Mržnja prema pravim kršćanima — ne samo u prošlosti ( Njemačka )
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Posljednje večeri prije svoje smrti Isus Krist rekao je svojim apostolima: ”Kako nijeste od svijeta, nego vas ja od svijeta izbrah, zato mrzi na vas svijet. (...) Ako mene izgnaše [”ako su mene progonili“, St], i vas će izgnati“. Zbog toga se nije moglo očekivati da će nakon pada Hitlerovog Trećeg Reicha potpuno prestati proganjanje Jehovinih svjedoka u Njemačkoj. Jednako tako, u područjima gdje su bile ukinute zabrane koje su nametnuli komunistički režimi ljudi su općenito imali veću osobnu slobodu, no proganjanje Jehovinih svjedoka nije prestalo. Jednostavno je dobilo drugi oblik.
Sada su, umjesto bivših progonitelja Jehovinog naroda, otpadnici počeli udarati svoje bivše kršćanske drugove. Kasnih 1980-ih te ranih 1990-ih ti su otpadnici postali glasniji, a njihove lažne optužbe brojnije i zlobnije. Producenti nekih televizijskih talk show emisija predstavili su otpadnike kao ”eksperte“ po pitanju Jehovinih svjedoka. Ipak, neki su se iskreni ljudi pitali koliko je mudro prosuđivati Svjedoke na temelju izjava tih nezadovoljnih bivših članova. Nakon jedne takve televizijske emisije, jedan je mladić nazvao ured Društva u Seltersu te objasnio da je nekoliko godina ranije proučavao Bibliju s bivšim Svjedokom koji je bio intervjuiran. Zbog nekih osobnih razloga, mladić je prestao proučavati. Ali nakon što je pogledao tu televizijsku emisiju i prepoznao svog bivšeg učitelja, mladić se jako uznemirio. Pitao se: ”Kako može govoriti takve stvari? On zna da to što govori o Svjedocima nije istina.“ Rezultat toga bio je da je mladić ponovo počeo proučavati Bibliju, ovaj put sa starješinom iz obližnje skupštine.
Naravno, ima puno ljudi koji bez pogovora prihvaćaju ono što čuju na televiziji ili pročitaju u novinama. S obzirom na učestalost napada na Jehovine svjedoke putem sredstava javnog informiranja, Društvo je pripremilo brošuru s 32 stranice, koja je posebno namijenjena borbi protiv te poplave obmanjujuće propagande. Njen je naslov Jehovas Zeugen, Menschen aus der Nachbarschaft — Wer sind sie ? ( Jehovini svjedoci, ljudi iz vašeg susjedstva — tko su oni ? ).
U brošuri se nalaze informacije koje se temelje na činjenicama, a dobivene su ispitivanjem provedenim 1994, u kojem je učestvovalo otprilike 146 000 Svjedoka iz Njemačke. Rezultati ispitivanja na lak su način pobili mnoge krive predodžbe koje su ljudi imali o Svjedocima.
Je li to religija starih žena ? Četrdeset posto Svjedoka u Njemačkoj su muškarci, a prosječna dob Svjedokâ je 44 godine.
Je li to religija ljudi kojima je mozak ispiran još od djetinjstva ? Pedeset i dva posto njih postali su Svjedoci kao odrasle osobe.
Je li to religija koja razara obitelj ? Devetnaest posto Svjedoka nije u braku, 68 posto ih je u braku, 9 posto je onih kojima je umro bračni drug, dok je samo 4 posto Svjedoka razvedeno, a velik broj njih razveo se prije nego što su postali Svjedoci.
Je li to religija koja se protivi rađanju djece ? Skoro četiri petine Svjedoka koji su u braku imaju djecu.
Je li to religija koju sačinjavaju ljudi čije su mentalne sposobnosti ispod prosjeka ? Trećina Svjedoka govori barem jedan strani jezik, a 69 posto redovito se informira o tekućim događajima.
Je li to religija koja svojim članovima zabranjuje uživati u životu ? Svaki Svjedok provede u razonodi prosječno 14,2 sata tjedno. U isto vrijeme, prednost daje duhovnim stvarima, provodeći prosječno 17,5 sati tjedno u religioznim aktivnostima.
Jedna tema u brošuri koja je privukla posebnu pažnju govorila je o ”malom Oliveru“. Nedugo nakon njegovog rođenja 1991, liječnici su mu na srcu otkrili neku malu šupljinu. Oliverova majka pravovremeno se pobrinula za operaciju, te je u skladu sa svojim religioznim uvjerenjima pronašla liječnike koji su pristali da operaciju izvedu bez upotrebe krvi. No protivnici su, u pokušaju da dovedu Jehovine svjedoke na loš glas, izokrenuli priču. Čak nakon što je operacija bila uspješno izvedena bez transfuzije krvi, novine su taj događaj objavile na naslovnoj stranici, sugerirajući da je Oliver, unatoč protivljenju ”fanatične“ majke, sada spašen zahvaljujući tome što mu je dana ’krv koja spašava život‘. Ta je očita laž bila opovrgnuta u brošuri. Brošura je u početku bila namijenjena samo onima koji su postavljali pitanja u vezi s lažnim optužbama podignutim protiv Svjedokâ. Međutim, 1996. naslovna je stranica bila promijenjena, a na poleđinu je stavljena ponuda besplatnog biblijskog studija na domu te je širom Njemačke bilo podijeljeno 1 800 000 primjeraka brošure.
Pružanje točnih informacija sredstvima javnog informiranja
-----------------------------------------------------------------------------------
Te iste godine učinjen je još jedan korak kako bi se izašlo na kraj s upornim pokušajima protivnika da iskoriste sredstva javnog informiranja za prikazivanje iskrivljene slike o Jehovinim svjedocima. Walter Köbe bio je imenovan za predsjedavajućeg u odboru koji nadgledava rad Informativne službe. On objašnjava: ”Ogromna kampanja koju su pokrenuli protivnici prisilila nas je da službeno odgovorimo i učinimo informacije što dostupnijima.“ Pronađeni su pojedinci koji imaju smisla za rad na području odnosa s javnošću. Održani su seminari na kojima ih se školovalo. Država je bila prikladno podijeljena na 22 regije te je 1998. bilo već stotine osposobljenih suradnika Informativne službe koji su se brinuli za potrebe na tim područjima. Oni posebnu pažnju posvećuju osobnom kontaktu s izdavačima i novinarima. U vezi s poslom koji ovaj odjel obavlja, učinjeni su koraci za javno prikazivanje videofilma Jehovini svjedoci stoje čvrsto pod nasrtajem nacizma. Svjetska premijera njemačkog izdanja videofilma Čvrst stav održala se 6. studenog 1996. u memorijalnom centru koncentracionog logora u Ravensbrücku, u kojem su bili zatvoreni mnogi Jehovini svjedoci. Među prisutnima su bili i predstavnici tiska te istaknuti povjesničari. Do 1. rujna 1998. već se okupilo mnoštvo od gotovo 269 000 osoba na 331 javnom prikazivanju videofilma. Među prisutnima nisu bili samo Jehovini svjedoci već i predstavnici tiska, državni funkcionari te građanstvo. Stotine novina komentiralo je ova prikazivanja u člancima, koji su, ukupno gledano, bili napisani u pozitivnom tonu. Sto sedamdeset šest prikazivanja tog videofilma bilo je popraćeno i izložbom, čija je tema bila proganjanje Jehovinih svjedoka od nacista. Predstavnici sredstava javnog informiranja u sve većem broju dijele mišljenje jednog novinara koji je u studenom 1993. napisao za Meissner Zeitung: ”Oni koji misle da Jehovini svjedoci slijepo i lakovjerno slijede nerealno biblijsko učenje iznenadit će se kad saznaju kako oni dobro poznaju svoj Uzor, Isusa Krista, te kako tu spoznaju pretvaraju u smislen život.“
IZVOR :
http://www.watchtower.org/c/index.html
