znam ženu koja se razvela od muža. Imaju dvije bliznakinje ( sada već odrasle djevojke ). Kada je se postavilo pitanje viđanja djece ona je bukvalno rekla da muž može da ih viđa kada god hoće i koliko god hoće. Ćerke su ponekad živjele kod njega,ponekad kod njega i odlično su se slagali po pitanju njihovog vaspitanja.

Pa?Takvih je more slucajeva,jer su se lepo razveli,ne gledaju se svaki dan,svako ima svoj zivot,pored dece.
Retki su oni koji su u braku,svadjaju se oko svega,al su slozni oko dece.Nije mi jasno sta takav par uopste postigne ista u zivotu?
 
Pa?Takvih je more slucajeva,jer su se lepo razveli,ne gledaju se svaki dan,svako ima svoj zivot,pored dece.
Retki su oni koji su u braku,svadjaju se oko svega,al su slozni oko dece.Nije mi jasno sta takav par uopste postigne ista u zivotu?

A možda se prosto radi o ljudima koji su dovoljno pametni i svjesni da shvate da djeca nisu tražila da se rode i da nisu dužna da trpe zbog roditeljskih svađa?
 
..kanarinka, zar je teshko poverovati da postoje glasni ljudi koji dzapanjem kristalishu misli..?
Interesantno. Ima takvih ljudi ali je veliko pitanje kako deca doživljavaju tu vrisku i koliko im stresa to nameće od rođenja. Ne smeta im naoko, jer misle da je normalno, ja ipak mislim da se vriska treba kontrolisati pred decom a kad su sami neka se psuju i biju do mile volje. Ako sam te uopšte dobro razumela pošto ne vidim da se o tome pričalo pre.
 
Interesantno. Ima takvih ljudi ali je veliko pitanje kako deca doživljavaju tu vrisku i koliko im stresa to nameće od rođenja. Ne smeta im naoko, jer misle da je normalno, ja ipak mislim da se vriska treba kontrolisati pred decom a kad su sami neka se psuju i biju do mile volje. Ako sam te uopšte dobro razumela pošto ne vidim da se o tome pričalo pre.

..ako su povishen ton i chudan vokabular stvar svakodnevice, pitanje je da li je to deci stresno, poshto uglavnom vide da se stvari na kraju reshavaju na zadovoljavajuc nachin..
..ne sporim da verovatno imaju problema u pokushajima da kod kuce naucheno primene van kuce, poshto im je to u pochetku jedini modus funkcionisanja,
ali brzo se nauchi pokushajima i pogreshkama da sve shto vazi u kuci ne vazi van kuce, bilo to objektivno dobro ili loshe..
..koliko puta si u klinachkom periodu dobila po nosu za "molim", "hvala" ili pokushaj da delish svoje ili tudje ili sachekash na red,
ili s druge strane - da dobijesh preko reda ili vishe zato shto si mladja/starija, potegnesh za mladjeg ili se proshvercujesh uz starijeg, etc, etc ..?
..e tako se vrlo brzo zagubi i naucheno podizanje glasa i histerichno raspravljanje..
..nije pozeljno, nije sjajno, ali se vremenom izanalizira i preraste i zivi se s tim da, kako reche zena u prvom postu, neko jednostavno "funkcionishe na nekonvencionalan nachin"..

..slazem se da je u sluchaju sporadichnih prepirki potrebno iskljuchiti decu kao posmatrache, bez izuzetaka..
..chak iako ne ukljuchuju vrisku i tuchu..
..onog trenutka kad ne vladamo situacijom i kad je pitanje kako ce deca doziveti sve to..
..argumentovana rasprava, je sasvim suprotno, neshto chemu ih treba uchiti od najranijeg doba..
 
Poslednja izmena:
Pa s obzirom na to da govorimo o dobrom ili lošem, kao da su to konkretni pojmovi, trebalo bi ih definisati, verovatno. Ali pošto je nemoguće definisati ih objektivno, jedini logičan zaključak je ono što sam već napisala - u brak se ulazi i iz njega izlazi iz ličnih razloga.

Verovatno (ako izuzmemo spomenute ekstremne situacije) svaki brak može da se pretvori u dobar, ako smo lično spremni da se promenimo. To važi za obe strane. Tako gledano, brakovi se raspadaju iz istog razloga iz kog upadamo u depresiju (nemaština, dosada, monotonija, traženje smisla, nedostatak promena, krize svih vrsta); razvodi su često samo pokušaj da se sredi lično stanje u glavi pojedinca. Ili to ili posledica. Sad, svi koji su prošli kroz razvod mogu da mi se poseru na post, ja svakako pišem ovo iz ugla posmatrača. A postavio je pitanje objektivnosti.

Ovo je tacan odgovor. Lepo definisan. Razlog nikako ne moze da bude objektivan, vec iskljucivo subjektivan, osim kada se radi o zlostavljanju.
Iz licnih razloga ulazimo u neku vezu ili brak. Oni mogu biti materijalne prirode, iz ljubavi, sebicnosti ili sasvim nesto deseto.
Svako pokusava da ih objektizira jer na taj nacin se donosi lakse odluka o prekidanju. Ali ona je i dalje licna.
Pitanje sam postavio na osnovu svoje prakse rada sa bracnim parovima. Napravio sam istrazivanje gde sam snimao razgovore uz dopustenje klijenata i te razgovore pustao drugim bracnim partnerima i obrnuto. Zaprepastili biste se kako su reagovali. Birao sam tako da u jednom razgovoru imam nezadovoljnu zenu, a u drugom nezadovoljnog muza. Primeri koji su suprotni od problema partnera kojima sam pustao. Nisu razumeli jedni druge. Tamo gde je zena bila zrtva muskarci su stajali na njenu stranu, a gde je muz bio zene su ga branile.
Dolazimo do toga da je predstava o braku jedno, i svako od nas zamislja kako bi brak trebao da izgleda. Ako se ostane na tome nastaju razocaranja. Brak mora da se zivi, masta dolazi da ga ulepsa, a trud i zrtva ga cine jakim, jer sama ljubav je veoma konkretna, ne masta se o njoj, jer onda preko puta sebe nemamo licnost koju volimo, vec gomilu maste.
 
Лепа тема.
На брзака:
Кад се родио старији син, после 11 година нашег забављања, једино је Хелен изјавила оно што смо нас двоје мислили:,,Тако нам је било лепо све ове године, а сад дошао неки странац да нам све то поквари!'' :)
Мислим да је наше дугогодишње забављање одиграло велику улогу, с те стране, да нисмо престали да МИ будемо пар, иако смо постали родитељи.
Мада, морам признати, у једном моменту сам схватила да сам ја само домаћицасупругамајка, са акцентом на ,,мајка''.
Да не дужим, од кад су деца на факсу, ми имамо своје теме и своје време и даље, и то ми је значајно, сад сам тек сигурна да се нисмо погубили.

Sličan slučaj.
Samo moj Shaban studira u Srbiji,
Već svojoj kući dolazi kao u goste.

Ali ima i dobrih stvari:
Studira Informatiku (na taju)
i ima prosek preko 8.5
što je uslov za ostajanje na budžetu

PS: ja sam nacionalna manjina u svojoj kući
Žena i sin (po rodjenju - BG) srbijanski državljani.

Pravi m(j)ešoviti brak

I što davno reče jednom kad je malo popio
pokojni kum Bato:

Vidiš kume, što sam stariji sve više volim ovu moju.
Nit' koja više gleda mene, nit' ko nju.

I da dugo smo u braku:
žena 24 godine, ja 48.
 
Poslednja izmena:
Ja ti lepo rekoh da ova dikusija nema ama bas nikakve veze licno sa tobom!Dala si primer,ja ga komentarisem,teoretski da li je moguc ili ne,sa moje tacke gledista! Kako mislite da se diskutuje bez ne slaganja u misljenjima i da pri tom sve prihvatate licno?
I da,pored licnog zivotnog iskustva ucila sam i od drugih,i tako za pojedina pitanja formirala svoj stav.
Ova diskusija ima itekako veze samnom jer pričamo o mom životu. Ovde ne iznosimo stavove nego ti uporno pišeš da ne veruješ da postoji tako nešto kakva je moja porodica.
Ja ti kažem da možeš da veruješ u šta god hoćeš, ali je smešno da misliš da postoje samo dva šablona i ništa između. Slabo je onda to tvoje iskustvo.
 
Mislim da sakrivanje iza recenice"zrtvujem se za porodicu"ustvari stoji ne ta zelja,vec materijalna kalkulacija!Tamo gde je zena materijalno sigurna,nema trpljenja niti"zrtvovanja"kao posledica njene nesposobnosti za samostalni zivot!Ako se par razume,mislis da tu ne postoji zrtva i kompromis i odricanje?Itekako postoji!
I dalje ne prihvatam da je deci gde se roditelji non stop svadjaju moze biti dobro.To sto su svi naviknuti na takvo stanje,ne znaci ujedno da im je i dobro.Ja sam pre za krilaticu:Bolje dobar razvod,nego los brak,jer pokvareni rajfeslus je pokvaren,ruzan i nefunkcionalan,iako ga pojedinci i kao takvog koriste!
Ne,tamo gde se par ne razume i ne voli,tu nema ni dogovora oko dece,jer uglavnom pojedinacno deci popustaju i ulaguju im se,da bi bili privrzeniji jednom od njih.
Žrtvovanje za porodicu upravo to i znači. Da li je pametnije živeti na ulici, oteti deci jednog roditelja zato što ne umeš da spustiš loptu i da se ne svađaš oko svake sitnice?
Iz ove perspektive mi je sasvim jasno šta je mama htela da kaže. Da smo ostali da živimo samo sa jednim roditeljem bili bismo rasturena porodica u kojoj ni jedan roditelj ne bi mogao ni upola toga da nam pruži. Znači duplo golo. Ja sam zahvalna mojim roditeljima što su se žrtvovali za nas. Svi ljudi koje ja znam iz rasturenih porodica su "polupani", a ona druga su mnogo stabilnija kao ličnosti.
 
Sta vise reci!?:klap::klap::klap:
Mene nervira ta lazna zrtva za decu,bilo sta da se izabere,razvod ili ostanak u losem braku,vodeci pri tom racuna da deca dobro to utuve u svoje glavice,da se mama i tata zrtovase zbog njih!:dash: Kao da su deca uopste trazila da se rode!U Srbiji ostju iz raznoraznih strahova u takvom braku,ali ko ce javno priznati strah!Da nije tako deca ne bi ni bila svesna te"zrtve"!
Možda neki ljudi ne bi mogli sebe da pogledaju u ogledalo nakon razvoda koji je isključivo iz sebičnih razloga.
I zašto govorimo o "lažnoj žrtvi za decu"? Da li postoji prava žrtva za decu?
Nekome život nema smisla ako su deca nesrećna. Ona su mu prioritet.

Interesantno je kako to neko ne može da shvati. Pitam se koliko uopšte uzima u obzir potrebe dece i da li uopšte razmišlja o njima ili samo o sebi.
 
Žrtvovanje za porodicu upravo to i znači. Da li je pametnije živeti na ulici, teti deci jednog roditeolja zato što ne umeš da spustiš loptu i da se ne svađaš oko svake sitnice?
Iz ove perspektive mi je sasvim jasno šta je mama htela da kaže. Da smo ostali da živimo samo sa jednim roditeljem bili bismo rasturena porodica u kojoj ni jedan roditelj ne bi mogao ni upola toga da nam pruži. Znači duplo golo. Ja sam zahvalna mojim roditeljima što su se žrtvovali za nas. Svi ljudi koje ja znam iz rasturenih porodica su "polupani", a ona druga su mnogo stabilnija kao ličnosti.
Zasto bi jedan roditelj ziveo na ulici nakon razvoda?Zato sto je nesposoban za samostalan zivot?To onda i nije zrtva za decu,vec svesnost da si nesposoban!
Drugi do tvog posta gde govoris o pruzanju deci,je l mislis na materijalno pruzanje?
Ti si zahvalna sto ti majka provede zivot sa covekom sa kojim se ne razume?Ti imas svoju porodicu sada,a njih dvoje,dva roga u vreci su i dalje nastavili da zive u bracnoj farsi.Sebicno sa tvoje strane.
Kako to mislis da su deca razvedenih "polupani"?
 
..kanarinka, zar je teshko poverovati da postoje glasni ljudi koji dzapanjem kristalishu misli..?
..dok odgovara oboma - ko si ti da sudish shta im je chiniti..?
..chak ni njihovoj deci ochigledno ne smeta, a ti si zabezeknuta..?
..brate.. :roll:
Ne razumem kako dzapanje i negativna atmosfera moze kristalisati misli!?
Pazi,ja ne sudim,vec komentarisem.A oboma odgovara,ne zbog dece,vec zeni obicno zbog materijalne sigurnosti,a muzu obicno jer leci komleks superiornosti.
Deci ne smeta jer im je majka utuvila u glavu da se zrtvuje zarad nijh,ne isticuci cinjenicu da se udala za"dobru priliku"!
 

Back
Top