Šta sam danas shvatio ?

LokiBale

Primećen član
Poruka
897
Danas sam shvatio da smo svi dobili po parče sreće,
a niko celu.

One koji su više razočarani onim što nemaju,
nego oduševljeni onim što imaju
nazivamo
gubitnici,
nesrećnici,
luzeri,
pesimisti,
paćenici ..

One koji su nesvesni onoga što nemaju,
a uživaju u onom parčetu sreće koji su dobili
nazivamo
srećnici,
pobednici,
optimisti ..

Ja ću na ovoj temi da pratim svoj spoznajni razvoj ( jel' se to tako zove ? )
Izvol'te, pridružite mi se :hvala:
 
Važno je shvatati, učiti na svojim greškama. Možda nekada to nisam umela, znala ili samo mogla. Ne znam. Meni je samo potreban duži vremenski period, da mi se sve kockice sklope, i onda kada ukapiram...je shvaćeno za čitav život. Tu nekako, uvek izgubim dragocenog li vremena, o...što bi rekle, poJete, ali šta ćete...:) Hoću reći, da sam shvatila...da sam se u nekim životnim situacijama posve nebitno nervirala. Joj, Bože...uludo bacakala svoju dragocenu energiju. Shvatila sam, da sve ono što mora doći - naprosto mora. Kad - tad. I sve ono što želi da ode, će na isti taj način da ode, ako želi, mora i hoće, po istom principu, i da ja tu ne mogu ništa drugo...sem naštetiti sebi. Kao što i jesam. Shvatila sam...ali zaista shvatila...da ko te istinski voli, će pokazati razumevanje, strpljenje i da ti neće ičim naškoditi. Ni rečima, ni postupcima. Čak i kada te više ne voli. Shvatila sam, koliko sam u najgorem periodu života, dobila ono najbolje...dobre prijatelje. Shvatila sam, možda najvažnije...koliko mogu da izdržim sve. Da izdržavam. A, da me sve opet, na neki čudestan način...Promeni na bolje. Shvatila sam da ipak učim na svojim greškama, propustima, porazima. I shvatih...koliko ja zaista mogu nesebično da se dam, i da nekoga...Volim. Kada volim.
 
Može biti povlašćen u jednoj sferi života, ali u drugoj ili trećoj ne može...

Još nisam upoznao bogatu osobu koja je srećna.. Čovek je proklet, nikada mu nije dosta.

Uzmimo primer siromašnog čoveka kojem je sve na svetu da dobije krov nad glavom i stabilan posao...
Uzmimo primer bogatog čoveka kojem je sve na svetu da dobije još, da bude prebogat ostavi te pare za generacije posle...
Uzmimo primer bolesnog čoveka kojem je sve na svetu da dobije zdravlje...

Šta je zaključak ovoga svega? Uvek imamo potrebu da budemo nezadovoljni, a ne znamo reći "OK, Dosta želim da uživam u životu", koliko god da budemo imali novca, zdravlja, sreće, ljubavi mi ćemo biti nezadovoljni sve dok ne načimo da uživamo u tome što imamo...
 
šta sam shavtio?

čovek nije dobio ništa osim razvijenijeg mozga
bedna animalna kreatura koja diše, piša, sere, jede i je.be (ni to ne mora)
koja može da proživi život
ništa vredniji od života jednog jelena ili praseta,
naprotiv i gori
te jedino što čovek ima je ovaj mozak
koim kreira svoju mentalnu stavrnost
koja je sama po sebi iluzorna
a suština te stvarnosti je želja
ono što razlikuje čoveka od srodnih vrsta
želje koje su toliko apstrakte i neobjašnjive
a posledica sadržaja koje smo ko zna
kad i kako primili i zapekli u svom sistemu
čovek koji slledi svoje želje
koliko god bile banalne ili apstraktne
je srećan čovek
nije nesrećan onaj ko ne ostavri svoje želje
već onaj ko ne piođe za njima
sve drugo je smešno
jer ništa drugo osim svoje vizije života
i svog doživljaja stvarnosti nemamo
sami sebi stvaramo sve emocije
koji potiču sve što nam se dešava
sreća se ne deli
sreća se izmaštava i tripuje
da kažemo bezobraznije - stvara
jesino merilo je tvoja emocija i tvoj doživljaj
koji čine tvoj život
a kako ćemo posmatrati nekoga i neko nas
suštinski je beznačajna stvar
jedino što možda postoji
čija će merila i percepcija biti
upareni sa tvojim i onda se ta sreća
duplira kroz dvojtvo dvoje ljudi
a ni to nije izvor obavezne sreće


ako je čovekova želja
velika i istinska želja
čime god proizvedena bogatstvo
on će biti srećan kada kada
dobije određenu količinu istog
ne možda suštinki, bezuslovno i večno
ali bi će biti makar u jednom trenutku
isto važi za bilo koji objekat želje
uvek kad želimo nešto osećamo
preduslov za sreću koja nekako
kulminira kada to ostavrimo
štagod to bilo
nove patike, nova devojka, sarma za ručak, izlazak subotom
a nekako nikad nismo nesrećni
kada se potrudimo da ostavrimo nešto
a rezultat izostane
nego kad suštinski potiskujemo akciju
koja bi dovela do ostavrenja toga
uostalom nije važan cilj nego put
slažem se s onim da je nesreća
rezervisama samo za lenje, inertne, pasivne ljude koji ništa ne čine
a ljudi su mnogo licemerni u tom pohodu za ka sreći
jer ne dobija se ona ni na kilo niti je sadržana u apsolutu
niti je večnost niti je u potpunosti trenutak
prosto putkojim treba ići neopterećeno
da kad god sedneš da odmoriš shvatiš
da si dobro jer si ipak nekud išao
 
Poslednja izmena:

Back
Top