Zivot je LEP !

i ja mislim...
ma sve je u nasoj glavi, ako uspete sebe da ubedite da vam je lepo, da ste radosni, tako ce vam i biti.
Zivot je onakav kakve su vam misli.
Tako da, sve zavisi od mozdanih celija:) Ako uspete da ih udovoljite, da im bude lepo, sve ce biti ok, ako ne uspete, eto vam depresija, itd...
lol
8)
 
Serj Tankian:
i ja mislim...
ma sve je u nasoj glavi, ako uspete sebe da ubedite da vam je lepo, da ste radosni, tako ce vam i biti.
Zivot je onakav kakve su vam misli.
Tako da, sve zavisi od mozdanih celija:) Ako uspete da ih udovoljite, da im bude lepo, sve ce biti ok, ako ne uspete, eto vam depresija, itd...
lol
8)
Moje iskustvo sa pozitivizmom je odurno. Depresija je deo zivota.Biti ziv i zdrav i zahvalnost za tu srecu i to je sve..
 
Serj Tankian:
i ja mislim...
ma sve je u nasoj glavi, ako uspete sebe da ubedite da vam je lepo, da ste radosni, tako ce vam i biti.
Zivot je onakav kakve su vam misli.
Tako da, sve zavisi od mozdanih celija:) Ako uspete da ih udovoljite, da im bude lepo, sve ce biti ok, ako ne uspete, eto vam depresija, itd...
lol
8)
I ja delim tvoje misljenje.

-Bez ljubavi,para i drugara,tonem k'o Titanik! :)

Sam duh coveka je jako bitan za samo osecanje radosti.
Postoji ta zivotna tezina,koja je neminovna,koju ne biramo.Sposobnost velike radosti ne moze svako posedovati.Srecni su oni ljudi koji radost pronalaze u malim stvarima,sitnicama,svakodnevnici,radu i uopste,u zivotu,u njegovoj realnosti.
Medjutim izuzetna zahtevnost,kriticnost,istancanost kriterijuma ili na drugoj strani,urodjeni pesimizam ometaju samo osecanje radosti.

Covek koji ne dozvoljava da prevagne pesimizam i da mu dusa plovi po tuznim predelima i koji pokusava da od kisnog dana napravi lepotu je srecan covek,a ujedno je i na domak do radosti koje zivot pruza.
I da,sa jednim se slazem,- ZIVOT JE JAKO LEP-
 
blizance:
Hektor:
Sta mislite o radosti koje Zivot pruza ?
Onaj ko uspe da pronadje RADOST u svom zivotu moze sebe smatrati srecnim covekom,za to je potrebno malo srece i puno pameti!!!
Radost i SREĆA su dva različita pojma, nažalost... Sreća je (recimo moj) nedosegnuti ideal, radost je nešto trenutno. I radost je, naravno, lepa, ali mora biti potpuna, opšta i daleko trajnija da bi se mogla mešati sa SREĆOM.
 
suncica73:
I ja delim tvoje misljenje.

-Bez ljubavi,para i drugara,tonem k'o Titanik! :)

Sam duh coveka je jako bitan za samo osecanje radosti.
Postoji ta zivotna tezina,koja je neminovna,koju ne biramo.Sposobnost velike radosti ne moze svako posedovati.Srecni su oni ljudi koji radost pronalaze u malim stvarima,sitnicama,svakodnevnici,radu i uopste,u zivotu,u njegovoj realnosti.
Medjutim izuzetna zahtevnost,kriticnost,istancanost kriterijuma ili na drugoj strani,urodjeni pesimizam ometaju samo osecanje radosti.

Covek koji ne dozvoljava da prevagne pesimizam i da mu dusa plovi po tuznim predelima i koji pokusava da od kisnog dana napravi lepotu je srecan covek,a ujedno je i na domak do radosti koje zivot pruza.
I da,sa jednim se slazem,- ZIVOT JE JAKO LEP-
Potpuno se slažem, s tim što mislim da je opet pomešana sreća sa radošću.
Dakle, ovo što si ti opisala je srećan čovek, optimista, po prirodi, i njegova suprotnost - mračni pesimista, uglavnom delimično depresivan u životu. To su različiti karakteri. Ništa drugo. Nažalost.
Ali to ne znači da i pesimista ne može da se OBRADUJE, nasmeje, bude radostan, par minuta. Ali, za njega je to samo predah, ništa više. On, jednostavno, ne ume da bude srećan.
Svi su ljudi sposobni da osete radost, i osećaju je, neki češće, neki ređe.
KAD STE SE ZADNJI PUT OBRADOVALI SUNCANOM DANU?
 
Za razliku od Lexe ja suprotno dozivljavam ova dva pojma.Sreca je za mene kratkotrajno stanje,dok radost traje duze,i mislim da je uz ispravan zivotni stav moguce radost uciniti trajnim.
 
Lexa:
blizance:
Hektor:
Sta mislite o radosti koje Zivot pruza ?
Onaj ko uspe da pronadje RADOST u svom zivotu moze sebe smatrati srecnim covekom,za to je potrebno malo srece i puno pameti!!!
Radost i SREĆA su dva različita pojma, nažalost... Sreća je (recimo moj) nedosegnuti ideal, radost je nešto trenutno. I radost je, naravno, lepa, ali mora biti potpuna, opšta i daleko trajnija dSa bi se mogla mešati sa SREĆOM.
Sta mislis...da li je niz radosnih okolnosti u zivotu,put ka sreci?Ja mislim da jeste,tako da su vrlo bliske i povezane.
 
ovo radost -zvuci nekako tupavo kao veselo kučence ,, sreća još gore - za budale koje ne isplaniraju svoje vreme ali ipak im se desi ,,,, mogao si da postaviš reeeeecimo ,,,zadovoljan ,, to bi bilo kulturno ,odmereno ,neupadljivo , tolerantno za okolinu , prefinjeno kao salonke (zene znaju) i prihvatljivo u svakom društvu ,,,, aj sad hektore paljba ,,,,5 4 3 2 1 ,,,,
 
Ma radost i zvuci nekako tupavo,ali i zvuci mnogo sladje i pristupacnije smrtnicima od recimo-zadovoljan(sam izraz zadovoljan nema taj odjek kao -radost).
A i u pravu si,nije toliko kulturno i umesno govoriti o radosti i sreci,pa to je prosto intima!
Salim se.
Sreca,radost,zadovoljstvo su tri razlicita pojma,ali su usko povezana.Jedno vodi ka drugom,mada jedno iskljucuje drugo(ako smo radosni,to ne znaci automatski da smo i srecni).
Naravno da radost moze svako da oseti.Naravno da je i pesimista kao i perfekcionista sposoban da oseti radost,ali osecanje Potpune Radosti im ometa(ali samo ometa)taj njihov karakter.
Sreca je prosto taj zadnji cilj nasih zelja.A radost je ostvarenje svih onih malih stvari koji vode ka toj sreci.
Lexa je postavila pitanje-Kad smo se zadnji put obradovali suncanom danu?
Ja nisam od tih...s jedne strane- na zalost,a s druge- na srecu.
Potrebno mi je da nesto prethodi tom suncanom danu,da bih uopste mogla da ga primetim.(mada,dobro,nije bas da ga ne primetim :))
 
Dragi prijatelji,
zanimljivo mi je da vidim kako filosofirate na temu lepog zivota ili srece.Ko Vam je obecao da sreca postoji?
Kad smo kod lepog zivota da Vam preporucim jednu jeftinu,a odlicnu knjigu koja se bas tako zove:Lep zivot?(sve sa znakom pitanja), od filosofa Vilhelma Smida iz 2001, u izdanju Svetova, Novi Sad(ako smem ovo da reklamiram).
Nije bas za pocetnike u filosofiji,ali na jednostavan, filosofski nacin, objasnjava kako doci i uspostaviti estetiku egzistencije o kojoj ovde pricate.Knjizi ce se narocito obradovati ovdasnji utilitaristi sa ovog foruma, koji zahtevaju uvek nesto prakticno od filosofije, a predstavlja neku vrstu filosofije psihologije ili filosofije prakse ili samopomoci.
Nekako mi se cini da je pitanje o zivotu kome samo covek moze dodati ono lep, preuranjeno, i da covek tek moze dati na samrti njegovu ocenu.
 
Jovan Ducic je rekao: "Neki su ljudi stvoreni za nesrecu kao sto su neki stvoreni za muziku"
A Dejvid Bouvi:"Neko je zauzet radjanjem, a neko umiranjem"
I neko treci:"Radost je privilegija onih koji skromno misle o sebi, a lepo o zivotu"
:D :D :D
 
Hektor:
Radost je zivotni optimizam.Radost cini zivot lepim.Bez radosti zivot je mracan i sumoran.
Kako biti radostan u ovom i ovakvom svetu ?



Била сам преморена и мало нервозна...претрпана свакодневним проблемима и гужвом...и онда сам стала за тренутак на прозору: кестен је дивно процветао ( нисам га ни примећивала до тада! )...залазеће сунце је направило пожар на стаклима удаљене зграде...један ружичасти паперјасти облак је висио над крововима..И одједном: ЖИВОТ ЈЕ ЛЕП!
Одједном схватиш како окупиран проблемима и вечитим тежњама за нечим не примећујеш мале, свакодневне ствари око себе које и чине лепоту тренутка.

Како бити радостан? Примећивати лепоту око себе! Уживати у укусу кафе, топлим рукицама детета које водиш за руку, у свежем ваздуху после кише...у свим оним малим стварима које нас окружују, а које заједно чине једну велику: наш живот!


P.S. Хвала једној драгој особи која ме је подсетила на то како мале, наизглед безначајне свакодневне ствари у ствари чине наш живот лепим и радосним. :)
 
blizance:
Sta mislis...da li je niz radosnih okolnosti u zivotu,put ka sreci?Ja mislim da jeste,tako da su vrlo bliske i povezane.
Kao i većina ovde, mislim da je sreća stanje uma. Već sam negde pisala, ako se čoveku dogodi gomila lepih stvari, on može da se obraduje, ali da mu u glavi svetli neka lampica koja signalizira da nešto nije u redu, iako on nema pojma šta je to, trebalo bi, prema svemu, da je srećan čovek, ali ON TU SREĆU NE OSEĆA. Zna da je sve divno, ali to ne oseća.
Naravno, govorim na ličnom primeru, ali mislim da mogu da prepoznam ljude koji su izgubili taj osećaj. To je, već, psihologija, ne vredi raspravljati.
Put ka sreći? Možda, NAUČITI, NA BILO KOJI NAČIN, DA UŽIVAMO U SVEMU ŠTO RADIMO. Ili da, jednostavno, ne radimo ono što ne volimo, ako možemo.
Mnogi ljudi rade stvari koje ne vole, a da o tome nikada nisu ni razmislili. Treba pobediti sebe, popraviti sebe, promeniti i NAUČITI.
A to je mnogo teško.
 

Back
Top