Da li je moguc normalan dijalog izmedju vernika i ateista/agnostika?

Moguce je ako nebi razgovarali o religiji ..nego nesto sasvim 10-to :lol:

A ja mislim bas na razgovor, izmedju ostalog, i o religiji.
Recimo, u okruzenju imam ljude razlicith veroispovesti, i ono so sam primetila je da su hindu vernici (medju kojima imam i prijatelje) najfleksibilniji, sa vecinom njih se moze normalno i otvoreno pricati cak i osetljivim temama iz oblasti njihove vere i nacina zivota, bez bojazni da ce se olako uvrediti ili nametati ljudima razlicite kulture svoje stavove kao jedine prave i istinite. Slicno je i sa budistima. Muslimani su vrlo osetljivi po pitanju vere, ne osetljivi nego teski. Nisu bolji ni ovi nasi novokonponovani pravoslavci koji su otsli u fanatizam,.
Ne pokusavam ovim da generalizujem, ovo su samo neke neke moje opservacije.
 
Не јер то су две екстремне супротности, Атеизам је заправо страх од постојања Бога.

Ako je strah onda je to i priznanje.
Da bi smo se plašili,izvor straha mora da postoji.
Ateizam nije strah od postojanja Boga,već negiranje postojanja Boga.
Vernik se Boga boji,a ateista ga ne priznaje.....

To su dve krupne razlike o definiciji i poimanju Boga.
I svakako su jedna drugoj negacija !
 
Ako je strah onda je to i priznanje.
Da bi smo se plašili,izvor straha mora da postoji.
Ateizam nije strah od postojanja Boga,već negiranje postojanja Boga.
Vernik se Boga boji,a ateista ga ne priznaje.....

To su dve krupne razlike o definiciji i poimanju Boga.
I svakako su jedna drugoj negacija !
Lepi moj Grofe, što se mučiš da mu objasniš, kad on n'ume da razgovara ni sa kim drugim, sem sa Bogom koji mu se uredno javlja:D
 
A ja mislim bas na razgovor, izmedju ostalog, i o religiji.
Recimo, u okruzenju imam ljude razlicith veroispovesti, i ono so sam primetila je da su hindu vernici (medju kojima imam i prijatelje) najfleksibilniji, sa vecinom njih se moze normalno i otvoreno pricati cak i osetljivim temama iz oblasti njihove vere i nacina zivota, bez bojazni da ce se olako uvrediti ili nametati ljudima razlicite kulture svoje stavove kao jedine prave i istinite. Slicno je i sa budistima. Muslimani su vrlo osetljivi po pitanju vere, ne osetljivi nego teski. Nisu bolji ni ovi nasi novokonponovani pravoslavci koji su otsli u fanatizam,.
Ne pokusavam ovim da generalizujem, ovo su samo neke neke moje opservacije.

u pravu si :heart:
 
Sta mislite? Kakva su vasa iskustva po ovom pitanju u real life-u, ne samo na forumima?:

U RL nemam nikakvih problema (osim par njih sto "smaraju" i dosadjuju (bukvalno su dosadni a to ne vide) na sam pomen vere, ali brzo skrenem diskusiju na drugu stranu, jer smatram nepristojnim da se o tome prica), a ovde je sasvim drugacije jer taj neko te ne poznaje i nema ni minimum uvidjajnosti za ono u sta verujes ali zato postoji Parvilnik.

Ja o svojoj veri nemam sta da imam "misljenje" a kamoli da ga razmenjujem, mozda u svega par recenica, za mene je ona super i svetinja i tu nema ubedjivanja i mesta sumnji niti povladjivanja bilo kome iz bilo kakvih "obzira". Jednostavno je to tako.

edit: Ali ako se neko koleba oko vaznih pitanja i vidim da zeli da veruje i da je dobronameran, onda nikad nije bio problema da odgovorim ili razgovaram s njim, mada je ponavljam, tesko (bar meni) kad nije licem u lice.

edit2: Cak i kad je "licem u lice" tesko je, jer se bojim da necu nesto pogresiti i da ce mu/joj svestenik bolje reci....jer uvek treba da sumnjamo u svoju jacinu vere, a ne da "solimo pamet" i da se pravimo da smo najbolji ili da smo dostigli ko zna koji stepen savrsenstva u veri....to su radili (uglavnom ima i knjiga o tome) samo sveti Oci i veliki isposnici i stariji ljudi, puni zivotnih mudrosti.
 
Poslednja izmena:
Sta mislite? Kakva su vasa iskustva po ovom pitanju u real life-u, ne samo na forumima?:
Apsolutno je nemoguc normalan dijalog, cak ni izmedju hriscana razlicitih denominacija. Od kada je covek poceo da obozava izmisljenje bogove i natpridirone sile, postoje i sukobi izmedju razlicitih tumacenja tih bozanstava. A kada je u pitanju "normalan" dijalog izmedju vernika i ateista, onda su u taj "normalan" dijalog ukljucene i lomace i macevi, satiranje svega zivog i nezivog sto ne pripada odredjenoj religioznoj grupaciji.
 
Sta mislite? Kakva su vasa iskustva po ovom pitanju u real life-u, ne samo na forumima?:
Na forumu sam imao iskustva sa jednom Kenelli, ona ti spada u ovu drugu grupu, i mogu ti reći da nije bila zainteresovana za normalan dijalog.
Tako je to obično, ateisti, agnostici i td. obično su tu samo da traže mane, da kritikuju, da se rugaju, ali čim im se obratiš oni pobegnu jer su retki oni koji imaju svoj stav koji mogu odbraniti. Tako da je teško naći nekog za normalan dijalog, ko će slediti činjenice.
 
Ne, ne.. meni je simpaticno. Kao kad mala deca pricaju, pa jedno kaze: "Ne smes da kazes da je tvoj tata jaci od mog, jer je moj tata jaci od tvog tate." :)
Tako je i sa nekim vernicima: "Ne smes da kritikujes moju veru koja je svetinja, jer si ti nevernik, demon, djavo i goreces u paklu." :)
Kada tako posmatras, sa te tacke gledista, onda si u pravu. Medjutim, ipak su to ozbiljni ljudi, pa to zastranjivandje i nije tako normalno, jer je u blizoj i daljoj proslosti proivodilo nevidena krvoprolica i ogromne patenje velikog broja ljudi svih uzrasta. .
 

Back
Top