Vinčanci su prerađivali bakar

U Crkvinama kod Obrenovca otkriveno neolitsko naselje
Otškrinuta kapija neviđenog grada
Milena Marjanović | 06. 02. 2009. - 05:00h | Komentara: 2 .
Do pre neki dan se mislilo da je enigma života naših predaka u mlađem kamenom dobu razrešena otkrićem neolitske metropole Vinče, da znamo kako je naš predak postao zemljoradnik, kako je savladavao ćudljivu prirodu, u čemu je hranu spravljao, čime se kitio... Zahvaljujući istraživanjima obavljenim od oktobra do decembra prošle godine, na lokalitetu Crkvine u selu Stubline kod Obrenovca, međutim, saznali smo za još jedan neolitski grad opasan rovom kao štitom, sa više od stotinu, a možda i petsto kuća, u kojima je živelo čak četiri hiljade stanovnika. Geomagnetskom metodom detektovano je čitavo naselje u kome je istražena za sada samo jedna od kuća u kojoj se vidi da je preistorijski čovek koristio peć za spravljanje hleba, da je zidove svojih kuća ukrašavao bukranionom (skulpturica bika od gline), da je vajao pticolike figurine, nalik lutkicama, sa alatkama u rukama koje liče na buzdovan ili skiptar.

O važnosti otkrića neolitske naseobine Crkvine, specifične po tome što je, sada prvi put, baš u njoj pronađen kompletan žrvanj težak 500 kilograma, ugrađen u pod kuće, sa mericom pored, mnoštvo celih posuda za spravljanje hrane, dve peći i čak 46 figurina, sve to samo u jednom domu, za sada i jedinom istraženom, po mišljenju arheologa Zorana Simića, rukovodioca iskopavanja iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture Beograda, i Adama Crnobrnje iz Muzeja grada Beograda, govori u prilog tezi da je današnje selo Stubline pre 6.000 godina bilo pravi neolitski grad.
- Do sada smo istražili samo petinu lokaliteta Crkvine, ili oko sto metara kvadratnih. Geomagnetski snimci nam pokazuju da su kuće pravilnog oblika, 1.Geofizički snimak Crkvina (kuće su naznačeno crnom bojom)

međusobno povezane trgom, sa jamama, zemunicama... da su prilično zbijene, što znači da je grad bio gusto naseljen - objašnjava Simić, dodajući da ovakvo važno otkriće obavezuje da Crkvine proglasimo za kulturno dobro od izuzetnog značaja. Tek s tim rešenjem, država će moći da spreči oranje njive koja je u privatnom posedu, što je za sada prepušteno dobroj volji i razumevanju domaćina, odnosno dobiti mogućnost 2. Žrtvenik koji bi na proleće trebalo izmestiti radi restauracije



da je otkupi. Nastavak iskopavanja ima za cilj da lokalitet jednog lepog dana osvane kao arheološki park radi koga će turisti rado svraćati u Obrenovac i njegovu okolinu.
Za lokalitet Crkvine zna se još od 1967. godine kada je arheolog Jovan Todorović iz Muzeja grada Beograda obeležio prostor za prvu sondažu od 16 metara kvadratnih. Ali tek sada su arheolozi, međutim, kucnuli na vrata neolitske 3. Žrvanj kompletno sačuvan, ugrađen u pod

kuće, odnosno odškrinuli kapiju neolitskog grada.
- Koristeći savremena arheološka sredstva, snimili smo 3,5 hektara naselja. Mnogi misle da naše otkriće nešto dokazuje. Nije tako. Naše otkriće samo pokazuje ono što su neki arheolozi hrabro pretpostavljali. Naselje koje je po svoj prilici grad, obuhvata 16 hektara. Samo na jednoj petini pronašli smo 103 kuće, najveća je 50 x 24 metara. Samo jedna kuća koju smo istražili, a ona je među deset najlošije očuvanih, dala nam je fenomenalne rezultate. Za 46 figurina u toj jednoj kući nemamo paralelu. Ne znamo čemu su služile. Bilo je nađenih figurina i u Vinči, ali ovoliko, na jednom mestu, nikad nije viđeno. Podatak da je među figurinama jedna velika, može da se tumači kao neki vid hijerarhije preslikane iz života, čak i ako su one služile za igru (a ne u kultnim ritualima), što mi izgleda prihvatljivije zbog malih alatki modelovanih u glini koje nose neke od njih - kaže Crnobrnja, skrećući nam pažnju da arheolozi izbegavaju da donose zaključke u prvim radovima o nekom otkriću, to jest pre nego što lokalitet u potpunosti ne istraže i uporede ga sa drugima.
Sav takozvani pokretni materijal koji je tokom dva meseca iskopan na oko 30 santimetara dubine, sada se obrađuje. Za njegovu restauraciju potrebno je najmanje godinu dana, nakon čega će biti prezentovan javnosti zajedno sa fiksnim delovima enterijera, kao što su žrtvenik, žrvanj, dve peći (jedna sa kalotom, druga bez nje)... Arheolozi napominju da u Crkvinama nema metalnih predmeta, dakle onih koji se na crnom tržištu antikvitetima mogu dobro prodati. U Srbiji, inače, ima registrovanih oko 800 neolitskih lokaliteta, ali ne ukazuju svi na mogućnost da su nekada davno bili gradovi. Crkvine po svoj prilici jesu bile urbano naselje koje, nažalost, država ne čuva od divljih arheologa, jer do skupštinske odluke na to nema pravo.
http://www.blic.rs/Kultura/77675/Otskrinuta-kapija--nevidjenog-grada--
 
Са друге стране поставило се питање како су други народи освојили старо-европљане ако су ови имали гвожђе?
Па нису сви старо-европљани познавали технологију прераде гвожђа већ се разматра могућност Винче јер су недавно пронађене неке топионице.
Дуго је владало уверење да је гвожђе донешено из Азије а данас се сматра да је дошло из Европе.Можда и са Балкана.
Хетити су имали гвожђе па су им државу срушили дивља племена са Балкана.
Хетити су у Малу Азију и дошли из Европе или са Балкана и имали су гвожђе и чували су ту тајну прераде.
Поставља се питање да ли су "Народи са мора" такође поседовали гвожђе јер су оштетрили хетитску државу стигли до Сирије и до Египта.
Њихови потомци су Филастеји или Палестинци који су такође имали гвожђе које су или узели од Хетита или донели из Европе-Балкана.

Гвожђе?! За бакар сам чуо пре пар година, али ово су већ нови моменти :D
Још ћемо доста сазнати, што смо "критичком" методом омаловажавали...
 
http://www.novosti.rs/vesti/naslovn...Senzacionalno-otkrice-Vincanci-su-imali-novac

Stručnjaci Rudarsko-geološkog fakulteta istražujući Vinču otkrili da je praistorijska metropola bila mnogo veća od današnjeg lokaliteta. Plaćali školjkama


Vinča je bila mnogo veća od današnjeg lokaliteta

METROPOLA najveće kulture stare 7.500 godina, u praistoriji Evrope, Vinča, bila je mnogo veća nego što se do sada verovalo, otkrili su geolozi tokom nedavnih istraživanja. Stručnjaci preduzeća “Geoalfa” i Rudarsko-geološkog fakulteta do ovog saznanja su došli kada su pozvani su da utvrde, kako se mogu spasti ostaci središta civilizacije na lokalitetu koje danas ugrožava klizište izazvano vodom iz 17 okolnih septičkih jama.

- Nažalost, reč je o prvim geološkim istraživanjima Vinče od njenog otkrića pre više od veka - kaže prof dr Slobodan Knežević s Rudarsko-geološkog fakulteta. - Bušenja su odmah opovrgla dosadašnje pretpostavke o tlu na kome je bila podignuta praistorijska metropola. Vinča je bila mnogo veća od današnjeg lokaliteta, a njen centar se nalazio u sadašnjem koritu Dunava.

- Geolozi naglašavaju da je veliki propust što nisu bili pozvani ranije da rade s arheolozima, jer bi odmah bilo jasno da prvo naselje u Vinči nije nalazilo na uzvišenju kao današnji lokalitet - kaže prof dr Knežević.

Prema rečima našeg sagovornika, Vinča je podignuta u prirodnoj uvali između dva brega koji su štitili kuće od vetra. Nastala je ne na lesnom tlu uz reku, kao što se mislio do sada, već na sedimentima iz vremena Panonskog mora.

- Tragova praistorijskih rečnih sedimenata nema ni na području arheološkog lokaliteta, ni na obali, ni u današnjem Dunavu - otkriva prof Knežević. - Pretpostavljamo da se korito reke nalazilo nekoliko stotina metara dalje i da je kasnije skrenulo i uništilo centar Vinče. Zamislite kakav su to kultura i grad bili, ako se otkriće kuća sa periferije smatraju svetskim otkrićem bez presedana.

Arheolozi su na lokalitetu pronašli narukvice od praistorijskih školjki koje su smatrane nakitom, dok ih geolozi nisu malo bolje zgledali i otkrili da je reč o vrsti spondilus, koja nikada nije živela ni u Dunavu ni u Crnom moru, već od najbližih u Egejskom ili Jonskom.

- Ova školjka se nalazi na celom prostoru vinčanske kulture širom centralne Evrope i logična je teorija kolege arheologa Dragana Jankovića da je spondilus bio moneta ove civilizacije - kaže dr Knežević.

- To uopšte nije teško pretpostaviti, ako se setimo da su Vinčanci trgovali širom Evrope, uvozili su opsidijan - vulkansko staklo iz Erdelja, a prodavali dragocenu crvenu boju od cinabarita s Avale u Grčkoj. Baš oni su stvorili modernu poljoprivredu đubrenjem tla, a zahvaljujući tome ljudi su prestali da se seljakaju u potrazi za hranom i postali su sedelačka civilizacija.

Najnovija geološka i arheološka otkrića u Vinči biće javnosti predstavljena na skupu u Prirodnjačkom muzeju u ponedeljak.

NAJSTARIJI GRAĐEVINCI I METALCI GEOLOZI su otkrili da je materijal od koga su Vinčanci pravili kuće i keramiku nije bila obična glina. - To je bila mešavina lesa i veoma mekane gline kakva može da se nađe samo na lokalitetu između Slanaca i Velikog sela - kaže prof dr Knežavić. - To dokazuje da su imali razvijene tehnologije, pa ne čudi što su i prvi topili metale i pravili boje od minerala izvađenih u rudnicima na Avali. Kasnije kulture kao što su Kelti, Rimljani i Sasi samo su nastavili da proširuju njihova okna.
 
АРХЕОЛОГИЈА
Винча – најстарија европска метропола
Тешкоје утврдити ко је први, други или трећи, али Винча је по свему судећи била град, каже Драган Јанковић, кустос Музеја града Београда на познатом археолошком налазишту


Остаци Винчанске културе (5400. до 4300. године пре наше ере)
На десној обали Дунава, 15 километара од Београда, налази се насеље које у континуитету постоји већ 7.500 година, што је у свету права реткост. Винча је данас позната између осталог и по нуклеарном институту, а у доба неолита овде је цветала култура која је славила култ плодности. Људи су поштовали природу и имали свест да све што раде против ње раде и против себе.

У галерији Природњачког музеја на Калемегдану, јуче је одржано предавање о теми да ли је Винча најстарија европска метропола. Питање је посебно актуелно у светлу најновијих тврдњи бугарских археолога да је градић Провадија код Варне најстарији град на тлу Европе.

Драган Јанковић, кустос Музеја града Београда на археолошком налазишту Винча, није покушао да докаже да је локалитет на обали Дунава најстарији.

– Тешко је утврдити ко је први, други или трећи. Ми се не такмичимо, али Винча је по свему судећи била град – рекао је Јанковић.

Систем градње у планским низовима, са истом оријентацијом, иде у прилог тези да је Винча била градско насеље. Ипак, главни критеријум да се насеље квалификује као урбано јесте да се већина становништва не бави пољопривредом.

Винчанци су, може се закључити на основу обиља ископина, били најуспешнији неолитски трговци на овим просторима. Зашто је град никао баш на ушћу Болечице у Дунав, а не на подручју данашњег Београда? Тајну крије оближња Авала, која је у обиљу руда и минерала садржала и живин сулфид цинабарит. Винчани су га под маскама топили, жива је испаравала, а остајала им је драгоцена боја цинобер. Од малахита су правили скупоцени накит и зелену боју. Са овим су на Карпатима трговали за вулканско стакло од ког се добија најоштрије механичко сечиво, а на Егејском мору за накит од шкољки. На раскрсници путева, са стратешким сировинама у близини, Винча је прерасла у трговачку велесилу, чуло се на предавању.

У неолиту, најдужем периоду у историји цивилизације без оружаних сукоба, комшија преко брда био је потенцијални купац а не непријатељ. По трговцу су путовале и вести, па се тако у неолиту десила и прва информатичка револуција.

У Винчи, коју је још 1908. почео да истражује археолог Милоје Васић, пронађени су остаци кућа који показују да су људи у неолиту имали културу становања на високом нивоу. Куће су имале термоизолацију од слојева блата и пливе, пећи за печење хлеба и грејање, понегде и у свакој просторији. Пронађени жрвњеви збунили су археологе док нису схватили да су древни Винчанци свакодневно млели жито, јер нису имали услова да чувају кварљиво интегрално брашно.

Отисак зидара који се непажњом наслонио на свеж малтер ископан је као драгоцени доказ да су наши преци пре 7.500 година носили ткану одећу, а судећи по одевеним фигуринама, „ве” изрез је био најпопуларнији.

Локалитет крај Дунава открио је и остатке зрневља житарица, семенке јабуке и крушке и кости животиња коришћених у исхрани. Најчешће су то биле свиње и говеда, али никад птице, јер су оне биле природни савезници у борби против глодара и инсеката.

– Наши преци су имали веома развијену еколошку свест. Схватили су да све што раде против природе раде против себе – закључио је Јанковић.

Једна од великих тајни остаје питање шта су Винчанци радили са покојницима. На целом простору Винчанске културе пронађене су свега две некрополе са по 20 скелета, а у самој Винчи само остаци девојчице страдале у пожару.

-----------------------------------------------------------

Маске или ванземаљци

По Винчи је цела неолитска култура на подручју између реке Босне, Софијског поља, Украјине и Скопља названа Винчанском културом (5.400. до 4.300. године пре наше ере). Сви предмети пронађени на овом простору изгледају као да их је једна рука радила. Надалеко чувена винчанска керамика ручно је моделована и карактерише је изузетан дизајн.

Најкарактеристичније су керамичке фигурине жене, јер су славили мајку као симбол плодности и живота. Карактеристично је лице изражених очију и раширене руке. По једној теорији, такво лице представља заштитну маску коју су носили топионичари цинабарита. Има и оних који тврде да оне представљају ванземаљце.

– Моје тумачење је да представљају будну и брижну мајку, заштитника куће у функцији култа плодности – каже кустос Јанковић.

-----------------------------------------------------------------

Дунав однео део тајни

У ископавањима које је 2011. обавио тим са Рударско-геолошког факултета како би обезбедио нове податке о геолошкој грађи налазишта, откривена је камена секира са дрвеном дршком.

Испитивањима се дошло и до једног онеспокојавајућег закључка.

Еродирајући десну обалу, Дунав је заувек однео део винчанских тајни, рекао је професор Слободан Кнежевић, који је предводио овај тим.

J. Каваја

http://www.politika.rs/rubrike/spektar/Nauka/Vinca-najstarija-evropska-metropola.sr.html
 
Veliko arheološko otkriće na Hisaru







Leskovac -- Na brdu pored Leskovca ekipe arheologa su pronašle tri masivna predmeta od gvožđa koji potiču s kraja 14 veka pre nove ere.

Profesor dr Miodrag Stojić, naučni savetnik Arheološkog instituta u Beogradu, rekao je FoNetu da ovaj pronalazak potpuno menja sliku o otkriću i korišćenju gvožđa na zemljinoj kugli.

Stojić kaže da je, na osnovu ovih pronalazaka, sasvim sigurno da je tehnologija gvožđa i moderne civilizacije započela na ovim prostorima. On je rekao da je pronalazak tri masivna gvozdena predmeta, na mestu gde je pre pet godina pronađeno žezlo od gvožđa, u kome nije pronađeno nikakvo učešće drugog metala, "svetski važno otkriće".

"Ovi rezultati dokazuju da je Evropa imala velike metalurške centre koji su proizvodili gvožđe i da je tu primat imala ova zajednica, na našim prostorima", kaže Stojić i dodaje da su predmeti prona]eni u sondi dubine dva metra, a da je kuća podignuta između 1350. i 1300. godine pre nove ere.

Podsetimo, pre mesec dana, ista ekipa arheologa je na pomenutom lokalitetu našla redak primerak praistorijske srebrne kopče.


Danas je ekipa pod rukovodstvom Milorada Stojića, naučnog savetnika Arheološkog instituta u Beogradu, našla redak primerak praistorijske srebrne kopče. "Taj pronalazak ukazuje na postojanje nekropole u kojoj su starobalkanski narodi Tribali ili Dardanci sahranjivali svoje mrtve, kaže Stojić. Pronalazak je očišćen savremenom ultrazvučnom metodom u leskovačkom Narodnom muzeju.

Pre četiri godine na istom lokalitetu nađena je praistorijska igla, najstariji i najkvalitetniji predmet od metala na planeti, za B92 javlja Bratislav Ilić.

http://www.arheologija.fr.gd/Otkrice-na-Hisaru.htm
 
a ovo moze da objasni nestanak vincanskog Y hromozoma:

trovanje zivom direktno utice na muski sterilitet...

Infertility

This is a massive and rapidly growing problem with male fertility having dropped dramatically in recent years. Sperm counts are now half of those in 1940 and have dropped by a third in the last decade. Xenoestrogens such as mercury, increasing alcohol consumption and other environmental toxins such as pesticides are the main suspects.

In fact, mercury accumulates in the pituitary gland which is the master control for nervous and hormonal control of reproductive function in addition to lowering testosterone levels and causing direct sperm damage within the testicles.

Mercury is recognised to kill sperm for which reason it is included in spermicide gels. Mercury also poisons the processes of energy production in the tails of the sperm thus affecting motility and their ability to effectively reach their target. The presence of mercury in the testes also causes the development of defective sperm and sperm that contain DNA damage, aberrant chromosome numbers and chromosome breaks.


Because of its mercury content, cinnabar can be toxic to human beings. Though ancient peoples in South America often used cinnabar for art, or processed it into refined mercury (as a means to gild silver and gold to objects) "the toxic properties of mercury were well known. It was dangerous to those who mined and processed cinnabar, it caused shaking, loss of sense, and death...data suggest that mercury was retorted from cinnabar and the workers were exposed to the toxic mercury fumes."[11] Overexposure to mercury, mercurialism, was seen as an occupational disease to the ancient Romans, "Mining in the Spanish cinnabar mines of Almadén, 225 km southwest of Madrid, was regarded as being akin to a death sentence due to the shortened life expectancy of the miners, who were slaves or convicts."[12]


hebi ga.
 
Pogledajte prilog 260878
"Razgovor sa Sinišom Temerinskim, jednim od autora
projekta, bio je više od intervjua. Bio je poticaj na
razmišljanje o sadašnjem trenutku iz praperspektive…
- Na lokalitetu Lepenskog vira otkriveni su mnogi
ostaci sakralne arhitekture iz vremena 7-6000
godina pre nove ere. Ona je, kao što znamo, bila
veoma specifična - bez ortogonalnih osnova i vertikalnih
zidova. Današnji izgled je spoj pradavnog
i ultrasavremenog. Kako ste to spojili? Čime ste se
rukovodili?
Lepenske kuće su građene u sistemu triangulature,
gde je položaj pojedinih elemenata – ulaza, ognjišta,
žrtvenika – uvek strogo geometrijski određivan, pomoću
osovina, presečnih linija, tj. pomoću „štapa i kanapa“,
koji daju uvek iste proporcijske odnose, bez obzira na
veličinu kuće-svetilišta.
Orijentacija objekata je ka istoku, uglavnom ka monumentalnoj
steni Treskavcu, na drugoj strani Dunava.
Na ravnodnevicu (22. jun) sunce izlazi tačno iza te
stene tako da je i svaki objekat mogao biti deo sistema
kalendara, jer kad sunce obasja prostor kroz vrata kuće,
ono pada na ognjište, žrtvenik iza ognjišta i skupture iza
žrtvenika. Pojedini objekti imaju i namerni otklon od istoka,
verovatno ka pojedinim datumima izlazaka sunca.
Očima Lepenskog čoveka
Ove činjenice o položaju objekata, uz veliki hendikep
što se naselje, koje se nalazilo na obali Dunava,
izmeštanjem našlo na 18 metara iznad Đerdapskog
jezera - bili su osnovni ulazni podaci za projektovanje.
Osnovna postavka pri projektovanju zaštitne konstrukcije
bila je ta da se što više zadrži slika naselja na
otvorenom prostoru - dematerijalizacijom konstruktivnih
nosivih elemenata i pokrivača, zadržavanjem
svih mogućih vizura i osvetljavanjem punom dnevnom
svetlošću. Oblici konstrukcije su proizvod utilitarnosti,
a silueta prati nagib terena na kojem je locirano naselje.
Naime, pri dislokaciji nalazišta, padina brda je zasečena
i zaravnjena, a projektovane krovne površine samo
„rekonstruišu“ prvobitnu padinu." http://www.arhart.rs/ArhArt_03.pdf

"- Tu, valjda, počinju Karpati – govori Ćira. - Ovo brdo je u našem kraju poznato kao Treskavac. Narod mu je odavno dao to ime, naravno da niko ne zna od kad je to, ali znamo zašto je tako. Kad počnu da udaraju gromovi, oni se najčešće završe na Treskavcu.
U ovom kraju se zna da se doba godine utrvđuje na osnovu prirodnih fenomena koji je prate. Tako Ćira pominje da je jedan od nagoveštaja leta „ono vreme kada počnu gromovi“, a to je maj. Tada i Treskavac počinje da „bruji“."
 
Minići i sekire
2012-09-28T094152Z_1911203953_GM1E89S1D3801_RTRMADP_3_SERBIA.jpg

A 7,000-year-old bronze axe found at the renewed Neolithic settlement in Plocnik is pictured near southern Serbian town of Prokuplje, some 300 km (186 miles) from capital Belgrade, September 27, 2012. The archaeologists say that their findings indicate that tribes that lived in the Balkans 5,300 years BC processed copper and other metals, earlier then previously anticipated. Picture taken September 27, 2012. REUTERS/Marko Djurica (SERBIA - Tags: SOCIETY) http://in.news.yahoo.com/photos/7-000-old-bronze-axe-found-renewed-neolithic-photo-094152891.html

http://goddesschess.blogspot.com/2007/11/bronze-age-fashionistas.html

"Nalazi cinabarita na Pločniku, komad olovne zgure sa Belovoda, ingoti koji se prema metalografskoj strukturi pripisuju bronzi... " http://scindeks.ceon.rs/article.aspx?artid=0352-24741101027S

http://www.24sata.rs/vesti/aktuelno...a-najstarija-metalurgija-na-svetu/57126.phtml

Bronza???
 
Poslednja izmena:
Видесте ли ви да је комад згуре привукао магнет. Магнет не привлачи Бакар. Магнет привлачи гвожђе!!!
Гвоздени предмет тешко може да преживи 6000 година корозије у условима влажне климе. У згури је могла настати легура отпорна на корозију.
Занимљиво.
 
PRESTONICA VINČANSKE KULTURE

Nastamba nestala u požaru

Medvednjak, jedno od najbolje istraženih mjesta neolitskih naselja na području S. Palanke, prostire se na oko četrdeset hektara.
U svojoj knjizi „Medvednjak – prestonica vinčanske kulture", arheolog i pisac Ratko Katunar, nabrojio je oko 150 arheoloških lokaliteta, od praistorije do pada despotovine 1459. godine. Najstarija nalazišta govore da je tu život bujao još prije pet i više hiljada godina.
Naselje Medvednjak otkriveno je 1968. godine, i tada su izvršena prva zaštitna iskopavanja, koja su nastavljena 1973. Zatim 1977. godine, a sistematska istraživanja su obavljana, u prekidima, od 1988. do 2008. godine.
Ukupna istražena površina obuhvaćena zaštitnim sistematičkim istraživanjima iznosi 1.225. metara kvadratnih, a debljinlja sloja od 0,30 do 140 santimetara, sa jamama do 200, i izuzetnim slučajevima i do 330 santimetara.
U kulturnom sloju postoje tri stambena horizonta. Najintenzivniji život u Medvednjaku odvijao se na drugom horizontu, što potvrđuje arheološki materijal koji je pronađen. Posebnu karakteristiku ovog horizonta predstavlja trag požara u kome je naselje izgorelo. Treći, najstariji horizont, karakterišu ostaci kuća i pomoćni objekti. Vrijednost nalazišta na Medvenjaku je u tome što je naseobina na ovom lokalitetu bila na svom vrhuncu pri kraju mlađeg kamenog doba, koje se odlikuje obiljem vrijednog raheološkog, naučnog i muzejskog materijala, naročito plastike.
Otkrivena su mnoga kućišta sa ognjištem čiji su podovi izrađeni od oblica premazanih blatom, zatim opaljeni, pa se u potpunosti očuvala, što omogućava njihovu uspješnu restauraciju. Nađeno je posuđe od gline, rađenog bez grnčarskog točka, ali ukrašeno bogatom ornamentikom.
Nađen je i veliki broj kamenog oružja i oruđa: oštrice sjekire, dlijeta, zatim kremenih alatki, prvenstveno šila koja su raritet, i mogu slobodno da se nađu u vitrinama najvećih muzeja. Pored posuđa, obiluju i drugi predmeti od pečene gline. To su kugle za praćke, tegovi ili pršljenici za vretena.
Sa naučnog gledišta naročito su vrijedne glinene statue, vrlo brojne i u tipološkom pogledu veoma raznovrsne.
Mnogi predmeti nađeni na Medvednjaku predstavljaju evropske raritete, kao što su sudovi sa pšenicom i kasmena sjekira-ćuskija, duga više od trideset santimetara, teška blizu tri kolograma. Takav primjerak do sada nije pronađen na Balkanu. Posebno je vrijedna statueta „Čairka", statua grbavca i figurina čovkeka u presamićenom stanju, potpuno jedinstvene u svjetskoj arheologiji. Mnogi od ovih eksponata izlagani su u Danskoj, Njemačkoj, Engleskoj...
Na Medvednjaku su pronađeni predmeti vezani za poljoprivredu: alatke za obradu zemlje, preradu žitarica. Najzanimljiviji predmet je silos „Pitos", poveća posuda u kojoj su starosjedeoci držali pšenicu. Ova posuda, u kojoj je nađena dobro očuvana pšenica. Prema procjeni eminentnih stručnjaka stara je između četiri i četiri i po hiljade godina. Dio pšenice upućen je Britiš muzeju u Londonu, radi ispitivanja najsavremenijim nuklearnim metodama.
Čovjekolika figurina-idol jedinstvena je u svijetu. Najvjerovatnije je predstava žene, u zgrčenom stavu, sa naglašenim kukovima, stilizovanim tzv. „ptičjim licem", rukama oslonjenim na koljena i naslonjenim na bradu. Ukrašena je impresivnom ornamentikom od dubokih ureza bijele boje nevjerovatne postojanosti. Stručnjaci su mišljenja da ju u pitanju žena koja se porađa.
Posebnu vrijednost predstavlja otkriće većeg broja djelova „tronošca". Do ovog otkrića arheologija je poznavala samo djelove ovog predmeta iz kojih se nije mogao sagledati njihov izvorni oblik.
Pronalaskom djelova na Medvednjaku postala je moguća potpuna rekonstrukcija skupine od tri „tronošca". Do sada je izlagana u mnogim evropskim gradovima, jer takvi predmeti nijesu pronađeni više nigdje u svijetu. Njihova svrha još nije odgonetnuta.
Ova dva nalazišta, Medvednjak i Jasenice, u budućnosti, mogu da nam razotkriju još mnogo štošta, a naročito bi nas interesovala pismenost stanovnika, s obzirom da je Medvednjak, po Ratku Katunaru, prestonica vinčanske kulture...

V. Lazarević

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrik...7-18&naslov=Nastamba%20nestala%20u%20po%BEaru
 
Minići i sekire
Pogledajte prilog 262146
A 7,000-year-old bronze axe found at the renewed Neolithic settlement in Plocnik is pictured near southern Serbian town of Prokuplje, some 300 km (186 miles) from capital Belgrade, September 27, 2012. The archaeologists say that their findings indicate that tribes that lived in the Balkans 5,300 years BC processed copper and other metals, earlier then previously anticipated. Picture taken September 27, 2012. REUTERS/Marko Djurica (SERBIA - Tags: SOCIETY) http://in.news.yahoo.com/photos/7-000-old-bronze-axe-found-renewed-neolithic-photo-094152891.html

http://goddesschess.blogspot.com/2007/11/bronze-age-fashionistas.html

"Nalazi cinabarita na Pločniku, komad olovne zgure sa Belovoda, ingoti koji se prema metalografskoj strukturi pripisuju bronzi... " http://scindeks.ceon.rs/article.aspx?artid=0352-24741101027S

http://www.24sata.rs/vesti/aktuelno...a-najstarija-metalurgija-na-svetu/57126.phtml

Bronza???

Šteta što se ova sekira ne vidi malo bolje iz nekog drugog ugla. Prvi put vidim da neko sekiru slika ODOZGO a da pritom ne slika i sa strane :D LOL :D

Inače link ka yahoo ne radi.
 
Iz oblika sekire, ako je nalik tomahawk sekiri ili nordijskoj može da se vidi da li su korišćene za bacanje ...
Добро си приметио. Маса са обе стране отвора и приближна.
Друго ми битно. Обда пише да је од бронзе. Да ли је лапсус, или су стварно пре 7000 година знали да направе легуру?
 
Poslednja izmena od moderatora:
Добро си приметио. Маса са обе стране отвора и приближна.
Друго ми битно. Обда пише да је од бронзе. Да ли је лапсус, или су стварно пре 7000 година знали да направе легуру?

Da jeste čudno ... Znam pošto se u zadnje vreme interesujem za bacanje sekire pa sam eto naučio nešto o tome :D
 
U HUMCI u Šćepovića polju, u dolini Kratovske reke, nedavno je ekipa Zavičajnog muzeja iz Priboja iskopala keramičke posude, nakit i oružje koje je pripadalo članovima ilirskog plemena Autarijati. Arheolozi su istraživali samo jednu od 30 humki koje se nalaze između sela Kratova i Radoinja, u međurečju Uvca i Lima.
http://www.novosti.rs/vesti/naslovn...tml:393123-Pronadjen-nakit-star-25-milenijuma
 
Блага околине Трстеника

Глинени модел зрна пшенице на чијој је полеђини, сматрају стручњаци, уцртан најстарији урбанистички план на свету, чува се у депоу археолошке збирке Филозофског факултета у Београду. После дужег времена, зрно је изложено на увид јавности у оквиру музејске поставке Народног Универзитета у Трстенику, у чијој је околини пронађено.
http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/56/Србија+данас/1345216/Блага+околине+Трстеника.html

U poslednjih mesec dana u Srbiji je otkriveno nekoliko praistorijskih grobnica. Kod Sinjca je pronađeno nekoliko grobnica ratnika iz gvozdenog doba, a u selu Jančići kod Čačka nađena je grobnica plemenskog vođe iz bronzanog doba.
http://www.visitserbia.org/srpski/aktuelno/4352-praistorijske-grobnice-kod-pirota-i-cacka.html
Grob spaljenog pokojnika koji je pronađen zidan je, verovatno, dugo i time je bio uposlen veliki broj ljudi, obzirom na visinu i veličinu kamena koji je korišćen
http://www.pressonline.rs/info/drustvo/276132/kod-cacka-pronadjena-humka-stara-4000-godina.html
 
Poslednja izmena:
Minići i sekire
Pogledajte prilog 262146
A 7,000-year-old bronze axe found at the renewed Neolithic settlement in Plocnik is pictured near southern Serbian town of Prokuplje, some 300 km (186 miles) from capital Belgrade, September 27, 2012. The archaeologists say that their findings indicate that tribes that lived in the Balkans 5,300 years BC processed copper and other metals, earlier then previously anticipated. Picture taken September 27, 2012. REUTERS/Marko Djurica (SERBIA - Tags: SOCIETY) http://in.news.yahoo.com/photos/7-000-old-bronze-axe-found-renewed-neolithic-photo-094152891.html

http://goddesschess.blogspot.com/2007/11/bronze-age-fashionistas.html

"Nalazi cinabarita na Pločniku, komad olovne zgure sa Belovoda, ingoti koji se prema metalografskoj strukturi pripisuju bronzi... " http://scindeks.ceon.rs/article.aspx?artid=0352-24741101027S

http://www.24sata.rs/vesti/aktuelno...a-najstarija-metalurgija-na-svetu/57126.phtml

Bronza???
Ipak je bronza.
New sensation:

Tainted ores and the rise of tin bronzes in Eurasia, c. 6500 years ago

The earliest tin bronze artefacts in Eurasia are generally believed to have appeared in the Near East in the early third millennium BC. Here we present tin bronze artefacts that occur far from the Near East, and in a significantly earlier period. Excavations at Pločnik, a Vinča culture site in Serbia, recovered a piece of tin bronze foil from an occupation layer dated to the mid fifth millennium BC. The discovery prompted a reassessment of 14 insufficiently contextualised early tin bronze artefacts from the Balkans. They too were found to derive from the smelting of copper-tin ores. These tin bronzes extend the record of bronze making by c. 1500 years, and challenge the conventional narrative of Eurasian metallurgical development.

http://antiquity.ac.uk/ant/087/ant0871030.htm
Verovatno karbonsko datiranje, ugljenik C 14.
Mora se naći neki ostatak drveta ili kosti u istom sloju.
 
Poslednja izmena:
"- Tu, valjda, počinju Karpati – govori Ćira. - Ovo brdo je u našem kraju poznato kao Treskavac. Narod mu je odavno dao to ime, naravno da niko ne zna od kad je to, ali znamo zašto je tako. Kad počnu da udaraju gromovi, oni se najčešće završe na Treskavcu.
U ovom kraju se zna da se doba godine utrvđuje na osnovu prirodnih fenomena koji je prate. Tako Ćira pominje da je jedan od nagoveštaja leta „ono vreme kada počnu gromovi“, a to je maj. Tada i Treskavac počinje da „bruji“."

To brdo je stratovulkan, pamte da se treslo (u nazivu) iako se više ne trese ;) Toponim iz neolita ))))
Археолози кажу да је ова купола остатак вулкана, односно да је оно што видимо, прецизно речено, вулкански чеп. После силних година, чији број се мери милионима, један део планине се одвалио, па овај други, који нам је окренут лицем, заиста подсећа на попречни пресек вулканског гротла, али је тако окренут као да је природа удесила да га радозналци попут нас виде што боље.
 
Poslednja izmena:

Back
Top