Sta očekujete od književnog dela?

ideje i melodiju, pre svega
nove i stare reči
emociju nečitanu a doživljenu
sentiment nikad pretpostavljen, a kamoli doživljen
fokus pomeren, čudan, ili makar ženski
malo bizarnog, malo seksa, muzike, hipermodernog, detabuisanja ustaljenih vrednosti (opcionalno)


uz to da me ne smara poznatim
može poznato ali na način nov
može nerazumno ali na način duhovit
može fikcija ali na način kao da je stvarno
i takož
mip meš svega i svačega
samo da nema srbovanja
i da nema patetike one populističke
i da nema šovinizma (ima neka nova poezija, katastrofa, ti si ***** ostavil asi me,mrm)


pa evo i primeri :Opsada (GP)
pa Sramota (Kuci)
pa Bog malih stvari (A. Roj)
to mi sad pada na pamet
jel ok :D
 

Da me zakuje da oslepim, da ne jedem i ne pijem. Samo da čitam. Da sam viši, lepši i smeliji kad odložim knjigu. Ovde imam na umu isključivo književna dela, a ne koještarije.

Šta, bre, da nema srbovanja?!

Ima ti meni Dragišu Vasića da čitaš svakog meseca!
Dragiša je, bre, najbolji! Jesmo se razumeli? :wink:
Ozbiljno to mislim.
 
Dragiša pa još Vasić
mene sad to asocira na neki smor do yaya
Pazi, isto bih rekla i za nekog Živojina, Miodraga, sva takva imena

slušaj ovaj poj milozvuka: Miloš, Rastko, Stanislav, Milan, Jovan, Vasko...:D
Ehehehe, novo doba, pa se tu umešali i neki Zorani i Gorani, al dobro. Neka ih. Sve što leti, i treba da leti :wink:
 

Neznalački i tužno. Dragiša, Krležin kum, ali taj podatak je nebitan. Čovek. Najbolji srpski pripovedač između dva rata. Morali ste, po defaultu, da čitate "Crvene magle" :) Nikad čuli za "U gostima", "Resimić dobošar", "Rekonvalesvente", "Ispovest jednog smetenjaka", "Pogibija Jaćima Medenice", "Svi smo mi koleta od Rozena" ... :?:
Lepo je rekao Lomapar da je Dragiša Vasić doživeo potpunu negaciju svog angažmana, on misli i potpunu afirmaciju svoje književnosti, ja ne mislim...
Ubijen je 1945. bio je zabranjen. Nešto malo su ga objavljivali na insistiranje Andrića i Meše. Nebitno je i to. On je postao žrtva, mimolišla sa svim besmislima na našem tlu..

Btw. G.P. je mrva za stoni usisivač, naspram pomena samog Dragišinog imena. Čitaj!
U srpskoj literaturi, to je ono što zahtevam od ovdašnjih pisaca. Mada, sada neki pišu eseje o kučićima u Kanadi, i to se ceni. Slovna beda.
 
ranije sam ocekivala sve, da ne ustanem dok je ne zavrsim, da odzivim tu knjigu i tu pricu, da osetim, da shvatim, ma apsolutno sve

a sada ne znam, jednostavno trenutno nemam snage za knjige koje su van nekog laganog stiva koje me opusta, znaci nesto neopterecujuce, po mogucstvu smesno ili obicno svakodnevno.
 
važi, pročitaću svakako Dragišu (mislim da sam čitala već Crvene magle), čim pre, zbog tople preporuke. :wink:
Mada, imam jedan strah od tih "velikih" pripovedača -tako su mi rekli i za M. Bulatovića, a onoooo....valjda je Crnogorcima interesantno, ne znam, sva ta krv i devijacije... Ni Veljko Milićević me nije baš oborio s nogu, i o njemu su seirili, valjda zeru previše.
Šokirao bi se kad bih nastavila.
Zato, m-m. 8)

btw.A zašto je ubijen?
 

Bio je politički savetnik Draže Mihajlovića. U odstupnici su ga ubile ustaše u Jasenovcu, možda i komunisti. Nema traga ili se još krije..

Evo ti malo Dragiše. Ovako se završava pripovetka "Vitlo":
--
I najednom, nešto neizrecivo sveto, kao da se nov, dubok, dotle sakriven život munjevito budi, ja osetih kako sve u meni procveta, proklija i zaklikta.
Iz cveća oko mene poleteše dva leptira. Čvrstim, lakim, detinjskim, kao krilatim trkom, ja pojurih za njima. Oni umakoše. Ali ja za njih nisam ni mario. Ja sam bežao od vitla. Ja sam trčao, jer su moje grudi u toj skladnoj, plemenitoj, umiljatoj usamljenosti, u tom čistom miru, u toj dubokoj ganutosti i paničnoj opojnosti, bile pune prepune one iskonske svetlosti praznika, jer je moja duša u onom najlepšem i najsvetlijem, u onom nasmejanom zdravlju deteta ponova zatreptala strašću blaženstva nebeskog i nebeske čednosti.
--

 

(pravimo se da ne znamo, evo i početka) :wink:
---
Srce mrtvo, nebo mrtvo, sve mrtvo - oh, nije čudo.
One noći nije se moglo dalje, morao sam reći (kakav čemer rastanka!) jaoj zbogom, sva prijateljstva, sve simpatije, sva pobratimstva, sve ljubavi moje, zbogom, zbogom svima! Tada sam pobegao na groblje. A znao sam dobro da nisam prvi očajnik što je gonjen nedodirljivim i nejasnim nagonom, potražio čarne senke onog drhtavog i dragocenog mira gde se čovek lakse oseća kad se isplače. Imao sam onamo plemenitog i umnog roditelja duše na koga sam se , u onoj idealnoj srodnosti srca, naslanjao, i sa kojim sam produžio da opštim i posle, uveren da on uvek misli s'mojim mislima, sanja s'mojim snovima, tuguje s'mojim tugama. Bilo je to čudno zaista, i ja to ne umem ni da izrazim, ali sam na onom grobu uvek jasno osećao kako struji, kako se provlači, kako kroz zemlju, kroz travu, kroz tamnjan, prodire do mene, pa se upija nada mnom vlada, ona snažna, tajanstvena i neodoljiva misao njegovog mrtvog mozga.

Ja sam verovao da mrtvi misle, i utešan tamo vraćao sam se ponovo u život.

-------

Diraj mi sve, al' Dragišu NE :)
 
HeBePoBaTaH_:

Da me zakuje da oslepim, da ne jedem i ne pijem. Samo da čitam.

Е, ово сам хтела и ја да кажем...Да ми се залепи за руке и да не могу да је пустим. Да јурим кући са посла само да бих је читала и да данима после читања будем обузета размишљањима о њој. То је онда права књига! :D
 
SINDI:
da me prodrma, da me inspirise, da me rastuzi, da me razveseli, da me natera da se zamislim...
da saznam nesto novo, da se setim neceg sto sam mozda zaboravila,da zaboravim na sve ostalo, i da citam, citam...

Moj odgovor je najblizi ovome... :)

Mozda samo da dodam da me poduci emocionalnoj inteligenciji, da me natera da se zapitam da li sam u pravu... Ili treba svoju gresku da ispravim...
Da me nacini lucidnom, veselom kad sam tuzna i obrnuto... Recju, da mi pruzi katarzu.
 

Back
Top