evo deo mog maturskog rada, koji je bio na temu VLADAVINA MILANA OBRENOVICA. Imas nesto i T.buni.
SRBIJA POSLE TURSKIH RATOVA
Posle Berlinskog kongresa i sticanja dr`avne nezavisnosti 1878., Srbija je u{la u veoma protivre~no razdoblje unutra{njeg razvoja i me|unarodnog polo`aja. Na teritoriji koja je uve}ana novooslobo|enim krajevima, ona je zabele`ila nekoliko uspe{nih koraka privrednog napretka: izgradila je prve `elezni~ke pruge, unapredila rudarstvo, otvorila nekoliko novih industrijskih preduze}a, uzdigla trgovinu, a ni u poljoprivrednoj proizvodnji nije zaostajala.
Uve}ana novooslobo|enim krajevima, Srbija se posle Berlinskog kongresa prostirala na oko 54.000 km2 . Na tom prostoru je prema popisu iz 1884. godine `ivelo 1.901.736 stanovnika. Od tog broja u gradovima je `ivelo samo 235.887, a u selima 1.665.849 stanovnika.
24. juna 1878. u Kragujevcu se sastala Narodna skup{tina, izabrana 1875., kako bi verifikovala odredbe Berlinskog ugovora i odobrila ekonomski sporazum izmedju Srbije i Austrije. Bio je to njen poslednji saziv. Drugo akciono ministarstvo podnelo je ostavku u septembru 1878. godine.
Narodna skup{tina je ve} krajem 1878. godine po~ela da donosi zakone o ure|enju novih krajeva od kojih su naro~ito zna~ajna dva. Prvi zakon, od 17. decembra 1878. podelio je nove krajeve na ~etriri okruga (ni{ki, pirotski, vranjanski i topli~ki), a njih je podelio na srezove. Drugi zakon, od 31. decembra 1878. godine regulisao je su|enje u novim krajevima. Politi~ko izjedna~avanje gra|ana ovih krajeva sa ostalim gra|anima Srbije izvr{ila je liberalna vlada jo{ pre izbora Narodne skup{tine, tako {to im je jednim ukazom dala op{te pravo glasa.
Agrarno pitanje u novim krajevima trebalo je da bude re{eno tako da seljaci sami isplate biv{im muslimanskim vlasnicima zemlje naknadu za njihovo zemlji{te. Oni su se masovno selili u Tursku. Kako je otkup i{ao traljavo 1882. dr`ava je otkupila zemlju od muslimana, a zadu`ila srpske seljake.
Finansijsko stanje posle rata bilo je veoma lo{e: dr`avna kasa je bila prazna, a narod osiroma{io. Ratni dug narastao je na 30 miliona dinara.
Vlada je sazvala Skup{tinu u Ni{u od koga je `elela da napravi drugu prestonicu, prvenstveno zbog Bugara, koji za svoju prestonicu nisu izabrali Trnovo nego Sofiju.
Posle Berlinskog kongresa, knez Milan je bio umoran i nije se mnogo bavio politikom. U jesen 1878., oti{ao je u Ni{ zbog Skup{tine, ali po{to je Skup{tina zavr{ena, on je ostao u Ni{u i dalje, sve do septembra 1889. kada je oti{ao u Beograd, ali se posle nekoliko dana opet vratio u Ni{. U Ni{u je `iveo vrlo povu~eno, u nekom starom turskom konaku i tada je prvi put u `ivotu {tedeo. Jedina razonoda bio mu je lov u okolini Ni{a. Posle ratnih napora i potresa, kod kneza Milana nastala je iscrpljenost i apati~nost. U godinama posle rata, on je bio vezan za krajeve koje je njegova vojska oslobodila, a i tamo{nji narod ga je slavio kao oslobodioca.
Po~etkom 1880., kod kneza nastaje bu|enje. Probu|en iz te ravnodu{nosti, knez je s novom snagom i novim `eljama razmi{ljao kako da se {to aktivnije ume{a u politiku zemlje, i radi toga je po~eo da tra`i na~ina da se re{i Risti}a. Shvatio je da ne treba da se mrzi sa opozicijom kako bi ostvario taj cilj.
Duboko razo~aran u Rusiju, on je re{io da se prikloni Austriji. 14. juna 1880. krenuo je u Be~ u posetu austrijskom caru s namerom da re{i `elezni~ko pitanje. Tu re{enost priklanjanja Austriji je jo{ vi{e u~vrstio srda~an prijem kojim ga je o~arao car Franja Josif i knez je tada bez uvijanja rekao da se Srbija mora dr`ati Austrije. U to vreme, Risti}eva vlada nije mogla da popusti pred va`nim pitanjima i klauzulama sa Austrijom, pa je postojala mogu}nost od izbijanja takozvanog carinskog rata. Knez je bio
AUSTROFILSKA POLITIKA KNEZA MILANA, TAJNA KONVENCIJA I PROGLA[ENJE KRALJEVINE
Posle trgovinskog ugovora, na~injen je s Austrijom i politi~ki sporazum. To je bila Tajna konvencija od 28. juna 1881. Ona se za vreme kneza Milana, ~uvala kao najve}a tajna, za koju su, sem njega, znala tri-~etiri politi~ara, a me|u njima i ^edomilj Mijatovi}, ministar inostranih poslova, koji je po kne`evom nagovoru potpisao taj sporazum. Tajnoj konvenciji prethodio je Trojecarski savez, koji je 18. juna 1881. zaklju~en izme|u Rusije, Austrije i Nema~ke. U Trojecarskom savezu ove odredbe su bile od va`nosti za Srbiju:
1) Austrija zadr`ava za sebe pravo da anektira Bosnu i Hercegovinu, kada sama to odlu~i
2) Sile Trojecarskog saveza ne}e se protiviti eventualnom sjedinjenju Bugarske i Isto~ne Rumelije.
To je u stvari bila austro-ruska nagodba.
Glavni razlog zbog kog je Austrija zaklju~ila Tajnu konvenciju sa Srbijom je to {to je `elela da spre~i svaku na{u radnju protiv re`ima u Bosni. Srbija je Tajnom konvencijom (~lan 2) primila obavezu da Іne}e nikako trpeti politi~ka, verska ili druga spletkarenja koja bi polaze}i sa njenog zemlji{ta i{la protv Austro-Ugarske monarhije, podrazumevaju}i tu i Bosnu i Hercegovinu i Novopazarski sand`ak.І Zauzvrat Austrija je uzela istu obavezu prema Srbiji i njenoj dinastiji i jo{ obe}ala da }e podr`ati progla{enje Srbije za kraljevinu, a kneza Milana za kralja. Austrija se, u stvari, bojala svake na{e delatnosti u Bosni i Hercegovini, ali se knez Milan isto tako bojao Kara|or|evskog delovanja u Srbiji. Isto tako obe}avala je i diplomatsku potporu ako bi Srbija krenula u pro{irivanje svojih granica na teritoriju Makedonije. Me|utim, ~lan ~etiri Tajne konvencije u potpunosti je vezao Srbiju za Austriju i ugrozio njenu nezavisnost: ІBez prethodnog sporazuma sa Austro-Ugarskom, Srbija ne}e pregovarati ni zaklju~ivati politi~ki ugovor s drugom kojom vladom i ne}e pustiti na zemlji{te kakvu takvu vojsku, ~ak ni pod imenom dobrovoljci.І Ova Konvencija zaklju~ena 1881. va`ila bi deset godina.
Tek kada je Mijatovi} potpisao Tajnu konvenciju, a knez je li~no potvrdio, njen tekst pokazana je Milanu Piro}ancu i Milutinu Gara{aninu. Njih je porazio ~etvrti ~lan, pa su u znak protesta ponudili ostavku vlade. Knez se na{ao u veoma slo`enoj situaciji. Nije ni pomi{ljao na to da otka`e pogodbu, ali nije smeo da dozvoli ni ostavku vlade, jer bi se u tom slu~aju sve razglasilo i ceo poduhvat bi propao. U tome se s njim slo`ila i austrijska diplomatija, pa je jo{ jednom pomogla knezu da prevari ministre. To je izvedeno tako {to su Milan Piro}anac i Benjamin Kalaj, zastupnik austrijskog ministra inostranih poslova, sastavili 10. oktobra u Be~u poverljiv dodatak, koji je trebalo priklju~iti Tajnoj konvenciji. U njemu je obja{njeno da ~lan ~etiri Konvencije treba shvatiti kao obavezu Srbije da bez saglasnosti Austrije ne}e zaklju~ivati nikakve me|unarodne ugovore koji bi se protivili duhu i slovu Tajne konvencije. Me|utim, pre nego {to }e 30. oktobra staviti potpis na ovo Piro}an~evo tuma~enje, Kalaj je imao u rukama kne`evu svojeru~no napisanu tajnu izjavu od 24. oktobra da }e se on strogo dr`ati Tajne konvencije bez ikakvih naknadnih tuma~enja.
Tajnom konvencijom bilo je kona~no zavr{eno izgra|ivanje austrofilskog pravca spoljne politike poslednjih Obrenovi}a.
Naprednja~ka vlada Milana Piro}anca donela je vi{e novih zakona:
1) Zakon o {tampi
2) Zakon o zborovima i udru`enjima
3) Zakon o sudovima
Uporedo s tim, doneseni su i vojni zakoni i prosvetne reforme. Izvr{ena je modernizacija i naoru`anje vojske nema~kim pu{kama. Da ne bi srpska vojska zaostajala za vojskama evropskih dr`ava, pa ~ak i balkanskih, 1883. godine zakonom je ukunuta narodna vojska. Ustanovljena je op{ta vojna obaveza u staja}oj vojsci. Vojna obaveza trajala je od 20-te do 50-te godine. Slu`enje vojnog roka trajalo je dve godine. Svake godine, mu{karci su pozivani na vojne ve`be. Kralj Milan je bio mnogo napadan zbog staja}e vojske. Govorilo se da je zarobio ceo narod u kasarnu i da je stvorio jednu oficirsku kastu. 31. decembra 1882. donet je Zakon o osnovnim {kolama, kojim je zavedena op{ta obaveza osnovne nastave.
Kralj Milan Obrenovi}
Posle kratkih i tajnih priprema, naprednja~ka vlada je 22. februara 1882. iznenada iza{la pred Skup{tinu sa predlogom da se Srbija proglasi za kraljevinu, a knez Milan za kralja. Skup{tina je naravno, uz veliko odu{evljenje, prihvatija taj predlog. Austrija se obavezala i podr`ala novu kraljevinu kod Velikih sila. Naprednja~ka vlada se sve vreme borila protiv radikala. Nakon krunisanja, kralj Milan je krenuo na put po Srbiji. Pro{ao je kroz sva ve}a mesta u Srbiji. To je bila kraljeva agitacija, ali i radikali su vr{ili svoju agitaciju. Zato je kralj imao neke neprijatnosti na svom putu i zato je stekao utisak da je narod u osnovi miran, ali da ga podbunjuje radikalna inteligencija, u prvom redu popovi i u~itelji.
7. septembra 1883. godine odr`ani su izbori. Toga dana narod je masovno iza{ao na birali{te na op{te iznena|enje vlasti. Radikali su zabele`ili ubedljivu pobedu. Zato je naprednja~ka vlada re{ila da da ostavku. Govorilo se da su pobedi radikala doprineli ruski slavenofili svojim rubljama samo da bi oborili naprednja~ku austrofilsku vladu.
Kralj Milan nije bio ni iznena|en ni upla{en radikalnom pobedom, ali bio je veoma ljut. Tog leta, on je i{ao u posetu austrijskom i nema~kom caru. Opet ga je primio car Franja Josif, a nema~ki car Vilhem pozvao ga je, zajedno sa {panskim kraljem, na uobi~ajene vojne manevre u Hamburgu. Dru{tvo Habzburgovaca i Hoencolerna nije mu samo imponovalo, nego mu je ulilo i samopouzdanje, puno re{enosti da se ne osvr}e na `elje svog Іprosta~kogІ naroda, koji ne ume da ceni jednog kralja koga na najsjajnijim carskim dvorovima cene. Na radikalni pokret gledao je s prezrive visine. Me|utim, radikalna Skup{tina do{la je cela na Savsku stanicu da do~eka kralja po povratku iz Nema~ke. Time je htela da mu da znak svoje lojalnosti. Ali, on se pozdravio vrlo ljubazno sa naprednja~kim ministrima, a skup{tinare nije udostojio ~ak ni svog pogleda, nego je pro{ao pored njih kao da ih nema. Sutradan, po kraljevom povratku, Piro}an~eva vlada dala je ostavku. Kralj se ovog puta nije kolebao: prihvatio je ostavku vlade i ve} sutradan, 21. septembra obrazovano je ~inovni~ko ministarstvo pod predsedni{tvom Nikole Hristi}a, koji je bio ministar unutra{njih dela kod kneza Mihaila, iskusan policajac, vrlo strog, hladan i pribran. Hristi} je, pre svega, uradio ono {to je kralj i od njega o~ekivao- jednim ukazom je otvorio, a drugim zatvorio radikalnu Skup{tinu. Sa dolaskom Hristi}a, radikali su verovali da kralj namerava da ukine Ustav, pa je na jednom tajnom sastanku radikalnih poslanika i ~lanova glavnog odbora, dugo je govoreno o tome {ta da se radi u slu~aju ukidanja Ustava. Svi su se saglasili da Ustav treba braniti ~ak i sa oru`jem u ruci: na kraljev dr`avni udar ima samo jedan odgovor, a to je narodna buna. Op{te raspolo`enje u narodu bilo je buntovno. Buna je mogla svakog ~asa i bez naredbe radikalnih prvaka izbiti bilo kakvim povodom.
TIMO^KA BUNA 1883.
Da je narod pun nezadovoljstva pokazao je veliki zbor radikalne stranke u Kragujevcu u avgustu 1882. Tada se videlo da su radikali ve} uspeli da okupe selja{tvo i sitno gra|anstvo oko svoje strana~ke grupacije. Tako|e, svojevrstan izraz nezadovoljstva i mr`nje prema kralju bio je neuspeli atentat, koji je u oktobru 1882. godine u Sabornoj crkvi u Beogradu izvr{ila Jelena- Ilka Markovi}, udovica Jevrema Markovi}a, streljanog 1878. po izri~itoj naredbi kneza Milana. Mada je to delo jedne o~ajne `ene, Ilkin atentat je nosio mnoge predznake i naslu}ivanja. Istraga i su|enje su pokazali da je u ovo delo neposredno ume{ana i njena prijateljica Jelena – Lena Kni}anin. Obe `ene su skon~ale vrlo brzo, pod nerazja{njenim okolnostima, {to je samo podsticalo sumnju da je u Ilkin atentat bilo ume{ano i drugih lica. Me|u njima se pominjao i tada{nji ministar unutra{njih dela Milutin Gara{anin, ali je upu}enost u pripremanje atentata, u svojim memoarskim spisima, priznao samo radikalski prvak Ra{a Milo{evi}.
Povod za bunu bio je ve} stvoren. Pod naprednja~kom vladom re{eno je da se vojska naoru`a novim pu{kama. Na osnoviu toga, ministar vojni naredio je, jula meseca 1883., da se od narodne vojske pokupe stare pu{ke, ali da im se umesto njih ne daju nove. Razoru`avanje narodne vojske, radikali su shvatali kao pripremu dr`avnog udara. Povodom toga je Nikola Pa{i} u listu Samouprava, od 30. jula napisao o{tar ~lanak protiv razoru`avanja narodne vojske.
Naprednja~ka vlada, koja se opekla sa `igosanjem stoke u isto~nim okruzima, bojala se da sa razoru`anjem narodne vojske ne izazove jo{ ve}e nerede nego {to su oni bili u Pore~u i Gamzigradu. Takvih nereda vlada se bojala za vreme izborne borbe i zato je razoru`anje narodne vojske bilo odgo|eno. Jedan od prvih akata Hristi}eve vlade bilo je nare|enje da se razoru`anje narodne vojske odmah izvr{i. Radikali su tvrdili da je to nare|enje poteklo od kralja Milana, koji je `eleo bunu. Me|utim, gledano sa strane to nije bilo izazivanje bune nego obezbe|enje od bune.
Odmah na po~etku razoru`anja do{lo je do otpora naro~ito u Isto~noj Srbiji gde su se de{avali neredi i prilikom `igosanja stoke. Ti sukobi prerasli su u op{tu bunu koja je zaustavljena intervencijom vojske. U me|uvremenu, u pobunjenim srezovima zavedeno je vanredno stanje. Ustanovljen je preki sud, koji je više stotina pobunjenika osudio na smrt, robiju, zato~enje i zatvor.
Posle ovog ~ina, odr`ana su nekoliko sastanaka radikalnih prvaka. Dogovoreno je da, bez obzira {to je buna izbila bez njihovog znanja i pitanja, radikalni prvaci treba da idu u narod i da mu stave na raspolaganje svoje snage, pa {ta bude. Izvr{avaju}i ovu odluku, ili prosto da bi izbegao hap{enje koje mu je poverljivo nagovestio ruski poslanik, na put je krenuo samo Nikola Pa{i} i 25. oktobra pre{ao ~amcem u Zemun i to nesmetano, jer je radio na izgradnji Savskog mosta. 29. oktobra stigao je u Vidin odakle je trebao da se prebaci u Isto~nu Srbiju, ali buna je ve} bila na izdisaju. Todorovi}, Tau{anovi} i Milo{evi} nisu se micali iz Beograda, jer im situacija u Isto~noj Srbiji nije bila dovoljno jasna. Vlada je doznala za Pa{i}ev prelazak u Zemun i boje}i se da za njim ne po|u i ostali ~lanovi radikalnog vrha u no}i izme|u 25. i 26. oktobra sva trojica su uhap{eni.
Buna u Isto~noj Srbiji po~ela je odbijanjem pripadnika prve i druge klase narodne vojske iz vi{e sela da ovla{}enim komisijama predaju oru`je i drugu opremu. Na dan 25. septembra 1883. seljaci iz boljeva~kog sreza odbili su da se rastanu sa oru`jem, izgovaraju}i se na razne na~ine. Buna se naglo {irila od sela do sela, pa je vlada morala da proglasi vanredno stanje u crnore~kom okrugu. Vo|a bune u boljeva~kom srezu bio je radikalni poslanik pop Marinko Ivkovi}. U trenutku kada je progla{eno vanredno stanje, pop Marinko je bio gospodar Boljevca i imao je pod sobom nekoliko hiljada seljaka naoru`anih pu{kama i motkama. Posle dva dana, 27. septembra, istovetan slu~aj desio se u Banji (Sokobanji). Tu se na ~elo pobunjenika, 25. oktobra, stavio radikal Ljubomir Didi} i preuzeo vlast u Banji. Ve} sutradan, 26. oktobra, digli su se seljaci i u knja`ev~kom okrugu. Vo|a knja`eva~kog pokreta bio je radikalni poslanik Aca Stanojevi}. Vojni magacini su obijeni i oru`je razdeljeno narodu. Dan kasnije pobunio se i Zaje~ar, pobunjeni seljaci zauzeli su grad, ali su onda zastali, jer nisu znali {ta dalje da rade. Dok si se oni bez vo|stva i plana rasipali po varo{i, vojne i policijske vlasti su po~ele da ih rasturaju i hapse, tako da je do podne mir u Zaje~aru uspostavljen.
Vlada je stavila u pokret protiv buntovnika staja}u vojsku pod komandom Tihomilja Nikoli}a. Vojska je nadirala iz pravca Para}ina. Do{lo je do bitaka na ^estobrodici i Banjskoj Klisuri. Napad na ustanike po~eo je ujutru i ve} do podne bili su razbijeni, jer njihove zastarele pu{ke nisu mogle da nanesu nikakvu {tetu kraljevoj vojsci koja je bila naoru`ana novim, modernim oru`jem. Tako su stvoreni uslovi za gu{enje ustanka u boljeva~kom i banjskom srezu. Sna`no ustani~ko sredi{te posle ovoga bio je jo{ samo Knja`evac. Bitka sa Knja`ev~anima bila je na Vratarnici. Posle vi{e~asovne borbe ustanici su bili razbijeni, a tog istog dana to se isto desilo i knja`eva~kom bataljonu na Dervenu. Pop Marinko i Ljubomir Didi} su odmah uhva}eni, ali je Aca Stanojevi} na vreme prebego u Bugarsku. Operacija protiv buntovnika trajala je od 26. do 31. oktobra. 31. oktobra nekoliko hiljada seljaka upalo je u Aleksinac, ali bilo je kasno, svuda okolo buna je ve} bila ugu{ena. Vojska je ve} 1. novembra zavela red u Aleksincu.
U~esnicima bune sudio je preki sud u Zaje~aru. Na smrt je osu|eno 94, na robiju 567, na zato~enje 5 i na zatvor 68. Od osu|enih na smrt streljano je 20, a ostalima je smrtna kazna zamenjena robijom ako nisu bili u bekstvu. Na smrt su osu|eni i: Nikola Pa{i}, Pera Todorovi}, Ra{a Milo{evi}. Pa{i} je bio u bekstvu, a Todorovi} i Milo{evi} pomilovani su na deset godina zato~enja.
Timo~ka buna nije bila spontani pokret, jer se pokazalo da je bila dobro organizovana i po svemu sude}i iza nje su stajali radikali. Ona je bila masovni selja~ki pokret vo|en za bur`oasko demokratske ciljeve. Budu}i da nije uspela, donela je privremeni poraz radikalizmu kao zastupniku bur`oaske demokratije.