Samo da podnesem izvestaj.
Put je prosao bolje nego sto sam se nadala. Kolima do Peste, pa avionom do Dublina nam je trajalo ceo dan. Krenuli smo oko 11h ujutru i stigli u apartman oko ponoci (1h po nasem vremenu). Junior spavao u avionu

i posle se razbudio i zaspao tek oko 2 ujutru

. Povratak je bio malo cupaviji jer je avion krenuo oko 15h, pa smo stigli u Pestu oko 19h po nasem vremenu, pa u brzinsku kupovinu (kada smo vec tamo) i stigli u stan pola sata posle ponoci.
Ono sto mogu da preporucim ako letite avionom, da stignete malo ranije na aerodrom i da pustite dete da trckara koliko god moze. Suprug i ja smo na smenu trcali za njim i cuvali prtljag. U avionu se ponasao ok, obzirom na ono sta sam ocekivala i cega sam se plasila. Bilo je jos male dece, ali su svi prosli ok. S vremena na vreme se culo da neko od njih zanoveta, da im je dosadno itd, ali nista strasno. Let je trajao oko 3 sata i nismo menjali pelene tokom leta, jer smo promelili na poslednjem mestu pre pasoske kontrole i odmah cim smo sleteli suprug je cakao cekiran prtljag, a mi se presvlacili i trckarali).
Poneli smo njegove automobilcice i avioncice (birica zna o kojima je rec) i onu knjizicu "bebin dodir", U povratku sam kupila engleski "bebin dodir" i dosta dugo se zanimao s tim. Suprug je skinuo crtace i pesmice sa YT na telefon, pa kada je bila kriza, gledali su to (ziveo smartphone

). Ne kazem da se sedeo kao bubica, ali je proslo bez incidenata. U povratku iza nas je sedela jedna lepa devojka, pa je Junior imao kome da pokaze svoje manire. Jbt nisam verovala kako vec ovako mali konta sta treba da radi kada vidi nekog ko mu se svidja. Sve u svemu ne brinem se, jer ima dobra ukus, bar sto se devojaka tice.
Sam Dublin je prelep. Iako je dva dana padala kisa, uspeli smo maximalno iskoristiti vreme. Bilo mi je zao sto nismo otisli u ZOO vrt i na jos par mesta ( i to mi je za nauk, da treba iskoristiti lepo vreme za posetu ovakvih stvari, a shopping ostaviti za kisni dan) , ali nadam se da cemo to sledeci put nadoknaditi

Gde god smo bili svi su bili ljubazni i maximalno nam izlazili u susret kadgod je to bilo moguce.
Sve u svemu vratila sam se umornija nego sto sam otisla, ali sam uzivala i ja i Junior. Suprug je na zalost radio 90% vremena, ali to je i bilo u planu (mi smo isli samo kao "pratnja"), pa nemamo prava da se zalimo. Najzad mi se ostvarila jedna od velikih zelja i popila sam Guiness u Dublinskom pubu. Jos jedna stavka sa liste zelja je odstiklirana
Danas najzad Junior primio MMR. Od ponedeljka pocinje vrtic. Kako li ce biti posle mesec dana pauze
